Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2298/15 (B. A. i D. A.)

Odluka donesena 14. 10. 2015.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Stjecanje bez osnova
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2298/15

Apelacija

Odluka o meritumu

14. 10. 2015.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2298/15, rješavajući apelaciju Branke Antonić i Davorina Antonića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2) i člana 62 stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sudija na sjednici održanoj 14. oktobra 2015. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Branke Antonić i Davorina Antonića.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci u predmetu broj 71 0 P 033233 07 P, koji je zbog rješavanja prethodnog pitanja prekinut Rješenjem Osnovnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 P 033233 07 P od 13. maja 2015. godine.

Nalaže se Osnovnom sudu u Banjoj Luci da, u skladu sa članom 62 stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku, nakon što se steknu uslovi za nastavak parničnog postupka, donese odluku u predmetu broj 71 0 P 033233 07 P, u skladu sa članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Osnovnom sudu u Banjoj Luci da, kada se steknu uslovi za nastavak postupka, u skladu sa članom 72 stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Branka Antonić i Davorin Antonić (u daljem tekstu: apelanti), koje zastupa Vesna Rujević, advokat iz Banje Luke, podnijeli su 8. maja 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka koji se vodi kod Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljem tekstu: Osnovni sud) u predmetu broj 71 0 P 033233 07 P.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 16. juna 2015. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Odgovor na apelaciju Osnovni sud je dostavio 29. juna 2015. godine.

III. Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizilaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

5. Apelantkinja Branka Antonić je kao tužilac u ovoj pravnoj stvari 8. marta 2007. godine podnijela tužbu Osnovnom sudu protiv tužene Republike Srpske - Ministarstva pravde Republike Srpske, zbog sticanja bez osnova i vraćanja novčanih sredstava, vrijednost spora 25.000,00 KM. Osnovni sud je 5. februara 2009. godine dostavio tužbu na odgovor tuženoj, koja je odgovor na tužbu dostavila 4. marta 2009. godine, a Osnovni sud je odgovor na tužbu tužene dostavio tužiocu 13. juna 2011. godine.

6. Osnovni sud je u ovoj pravnoj stvari zakazivao pripremna ročišta, i to: 5. marta 2012. godine, koje je na prijedlog apelantkinje odgođeno, 30. marta 2012. godine, koje je odgođeno zbog bolesti postupajućeg sudije, zatim, 15. maja 2012. godine, 23. maja 2012. godine, 7. septembra 2012. godine, koja su odgođena na prijedlog apelantkinje, pripremno ročište koje je zakazano za 13. septembar 2012. godine je odgođeno, a apelantkinji je naloženo da uredi tužbu, koju je podneskom od 21. septembra 2012. godine apelantkinja i uredila na način što su u parnični postupak, pored apelantkinje kao tužioca, stupili i Davorin Antonić i Z.P. kao pravni sljednici S.A. Osnovni sud je uređenu tužbu dostavio na odgovor tuženoj 26. oktobra 2012. godine, koja je odgovor na tužbu dostavila 1. novembra 2012. godine.

7. Osnovni sud je pripremno ročište zakazao za 13. decembar 2012. godine, a ročište je odgođeno na prijedlog parničnih stranaka, a novo ročište, koje je bilo zakazano za 30. januar 2013. godine, odgođeno je zbog generalnog štrajka zaposlenih radnika u pravosuđu, a novo pripremno ročište je zakazano za 21. februar 2013. godine. Pripremno ročište zakazano za 21. februar 2013. godine je odgođeno na prijedlog apelanata, kao i ročište zakazano za 28. mart 2013. godine. Osnovni sud je u ovoj pravnoj stvari održao pripremno ročište 13. maja 2015. godine na kom je punomoćnik apelanata zatražio da se predmetni parnični postupak prekine zbog donošenja meritorne odluke u predmetu koji se vodi pred Osnovnim sudom broj 1-4164/88, odnosno do pravosnažnog okončanja tog postupka u kome bi se riješilo prethodno pitanje koje je bitno za donošenje konačne odluke u predmetnom postupku. Osnovni sud je usvojio prijedlog punomoćnika apelanata i Rješenjem broj 71 0 P 033233 07 P od 13. maja 2013. godine je odredio prekid predmetnog parničnog postupka do pravosnažnog okončanja postupka u predmetu broj 1-4164/88 koji se vodi pred Osnovnim sudom, a u postupku izvršenja pravosnažne Presude Višeg suda u Banjoj Luci (u daljem tekstu: Viši sud) broj K-115/87 od 15. februara 1988. godine i Presude Vrhovnog suda Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Vrhovni sud) broj Kž-258/88 od 21. juna 1988. godine, a radi izvršenja sporedne kazne konfiskacije imovine pravnog prednika tužilaca S.A, te da će se predmetni postupak nastaviti kada se pravosnažno okonča postupak u predmetu broj 1- 4164/88, ili kada sud utvrdi da više ne postoje razlozi da se čeka okončanje navedenog postupka.

8. Apelanti su 24. juna 2014. godine dostavili Osnovnom sudu prijedlog za nastavak parničnog postupka, gdje su 17. aprila 2015. godine podnijeli i urgenciju, a 19. juna 2015. godine apelanti su obavijestili Osnovni sud da je nastavljen postupak u predmetu broj 1- 4164/88, kako bi apelanti riješili prethodno pitanje.

9. Iz stanja spisa proizilazi da je predmetni parnični postupak prekinut.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

10. Apelanti smatraju da je, zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka, koji je do trenutka prekida postupka trajao duže od šest godina, došlo do povrede njihovih prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljem tekstu: Evropska konvencija).

b) Odgovor na apelaciju

11. U odgovoru na apelaciju Osnovni sud je detaljno naveo tok parničnog postupka, kako je to već navedeno u činjeničnom dijelu odluke, gdje je istakao i to da je, s obzirom na veliki broj predmeta koji se rješavaju pred Osnovnim sudom, u ovoj pravnoj stvari sud preduzimao procesne radnje u kontinuitetu i u skladu sa važećim odredbama zakona, te da sud tokom parničnog postupka nije povrijedio prava apelanata navedena u apelaciji.

V. Relevantni propisi

12. Zakon o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13) u relevantnom dijelu glasi:

Član 10.

Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 69.

Tužba sa prilozima se dostavlja tuženom na odgovor u roku od 30 dana od dana prijema ispravne i potpune tužbe u sudu.

Član 379.

Osim slučajeva posebno predviđenih u ovom zakonu, prekid postupka sud će odrediti:

1) ako je odlučio da sam ne rješava o prethodnom pitanju, […] Član 380.

Za vrijeme trajanja prekida postupka prestaju teći svi rokovi određeni za vršenje parničnih radnji.

Za vrijeme trajanja prekida postupka sud ne može preduzimati nikakve radnje u postupku, ali ako je prekid nastupio poslije zaključenja glavne rasprave, sud može na osnovu te rasprave donijeti odluku.

Parnične radnje koje je jedna stranka preduzela dok traje prekid postupka nemaju prema drugoj stranci nikakvo pravno dejstvo. Njihovo dejstvo počinje tek pošto postupak bude nastavljen.

Član 381.

Ako je sud prekinuo postupak iz razloga navedenih u članu 379. stav 1. tačka 1. i stav 2. ovog zakona, postupak će se nastaviti kad se pravosnažno završi postupak pred sudom ili drugim nadležnim organom, ili kada sud nađe da više ne postoje razlozi da se čeka na njegov završetak.

[…]

VI. Dopustivost

13. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

14. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

15. U skladu sa članom 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodna dokumenta koja se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

16. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da u periodu dužem od šest godina od podnošenja tužbe pa do prekidanja predmetnog parničnog postupka nije donesena konačna i pravosnažna odluka, to Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu člana 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

17. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

18. Apelanti smatraju da je, zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka, došlo do povrede njihovih prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

19. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

20. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […] Relevantni principi

21. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

Period koji se uzima u obzir

22. Ustavni sud podsjeća da, u skladu sa članom 31 Pravila Ustavnog suda, u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda.

23. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da se u konkrentom slučaju apelanti žale na nerazumnu dužinu trajanja predmetnog postupka koji su tužioci tužbom protiv tuženog pokrenuli pred Osnovnim sudom 8. marta 2007. godine, a koji je, prema stanju spisa, Rješenjem Osnovnog suda broj 71 0 P 033233 07 P od 13. maja 2013. godine prekinut. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine trajanja predmetnog postupka do trenutka njegovog prekidanja jeste duži od šest godina. Analiza razumnosti trajanja postupka

24. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku koji se vodi kod Osnovnog suda, te da se ne radi o naročito složenom postupku.

25. Ustavni sud zapaža da je apelantkinja Branka Antonić 8. marta 2007. godine podnijela tužbu Osnovnom sudu protiv tužene Republike Srpske - Ministarstva pravde Republike Srpske zbog sticanja bez osnova i vraćanja novčanih sredstava, vrijednost spora 25.000,00 KM. Iz stanja spisa proizilazi da su uređenjem tužbe od 21. septembra 2012. godine, nakon više od pet godina od podnošenja tužbe, u ovoj pravnoj stvari na mjesto tužioca, pored apelantkinje, stupili i Davorin Antonić i Z.P. kao pravni sljedbenici iza umrlog S.A.

26. Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud tužbu na odgovor tuženom dostavio 5. februara 2009. godine, dvije godine nakon podnošenja tužbe, a odgovor na tužbu je tuženi dostavio 4. marta 2009. godine, a Osnovni sud je odgovor na tužbu tuženog apelantu dostavio dvije godine nakon što je sud zaprimio odgovor na tužbu, odnosno 13. juna 2011. godine, a prvo pripremno ročište sud je zakazao za 5. mart 2012. godine, odnosno pet godina nakon podnošenja tužbe.

27. Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud u ovoj pravnoj stvari zakazivao pripremna ročišta, i to: 5. marta 2012. godine, 30. marta 2012. godine, 15. maja 2012. godine, 23. maja 2012. godine, 7. septembra 2012. godine, 13. septembra 2012. godine, 13. decembra 2012. godine, 30. januara 2013. godine, 21. februara 2013. godine, 28. marta 2013. godine od kojih je osam puta pripremno ročište odgođeno na prijedlog apelanata, a dva puta ročište je odgođeno zbog nemogućnosti postupanja suda. Na pripremnom ročištu koje je Osnovni sud održao 13. maja 2015. godine apelanti su zatražili prekid postupka u ovoj pravnoj stvari dok se ne riješi prethodno pitanje, odnosno pravosnažno okonča drugi parnični postupak koji se vodi pred Osnovnim sudom, a koji je bitan za dalje odlučivanje u predmetnom postupku. Osnovni sud je prijedlog apelanata usvojio i donio je Rješenje broj 71 0 P 033233 07 P od 13. maja 2013. godine, kojim je parnični postupak u ovoj pravnoj stvari prekinut do rješenja prethodnog pitanja, odnosno pravosnažnog okončanja postupka u predmetu broj 1- 4164/88, ili kada sud utvrdi da više ne postoje razlozi da se čeka okončanje navedenog postupka.

28. Ustavni sud zapaža da su apelanati 24. juna 2014. godine, godinu dana nakon prekidanja parničnog postupka, dostavili Osnovnom sudu prijedlog za nastavak predmetnog parničnog postupka uz prijedlog da sud u parničnom postupku riješi prethodno pitanje, a 17. aprila 2015. godine podnijeli su i urgenciju. Ustavni sud zapaža da su apelanti 19. juna 2015. godine, godinu dana nakon podnošenja prijedloga za nastavak parničnog postupka, obavijestili Osnovni sud da su nastavili da vode postupak u predmetu broj 1-4164/88 u kom se rješavalo prethodno pitanje, zbog kog je postupak u ovoj pravnoj stvari i prekinut.

29. Ustavni sud zapaža da se odgovornost za dužinu trajanja predmetnog parničnog postupka od podnošenja tužbe pa do zakazivanja prvog pripremnog ročišta, što predstavlja period od više od pet godina, u većem dijelu može pripisati Osnovnom sudu, koji nije u skladu sa važećim zakonskim propisima u ovoj pravnoj stvari blagovremeno preduzimao procesne radnje, čime je znatno doprinio njegovoj dužini. Ustavni sud zapaža da su apelanti uticali na dužinu trajanja postupka u vremenskom periodu od 2012. godine do donošenja rješenja suda o prekidanju postupka, odnosno u periodu dužem od jedne godine, kada je, od ukupno 10 zakazanih pripremnih ročišta, osam odgođeno na prijedlog apelanata.

30. Iz stanja spisa proizilazi da su apelanti 24. juna 2014. godine podnijeli prijedlog za nastavak parničnog postupka u kom su zatražili da sud u predmetnom postupku riješi prethodno pitanje, a koji su dopisom od 19. juna 2015. godine i povukli. Na osnovu navedenog Ustavni sud neće ocijeniti dužinu trajanja postupka nakon što je Osnovni sud u ovoj pravnoj stvari rješenjem prekinuo predmetni parnični postupak, jer je navedeno rješenje i dalje na snazi, a kako su apelanti prijedlog za nastavak parničnog postupka godinu dana nakon podnošenja i povukli, uz obrazloženje da će prethodno pitanje riješiti u drugom parničnom postupku, to Ustavni sud ocjenjuje da to nije relevantno za odlučivanje.

31. Ustavni sud zapaža da je u ovoj pravnoj stvari za dužinu trajanja postupka u većoj mjeri odgovoran Osnovni sud, kome je trebao vremenski period od dvije godine da dostavi tužbu na odgovor tuženom, odnosno vremenski period od pet godina od podnošenja tužbe da u ovoj pravnoj stvari zakaže prvo pripremno ročište.

32. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta i odredbu člana 380 Zakona o parničnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik RS“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13, u daljem tekstu: Zakon o parničnom postupku), prema kojoj za vrijeme trajanja prekida postupka prestaju teći svi rokovi određeni za vršenje parničnih radnji, a sud ne može preduzimati bilo kakve radnje u postupku, to je Ustavni sud naložio Osnovnom sudu da, kada se steknu uslovi iz člana 381 Zakona o parničnom postupku za nastavak predmetnog parničnog postupka, po hitnom postupku donese odluku u skladu sa važećim odredbama Zakona o parničnom postupku.

33. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud smatra da se dužina postupka, koji je do trenutka prekidanja trajao šest godina i koji još nije okončan, može u većem dijelu pripisati Osnovnom sudu. Uzimajući u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju, zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka, povrijeđeno pravo apelanata na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

34. Apelanti su, zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka, tražili naknadu nematerijalne štete u iznosu od po 300,00 KM za svaku godinu trajanja postupka. U skladu s članom 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

35. Ustavni sud smatra da su apelanti u manjoj mjeri doprinijeli dužini trajanja postupka, te da je u konkretnom slučaju utvrđivanje kršenja ustavnih prava, kao i izdavanje naloga Osnovnom sudu da bez daljeg odgađanja, kada se steknu uslovi iz člana 381 Zakona o parničnom postupku, okonča postupak u smislu relevantnih odredbi zakona odgovarajuća satisfakcija za apelante.

VIII. Zaključak

36. Ustavni sud zaključuje da je povrijeđeno pravo apelanata na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije jer dužina predmetnog parničnog postupka, koji je do trenutka prekidanja postupka trajao šest godina, gdje je Osnovni sud pet godina nakon podnošenja tužbe zakazao prvo pripremno ročište, ne zadovoljava standarde prava na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku.

37. Na osnovu člana 59 st. (1) i (2) i člana 62 stav (7) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

38. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-2298/15 (B. A. i D. A.) | Sudska praksa | Aktio