Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1453/12 (Kantonalno javno komunalno preduzeće Rad doo Sarajevo)

Odluka donesena 27. 10. 2015.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1453/12

Apelacija

Odluka o dopustivosti

27. 10. 2015.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 27. listopada 2015. godine, u predmetu broj AP 1453/12, rješavajući apelaciju Kantonalnog javnog komunalnog preduzeća Rad d.o.o. Sarajevo, na osnovu članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka c), članka 57 stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Kantonalnog javnog komunalnog preduzeća Rad d.o.o. Sarajevo izjavljena protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 048956 09 Gž od 14. listopada 2009. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Kantonalno javno komunalno preduzeće Rad doo Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa Jasmina Cero, odvjetnica iz Sarajeva, podnio je 20. travnja 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 P 048956 09 Gž od 14. listopada 2009. godine i rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 65 0 P 048956 10 Rev od 10. siječnja 2012. godine.

2. Iz stanja spisa proizlazi da je apelant, prije podnošenja predmetne apelacije Ustavnom sudu 19. travnja 2010. godine podnio apelaciju protiv presude Kantonalnog suda broj 65 0 P 048956 09 Gž od 14. listopada 2009. godine koja je registrirana pod brojem AP 1352/10. Odlučujući o navedenoj apelaciji Ustavni sud je donio odluku o dopustivosti broj AP 1352/10 od 21. srpnja 2011. godine kojom je odbačena kao nedopuštena apelacija apelanta podnesena protiv presude Kantonalnog suda broj 65 0 P 048956 09 Gž od 14. listopada 2009. godine zbog toga što je preuranjena. U obrazloženju navedene odluke Ustavni sud je zapazio da je apelant protiv navedene presude izjavio reviziju Vrhovnom sudu, ali da taj sud u trenutku donošenja odluke Ustavnog suda nije donio odluku o izjavljenoj reviziji.

3. Odlučujući o predmetnoj apelaciji, Ustavni sud je Odlukom o dopustivosti broj AP 3893/11, na sjednici održanoj 10. travnja 2014. godine, između ostalih odbacio kao nedopuštenu apelaciju podnositelja zahtjevaapelanta (AP 1453/12) podnesenu protiv presude Kantonalnog suda broj 65 0 P 048956 09 Gž, od 14. listopada 2009. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije. U obrazloženju navedene odluke Ustavni sud je naveo da je podnositelj zahtjeva Ustavnom sudu 20. travnja 2012. godine podnio apelaciju protiv presude Kantonalnog suda od 14. listopada 2009. godine, a da je osporenu odluku primio 9. studenog 2009. godine. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud je zaključio da je predmetna apelacija podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen člankom 18. stavak 1. Pravila Ustavnog suda.

4. Apelant je 29. kolovoza 2014. godine Ustavnom sudu podnio zahtjev za preispitivanje odluke Ustavnog suda u predmetu broj AP 1453/12 koji je razmatran u okviru grupne odluke broj AP 3893/11 od 10. travnja 2014. godine.

5. Odlučujući o apelantovom zahtjevu za preispitivanje Ustavni sud je na sjednici održanoj 16. rujna 2015. godine donio rješenje kojim je usvojen zahtjev za preispitivanje odluke u predmetu broj AP 1453/12 koji je razmatran u okviru grupne odluke broj AP 3893/11 od 10. travnja 2014. godine. U obrazloženju navedene odluke Ustavni sud je zaključio da Odluka Ustavnog suda broj AP 1352/10 od 21. srpnja 2011. godine ima karakter nove činjenice koja može odlučno uticati na drugačije odlučenje Ustavnog suda u smislu članka 68. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, a koju Ustavni sud nije uzeo u obzir prilikom donošenja Odluke Ustavnog suda o apelaciji u predmetu broj AP 1453/12, o kojoj je odlučeno grupnom odlukom broj AP 3893/11 od 10. travnja 2014. godine.

6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na slijedeći način.

7. Općinski sud u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) je prvostupanjskom presudom broj 65 0 048956 07 P od 2. ožujka 2009. godine, u kojoj je naznačena vrijednost spora u iznosu od 5.000,00 KM, djelomično usvojio tužbeni zahtjev N.H. (u daljnjem tekstu: tužitelj) i pod točkom jedan izreke presude poništio odluku apelanta br. 12822/07 od 4. rujna 2007. godine i obavještenje apelanta broj 9909/07 od 21. rujna 2007. godine o izboru primljenog kandidata na poslove izvršnog direktora na poslove javne higijene, i dosljedno tome apelant je obvezan da po konkursu objavljenom u dnevnom listu „Oslobođenje“ od 5. kolovoza 2007. godine izvrši ponovni izbor kandidata u skladu sa uvjetima iz konkursa na mjestu izvršni direktor za poslove javne higijene kod apelanta, te da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 842,40 KM, sve u roku od 15 dana, dok je u stavku dva izreke presude odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio poništenje odluke apelanta broj 12825/07 od 4. rujna 2007. godine i obavještenja apelanta broj 9910/07 od 21. rujna 2007. godine o izboru primljenog kandidata na poslove izvršnog direktora održavanja, kao i zahtjev tužitelja da po konkursu objavljenom u dnevnom listu „Oslobođenje“ od 5. kolovoza 2007. godine izvrši ponovni izbor kandidata, u skladu s uvjetima iz konkursa na mjestu izvršni direktor za poslove održavanja.

8. Protiv prvostupanjske presude žalbe su podnijeli apelant i tužitelj. Odlučujući o žalbi tužitelja Kantonalni sud je donio presudu broj 65 0 P 048956 09 Gž od 14. listopada 2009. godine kojom je odbio kao neosnovanu žalbu tužitelja u odnosu na odbijajući dio prvostepene presude, dok je u nepobijanom dijelu prvostupanjska presuda ostala neizmijenjena.

9. Prema stanju spisa i iz navoda apelacije proizlazi da je apelant zbog neodlučivanja Kantonalnog suda po njegovoj žalbi, u dva navrata, i to 10. studenog 2009. godine i 12. siječnja 2010. godine podnosio zahtjev Kantonalnom sudu da odluči o njegovoj blagovremeno podnesenoj žalbi.

10. Kantonalni sud je aktom od 18. veljače 2010. godine obavijestio apelanta da ne može postupiti po zahtjevu apelanta od 12. siječnja 2010. godine, budući da je taj sud 14. listopada 2009. godine donio konačnu odluku.

11. Nezadovoljan navedenom odlukom apelant je 4. ožujka 2010. godine izjavio reviziju Vrhovnom sudu.

12. Vrhovni sud je rješenjem broj 65 0 P 048956 10 Rev od 10. siječnja 2012. godine reviziju podnositelja zahtjeva odbacio kao neblagovremenu. U obrazloženju navedene odluke Vrhovni sud je naveo da iz stanja spisa proizlazi da je 9. studenog 2009. godine punomoćnik apelanta primio drugostupanjsku presudu Kantonalnog uda, a da je putem punomoćnika reviziju izjavio 4. ožujka 2010. godine, dakle nakon proteka roka od 30 dana koji je prekluzivan i ne može se produžavati.

13. Apelant smatra da je zbog neodlučivanja Kantonalnog suda o podnesenoj žalbi protiv prvostupanjske presude povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz članka II.3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Apelant smatra da je Kantonalni sud trebao donijeti dopunsku presudu, budući da o njegovoj žalbi nije odlučeno presudom Kantonalnog suda od 14. listopada 2009. godine, iako je blagovremeno podnesena. Apelant također smatra da bez obzira na činjenicu da je Kantonalni sud odlučujući o žalbi samo jedne od parničnih stranaka donio odluku 14. listopada 2009. godine, Vrhovni sud FBiH je trebao imati u vidu da je apelant konačan stav suda da neće donositi dopunsku presudu zaprimio 2. ožujka 2010. godine. Također, apelant podsjeća da je Ustavnom sudu povodom navedene pravne stvari izjavio apelaciju, te da je Ustavni sud odlukom o dopustivosti broj AP 1352/10 odbacio apelaciju kao preuranjenu iz razloga što je podnositelj zahtjeva podnio i reviziju Vrhovnom sudu.

14. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (1) i stavak (3) točka m) Pravila Ustavnog suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Članak 18. stavak (1) i stavak (3) točka m) Pravila Ustavnog suda glasi:

«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

c) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

15. Ustavni sud zapaža da je apelant protiv drugostupanjske presude Kantonalnog suda broj broj 65 0 P 048956 09 Gž od 14. listopada 2009. godine izjavio reviziju, ali da je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 65 0 P 048956 10 Rev od 10. siječnja 2012. godine, odbačena kao neblagovremena. Ustavni sud konstatira da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu članka 18. stavak (1). Pravila Ustavnog suda. Stoga proizlazi da je konačna odluka u predmetnom postupku presuda Kantonalnog suda broj 65 0 P 048956 09 Gž od 14. listopada 2009. godine koju je apelant primio 9. studenog 2009. godine. S tim u vezi Ustavni sud smatra da se, za ocjenu blagovremenosti, kao datum podnošenja apelacije Ustavnom sudu treba uzeti 19. travnja 2010. godine, odnosno datum kada je apelant podnio apelaciju u predmetu broj AP 1352/10, s obzirom da je navedenu apelaciju izjavio protiv konačne odluke Kantonalnog suda. Stoga imajući u vidu da je apelant konačnu drugostupanjsku odluku primio 9. studenog 2009. godine, a da je apelaciju u predmetu broj AP 1352/10 podnio 19. travnja 2010. godine, Ustavni sud nalazi da je apelacija u konkretnom slučaju podnesena nakon proteka roka od 60 dana.

16. S obzirom da je predmetna apelacija podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je zaključio da su apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelant primili osporene odluke.

17. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3). točka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je protekao rok za podnošenje apelacije, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

18. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1453/12 (Kantonalno javno komunalno… | Sudska praksa | Aktio