Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3918/15 (N. K. i drugi)
Odluka donesena 27. 10. 2015.
- Ponavljanje postupka
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3918/15
Apelacija
Odluka o dopustivosti
27. 10. 2015.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 27. oktobra 2015. godine, u predmetu broj AP-3918/15, rješavajući apelacije Nebojše Kapetanovića i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine- Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli: Nebojša Kapetanović protiv rješenja Okružnog suda u Bijeljini, broj 80 0 P 002100 15 Gvlž, od 3. juna 2015. godine i rješenja Okružnog suda Bijeljini, broj 80 0 P 002100 14 Gvl, od 6. februara 2015. godine;
S.Š. protiv rješenja Okružnog suda u Banjaluci, broj 77 0 P 003628 15 Gvlž, od 16. juna 2015. godine i rješenja Okružnog suda u Banjaluci, broj 77 0 P 003628 13 Gvl, od 31. oktobra 2014. godine;
Ramiz Begić protiv rješenja Kantonalnog suda u Zenici, broj 43 0 P 013818 15 Gvlž, od 17. juna 2015. godine;
Naffee G. Kadhab al-Dulamee protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine, broj S1 3 U 019100 15 U, od 21. jula 2015. godine;
Bonel AD Banjaluka protiv rješenja Okružnog suda u Doboju, broj 85 0 P 047683 15 Gž, od 14. jula 2015. godine;zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
AP 3918/15
1. Nebojša Kapetanović (u daljnjem tekstu: apelant) podnio je 16. jula 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Bijeljini, broj 80 0 P 002100 15 Gvlž, od 3. juna 2015. godine i rješenja Okružnog suda Bijeljini, broj 80 0 P 002100 14 Gvl, od 6. februara 2015. godine. U konretnom slučaju rješenjem Okružnog suda, od 6. februara 2015. godine apelantov prijedlog za ponavljanje postupka okončanog pravosnažnom presudom Osnovnog suda u Bijeljini, broj 80 0 P 002100 07 P, od 8. januara 2009. godine odbačen je kao neblagovremen.
AP 3930/15
2. S.Š. (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa Goran Marić, advokat iz Banjaluke podnio je 12. avgusta 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Okružnog suda u Banjaluci, broj 77 0 P 003628 15 Gvlž, od 16. juna 2015. godine i rješenja Okružnog suda u Banjaluci, broj 77 0 P 003628 13 Gvl, od 31. oktobra 2014. godine. U konkretnom slučaju apelantov prijedlog za ponavljanje postupka okončanog pravosnažnom presudom Osnovnog suda u Prijedoru, broj 77 0 P 003628 08 P, od 19. juna 2009. godine odbijen je kao neosnovan.
AP 3994/15
3. Ramiz Begić (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa Kadrija Kolić, advokat iz Ilidže podnio je 19. avgusta 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Kantonalnog suda u Zenici, broj 43 0 P 013818 15 Gvlž, od 17. juna 2015. godine. U konkretnom slučaju rjšenjem Kantonalnog suda, broj 43 0 P 013818 14 Gvl, od 22. decembra 2014. godine apelantov prijedlog za ponavljanje postupka okončanog pravosnažnom presudom Općinskog suda u Zenici, broj 43 0 P 013818 09 P, od 21. januara 2011. godine odbijen je kao neosnovan.
AP 4403/15
4. Naffee G. Kadhab al-Dulamee (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa Senka Nožica, advokat iz Sarajeva podnio je 25. septembra 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine, broj S1 3 U 019100 15 U, od 21. jula 2015. godine. U konkretnom slučaju zaključkom Ministarstva bezbjednosti Bosne i Hercegovine u upravnoj stvari protjerivanje sa teritorije BiH, apelantov prijedlog za ponavljanje postupka okončanog rješenjem Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice, broj 05/1-1769-14/03, od 28. marta 2003. godine odbačen je jer okolnost na kojoj je zasnovan nije učinjena vjerovatnom.
AP 4513/15
5. Bonel AD Banjaluka (u daljnjem tekstu: apelant) podnio je 1. oktobra 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Okružnog suda u Doboju, broj 85 0 P 047683 15 Gž, od 14. jula 2015. godine. U konkretnom slučaju rješenjem Osnovnog suda u Doboju, broj 85 0 P 047683 14 P, od 22. aprila 2015. godine apelantov prijedlog za ponavljanje postupka pravosnažnog okončanog presudom Osnovnog suda u Doboju, broj Ps 32/2003, od 28. maja 2003. godine, preinačene presudom Okružnog suda u Doboju, broj Pž 145/03, od 29. marta 2004. godine, te presudom Vrhovnog suda Republike Srpske broj Rev 182/04, od 29. septembra 2005. godine odbijen je kao neosnovan.
Spajanje predmeta
6. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP 3918/15. Apelacioni navodi
7. U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Osim toga, neki apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr., nediskriminacija, pravo na djelotvoran pravni lijek itd.), ali te navode nisu posebno obrazlagali niti argumentirali.
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi: (3)Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
9. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava na koja su se apelanti pozvali u pojedinačnim apelacijama odnose isključivo na odluke donesene u postupku u kojima se odlučivalo o njihovom prijedlogu za obnovu pravosnažno okončanog parničnog/upravnog postupka. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnim slučajevima, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnim postupcima odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanata, , u postupcima koji su okončani odlukama koje se osporavaju apelacijama. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog suda i svoju praksu prema kojoj postupak po prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka , u principu, nije postupak u kojem se utvrđuju građanska prava i obaveze, tj. nije se raspravljalo o meritumu pritužbe (npr. o osnovanosti tužbenog zahtijeva ili osnovanosti krivične optužbe), nego se samo odlučuje o postojanju uslova da se odobri ponovni postupak (vidi, između ostalih, odluku Ustavnog suda AP 1040/07 od 26. juna 2007. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Međutim, Ustavni sud podsjeća da izuzetno, uzevši u obzir specifične okolnosti konkretnog postupka, ukoliko se u predmetnom slučaju radi u smislu autonomnog značenja tog pojma o utvrđivanju „građanskih prava i obaveza“ apelanta, može utvrditi da su takve apelacije dopustive u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stavak 1. Evropske konvencije. Imajući u vidu navedno, Ustavni sud smatra da se u okolnostima konkretnih slučajeva u predmetnim postupcima, nije odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanata, iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi da se dozvoli ponavljanje postupaka. Stoga, predmetni postupci ne ulaze u opseg prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da su apelacije ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
10. Ustavni sud, dalje, konstatuje de se u predmetnim postupcima, a imajući u vidu da se u osporenim odlukama odlučivalo isključivo o procesnim pitanjima, nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelanata iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mirsad Ćeman