Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2817/15 (A.Ć., mldb. A.Ć., mldb. E.Ć. i Z.Ć.)

Odluka donesena 27. 10. 2015.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Naknada štete
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2817/15

Apelacija

Odluka o meritumu

27. 10. 2015.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2817/15, rješavajući apelaciju A.Ć. i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 27. oktobra 2015. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija A.Ć., mldb. A.Ć., mldb. E.Ć. i Z.Ć.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku u kojem je donesena Presuda Općinskog suda u Živinicama broj 33 0 P 024594 10 P od 21. decembra 2011.

godine, a koji se trenutno, radi odlučivanja o podnesenoj žalbi, nalazi pred Kantonalnim sudom u Tuzli u predmetu broj 33 0 P 024594 12 Gž.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Tuzli da, u skladu sa članom 62.

stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku donese odluku povodom podnesene žalbe protiv Presude Općinskog suda u Živinicama broj 33 0 P 024594 10 P od 21.

decembra 2011. godine, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Tuzli da, u skladu sa članom 72.

stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. A.Ć., mldb. A.Ć., mldb. E.Ć. i Z.Ć. (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Srebrenika, koje zastupa Aida Smajić, advokat iz Tuzle, podnijeli su 5. juna 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka u predmetu u kojem je donesena Presuda Općinskog suda u Živinicama (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 33 0 P 024594 10 P od 21. decembra 2011. godine i koji se trenutno, radi odlučivanja o podnesenoj žalbi, nalazi pred Kantonalnim sudom u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) u predmetu broj 33 0 P 024594 12 Gž.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda zatraženo je 23. jula 2015. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelaciju 27. jula 2015. godine.

III. Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

5. Apelanti su 17. novembra 2010. godine pokrenuli parnični postupak protiv "Sarajevo osiguranja" d.d. Sarajevo - Podružnica Tuzla (u daljnjem tekstu: tuženi) radi naknade štete, v.s. 8.029,00 KM.

6. Presudom Općinskog suda broj 33 0 P 024594 10 P od 21. decembra 2011. godine djelimično je usvojen tužbeni zahtjev apelanata i obavezan je tuženi da na ime naknade za materijalnu i nematerijalnu štetu isplati apelantima novčane iznose bliže precizirane u izreci navedene presude, kao i da apelantima naknadi troškove parničnog postupka.

7. Nezadovoljni navedenom presudom Općinskog suda, apelanti i tuženi su protiv nje podnijeli žalbe nakon čega je, prema stanju u spisu, 22. februara 2012. godine predmet dostavljen Kantonalnom sudu na daljnji postupak.

8. Iz predočenih dokumenata proizlazi da postupak nije okončan.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

9. Apelanti smatraju da je, zbog dužine trajanja postupka, odnosno zbog neodlučivanja Kantonalnog suda po žalbi, došlo do povrede njihovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te povrede prava iz iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Apelanti su naveli ukratko hronologiju predmetnog postupka, istaknuvši da je cjelokupni spis dostavljen Kantonalnom sudu koji još nije donio odluku, odnosno da čekaju skoro pet godina da sudovi donesu pravosnažnu presudu. Također, apelanti potražuju i naknadu štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u iznosu od po 750,00 KM.

b) Odgovor na apelaciju

10. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je istakao da mu je 22. februara 2012. godine predmetni spis dostavljen na odlučivanje po žalbi. Dalje se navodi da predmet nije ranije uzet u rad zbog toga što Kantonalni sud već niz godina radi s nedovoljnim brojem sudija koji su opterećeni velikim brojem predmeta, među kojima su stari predmeti koji se prioritetno rade, u skladu sa Planom rješavanja starih predmeta Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: VSTV). Također, sud je naveo da je konkretni predmet stavljen u Plan rješavanja predmeta za III kvartal 2015. godine i da bi trebalo da bude završen do 30. septembra 2015. godine.

V. Relevantni propisi

11. U Zakonu o parničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 217.

(3) Drugostepeni sud održat će sjednicu vijeća, odnosno raspravu, u roku od 45 dana nakon što od prvostepenog suda primi spise po žalbi.

(4) Drugostepeni sud će donijeti odluku u roku od 30 dana od dana održavanja sjednice vijeća na kojoj je odlučeno o žalbi, odnosno, ako je održana rasprava, u roku od 30 dana od dana zaključenja rasprave.

VI. Dopustivost

12. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

13. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

14. U skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

15. U konkretnom slučaju, iako je apelacija podnesena prije nego što je postupak pravosnažno okončan, prema članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, konkretna apelacija je dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje.

16. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

17. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

18. Apelanti smatraju da je, zbog dužine trajanja predmetnog postupka, povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te pravo iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

19. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

20. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

21. Ustavni sud prvenstveno smatra da je neophodno podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 21. stav 6. Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi sa apelacijom koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje na to da apelanti nisu obavijestili Ustavni sud da li je u međuvremenu Kantonalni sud donio odluku povodom podnesenih žalbi, odnosno nisu obavijestili Ustavni sud da je postupak okončan. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 31. Pravila Ustavnog suda, dužinu postupka ocijeniti isključivo prema navodima apelanata i raspoloživim dokazima iz spisa.

Period koji se uzima u obzir

22. Ustavni sud zapaža da je parnični postupak pokrenut tužbom od 17. novembra 2010. godine i da taj postupak, prema stanju spisa, još nije okončan. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti pri razmatranju dužine postupka jesu približno četiri godine i deset mjeseci. Analiza razumnosti trajanja postupka

23. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku, da je predmet od veće važnosti za apelante, jer je u pitanju naknada za osigurani slučaj, da se predmet rješava po žalbi pred Kantonalnim sudom, te da se ne radi o naročito složenom predmetu.

24. Ocjenjujući postupanje redovnih sudova, Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud nakon podnošenja tužbe (17. novembra 2010. godine) u konkretnom predmetu donio odluku nakon nešto više od godinu dana. Nakon što je spis predmeta sa podnesenim žalbama dostavljen na daljnje postupanje Kantonalnom sudu (22. februara 2012. godine), Ustavni sud primjećuje da navedeni sud u ovoj pravnoj stvari, u periodu dužem od tri i po godine nakon dostavljanja predmeta na daljnje postupanje po žalbi, nije uzeo predmet u rad, odnosno nije razmatrao predmet po žalbi. U svom odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo da predmete rješava prema Planu rješavanja starih predmeta koji je donijelo Visoko sudsko i tužilačko vijeće Bosne i Hercegovine, te da je predmet stavljen u plan za III kvartal 2015. godine i da bi trebalo da bude završen do 30. septembra 2015. godine. Međutim, to opravdanje Ustavni sud ne može ocijeniti kao relevantno i, s tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi, Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, Serija A broj 194, stav 21, i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Osim toga, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, hronična opterećenost sudova nije opravdanje, dok se trenutni zastoj, koji za sistem predstavlja iznenađenje, uzrokovan, naprimjer, recesijom, može opravdati efikasnim mjerama koje se preduzimaju za njegovo otklanjanje (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Buchholz protiv Njemačke, presuda od 6. maja 1981. godine). Naime, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, države ugovornice nisu odgovorne u slučaju privremenog zaostatka svojih sudova pod uvjetom da preduzmu odgovarajuće mjere da se takva vanredna situacija popravi (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Zimmermann i Steiner protiv Švajcarske, presuda od 13. jula 1983. godine, Serija A broj 66, st. 25˗32). Međutim, imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, preopterećenost suda velikim brojem predmeta i nedostatak odgovarajućeg broja sudija ne može se smatrati vanrednom okolnošću, nego sistemskim problemom koji je doveo do hronične opterećenosti suda, pa i svaki novi predmet postaje stari dok dođe na red za rješavanje, što stvara pozitivnu obavezu javne vlasti da taj problem adekvatno riješi. Evidentno je da je javna vlast preduzela određene korake na organiziranju svog rada donošenjem Plana rješavanja starih predmeta. Međutim, postupanje prema navedenom Planu rezultiralo je nepostupanjem povodom podnesenih žalbi u periodu dužem od tri i po godine. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da navedene mjere nisu bile efikasne, jer nisu dovele do otklanjanja zaostataka u radu s obzirom na to da konkretni zastoj nije privremen, nego predstavlja hronično preopterećenje suda.

25. Iz stanja spisa proizlazi da parnični postupak nije okončan, odnosno da apelanti nisu došli do pravosnažne i izvršne sudske odluke kojom bi bilo riješeno njihovo pravno pitanje, odnosno pravo na isplatu osiguranog slučaja.

26. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da dužina parničnog postupka ne zadovoljava zahtjev razumnog roka iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji povreda prava apelanata na suđenje u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pitanje naknade nematerijalne štete

27. U vezi s pitanjem isplate naknade na ime nematerijalne štete koju su apelanti tražili zbog nedonošenja pravosnažne odluke o njihovom tužbenom zahtjevu, Ustavni sud zapaža da, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu, na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda.

28. Međutim, kao što je navedeno, dodjeljivanje kompenzacije, zbog utvrđene povrede određenih ustavnih prava, predstavlja izuzetak, a ne pravilo, pa s obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju nalaganje Kantonalnom sudu da po hitnom postupku okonča predmetni parnični postupak odgovarajuća satisfakcija za apelante.

Ostali navodi

29. S obzirom na zaključak Ustavnog suda o kršenju prava na «suđenje u razumnom roku» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitati navode apelanata o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

VIII. Zaključak

30. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na «donošenje odluke u razumnom roku» u situaciji kada parnični postupak traje približno četiri godine i deset mjeseci i kada nije okončan ni u vrijeme odlučivanja o apelaciji, a dužina postupka se u odlučujućoj mjeri može staviti na teret Kantonalnom sudu, koji i uz poduzete mjere nije adekvatno organizirao svoj rad kako bi postigao odgovarajuću efikasnost u radu i omogućio donošenje odluke u razumnom roku.

31. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

32. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-2817/15 (A.Ć., mldb. A.Ć., mldb. E.Ć. i Z.Ć.) | Sudska praksa | Aktio