Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2040/13 (M. B.)

Odluka donesena 14. 10. 2015.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2040/13

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

14. 10. 2015.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman i potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 14. oktobra 2015. godine, u predmetu broj AP-2040/13, rješavajući zahtjev Milene Bovan za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine –Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 94/14), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Milene Bovan za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Milena Bovan (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Rajko Ćužić, podnijela je, 13. maja 2013. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 53 0 P 006550 11 Rev od 14. februara 2013. godine. Apelantica je Ustavnom sudu 28. avgusta 2015. godine dostavila podnesak koji je naslovila „dopuna apelacije“, a u kojem je osporila odluku iz novog sudskog postupka, presudu Kantonalnog suda u Mostaru broj 53 0 P 047529 13 Gž od 7. jula 2015. godine. Apelantica je odnosu na osporenu presudu Kantonalnog suda tražila i donošenje privremene mjere kojom će Ustavni sud odgoditi izvršenje pravosnažne presude u dijelu dosuđenih troškova postupka.

Postupak okončan presudom Vrhovnog suda broj 53 0 P 006550 11 Rev

2. U postupku koji je okončan presudom Vrhovnog suda broj 53 0 P 006550 11 Rev od 14. februara 2013. godine otac apelantice, kao tužitelj, pokrenuo je tužbom postupak protiv Mile Rebca, Stojana Šutala i Dragana Matića (u daljnjem tekstu: prvotuženi, drugotuženi i trećetuženi) radi poništenja ugovora i uknjižbe.

3. Općinski sud u Čapljini je donio presudu broj 07 53 P 006550 07 P od 3. februara 2009. godine kojom je utvrdio ništavost ugovora zaključenog između oca apelantice, kojeg je prilikom zaključenja ugovora zastupao prvotuženi kao njegov punomoćnik, kao prodavca, i drugotuženog, kao kupca (ugovor iz 1997. godine), te ugovora zaključenog između drugotuženog kao prodavca i trećetuženog, kao kupca (ovjeren kod suda 2002. godine) te je slijedom toga odlučeno da ZKU Općinskog suda uspostavi ranije zemljišno knjižno stanje na nekretninama kakvo je bilo prije provedbe ugovora o kupoprodaji (između oca apelantice i drugotuženog), odnosno da se na nekretninama upiše otac apelantice kao vlasnik. Prvostepena presuda je potvrđena presudom Kantonalnog suda u Mostaru broj 53 0 P 006550 09 Gž od 6. maja 2011. godine.

4. Odlučujući o reviziji trećetuženog Vrhovni sud je donio presudu 53 0 P 006550 11 Rev od 14. februara 2013. godine kojom je reviziju trećetuženog uvažio i nižestepene presude preinačio i tužbeni zahtjev oca apelantice odbio u odnosu na utvrđivanje ništavosti ugovora i brisanje prava vlasništva po osnovu ugovora o kupoprodaji zaključenog između drugotuženog i trećetuženog. Postupak u kojem je zatražena privremena mjera

5. Apelantica (kao jedina zakonska nasljednica iza svog umrlog oca) pokrenula je postupak tužbom pred Općinskim sudom u Čapljini (22. juna 2012. godine) protiv Dragana Matića i NLB Leasing d.o.o. za finansijski zakup Sarajevo (u daljnjem tekstu: NLB Leasing) radi poništenja ugovora i uknjižbe.

6. Općinski sud u Čapljini donio je presudu broj 53 0 P 047529 12 P od 18. januara 2013. godine kojom je utvrdio ništavim ugovor o kupoprodaji nekretnina (preciziranih u presudi, a radi se istim nekretninama kao u postupku broj 07 53 P 006550 07 P) koji je zaključen između Dragana Matića i NLB Leasing, te je slijedom utvrđenog naloženo ZKU Općinskog suda u Čapljini da uspostavi ranije zemljišno knjižno stanje kakvo je bilo prije zaključenja i provedbe svih poništenih ugovora o kupoprodaji tako da se briše pravo vlasništva sa imena NLB Leasing i upisuje vlasništvo na ime oca apelantice. Tuženim je naloženo da apelantici naknade troškove parničnog postupka.

7. U obrazloženju presude Općinski sud je utvrdio da je otac apelantice na osnovu pravosnažne presude (nakon drugostepene presude u predmetu broj 07 53 P 006550 07 P) podnio zahtjev ZKU Općinskog suda u Čapljini za upis prava vlasništva na nekretninama kako je to utvrđeno u postupku broj 07 53 P 006550 07 P (brisanje Dragana Matića i upis vlasništva na oca apelantice), ali mu je zahtjev odbijen jer je pravo vlasništva na nekretninama upisano na NLB Leasing, nije bilo upisa zabilježbe spora na nekretninama kao i da ne postoji pravosnažna presuda kojom je utvrđen ništavim ugovor o kupoprodaji nekretnina između Dragana Matića i NLB Leasing,.

8. Nakon provedenog dokaznog postupka sud se pozvao na odredbe člana 103. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO), te je prije svega utvrdio aktivnu legitimaciju apelantice (kao zakonske nasljednice iza svog pokojnog oca) te se pozvao na pravosnažnu presudu u predmetu broj 07 53 P 006550 07 P (u kojoj je utvrđena ništavost ugovora). Općinski sud je nadalje utvrdio da ranije zaključeni ugovori nisu pravno valjani i ne proizvode pravne posljedice čime je prestao pravni osnov za sticanje prava vlasništva Dragana Matića na predmetnim nekretninama, radi čega je ništav i pravni ugovor o kupoprodaji koji je Dragana Matića,zaključio sa i NLB Leasing. Općinski sud je naveo da svaka ugovorna obaveza mora imati dopušten osnov, a osnov nije dopušten ako je protivan prinudnim propisima javnom poretku ili dobrim običajima. Osnov ugovora predstavlja osnovni element ugovora i u slučaju njegovog nepostojanja ili njegove nedopuštenosti ugovor ne proizvodi pravno dejstvo, apsolutno je ništav u skladu sa članom 52. ZOO. Općinski sud je utvrdio nesavjesnost Dragana Matića te je naveo da je u materijalno-pravnom smislu i drugotuženi NLB Leasing bio nesavjestan i nije se mogao pouzdati samo u evidenciju nepokretnosti (zemljišne knjige).

9. Kantonalni sud donio je presudu broj 53 0 P 047529 13 Gž od 7. jula 2015. godine kojom je žalbu tuženih Dragana Matića i NLB Leasing uvažio i prvostepenu presudu preinačio i tužbeni zahtjev apelantice kojim traži utvrđivanje ništavosti ugovora o kupoprodaji između tuženih na preciziranim nekretninama odbio. Istom presudom obavezana je apelantica da tuženim naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.490,11 KM.

10. U obrazloženju presude Kantonalni sud je pošao od činjenica koje je utvrdio prvostepeni sud a to je da je otac apelantice sa Stojanom Šutalom, zaključio ugovori o kupoprodaji nekretnina, koji je ovjeren u sudu na osnovu kojeg se Stojan Šutalo upisao kao vlasnik, te je isti prodao nekretnine Dragana Matića koji se na osnovu ovjerenog kupoprodajnog ugovora upisao u zemljišnu knjigu kao vlasnik, a zatim je Dragana Matića prodao nekretnine NLB Leasing ugovorom o kupoprodaji ovjerenim kod notara, na osnovu kojeg se drugotuženi NLB Leasing upisao u zemljišne knjige. Dragana Matića i NLB Leasing

11. Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud utvrdio ništavost ugovora polazeći od činjenice da su ranije zaključeni ugovori ništavi i da niko ne može prenijeti na drugog više prava nego što ima. Međutim, Kantonalni sud je naveo da se sporno pitanje odnosi na posljedicu ništavosti ugovora kao pravnog posla temeljem kojeg je izvršen upis prava vlasništva u odnosu na sljedeći ugovor o kupoprodaji kao pravni posao na osnovu kojeg je treće lice postao vlasnik nekretnina - kada je ta kupoprodaja izvršena povjerenjem u zemljišnu knjigu. S tim u vezi postavlja se pitanje prioriteta principa „povjerenja i zemljišnu knjigu“ ili principa „niko da drugog ne može prenijeti više prava nego što ima“ . Općinski sud je naveo da je pravosnažnom presudom (07 53 P 006550 07) utvrđena ništavost pravnog posla na osnovu koje je izvršen upis prava vlasništva spornih nekretnina pa se u takvoj situaciji primjenjuje član 104. ZOO, odnosno postoji obaveza vraćanja ukoliko je to moguće. Međutim, pravilnom primjenom člana 104. ZOO Kantonalni sud je zaključio da vraćanje nekretnine nije moguće. Pozivajući se na član 103. i 104. ZOO, kao i član 38. Zakona o vlasničko pravnim odnosima, i član 9. Zakona o zemljišnim knjigama u Federacije Bosne i Hercegovine, Kantonalni sud je naveo da je drugotuženi NLB Leasing kupio predmetne nekretnine postupajući sa povjerenjem u zemljišnu knjigu u kojoj je prvotuženi Dragana Matića bio upisan sa dijelom 1/1, a koje mu je predao u posjed, u konkretnom slučaju je trebalo primijeniti princip povjerenja u zemljišne knjige, jer u momentu zaključenja ugovora (2007. godine) između tuženih nisu postojala ograničenja u pravima prvotuženog Dragana Matića i na nekretnini, niti je ispravnost upisa dovedena u pitanje (član 9. st. 2. i 3. zakona o zemljišnim knjigama). Dakle, drugotuženi NLB Leasing je postao vlasnik predmetne nekretnine uknjižbom na osnovu pravnog posla pa vraćanje nekretnine iz ranijih ugovora od drugotuženog NLB Leasing nije moguće zbog čega je pravni prednik (otac) apelantice mogao tražiti samo pravo na novčanu naknadu od osobe sa kojom je zaključio ugovor, u skladu sa članom 104. ZOO. Na osnovu člana 397. stav 1. Zakona o parničnom postupku preinačena je prvostepena presuda i u odnosu na troškove postupka te su tuženim u skladu sa uspjehom u parnici dosuđeni troškovi.

12. Apelantica je navela da apelaciju u odnosu na obje osporene presude podnosi zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prav i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantica osporava način na koji su Vrhovni sud u presudi presudu 53 0 P 006550 11 Rev od 14. februara 2013. godine i Kantonalni sud u presudi broj 53 0 P 047529 13 Gž od 7. jula 2015. godine primijenili materijalno pravo i zaključili da su ugovori (zaključeni između tuženih) pravno valjani pozivajući se na princip povjerenja u zemljišne knjige. Apelantica je predložila da obje osporene presude Ustavni sud ukine i predmete vrati na ponovno suđenje. Apelantica je takođe prilikom osporavanja presuda Kantonalnog suda broj 53 0 P 047529 13 Gž od 7. jula 2015. godine tražila da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će odložiti izvršenje pravosnažne presude u dijelu odluke o troškovima postupka.

13. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

14. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

15. Razlozi kojima se rukovodi Ustavni sud prilikom usvajanja ili neusvajanja zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava, ne mogu se analogno primijeniti prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, slijedi da apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

16. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da apelantica traži da se ne provodi izvršenje pravosnažne presude Kantonalnog suda broj 53 0 P 047529 13 Gž u dijelu koji se odnosi na troškove postupka, na čije plaćanje je obavezana apelantica. U tom pravcu apelantica nije navela niti jedan razlog zbog koje bi Ustavni sud trebao obustaviti izvršenje. Ustavni sud primjećuje da apelantica nije ponudila argumente koji bi prima facie ukazali na neophodnost intervencije Ustavnog suda, naročito u situaciji kada se iz dokumenta predočenih Ustavnom sudu, kao i iz apelanticinih navoda ne može zaključiti da su tuženi uopšte pokrenuli postupak izvršenja. S obzirom na navedeno, te kako, u okolnostima konkretnog slučaja, ništa ne ukazuje da je donošenje privremene mjere u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka, kako to propisuje člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud smatra da je predmetni zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.

17. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

18. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

19. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Mirsad Ćeman

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2040/13 (M. B.) | Sudska praksa | Aktio