Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3152/12 (Union banka d.d. Sarajevo)

Odluka donesena 14. 10. 2015.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Izvršni postupak
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Nekretnina
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3152/12

Apelacija

Odluka o meritumu

14. 10. 2015.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3152/12, rješavajući apelaciju Union banke d.d. Sarajevo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 14. oktobra 2015. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Union banke d.d. Sarajevo podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj 28 0 Ip 003470 11 Pžip od 4. jula 2012. godine i Rješenja Općinskog suda u Tuzli broj 28 0 Ip 003470 02 Ip od 5. oktobra 2011. godine.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Union banka d.d. Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Amir Mešić, advokat iz Tuzle, podnijela je 28. augusta 2012. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 28 0 Ip 003470 11 Pžip od 4. jula 2012. godine i Rješenja Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 28 0 Ip 003470 02 Ip od 5. oktobra 2011. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog i Općinskog suda zatraženo je 27. februara 2015. godine da dostave odgovore na apelaciju. Od Općinskog suda je zatraženo i da dostavi na uvid spis broj 28 0 Ip 003470 02 Ip.

3. Kantonalni sud i Općinski sud su dostavili odgovore, a Općinski sud i spis, 9. marta 2015. godine.

4. Nakon ostvarenog uvida Općinskom sudu je spis broj 28 0 Ip 003470 02 Ip vraćen 19. juna 2015. godine.

III. Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

6. Općinski sud je Rješenjem broj 28 0 Ip 003470 02 Ip od 5. oktobra 2011. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Kantonalnog suda broj 28 0 Ip 003470 11 Pžip od 4. jula 2012. godine, obustavio izvršenje u izvršnom predmetu apelantice kao tražioca izvršenja protiv „Gradnje“ d.j.l. Gradačac i O.M. iz Brčkog (u daljnjem tekstu: izvršenik) zbog duga.

7. Iz obrazloženja rješenja Općinskog suda proizlazi da je zaključkom suda od 15. juna 2011. godine prva javna prodaja nekretnina bila određena za 18. juli 2011. godine, te da se na prvom ročištu za javno nadmetanje nekretnina ne može prodati ispod ½ utvrđene vrijednosti od 143.606,31 KM. Nadalje, iz obrazloženja rješenja proizlazi da je apelantica na prvoj javnoj prodaji ponudila cijenu od 1.000,00 KM za nekretnine opisane u zaključku o prodaji, a zbog čega je sud zaključio da se nekretnine ne mogu prodati ispod ½ utvrđene vrijednosti, te da nisu ispunjeni uvjeti za održavanje ročišta.

8. Nadalje, iz obrazloženja rješenja proizlazi da je zaključkom od 18. jula 2011. godine sud ponovo zakazao prvo ročište za javnu prodaju za 29. septembar 2011. godine. Na ponovnoj prvoj prodaji niko od zainteresiranih kupaca nije položio potreban iznos za osiguranje radi učešća na prvoj javnoj prodaji, a apelantica je izjavila da istupa kao kupac i ponudila je cijenu u visini od 1.000,00 KM. S obzirom na to da ponuđena cijena nije bila u saglasnosti sa uvjetima prodaje, tj. da se na prvom ročištu za prodaju nekretnine ne mogu prodati ispod polovine vrijednosti, zaključeno je da nisu ispunjeni uvjeti za održavanje ročišta. Na ovom ročištu donesen je zaključak da se od apelantice zatraži da u roku od 30 dana otkloni smetnje nastale u provođenju predmetnog izvršenja, tako što će predložiti novo sredstvo i predmet izvršenja u smislu člana 8. stav 3. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP), jer je izvršenje na nekretninama izvršenika bilo bezuspješno, uz upozorenje da će u protivnom izvršni postupak biti obustavljen. Apelantica je na ovom ročištu izjavila da su predmetne nekretnine vlasništvo izvršenika, da je na njima konstituirano založno pravo u njegovu korist, te da smatra da ne treba predlagati novo sredstvo izvršenja.

9. Općinski sud je ukazao da je članom 87. stav 1. ZIP-a propisano da će se ročište za javno nadmetanje održati i kad prisustvuje samo jedan ponuđač, a da je članom 89. stav 2. istog zakona određeno da na prvom ročištu za javno nadmetanje nekretnina ne može biti prodana ispod ½ utvrđene vrijednosti, te da se početna ponuda za prvo ročište na iznos manji od ½ utvrđene vrijednosti neće ni razmatrati. Shodno navedenoj odredbi, te imajući u vidu da je na prvom ročištu za javno nadmetanje ponuđena cijena manja od ½ utvrđene vrijednosti nekretnine, Općinski sud je zaključio da se ovakva ponuda nije mogla razmatrati, odnosno uzeti u razmatranje, pa da se, shodno tome, nisu ispunili ni uvjeti za održavanje ročišta za prvu prodaju nekretnine. Također, po mišljenju suda, apelantica je isticanjem ponude u iznosu od 1.000,00 KM željela zlonamjerno kalkulirati cijenom.

10. Nadalje, Općinski sud je ukazao da je članom 89. stav 5. ZIP-a propisano da se nekretnina može prodati na trećem ročištu bez ograničenja najniže cijene u odnosu na utvrđenu vrijednost, ali da to ne znači da se može prodati u bescjenje. S tim u vezi je ukazano da je izvršni sud taj koji ocjenjuje kolika je najniža cijena, vodeći računa o pravilima javnog morala, načelu savjesnosti i poštenja i zabrani zloupotrebe prava shodno Zakonu o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO). S obzirom na to da se nisu ispunili uvjeti za održavanje prvog ročišta za javno nadmetanje, jer je ponuda za nekretnine bila ispod ½ njihove vrijednosti, Općinski sud je ukazao da nije mogao zakazati drugo ročište za prodaju nekretnine, već je, shodno članu 63. st. 3. i 4. ZIP-a, pozvao apelanticu da podnese prijedlog u skladu sa članom 8. stav 3. istog zakona, a što ona nije učinila. S obzirom na to da je i na ponovljenom prvom ročištu za prodaju apelantica ponudila cijenu manju od ½ utvrđene vrijednosti nekretnine, to je primjenom člana 63. stav 3. ZIP-a postupak izvršenja obustavljen, jer je izvršenje postalo nemoguće.

11. Kantonalni sud se u cjelini saglasio sa razlozima i obrazloženjima iz prvostepenog rješenja, ukazujući da je i na ponovljenoj prvoj prodaji apelantica ponudila cijenu ispod ½ utvrđene vrijednosti nekretnine, a zbog čega je u takvim okolnostima izvršenje postalo nemoguće, pa nije bilo mjesta za zakazivanje druge i treće javne prodaje.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

12. Apelantica tvrdi da joj je osporenom rješenjima povrijeđeno pravo iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, te iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

13. Apelantica tvrdi da su navedena prava povrijeđena, jer su redovni sudovi proizvoljno primijenili relevantne odredbe ZIP-a. U vezi s tim je istakla da je kao tražilac izvršenja u svemu postupala u skladu sa članom 89. ZIP-a. Nadalje, tvrdi da je tumačenje redovnih sudova da se ni u jednom slučaju nisu stekli uvjeti za prodaju nekretnina ispod jedne polovine utvrđene cijene pogrešno, jer joj pripada red prvenstva u namirenju, da je ponuđena cijena pokrivala djelimično iznos potraživanja, kao i zbog činjenice da je ZIP-om određeno da se, u slučaju prodaje nekretnina, određuju tri ročišta. S tim u vezi, apelantica je ukazala na član 89. stav 3. ZIP-a kojim je određeno da, u slučaju da se nekretnina ne proda na prvom ročištu, kao i u konkretnom slučaju, sud u roku od 30 dana zakazuje drugo ročište. Apelantica tvrdi i da su osporena rješenja u suprotnosti sa članom

95. ZIP-a, te da je, nakon neuspjele prve prodaje, sud trebalo da donese zaključak o drugoj prodaji kada predmetna nekretnina ne bi smjela biti prodana ispod 1/3 utvrđene vrijednosti, a da u konkretnom slučaju nije jasno na temelju čega je utvrđeno da se nisu ispunili uvjeti za održavanje drugog ročišta, odnosno da, shodno iznesenim stavovima, uopće nije jasno na koji način tražilac izvršenja može doći do drugog i trećeg ročišta kada je u pitanju provođenje izvršenja na nekretninama izvršenika. Najzad, apelantica ukazuje da niti jednom zakonskom odredbom nije određeno da se prvo ročište za javnu prodaju mora zakazati dva puta da bi se moglo zakazati drugo, odnosno treće ročište za prodaju.

b) Odgovor na apelaciju

14. Kantonalni sud je u odgovoru istakao da su apelanticini navodi neosnovani zbog razloga koji su sadržani u obrazloženju rješenja ovog suda.

15. Općinski sud je odgovoru na navode iz apelacije iznio hronologiju postupka, te zaključio da su apelanticini navodi neosnovani.

V. Relevantni propisi

16. Zakon o izvršnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12) u relevantnom dijelu glasi:

Član 1.

Sadržaj Zakona (1) Ovim zakonom uređuje se postupak po kojem sudovi u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Federacija) provode prinudno ostvarenje potraživanja na osnovu izvršnih i vjerodostojnih isprava (u daljnjem tekstu:

izvršni postupak), ako posebnim zakonom nije drukčije određeno.

(…) Član 8.

Ograničenje sredstava i predmeta izvršenja (…) (3) Ako se izvršno rješenje o izvršenju na određenom predmetu ili sredstvu ne može provesti, tražilac izvršenja može radi namirenja istog potraživanja predložiti novo sredstvo ili predmet izvršenja o čemu će sud odlučiti rješenjem. Član 21.

Primjena odredaba drugih zakona (…) (3) Na materijalno-pravne pretpostavke i posljedice provođenja izvršnog postupka na odgovarajući način primjenjuju se odredbe zakona kojima se uređuju stvarna prava, odnosno obligacioni odnosi.

Član 63.

Obustava izvršenja (…) (3) Izvršenje će se obustaviti ako je postalo nemoguće ili se iz drugih razloga ne može provesti.

(4) Prije donošenja rješenja o obustavi izvršenja iz stava 3. ovog člana sud će pozvati tražioca izvršenja da podnese prijedlog iz člana 8. stav 3. ovog zakona u roku od 15 dana od dana prijema poziva. Rješenje o obustavi izvršenja sud će donijeti ako prijedlog ne bude u roku podnesen ili ako je prijedlog neosnovan.

Član 65.

Obim izvršenja novčanih potraživanja Izvršenje radi ostvarenja novčanog potraživanja određuje se i provodi u obimu koji je potreban za namirenje tog potraživanja.

Član 85.

Uvjeti prodaje (1)Uvjeti prodaje unose se u zaključak o prodaji i pored ostalih podataka sadrže: (…) 4) vrijednost nepokretnosti, 5) cijenu po kojoj se nepokretnost može prodati i ko je dužan platiti poreze i takse u vezi sa prodajom, (…) Član 87.

Jedan ponuđač (1) Ročište za javno nadmetanje održat će se i kad prisustvuje samo jedan ponuđač. (…) Član 89.

Prodajna cijena (…) (2)Na prvom ročištu za javno nadmetanje ne može se nepokretnost prodati ispod polovine utvrđene vrijednosti. Početne ponude za prvo ročište na iznose manje od jedne polovine utvrđene vrijednosti neće biti razmatrane.

(3)Ako se nepokretnost ne proda na prvom sud će zakazati drugo ročište u roku od 30 dana.

(4)Na drugom ročištu nepokretnost ne može biti prodata za manje od jedne trećine vrijednosti utvrđene zaključkom o prodaji. Početna ponuda na drugom ročištu ne može biti manja od jedne trećine od utvrđene vrijednosti (5)Ako nepokretnost ne bude prodana ni na drugom ročištu sud će u roku od najmanje 15 do najviše 30 dana zakazati treće ročište na kojem nepokretnost može biti prodana bez ograničenja najniže cijene u odnosu na utvrđenu vrijednost.

(6)Ukoliko nema nosilaca prava preče kupovine iz člana 83. stav 1. ovog zakona, lice koje prema odredbama člana 98. ovog zakona ima pravo prvenstvenog namirenja iz prodajne cijene stiče pravo preče kupovine po cijeni postignutoj na trećem ročištu.

Član 95.

Obustava izvršenja (1)Sud će obustaviti izvršenje ako se nepokretnost nije mogla prodati ni na trećem ročištu.

(…) (3) Obustava izvršenja ne sprečava pokretanje novog izvršnog postupka radi naplate tog potraživanja na istoj nepokretnosti.

Član 97.

Lica koja se namiruju (1) Iz prodajne cijene namiruju se tražioci izvršenja na čiji je prijedlog određeno izvršenje, založni povjerioci i kad nisu prijavili svoja potraživanja i lica koja imaju pravo na naknadu za lične služnosti.

VI. Dopustivost

17. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

18. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

19. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Kantonalnog suda broj 28 0 Ip 003470 11 Pžip od 4. jula 2012. godine protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje apelantica je primila 12. jula 2012. godine a apelacija je podnesena 28. augusta 2012. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

20. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

21. Apelantica pobija navedena rješenja, tvrdeći da su joj povrijeđena prava iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, te iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje

22. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

23. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

24. Apelantica, u suštini, smatra da joj je pravo na pravično suđenje povrijeđeno, jer su redovni sudovi proizvoljno primijenili relevantne odredbe ZIP-a kada su zaključili da ne postoje uvjeti za zakazivanje drugog, odnosno trećeg ročišta za prodaju nekretnina, odnosno kada su odlučili da je izvršenje postalo nemoguće, a zbog čega su obustavili postupak izvršenja.

25. Ustavni sud podsjeća da, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan da supstituira redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska.

26. Ustavni sud se, dakle, prema navedenom stavu, može izuzetno, kada ocijeni da je u određenom postupku redovni sud proizvoljno postupao kako u utvrđivanju činjenica, tako i u primjeni relevantnih pozitivnopravnih propisa (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 311/04 od 22. aprila 2005. godine, stav 26), upustiti u ispitivanje načina na koji su nadležni sudovi utvrđivali činjenice i na tako utvrđene činjenice primijenili pozitivnopravne propise. U kontekstu navedenoga Ustavni sud podsjeća i da je u više svojih odluka ukazao da očigledna proizvoljnost u primjeni relevantnih propisa nikada ne može voditi ka pravičnom postupku (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 1293/05 od 12. septembra 2006. godine, tačka 25. i dalje). Stoga će Ustavni sud u konkretnom slučaju, s obzirom na pitanja koja apelantica problematizira, ispitati da li su pobijane odluke zasnovane na proizvoljnoj primjeni pozitivnopravnih propisa.

27. Ustavni sud primjećuje da je članom 82. ZIP-a određeno da sud donosi zaključak o prodaji nekretnina kojim se, pored ostalog, utvrđuje vrijednost nekretnine i određuju način i uvjeti prodaje. Nadalje, u skladu sa članom 89. ZIP-a, kao zakonom određeni uvjet za prodaju nekretnina na prvom ročištu za prodaju nekretnina, propisano je da nekretnine ne mogu biti prodane ispod jedne polovine njihove utvrđene vrijednosti, kao i da se za prvo ročište ponude za iznose manje od jedne polovine utvrđene vrijednosti nekretnine neće ni razmatrati. Najzad, u skladu sa članom 87. ZIP-a, ročište za javno nadmetanje održat će se i kada prisustvuje samo jedan ponuđač.

28. Shodno navedenim odredbama, proizlazi da svojstvo ponuđača na prvom ročištu za prodaju nekretnine može imati samo lice koje prisustvuje javnoj prodaji i koje je istaklo ponudu koja nije ispod jedne polovine utvrđene vrijednosti nekretnine. Ovakav zaključak proizlazi iz zakonskog određenja da sud neće razmatrati ponudu istaknutu ispod označene vrijednosti, a zbog čega takva ponuda ne može imati ni bilo kakav učinak na tok i ishod javnog nadmetanja. Zbog toga se, u slučaju kad ročištu za javno nadmetanje prisustvuje samo jedan ponuđač sa ponudom koja je ispod jedne polovine utvrđene vrijednosti nekretnine, ne može smatrati da je prvo ročište za prodaju i održano.

29. U konkretnom slučaju na prvom ročištu za prodaju nekretnine jedini ponuđač je bila apelantica. Ova činjenica, u skladu sa članom 87. ZIP-a, sama po sebi nije prepreka da se ročište smatra održanim. Međutim, apelantica je kao jedini ponuđač istakla ponudu koja je bila ispod jedne polovine vrijednosti nekretnine koja se, shodno članu 89. stav 2. ZIP-a, ne može ni uzeti u razmatranje. Stoga, zaključak iz osporenih odluka da prvo ročište nije održano, a ne da na prvom ročištu nije uspjela prodaja, kako tvrdi apelantica, ne ostavlja utisak proizvoljne primjene ZIP-a.

30. Nadalje, uvjet za održavanje drugog ročišta za prodaju u skladu sa članom 89. st. 3. i 4. ZIP-a je da je prvo ročište i održano, tj. da je na prvom ročištu prisustvovao bar jedan ponuđač sa ponudom koja je bila iznad jedne polovine vrijednosti nekretnine i da za ponuđenu cijenu nekretnina nije prodana. Shodno navedenom, a suprotno apelanticinim tvrdnjama, u situaciji kada prvo ročište nije održano, Općinski sud je jedino i mogao ponovno zakazati prvo ročište za prodaju. S obzirom na to da je i na ponovljenom prvom ročištu jedini ponuđač bila apelantica sa ponudom koja je bila ispod jedne polovine utvrđene vrijednosti nekretnine, odnosno da je istaknuta ponuda koja se ne može ni razmatrati, zaključak iz osporenih odluka da nije održano prvo ročište za prodaju, pa da ne postoje uvjeti za zakazivanje drugog ročišta, suprotno apelanticinim tvrdnjama, ne ostavlja utisak proizvoljne primjene ZIP-a.

31. Nadalje, s obzirom na to da ni nakon zakazivanja prvog ročišta za prodaju u dva navrata nije bilo ponuda iznad jedne polovine utvrđene vrijednosti nekretnine, zaključak redovnih sudova je da dozvoljeno izvršenje prodajom nekretnine nije moguće provesti, jer se nisu stekli uvjeti za održavanje prvog ročišta za prodaju, te pozivanje apelantice da predloži novo sredstvo izvršenja ne ostavlja utisak proizvoljne primjene člana 63. st. 3. i 4. ZIP-a, kako apelantica tvrdi.

32. Ustavni sud podsjeća da je svrha izvršnog postupka da osigura ostvarivanje potraživanja koje tražilac izvršenja ima prema izvršeniku a koje je utvrđeno izvršnom i vjerodostojnom ispravom. Nadalje, u skladu sa članom 97. ZIP-a, tražilac izvršenja namiruje se iz prodajne cijene nekretnine. U tom smislu ograničenja koja su ustanovljena članom 87. ZIP-a da se nekretnina na prvom, odnosno drugom ročištu ne može prodati ispod određene vrijednosti, odnosno da se tek na trećem ročištu može prodati bez ograničenja najniže cijene u službi je osiguranja interesa tražioca izvršenja da će na ovaj način namiriti svoja potraživanja. Također, navedene odredbe su u službi zaštite izvršenika, jer mu pružaju garanciju da će prodajom njegove imovine u dovoljnoj vrijednosti biti oslobođen obaveze koju ima prema tražiocu izvršenja, jer ga samo potpuno namirenje potraživanja tražioca izvršenja utvrđeno izvršnom ili vjerodostojnom ispravom oslobađa od obaveze. U protivnom, njegova obaveza se neće ugasiti i tražilac izvršenja će moći i dalje isticati prijedloge za izvršenje kako bi se u cjelini i namirio.

33. U konkretnom slučaju apelant kao tražilac izvršenja je bio i jedini ponuđač sa ponudom koja nije dostizala ni jednu polovinu utvrđene vrijednosti nekretnine. Imajući u vidu da se, shodno članu 21. stav 3. ZIP-a, na posljedice provođenja izvršenja shodno primjenjuju odredbe ZOO, zaključak iz obrazloženja osporenih odluka da apelantica, ističući na prvom, kao i na ponovljenom prvom ročištu za prodaju ponudu koja je bila ispod ½ utvrđene vrijednosti nekretnine, želi zlonamjerno kalkulirati cijenom, a da sud, kod ocjene najniže cijene po kojoj nekretnina može biti prodana, vodi računa i o načelu savjesnosti i poštenja i zabrane zloupotrebe prava, kao načelima proklamiranim ZOO, suprotno apelanticinim tvrdnjama, ne znači davanje prioriteta stavovima suda iznad ZIP-a kao lex specialis.

34. Najzad, apelantica tvrdi da su osporene odluke u suprotnosti sa članom 95. ZIP-a koji regulira da se postupak izvršenja može obustaviti ako se nekretnina nije mogla prodati ni na trećem ročištu za prodaju. S tim u vezi, Ustavni sud primjećuje da navedena odredba ne isključuje i ne ograničava primjenu člana 63. ZIP-a koji regulira obustavu postupka izvršenja kada je izvršenje postalo nemoguće, ili ga iz drugih razloga nije moguće provesti, a što su bile i okolnosti konkretnog slučaja, s obzirom na to da ni nakon dva puta prvo ročište za prodaju nije održano, jer nije bilo ponuda koje su prelazile jednu polovinu utvrđene vrijednosti nekretnine.

35. Ustavni sud smatra, a suprotno apelanticinim tvrdnjama, da u okolnostima konkretnog slučaja nema ništa što bi uputilo na zaključak da su redovni sudovi proizvoljno primijenili relevantne odredbe ZIP-a kada su zaključili da postupak izvršenja obustave shodno članu 63. st. 3. i

4. ZIP-a, jer se ni nakon dva puta nisu stekli uvjeti za održavanje prvog ročišta za prodaju s obzirom na to da nije bilo ponuda koje prelaze jednu polovinu utvrđene vrijednosti nekretnine.

36. Ustavni sud zaključuje da su apelanticini navodi o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije neosnovani. Pravo na imovinu

37. Apelantica tvrdi da joj je osporenim rješenjima povrijeđeno pravo na imovinu. Imajući u vidu da se navodi u ovom dijelu, u suštini, svode na tvrdnje o proizvoljnoj primjeni relevantnih odredbi ZIP-a, za koje je već zaključeno da su neosnovani u vezi sa pravom na pravično suđenje, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi neosnovani u pogledu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

VIII. Zaključak

38. Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada su redovni sudovi primijenili relevantne odredbe procesnog zakona na način koji ne ostavlja utisak proizvoljnosti.

39. Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju kada se kršenje ovog prava vezuje za proizvoljnu primjenu relevantnih odredbi procesnog zakona, a Ustavni sud je zaključio da nije bilo proizvoljnosti u tom pogledu.

40. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

41. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-3152/12 (Union banka d.d. Sarajevo) | Sudska praksa | Aktio