Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-5366/14 (E. M.)
Odluka donesena 27. 10. 2015.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Radni spor
- Prava iz radnog odnosa
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-5366/14
Apelacija
Odluka o meritumu
27. 10. 2015.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 5366/14, rješavajući apelaciju Ediba Muminovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 27. oktobra 2015. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Ediba Muminovića.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi u Općinskom sudu u Tuzli u predmetu broj 32 0 Rs 046645 15 Rs 2.
Nalaže se Općinskom sudu u Tuzli da, u skladu s članom 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku donese odluku u predmetu broj 32 0 Rs 046645 15 Rs 2, u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1.
Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Općinskom sudu u Tuzli da, u skladu s članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Edib Muminović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tešnja, kojega zastupa Drinka Lekić, advokatica iz Tešnja, podnio je 11. decembra 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka u predmetu broj 32 0 Rs 046645 10 Rsž koji se u trenutku podnošenja apelacije vodio pred Kantonalnim sudom u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud).
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda zatraženo je 8. juna 2015. godine, a od Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) 18. septembra 2015. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelaciju 16. juna 2015. godine, a Općinski sud 1. oktobra 2015. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Apelant je kao tužilac 31. augusta 2010. godine podnio tužbu Općinskom sudu u Tešnju protiv tuženog radi ostvarivanja prava iz radnog odnosa, vrijednost spora 10.500,00 KM. Sud se rješenjem od 26. oktobra 2010. godine proglasio stvarno nenadležnim za postupanje u toj pravnoj stvari, te je spis 3. decembra 2010. godine dostavio Općinskom sudu na daljnje postupanje. Općinski sud je apelantovu tužbu zaveo kao predmet broj 32 0 Rs 046645 10 Rs.
6. Općinski sud je pripremno ročište održao 4. oktobra 2011. godine. Na ročištu je apelant uredio tužbeni zahtjev, predložio izvođenje materijalnih dokaza, saslušanje svjedoka, te vještačenje vještaka ekonomske struke, što je Općinski sud rješenjem donesenim na ročištu i prihvatio, a ročište za glavnu raspravu Općinski sud je zakazao za 21. novembar 2011. godine. Na prijedlog vještaka ekonomske struke zakazano ročište za glavnu raspravu odloženo je i novo zakazano za 25. januar 2012. godine. U međuvremenu je postupajuća sutkinja imenovana na drugu poziciju. Vještak ekonomske struke je svoj nalaz i mišljenje dostavio sudu 14. marta 2013. godine, koji je sud dostavio parničnim strankama. Na nalaz i mišljenje vještaka ekonomske struke apelant je kao tužilac imao primjedbi, tražio je dopunu nalaza i mišljenja vještačenja, te je po drugi put uredio tužbeni zahtjev, zadržavajući pravo da nakon dostavljanja dopune nalaza i mišljenja vještaka ponovo uredi tužbeni zahtjev.
7. Zbog postupanja novog sudije u predmetnom parničnom postupku zakazano je pripremno ročište 8. maja 2013. godine, na kom je apelant precizirao tužbeni zahtjev, te je pripremno ročište odgođeno na traženje parničnih stranaka koje se nisu mogle izjasniti na nalaz i mišljenje vještaka ekonomske struke, a tužena strana se nije mogla izjasniti ni na preciziran tužbeni zahtjev apelanta kao tužioca u konkretnoj pravnoj stvari, te je nastavak pripremnog ročišta zakazan za 18. juni 2013. godine, koje je i održano. Ročište za glavnu raspravu u predmetnom postupku Općinski sud je održao 6. septembra 2013. godine, na kojem je apelant tražio izuzeće postupajućeg vještaka i određivanje drugog vještaka ekonomske struke kako bi izvršio vještačenje u predmetnom postupku, a taj prijedlog postupajuća sutkinja je i prihvatila i rješenjem na ročištu odredila da će vještačenje provesti drugi vještak ekonomske struke, te nastavak ročišta za glavnu raspravu sud je zakazao za 6. novembar 2013. godine.
8. Kako je apelant na novi nalaz i mišljenje vještaka imao primjedbe, te je tražio dopunu nalaza i mišljenja vještaka ekonomske struke, to je sud ročište za glavnu raspravu odgodio za 17. januar 2014. godine, nalažući vještaku da svoj nalaz i mišljenje dopuni u skladu s primjedbama apelanta kao tužioca. Vještak je dopunjen nalaz i mišljenje dostavio sudu 16. decembra 2013. godine, koji je blagovremeno dostavljen parničnim strankama, a apelant je dopisom od 24. decembra 2013. godine obavijestio sud da vještak nije adekvatno dopunio svoj nalaz i mišljenje, gdje je ponovo zatražio dopunu vještačenja u skladu s dostavljenim uputstvom.
9. Na ročištu za glavnu raspravu od 17. januara 2014. godine apelant je istakao primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka, te je predložio sudu da, u skladu s iznesenim primjedbama na nalaz i mišljenje vještaka, naloži vještaku dopunu vještačenja, što je sud i prihvatio, te je vještaku naložio da u roku od 30 dana svoj nalaz i mišljenje dopuni u skladu s apelantovim primjedbama pa je nastavak ročišta za glavnu raspravu Općinski sud zakazao za 21. februar 2014. godine. Vještak ekonomske struke je dopunio nalaz i mišljenje, na koji je apelant imao primjedbe i predložio je Općinskom sudu da vještaku naloži da po hitnom postupku dopuni nalaz i mišljenje u skladu s primjedbama do zakazanog ročišta za glavnu raspravu. Općinski sud je vještaku naložio da svoj nalaz dopuni u skladu s apelantovim primjedbama, što je vještak i učinio i dopunjeni nalaz i mišljenje je dostavio Općinskom sudu prije zakazanog ročišta za glavnu raspravu. Na ročištu za glavnu raspravu koje je Općinski sud održao 21. februara 2014. godine apelant je kao tužilac u toj pravnoj stvari, u skladu s vještačenjem vještaka ekonomske struke, preinačio tužbeni zahtjev, pa je vrijednost spora opredijelio na novčani iznos od 20.633,18 KM, te je Općinski sud na prijedlog tuženog, koji se nije mogao izjasniti na preinačeni tužbeni zahtjev, ročište odgodio i nastavak ročišta za glavnu raspravu zakazao i održao 17. marta 2014. godine, kada je glavna rasprava i zaključena.
10. Postupajuća sutkinja je u predmetnom postupku obavijestila predsjednika suda i parnične stranke da će joj za donošenje odluke biti potrebno dodatno vrijeme, u skladu s odredbama Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Zakon o parničnom postupku). Općinski sud je u toj pravnoj stvari o apelantovom tužbenom zahtjevu odlučio Presudom broj 32 0 Rs 046645 10 Rs od 30. maja 2014. godine, na koju je apelant podnio žalbu, te je cio spis 17. jula 2014. godine dostavljen Kantonalnom sudu na daljnje postupanje.
11. Apelant je s ciljem okončanja predmetnog parničnog postupka podnio i urgenciju Kantonalnom sudu 26. novembra 2014. godine, na koju je apelant dobio informaciju Kantonalnog suda broj 003-0-Su-14-000 013 od 5. decembra 2014. godine u kojoj je navedeno da Kantonalni sud nije u mogućnosti dati tačnu informaciju kada će se donijeti odluka u predmetnom postupku, jer Kantonalni sud predmete rješava prema Planu rješavanja predmeta za 2014. godinu i po starosti podnesenog inicijalnog akta, a taj plan sud je donio 27. januara 2014. godine, u skladu s Uputstvom Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine.
12. Kantonalni sud je o apelantovoj žalbi odlučio Presudom broj 32 0 Rs 046645 14 Rsž od 1. juna 2015. godine, kojom je žalbu djelimično uvažio i prvostepenu presudu u odbijajućem dijelu ukinuo i predmet u ukinutom dijelu vratio prvostepenom sudu na ponovno postupanje.
13. Nakon dostavljanja spisa na ponovno suđenje Općinski sud je otvorio novu fazu u predmetu, predmet vodio kao predmet broj 32 0 Rs 046645 15 Rs 2, pa je pripremno ročište Općinski sud zakazao za 28. oktobar 2015. godine.
14. Iz stanja spisa proizlazi da predmetni parnični postupak nije okončan, odnosno da apelant nije došao do pravosnažne i izvršne sudske odluke kojom bi bilo riješeno njegovo pravno pitanje proisteklo iz radnog odnosa kod tuženog.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
15. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je zbog dužine trajanja postupka tražio naknadu nematerijalne štete u iznosu od 10.000,00 KM, kao i naknadu troškova za sastav apelacije u iznosu od 982,80 KM.
b) Odgovor na apelaciju
16. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo da je apelantov predmet na postupanje povodom žalbe primio 17. jula 2014. godine, te da je na sjednici vijeća održanoj 1. juna 2015. godine odlučeno o žalbi i da je odluka suda proslijeđena prvostepenom sudu i parničnim strankama. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud se nije izjasnio o dužini trajanja postupka pred tim sudom.
17. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo tok parničnog postupka navedenog u činjeničnom dijelu odluke, gdje je istakao da se radi o veoma složenom predmetu u kojem su provedeni brojni materijalni dokazi, saslušani svjedoci, te provedeno vještačenje vještaka ekonomske struke, te da Općinski sud u toku parničnog postupka nije povrijedio apelantova prava navedena u apelaciji. Općinski sud je istakao da je vještak ekonomske struke nedostavljanje svog nalaza i mišljenja pravdao bolovanjem, nemogućnošću pristupa tuženom i nemogućnošću pronalaženja informacija neophodnih za izradu nalaza i mišljenja. Općinski sud je istakao da će predmet okončati u što kraćem vremenskom periodu, te je naveo da sud ima veliki broj predmeta i veliki problem kadrovske prirode.
V.Relevantni propisi
18. Zakon o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) u relevantnom dijelu glasi: Član 10.
Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 75. stav (4) Pripremno ročište održat će se, u pravilu, najkasnije u roku od 30 dana od dana prijema u sudu pismenog odgovora na tužbu, odnosno od dana proteka roka za podnošenje odgovora na tužbu, ili, ako je tuženi podnio protivtužbu, u roku od 30 dana od dana prijema odgovora na protivtužbu.
Zakazivanje ročišta za glavnu raspravu Član 94.
[…] (2) Glavna rasprava će se, u pravilu, održati najkasnije u roku od 30 dana od dana održavanja pripremnog ročišta.
(3) Sud može odrediti da se glavna rasprava održi odmah nakon pripremnog ročišta. (4) Ako se procjenjuje da će glavna rasprava trajati duže od jednog dana, ročište će biti zakazano za onoliko dana uzastopno koliko je neophodno da se rasprava održi u kontinuitetu.
Član 115. stav (2) Ročište za glavnu raspravu ne može se odgoditi ili odložiti duže od 30 dana, osim u slučaju iz člana 129. ovog zakona.
VI.Dopustivost
19. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
20. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
21. Prema članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
22. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da parnični postupak nije okončan u periodu dužem od pet godina, a u pitanju je radni spor, to Ustavni sud smatra da je apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
23. Na osnovu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
24. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
25. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
26. Ustavni sud podsjeća na to da se, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Vernillo, presuda od 20. februara 1981. godine, serija A, broj 198, stav 30, i Zimmermann i Steiner, presuda od 13. jula 1983. godine, serija A, broj 66, stav 24).
Period koji se uzima u obzir
27. Ustavni sud podsjeća na to da, u skladu s članom 31. Pravila Ustavnog suda, u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju apelant žali na nerazumnu dužinu trajanja predmetnog parničnog postupka, jer je tužbu Općinskom sudu u Tešnju podnio 31. augusta 2010. godine, a postupak nije okončan. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti pri razmatranju dužine postupka je period duži od pet godina.
Analiza razumnosti trajanja postupka
28. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku, da je predmet od velikog značaja za apelanta jer je spor proistekao iz radnog odnosa koji zahtijeva određenu hitnost u postupanju, te da se radi o relativno složenom predmetu.
29. Ustavni sud zapaža da je apelant podnoseći tužbu protiv tuženog Općinskom sudu u Tešnju 31. augusta 2010. godine pokrenuo predmetni parnični postupak radi ostvarivanja prava iz radnog odnosa. Kako se Općinski sud u Tešnju proglasio stvarno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari, to je predmet 3. decembra 2010. godine dostavljen Općinskom sudu na nadležnost, u kojem postupku nakon preciziranog tužbenog zahtjeva vrijednost spora iznosi 20.633,18 KM.
30. Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u predmetnom postupku pripremno ročište održao 4. oktobra 2011. godine, odnosno približno godinu dana nakon prijema predmeta na daljnje postupanje, zanemarujući činjenicu da je u pitanju radni spor koji zahtijeva određenu hitnost u postupanju. Ustavni sud zapaža da Općinski sud u periodu od 25. januara 2012. godine, kada je odložio ročište za glavnu raspravu, pa do 8. maja 2013. godine, kada je na osnovu člana 114. Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05 i 19/06), održao novo pripremno ročište, nije preduzimao procesne radnje, što predstavlja period duži od jedne godine. Kao opravdanje za nepostupanje u postupku sud je naveo da je u međuvremenu postupajuća sutkinja imenovana na drugu poziciju, da je predmet preuzela druga sutkinja, te da vještak ekonomske struke svoj nalaz i mišljenje nije blagovremeno dostavio. Općinski sud je kao opravdanje za nepostupanje u parničnom postupku u odgovoru na apelaciju naveo i to da sud ima veliki broj predmeta, te da ima veliki problem kadrovske prirode, a ta opravdanja Ustavni sud ne može ocijeniti kao relevantna. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju, prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi Evropski sud za ljudska prava, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21; i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Osim toga, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, hronična opterećenost sudova nije opravdanje, dok se trenutni zastoj, koji za sistem predstavlja iznenađenje, uzrokovan, naprimjer, recesijom, može opravdati efikasnim mjerama koje se preduzimaju za njegovo otklanjanje (vidi Evropski sud za ljudska prava, Buchholz protiv Njemačke, presuda od 6. maja 1981. godine). Naime, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, države ugovornice nisu odgovorne u slučaju privremenog zaostatka svojih sudova, pod uvjetom da preduzmu odgovarajuće mjere da se takva vanredna situacija popravi (vidi Evropski sud za ljudska prava, Zimmermann i Steiner protiv Švicarske, presuda od 13. jula 1983. godine, serija A, broj 66, stavovi 25˗32). Međutim, imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, preopterećenost suda velikim brojem predmeta i nedostatak odgovarajućeg broja sudija ne može se smatrati vanrednom okolnošću nego sistemskim problemom koji je doveo do hronične opterećenosti suda, pa i svaki novi predmet postaje stari dok dođe na red za rješavanje, što stvara pozitivnu obavezu javne vlasti da taj problem adekvatno riješi. Evidentno je da je javna vlast preduzela određene korake na organiziranju svog rada donošenjem Plana rješavanja starih predmeta. Međutim, postupanje prema navedenom Planu prouzrokovalo je postupanje Općinskog suda u predmetnom postupku tek godinu dana nakon prijema tužbe, zanemarujući činjenicu da je u pitanju radni spor.
31. Ustavni sud zapaža da je dužini trajanja postupka doprinio i Kantonalni sud, kojem je i uz apelantove urgencije bio potreban vremenski period od približno jedne godine da bi odlučio o apelantovoj žalbi podnesenoj na navedenu prvostepenu presudu, a čiju dužinu trajanja postupka Kantonalni sud nije opravdao u odgovoru na apelaciju.
32. Ustavni sud zapaža da je i sam apelant znatno doprinio dužini trajanja parničnog postupka, na način što je tokom postupka više puta uređivao tužbeni zahtjev, te je u više navrata tražio dopunu nalaza i mišljenja vještaka, odnosno na početku parničnog postupka apelant nije precizno opredijelio tužbeni zahtjev, a nije ni jasno tražio na koje okolnosti se vještak ekonomske struke treba izjasniti, pa je u više navrata tražio dopunu vještačenja, te izuzeće vještaka ekonomske struke.
33. Iako je i sam apelant u određenoj mjeri doprinio dužini trajanja postupka, Ustavni sud je našao da su redovni sudovi u većoj mjeri doprinijeli dužini trajanja postupka, jer procesne radnje nisu preduzimali u što kraćim vremenskim rokovima, s obzirom na činjenicu da je parnični postupak proistekao iz radnog odnosa, a što zahtijeva određenu hitnost u postupanju, a između pojedinih procesnih radnji koje su preduzimali redovni sudovi prolazio je i vremenski period od približno jedne godine.
34. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud smatra da se dužina postupka koji traje duže od pet godina i koji još uvijek nije okončan može u većem dijelu pripisati redovnim sudovima. Uzimajući u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju, zbog dužine trajanja parničnog postupka, povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
35. Apelant je zbog dužine trajanja parničnog postupka tražio naknadu nematerijalne štete u iznosu od 10.000,00 KM. U skladu s članom 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
36. S obzirom na navedeno, a naročito na činjenicu da je i sam apelant u određenoj mjeri doprinio dužini trajanja postupka, to Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju utvrđivanje kršenja ustavnih prava, kao i izdavanje naloga Općinskom sudu da bez daljnjeg odgađanja okonča postupak u smislu relevantnih odredbi Zakona o parničnom postupku odgovarajuća satisfakcija za apelanta.
37. U pogledu apelantovog zahtjeva za naknadu troškova za sastav apelacije u iznosu od 982,80 KM, Ustavni sud podsjeća na to da Pravilima Ustavnog suda nije propisano da apelanti imaju pravo na troškove sastavljanja apelacije, iz čega proizlazi da te troškove snosi isključivo apelant.
VIII.Zaključak
38. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda apelantovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na suđenje u razumnom roku jer parnični postupak nije okončan duže od pet godina nakon podnošenja tužbe, u smislu relevantnih odredbi Zakona o parničnom postupku, a predmet je od većeg značaja za apelanta jer se rješava njegovo pravo proisteklo iz radnog odnosa, dakle postupak je po svojoj prirodi hitan, tako da dužina parničnog postupka ne zadovoljava standarde prava na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku.
39. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
40. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman