Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-520/14 (M. A.)

Odluka donesena 14. 10. 2015.

  • Nije krivična optužba
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-520/14

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 10. 2015.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj14. oktobra 2015. godine, u predmetu broj AP-520/14, rješavajući apelacije Muhameda Abazagića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h, člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Muhameda Abazagića protiv rješenja Kantonalnog suda u Tuzli, broj 32 0 K 182156 13 Kž, od 26. novembra 2013. godine zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Muhamed Abazagić (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa Sanjin Bandović, advokat iz Tuzle podnio je 31. januara 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Tuzli, broj 32 0 K 182156 13 Kž, od 26. novembra 2013. godine.

2. Pravosnažnom presudom Kantonalnog suda broj 32 0 K 003863 11 Kžk, od 14. decembra 2012. godine apelant je zbog produženog krivičnog djela pronevjere u službi iz člana 384. stav 2. u vezi stava 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine u sticaju sa krivičnom djelom krivotvorenja isprave iz člana 373. stav 2. u vezi stava 1. Krivičnog zakona osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i tri mjeseca.

3. Apelant je podnio Općinskom sudu molbu za odlaganje izvršenja izrečene jedinstvene kazne zatvora najduže za šest mjeseci. Rješenjem Općinskog suda u Tuzli, broj 32 0 182156 13 Kv, od 12. novembra 2013. godine koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda u Tuzli, broj 32 0 K 182156 13 Kž, od 26. novembra 2013. godine apelantova molba za odlaganje izdržavanja jedinstvene kazne zatvora odbijena je kao neosnovana.

Apelacioni navodi

4. Apelant se u apelaciji poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, prava iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije i zabranu diskriminaciju.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

6. Ustavni sud, prvo, mora riješiti pitanje primjenjivosti člana 6. stav 1. Evropske konvencije na konkretan slučaj. Navedeni član Evropske konvencije propisuje da [...]prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu[...]. Član 6. Evropske konvencije, na koji se apelant poziva, garantuje pravičan postupak prilikom «utvrđivanja osnovanosti bilo kakve krivične optužbe» protiv nekog lica, što znači da u krivičnim postupcima, član 6. Evropske konvencije nudi pravo na zaštitu samo nekome protiv koga se «utvrđuje (…) osnovanost bilo kakve krivične optužbe». Naime, samo takvo lice se može smatrati «žrtvom» u smislu člana 6. Evropske konvencije. U konkretnom slučaju, žalbeni navodi apelanta se odnose na postupak za odlaganje izvršenja kaznene sankcije izrečene u kaznenom postupku koji je okončan. Dakle, ovi žalbeni navodi apelanta se ne odnose na utvrđivanje osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, u kom slučaju bi ispitivanje navodnih povreda prava na koje se apelant poziva spadalo u djelokrug člana 6. Evropske konvencije. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, u ovom slučaju, ne pruža širi obim zaštite. Slijedi, da su ovi žalbeni navodi apelanta u vezi sa povredom prava na pravično suđenje ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. Ustavni sud uvezi sa apelantovim navodima o povredi prava iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije i zabrane diskriminacije s obzirom na raniji zaključak Ustavnog suda da su navodi o kršenju prava na pravično suđenje iz članka II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, zaključuje da su i navodi o povredi prava iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije i zabrane diskriminacije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

8. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-520/14 (M. A.) | Sudska praksa | Aktio