Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3964/12 (E. O.)

Odluka donesena 14. 10. 2015.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3964/12

Apelacija

Odluka o meritumu

14. 10. 2015.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3964/12, rješavajući apelaciju Ešefa Oštrakovića, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćen tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, dopredsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudac Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 14. listopada 2015. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neutemeljena apelacija Ešefa Oštrakovića podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u odnosu na duljinu trajanja parničnog postupka koji je nakon podnošenja apelacije okončan Presudom Kantonalnog suda u Tuzli broj 03 0 P 002355 10 Gž od 30. siječnja 2013. godine.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Ešef Oštraković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, kojeg zastupa Zajednički odvjetnički ured Goran Jezdić i Vlado Matuzović iz Tuzle, podnio je 15. studenog 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog duljine trajanja parničnog postupka koji je u vrijeme podnošenja apelacije bio u tijeku pred Kantonalnim sudom u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) pod brojem 03 0 P 002355 10 Gž. Apelant je 25. veljače 2013. godine dopunio apelaciju dostavljanjem presude Kantonalnog suda.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na temelju članka 22. stavak 1. Pravila Ustavnog suda („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09, u daljnjem tekstu: prethodna pravila), koja su važila u vrijeme poduzimanja navedenih radnji, 23. studenog 2012. godine je zatraženo od Kantonalnog suda da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Kantonalni sud je 10. prosinca 2012. godine dostavio odgovor na apelaciju, koji je 19. prosinca 2012. godine dostavljen apelantu sukladno članku 26. stavak 2. prethodnih pravila.

4. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) zatraženo je 4. lipnja 2015. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

5. Općinski sud je 12. lipnja 2015. godine dostavio odgovor na apelaciju.

6. Ustavni sud je 4. lipnja 2015. godine također zatražio od Općinskog suda da dostavi na uvid spis broj 032-0-P-08-003073. Općinski sud nije dostavio Ustavnom sudu traženi spis.

III. Činjenično stanje

7. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

8. Apelant je 25. rujna 2008. godine podnio tužbu Općinskom sudu protiv tuženog „ELTA-MT“ DOO Tuzla (u daljnjem tekstu: tuženi) radi poništenja odluke o otkazu i isplate novčanih potraživanja iz radnog odnosa.

9. Odlučujući o tužbi, Općinski sud je donio Presudu broj 032-0-P-07-003073 od 6. siječnja 2010. godine. Predmetnom presudom odbijen je apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se ponište odluke tuženog (pobliže navedene u stavku 1. izreke te presude) i da ga tuženi vrati na posao na poslove direktora društva na kojima je radio prije otkaza ugovora o radu, te da mu uspostavi sva prava iz radnog odnosa (na način kako je pobliže opisano u stavku 2. izreke presude). Također, predmetnom presudom odbijen je apelantov prijedlog kojim je tražio da se odredi mjera osiguranja i da se tuženom kao protivniku mjere osiguranja naloži da apelanta odmah vrati na poslove direktora društva. Predmetnom presudom tuženi je obvezan apelantu isplatiti određene novčane iznose na ime neisplaćenih plaća i za njega uplatiti doprinose za PIO (sve kako je pobliže određeno u stavku 3. izreke presude).

10. Apelant i tuženi su podnijeli prizive protiv presude Općinskog suda, koje je Kantonalni sud odbio kao neutemeljene Presudom broj 03 0 P 002355 10 Gž od 30. siječnja 2013. godine i potvrdio prvostupanjsku presudu.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

11. Apelant smatra da mu je zbog duljine trajanja predmetnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku u smislu članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Također, traži da mu se isplati naknada nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u iznosima od po 300,00 KM za svaku godinu trajanja postupka.

b) Odgovor na apelaciju

12. Kantonalni sud je naveo da mu je spis predmeta u konkretnom slučaju dostavljen 22. ožujka 2010. godine. Također, istaknuo je da apelantu nisu povrijeđena prava iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku zbog toga što u tom sudu postoji veliki broj predmeta žurne prirode, kao što je i konkretan predmet, kojima je zadužen postupajući sudac, a koji treba uzeti u obzir godišnji plan i program rješavanja starih predmeta, među kojima se nalaze i predmeti žurne prirode, kao i poštovati redoslijed rješavanja po prijemu inicijalnog akta.

13. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju, prije svega, naveo kronologiju postupanja povodom predmetne tužbe. Tako je naveo da je u konkretnom slučaju tužba upućena na odgovor 2. listopada 2008. godine, a da je odgovor na tužbu zaprimljen 22. listopada 2008. godine. Dalje, naveo je da je apelant 13. veljače 2009. godine podnio prijedlog za određivanje sudske mjere osiguranja, koji je upućen na odgovor tuženom 18. veljače 2009. godine i koji je taj odgovor dostavio 20. veljače 2009. godine. Potom je naveo da je pripremno ročište u konkretnom predmetu održano 4. ožujka, 16. travnja, 2. lipnja, 7. srpnja, te 9. rujna 2009. godine, kada je sud rješenjem odredio vještačenje po vještaku financijske struke, a koje je predložio apelant. Također, naveo je da je vještak 1. listopada 2009. godine dostavio svoj nalaz i mišljenje, te 5. studenog 2009. godine dopunski nalaz, a da je glavna rasprava održana 6. i 26. studenog, te 2. prosinca 2009. godine, kada je i zaključena. Potom je istaknuo da se u konkretnom slučaju radi o kompleksnom predmetu sa opsežnim dokaznim materijalom, te da je na duljinu postupka pred tim sudom utjecala i činjenica da je apelant predložio vještačenje po vještaku financijske struke i da je podnio prijedlog za utvrđivanja sudske mjere osiguranja, što je produljilo trajanje tog postupka. Pored toga, istaknuo je da na efikasnost rada tog suda utječe i činjenica da je preopterećen velikim brojem nezavršenih predmeta i da sistematizacija uposlenika nije potpuna. Međutim, bez obzira na navedeno, Općinski sud smatra da je u konkretnom predmetu postupao sukladno članku 10. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) i da je predmetni postupak pred tim sudom okončan u razumnom roku, a da su apelacijski navodi neutemeljeni.

V. Relevantni propisi

14. Zakon o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) u relevantnom dijelu glasi: Članak 10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zlouporabu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Članak 420.

U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a osobito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati osobitu pozornost na potrebu žurnog rješavanja radnih sporova.

VI. Dopustivost

15. Sukladno članku VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

16. Sukladno članku 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku kojeg je koristio.

17. Ustavni sud naglašava da, sukladno članku 18. stavak (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i temeljnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da je apelacija podnesena zbog duljine trajanja parničnog postupka jer u vrijeme podnošenja apelacije predmetni postupak nije bio okončan, Ustavni sud smatra da je apelacija, u smislu članka 18. stavak (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neutemeljena, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

18. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

19. Apelant smatra da mu je zbog duljine trajanja predmetnog postupka prekršeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

20. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke.

21. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […] a)Relevantni principi

22. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Europskog za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud) i Ustavnog suda, razumnost duljine trajanja postupka mora ocjenjivati u okviru okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Europskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Europski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. veljače 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stavak 38.).

b) Period koji se uzima u obzir

23. Ustavni sud zapaža da je apelant podnio tužbu Općinskom sudu 25. rujna 2008. godine i da je predmetni postupak okončan donošenjem Presude Kantonalnog suda od 30. siječnja 2013. godine. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni duljine trajanja predmetnog parničnog postupka jeste četiri godine i četiri mjeseca.

c) Analiza razumnosti trajanja postupka

24. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da se predmetni postupak ticao apelantovog tužbenog zahtjeva za poništenje odluka tuženog, te vraćanje na posao i uspostavljanje svih prava iz radnog odnosa, kao isplate naknade plaća i uplate doprinosa za PIO. Ustavni sud dalje ukazuje da je u predmetnom postupku odlučivano i o apelantovom prijedlogu za donošenje mjere osiguranja, te da je proveden veliki broj materijalnih dokaza, saslušani su tužitelj i predstavnik tuženog kao parnične stranke, saslušan svjedok, te je provedeno vještačenje po vještaku ekonomske struke. Shodno navedenom, Ustavni sud smatra da činjenična i pravna pitanja koja su se u konkretnom slučaju trebala utvrditi, kao i opseg dokaznog postupka koji je proveden, ukazuju na složenost konkretnog predmeta. Pored toga, Ustavni sud ukazuje da je riječ o radnom sporu koji je po zakonu žuran i koji zahtijeva dodatnu ažurnost suda u odnosu na zakonsku obvezu da se parnični postupak provede bez nepotrebnih odugovlačenja.

25. U svezi s ponašanjem redovitih sudova, Ustavni sud zapaža da je postupak pred Općinskim sudom trajao godinu i tri mjeseca što, po mišljenju Ustavnog suda, predstavlja primjeren rok za donošenje prvostupanjske presude u konkretnom predmetu. Ustavni sud potom primjećuje da iz dostavljene dokumentacije proizlazi da je Kantonalni sud o prizivima podnesenim protiv prvostupanjske presude odlučio 30. siječnja 2013. godine, dakle, nakon dvije godine i 10 mjeseci. Pri tome, Ustavni sud ima u vidu da iz odgovora na apelaciju koji je dostavio Kantonalni sud proizlazi da je taj sud svoje ponašanje u konkretnom slučaju obrazložio postojanjem velikog broja predmeta po jednom postupajućem sucu, naročito žurnih predmeta, a koje rješava po redoslijedu prijema inicijalnog akta i prema godišnjem planu i programu rješavanja starih predmeta. S tim u svezi, Ustavni sud podsjeća na praksu Europskog suda i vlastitu jurisprudenciju, prema kojima je dužnost države organizirati svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Europske konvencije (vidi, Europski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. veljače 1991. godine, serija A broj 194, stavak 21. i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. veljače 2006. godine, stavak 34.). Imajući u vidu navedeno, naročito činjenicu da iz odgovora na apelaciju proizlazi da je konkretan predmet rješavan prema godišnjem planu i programu prioritetnog rješavanja starih sudskih predmeta, Ustavni sud smatra da iz predočenog ne proizlazi da je Kantonalni sud bezrazložno odugovlačio postupak. Sukladno tome i uzimajući u obzir sve navedene čimbenike, te ukazujući da Ustavni sud ocjenjuje duljinu trajanja postupka u cjelini, Ustavni sud smatra da u konkretnom predmetu rok od četiri godine i četiri mjeseca u kojemu je okončan predmetni postupak nije prešao granice „razumnog roka“ u smislu članka 6. stavak 1. Europske konvencije, s obzirom da je duljina postupka razmjerna okolnostima konkretnog slučaja.

26. Sukladno navedenom, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju nije povrijeđeno apelantovo pravo na suđenje u razumnom roku iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak

1. Europske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

27. Apelant je zbog duljine trajanja parničnog postupka tražio naknadu nematerijalne štete u iznosu od po 300,00 KM za svaku godinu trajanja postupka. Sukladno članku 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu, a kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da nije bilo kršenja prava na suđenje u razumnom roku, to apelantu ne pripada pravo na isplatu tražene naknade.

VIII. Zaključak

28. Ustavni sud zaključuje da u predmetnom parničnom postupku koji je trajao četiri godine i četiri mjeseca nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, s obzirom da je duljina postupka razmjerna okolnostima konkretnog slučaja.

29. Na temelju članka 59. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

30. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-3964/12 (E. O.) | Sudska praksa | Aktio