Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4312/15 (M. S.)
Odluka donesena 14. 10. 2015.
- Nije krivična optužba
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4312/15
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 10. 2015.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, Valerija Galić, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 14. oktobra 2015. godine, u predmetu broj AP-4312/15, rješavajući apelaciju Mirsada Salihića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h, člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mirsada Salihića protiv rješenja Ministarstva odbrane Bosne i Herecgovine, komandant bataljona za letačku podršku, broj 16-14-16-15-04-34-5-154-8/15, od 16. juna 2015. godine i naredbe Ministarstva odbrane, Komandira čete veze broj 16-14-16-15-10-34-5-sl-36-11/15, od 1. juna 2015. godine zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Mirsad Salihić (u daljnjem tekstu: apelant) podnio je 18. septembra 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Ministarstva odbrane Bosne i Herecgovine, komandant bataljona za letačku podršku (u daljnjem tekstu: Komandant bataljona za letačku podršku), broj 16-14-16-15-04-34-5-154-8/15, od 16. juna 2015. godine i naredbe Ministarstva odbrane, Komandira čete veze (u daljnjem tekstu: Komandir čete veze), broj 16-14-16-15-10-34-5-sl-36-11/15, od 1. juna 2015. godine.
2. Naredbom komandira čete veze, od 1. juna 2015. godine apelantu je zbog povrede vojne discipline iz člana 160. Zakona o službi u oružanim snagama Bosne i Hercegovine zbog neblagovremeno i nepotpunog izvršavanja komandi, odluka ili naredbi nadređenog izrečena disciplinska mjera-opomena.
3. Rješenjem Komandanta bataljona za letačku podršku, broj 16-14-16-15-04-34-5-154-8/15, od 16. juna 2015. godine žalba apelanta je odbijena i potvrđeno prvoostepeno rješenje.
4. Apelant je podnio zahtjev za određivanje privremene mjere kojom je zatražio da Ustavni sud usvoji privremenu mjeru i ukine osporene odluke.
5. Apelant se u apelaciji poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije).
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
7. Apelant smatra da je osporenim rješenjima kojima je odlučivano o njegovoj disciplinskoj odgovornosti povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije.
8. S tim u vezi, Ustavni sud treba iskazati stav o primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije u konkretnom slučaju. Ustavni sud treba odgovoriti na pitanje radi li se u konkretnom slučaju o «krivičnoj» optužbi protiv apelanta, u smislu autonomnog značenja ovog pojma.
9. Ustavni sud zapaža da je u konkretnom predmetu apelantu izrečena disciplinska mjera opomena zbog povrede vojne discipline iz člana 160. Zakona o službi u oružanim snagama Bosne i Hercegovine. Ustavni sud treba utvrditi da li se konkretni disciplinski postupak smatra postupkom u kojem se odlučivalo o «krivičnoj optužbi» protiv apelanta u okviru autonomnog značenja koje ovaj pojam ima prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije, kojim se svakom garantira da prilikom utvrđivanja (...) osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.
10. Evropski sud smatra da je «krivična optužba» autonomni koncept, tj. neko djelo koje je u domaćem zakonu klasificirano kao disciplinski prekršaj može ipak pokrenuti pitanje «krivične optužbe» u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, ako je suštinski karakter legislative, po svojoj prirodi, prije krivični nego građanski – da bi se osiguralo da država ne može izbjeći obavezu osiguravanja pravičnog saslušanja jednostavnim klasificiranjem nekog djela disciplinskim prekršajem u svom zakonodavstvu (vidi Evropski sud, Engel protiv Holandije (broj 1), presuda od 8. juna 1976. godine, serija A, broj 22; Oztürk, presuda od 27. maja 1984. godine, serija A, broj 73, st. 46-50). Općenito se disciplinski postupak ne može okarakterizirati kao «krivični», mada su u specifičnim okolnostima mogući izuzeci (ibid, Engel protiv Holandije, tačke 80-85). Ustavni sud je takođe u svojoj ranijoj praksi (vidi AP-245/10, Odluka o dopustivosti, od 13. marta 2013. godine) ukazao na to da, prema praksi Evropskog suda, pitanje da li se primjenjuje «krivični dio» člana 6. Evropske konvencije uvijek treba ocjenjivati u kontekstu tri alternativna kriterija (a) klasifikacija djela u domaćem pravu, (b) priroda djela i (c) priroda i strogost kazne kojoj se dotična osoba izlaže koja je Evropski sud iznio u predmetu Engel (ibid. Engel protiv Holandije, stav 82), koja su potvrđena u kasnijoj praksi tog suda (mutatis mutandis, Evropski sud, Ravnsborg protiv Švedske, 23. mart 1994, serija A, br. 283-B, i Putz protiv Austrije, 22. februar 1996, Reports of Judgments and Decisions, 1996-I).
11. Ustavni sud smatra da izrečena disciplinska mjera-opomena nema traženi stepen strogosti u smislu kriterija Evropskog suda, da bi se moglo zaključiti da postupak u kojem je izrečena ima karakter «utvrđivanja krivične optužbe» u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Upravo suprotno tome Ustavni sud smatra da izricanje opomene ima karakter disciplinske mjere, kojoj je svrha disciplinovanje apelanta kao pripadnika oružanih snaga (vidi Evropski sud, Ravnsborg protiv Švedske, presuda od 21. februara 1994. godine). Na osnovu iznesenog, Ustavni sud, imajući u vidu da izrečena disciplinska mjera svojom strogoćom nema krivičnopravni karakter, zaključuje da se u konkretnom slučaju ne radi o krivičnoj optužbi, te da stoga predmetni postupak ne uživa garancije prava na pravično suđenje. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o povredi njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, kao i navodi apelanta o povredi prava iz člana 13. Evropskoj konvenciji ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
12. S obzirom na odluku o dopustivosti Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje prijedloga apelanta za donošenje privremene mjere.
13. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman