Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3294/15 (R. B.)

Odluka donesena 27. 10. 2015.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Naknada štete
  • Građanski postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3294/15

Apelacija

Odluka o meritumu

27. 10. 2015.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3294/15, rješavajući apelaciju Ruže Božić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b, člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 27. oktobra 2015. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Ruže Božić.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja žalbenog postupka pred Kantonalnim sudom u Tuzli u predmetu broj 32 0 P 038730 13 Gž.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Tuzli da, u skladu s članom 62.

stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku donese odluku po apelanticinoj žalbi u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Tuzli da, u skladu s članom 72.

stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Ruža Božić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Bistarca, koju zastupa Aida Smajić, advokat iz Tuzle, podnijela je 1. jula 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja žalbenog postupka pred Kantonalnim sudom u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) u predmetu broj 32 0 P 038730 13 Gž.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda zatraženo je 10. augusta 2015. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Kantonalni sud je 3. septembra 2015. godine dostavio odgovor na apelaciju.

III. Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Apelantica je 15. oktobra 2010. godine pred Općinskim sudom u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) podnijela tužbu za naknadu štete.

6. Općinski sud je donio Presudu broj 32 0 P 0 38730 10 P od 16. aprila 2013. godine kojom je obavezao tuženu da apelantici, na ime naknade nematerijalne štete isplati ukupan iznos od 7.973,63 KM, i to: na ime naknade materijalne štete na stambenom objektu iznos od 7.110,00 KM i na ime materijalne štete za uništene pokretne stvari iznos od 863,63 KM, sve sa zakonskom zateznom kamatom počev od 2. januara 2010. godine, kao dana nastanka štete pa do konačne isplate, kao i da joj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.575,85 KM, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 16. aprila 2013. godine, kao dana donošenja presude do konačne isplate, sve u roku od 30 dana od dana donošenja presude pod prijetnjom izvršenja.

7. Protiv prvostepene presude tužena je podnijela žalbu koja je, zajedno sa spisom, 10. jula 2013. godine dostavljena Kantonalnom sudu.

8. Prema stanju spisa predmetni žalbeni postupak je u toku pred Kantonalnim sudom.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

9. Apelantica smatra da je zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka, tačnije žalbenog postupka, došlo do povrede njezinog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Apelantica potražuje i naknadu nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u iznosu od 750,00 KM.

b) Odgovor na apelaciju

10. U svom odgovoru na apelaciju, Kantonalni sud je istakao da je predmet po žalbi, taj sud zaprimio 10. jula 2015. godine. Kantonalni sud je naveo da u građanskom referatu ima veliki broj neriješenih starih predmeta, te da je taj referat obuhvaćen Planom rješavanja starih predmeta. Kako dalje navodi u svom odgovoru, apelanticin predmet još uvijek nije uvršten u Plan rješavanja starih predmeta za 2015. godine, a kako se ne radi o predmetu koji je po zakonu hitan, Kantonalni sud smatra da je apelacija neosnovana.

V. Relevantni propisi

11. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI. Dopustivost

12. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

13. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

14. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je dužina žalbenog postupka koji se trenutno vodi pred Kantonalnim sudom u predmetu broj 32 0 P 038730 13 Gž.

15. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

16. Na osnovu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

17. Apelantica smatra da joj je, zbog dužine trajanja žalbenog postupka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana

1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

a) Pravo na pravično suđenje Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

18. Ustavni sud podsjeća na to da se, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta. (vidi Evropski sud, Vernillo, presuda od 20. februara 1981. godine, serija A, broj 198, stav 30. i Zimmermann i Steiner, presuda od 13. jula 1983. godine, serija A, broj 66, stav 24).

a)Period koji se uzima u obzir

19. Ustavni sud zapaža da je tužena protiv presude Općinskog suda od 16. aprila 2013. godine podnijela žalbu Kantonalnom sudu kojem je spis dostavljen 10. jula 2013. godine i da taj žalbeni postupak ukupno traje duže od dvije godine.

b)Analiza razumnosti trajanja postupka

20. U konkretnom slučaju radi se o postupku pokrenutom radi naknade štete. U pogledu složenosti predmeta, Ustavni sud ne nalazi elemente koje bi ovaj predmet činili naročito složenim. Ocjenjujući značaj postupka za apelanticu, Ustavni sud ukazuje na to da je prvostepenom presudom apelanticina tužba usvojena i tužena je obavezana apelantici isplatiti naknadu materijalne štete, te je nesumnjivo od velikog značaja i interesa za apelanticu da se postupak okonča što prije kako bi ostvarila svoje pravo.

21. U vezi s apelanticinim ponašanjem, ništa ne ukazuje da je apelantica na bilo koji način utjecala na dužinu postupka.

22. U vezi s ponašanjem Kantonalnog suda, Ustavni sud konstatuje da je Kantonalni sud predmetni spis po žalbi zaprimio 10. jula 2013. godine, te da u istom nije postupao. Očitujući se o dužini predmetnog žalbenog postupka, Kantonalni sud se pozvao na Plan rješavanja starih predmeta, navodeći da apelanticin predmet nije uvršten u Plan rješavanja starih predmeta za 2015. godinu.

23. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države organizirati svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi, Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A broj 194, stav 21, i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Pored toga, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava „hronična opterećenost sudova ne opravdava, dok trenutni zastoj, koji za sistem predstavlja iznenađenje, uzrokovano na primjer, recesijom, može se opravdati efikasnim mjerama koje se preduzimaju za njegovo otklanjanje“ (vidi Evropski sud za ljudska prava, Buchholz protiv Njemačke, presuda od 6. maja 1981. godine). Naime, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, države ugovornice nisu odgovorne u slučaju privremenog zaostatka svojih sudova, pod uvjetom da preduzmu odgovarajuće mjere da se takva vanredna situacija popravi (vidi Evropski sud za ljudska prava, Zimmermann i Steiner protiv Švicarske, presuda od 13. jula 1983. godine, serija A, broj 66, st. 25-32). Međutim, imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, preopterećenost suda velikim brojem predmeta i nedostatak odgovarajućeg broja sudija ne može se smatrati vanrednom okolnošću, nego sistemskim problemom koji je doveo do hronične opterećenosti suda, pa i svaki novi predmet postaje stari dok dođe na red za rješavanje, što stvara pozitivnu obavezu javne vlasti da taj problem adekvatno riješi. Evidentno je da je Kantonalni sud preduzeo određene korake na organiziranju svog rada donošenjem Plana rješavanja starih predmeta. Međutim, postupanje po navedenom planu rezultiralo je nepostupanjem po apelanticinoj žalbi u periodu od preko dvije godine. U okolnostima konkretnog slučaja Ustavni sud ne može prihvatiti ovakvo objašnjenje kao opravdanje za nepostupanje po apelanticinoj žalbi u periodu dužem od dvije godine. Štaviše, Kantonalni sud u svom odgovoru nije naveo ni kada bi apelanticin predmet mogao biti uzet u rad, a s obzirom na dinamiku rješavanja starih predmeta u skladu s Planom rješavanja starih predmeta.

24. Sve navedeno, a posebno da Kantonalni sud, prema raspoloživim podacima iz spisa, ni nakon više od dvije godine nije donio odluku po apelanticinoj žalbi, za Ustavni sud je dovoljno da zaključi da dužina predmetnog žalbenog postupka ne zadovoljava standarde iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

25. Imajući u vidu navedeno i uzevši u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju zbog dužine trajanja predmetnog žalbenog postupka povrijeđeno apelanticino pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Ostali navodi

26. Imajući u vidu zaključak Ustavnog suda u vezi s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i to da se navodi o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije odnose na iste razloge kao i navodi o povredi prava na pravično suđenje, odnosno u konkretnom slučaju na dužinu trajanja žalbenog postupka, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati apelanticine navode o povredi ostalih navedenih prava.

c) Pitanje naknade nematerijalne štete

27. U vezi s pitanjem isplate naknade na ime nematerijalne štete koju je apelantica tražila zbog dužine trajanja žalbenog postupka, Ustavni sud zapaža da, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda.

28. Međutim, kao što je navedeno, dodjeljivanje kompenzacije zbog utvrđene povrede određenih ustavnih prava predstavlja izuzetak, a ne pravilo, pa s obzirom na navedeno Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju nalaganje Kantonalnom sudu da po hitnom postupku donese odluku po apelanticinoj žalbi odgovarajuća satisfakcija za apelanticu.

VIII. Zaključak

29. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda apelanticinog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u situaciji kada Kantonalni sud u periodu dužem od dvije godine nije donio odluku po apelanticinoj žalbi, za koji nije ponuđeno opravdanje što ne zadovoljava standarde prava na suđenje u razumnom roku, zbog čega odgovornost za dužinu trajanja žalbenog postupka snosi Kantonalni sud.

30. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

31. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-3294/15 (R. B.) | Sudska praksa | Aktio