Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1176/13 (MIS AG America INC Boston-USA)

Odluka donesena 27. 10. 2015.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Ponavljanje postupka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1176/13

Apelacija

Odluka o dopustivosti

27. 10. 2015.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću u sastavu: potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić na sjednici održanoj 27. listopada 2015. godine, u predmetu broj AP 1176/13, rješavajući apelaciju MIS AG America INC Boston-USA, na osnovu članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka h), članka 57 stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine- Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija MIS AG America INC Boston-USA podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 09 0 V 010410 13 Gvlž od 29. listopada 2013. godine i rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 09 0 V 010410 13 Gvl od 13. ožujka 2013. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. MIS AG America INC Boston-USA (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa zakonski zastupnik direktor Muradif Pajt iz Visokog, podnio je 20. ožujka 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 09 0 V 010410 13 Gvlž od 29. listopada 2013. godine i rješenja Vrhovnog suda broj 09 0 V 010410 13 Gvl od 13. ožujka 2013.

2. Ustavni sud je Odlukom od dopustivosti broj AP 3167/12, u Vijeću od pet sudaca, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i suci Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 10. prosinca 2013. godine između ostalih odbacio i apelaciju podnositelja zahtjeva-apelanta (broj AP 1176/13) koja je podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda broj 09 0 V 010410 13 Gvl od 14. ožujka 2013. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine. U obrazloženju navedene odluke između ostalog je navedeno da je konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom odbijen apelantov prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka u predmetu radi priznanja odluke stranog suda. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud je, slijedeći svoju praksu zaključio da „…u predmetnim postupcima, pokrenutim po prijedlozima za ponavljanje pravosnažno okončanih postupaka, nije odlučivalo o građanskim pravima i obvezama apelanata, iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uvjeti da se dozvoli ponavljanje postupaka. Stoga, predmetni postupci ne ulaze u opseg prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, pa proizlazi da su apelacije ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Europskom konvencijom…“.

3. Apelant je 19. ožujka 2014. godine podnio zahtjev za preispitivanje odluke Ustavnog suda u predmetu broj AP 1176/13 koji je razmatran u okviru grupne odluke broj AP 3167/12 od 10. prosinca 2013. godine. Podnescima od 24. ožujka 2014. godine podnositelj zahtjeva je dopunio zahtjev za preispitivanje.

4. Odlučujući o apelantovom zahtjevu za preispitivanje, Ustavni sud je na sjednici održanoj 16. rujna 2015. godine donio rješenje kojim je usvojen zahtjev apelanta za preispitivanje odluke u predmetu broj AP 1176/13 koji je razmatran u okviru grupne odluke broj AP 3167/12 od 10. prosinca 2013. godine.

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na slijedeći način.

6. Rješenjem Vrhovnog suda broj 09 0 V 010410 13 Gvl od 13. ožujka 2013. godine, odbijen je kao neutemeljen prijedlog apelanta za ponavljanje postupka koji je okončan rješenjem Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 09 0 V 010410 12 Gž od 10. svibnja 2012. godine. U konkretnom slučaju navedenim rješenjem je odbijena žalba apelanta kao predlagatelja i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 V 010410 07 V od 10. prosinca 2011. godine kojim je odbijen prijedlog apelanta za priznanje strane sudske odluke, pravosnažne presude Okružnog suda Sjedinjenih Američkih Država, Okrug Massachusetts broj 00CH11682 RCL od 27. veljače 2001. godine.

7. Drugostupanjskim rješenjem Vrhovnog suda broj 09 0 V 010410 13 Gvlž od 29. listopada 2013. godine odbijena je žalba apelanta izjavljena protiv rješenja Vrhovnog suda broj 09 0 V 010410 13 Gvl od 13. ožujka 2013. godine i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje kojim je odbijen apelantov prijedlog za ponavljanje postupka.

8. Apelant smatra da mu je navedenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), pravo na dom iz članka II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 8. Europske konvencije, pravo na djelotvoran pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije, zabrana diskriminacije iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije, te pravo na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.

9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka c) i h) Pravila Ustavnog suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (1). i stavak (3). točka c) i h) Pravila Ustavnog suda glasi: «(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3)Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

10. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava na koja se apelant pozvao u apelaciji odnose isključivo na odluke donesene u postupku u kojemu se odlučivalo o apelantovom prijedlogu za obnovu pravosnažno okončanog postupka za priznanje strane sudske odluke.

11. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost članka 6. stavak 1. Europske konvencije u konkretnom slučaju, odnosno da li se u predmetnom postupku odlučivalo o građanskim pravima i obvezama apelanta. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskog suda i svoju praksu prema kojoj postupak po prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka, u principu, nije postupak u kojem se utvrđuju građanska prava i obveze. Naime, u navedenom postupku se ne raspravlja o meritumu pritužbe (npr. o osnovanosti tužbenog zahtijeva ili osnovanosti krivične optužbe), već o postojanju uvjeta da se odobri ponovni postupak (vidi, između ostalih, odluku Ustavnog suda AP 1040/07 od 26. lipnja 2007. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Međutim, Ustavni sud podsjeća da izuzetno, uzevši u obzir specifične okolnosti konkretnog postupka, ukoliko se u predmetnom slučaju radi, u smislu autonomnog značenja tog pojma o utvrđivanju „građanskih prava i obaveza“ apelanta, može utvrditi da su takve apelacije dopustive u odnosu na pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6 stavak 1. Europske konvencije. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da se u okolnostima konkretnog predmeta, nije odlučivalo o građanskim pravima i obvezama apelanata iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stav 1. Europske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uvjeti da se dozvoli ponavljanje postupaka. Osim toga, Ustavni sud ukazuje da je u okviru odluke o dopustivosti broj AP 3514/11 od 13. siječnja 2015. godine, također, odbačena apelantova apelacija kao ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Europskom konvencijom iz razloga što postupak priznanja strane sudske odluke sam po sebi ne predstavlja «spor» u smislu značenja članka 6. stavak 1. Europske konvencije, s obzirom da se u konkretnom slučaju samo raspravljalo o tome da li su ispunjene pretpostavke za priznanje odnosno da li postoje smetnje za priznanje odluke stranog suda. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, pa proizlazi da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Europskom konvencijom.

12. Ustavni sud, dalje, konstatira da se u predmetnom postupku, a imajući u vidu da se u osporenim odlukama odlučivalo isključivo o procesnim pitanjima, nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelanata iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, pravu na dom iz članka II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 8. Europske konvencije, pravu na djelotvoran pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije, zabranu diskriminacije iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije.

13. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

14. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1176/13 (MIS AG America INC Boston-USA) | Sudska praksa | Aktio