Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3895/15 (V. Đ.)

Odluka donesena 10. 11. 2015.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Krivični postupak
  • Krivično djelo
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3895/15

Apelacija

Odluka o dopustivosti

10. 11. 2015.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. novembra 2015. godine, u predmetu broj AP-3895/15, rješavajući apelaciju Vitomira Đukića, na osnovu člana 18. stav 4. i člana 57. stav 2. tačka a. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se apelacija Vitomira Đukića podnesena protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11 0 K 010380 15 Kž od 27. aprila 2015. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Vitomir Đukić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Kotor Varoši, kojeg zastupa Vujadin Ljubojević advokat iz Prnjavora, podnio je 10. augusta 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 11 0 K 010380 15 Kž od 27. aprila 2015. godine. Pored toga, apelant je podnio zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi se obustavilo izvršenje kazne zatvora za apelanta do donošenja konačne odluke Ustavnog suda po predmetnoj apelaciji.

2. U predmetnom krivičnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom, između ostalog, apelant je oglašen krivim za krivično djelo nesavjesan rad u službi iz člana 354. stav 2. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakona Republike Srpske, pa mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci. U prvostepenom postupku je od strane Okružnog suda u Banja Luci utvrđeno da je apelant, u svojstvu pomoćnika direktora Poreske uprave Republike Srpske-Područni centar Banja Luka, svjesnim kršenjem Zakona o poreskoj upravi, nesavjesno postupao u službu na način da je odobrio i potpisao prijedlog za brisanje zakonske hipoteke upisane na nekretninama u Banja Luci u vlasništvu poreskog dužnika „Fruktona“ a.d. Banja Luka, iako je bio svjestan da usljed toga može nastupiti veća imovinska šteta, jer pomenuti poreski obveznik nije izmirio svoje reprogramirane poreske obaveze prema Ministarstvu finansija-Poreskoj upravi Republike Srpske, i pri čemu je apelant znao da je pomenuti poreski obveznik prodao sporne nekretnine ugovorom o kupoprodaji, pa je apelant na osnovu pomenutog prijedloga omogućio da zemljišno-knjižna kancelarija Osnovnog suda u Banja Luci izvrši brisanje zakonske hipoteke na spornim nekretninama, čime je Republika Srpske, Ministarstvo finansija-Poreska uprava onemogućena da izvrši naplatu poreskog duga i usljed čega je za budžet Republike Srpske nastupila imovinska šteta, u iznosu od najmanje 4.353.769,38 KM.

3. Odlučujući o žalbi branitelja apelanta, Vrhovni sud je istakao da žalba opširnom argumentacijom pobija pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, nastojeći da dovede u sumnju sve odlučne činjenice koje je prvostepeni sud utvrdio nakon provedenog dokaznog postupka. Po ocjeni Vrhovnog suda, prvostepena presuda je sve elemente pouzdano, potpuno i pravilno utvrdila, baveći se određenim segmentima i šire od onog što je prema stanju stvari bilo neophodno. Za ovakvo utvrđenje, pouzdanu osnovu su dali obimni i kvalitetni materijalni i subjektivni dokazi optužbe koji su izvedeni na glavom pretresu, pa se prema mišljenju Vrhovnog suda opravdano zaključuje kako dokazi odbrane nisu doveli u sumnju ovim dokazima utvrđene činjenice. Nadalje, Vrhovni sud je istakao da je prvostepena presuda u nalazu i mišljenju vještaka finansijske struke koji je prvostepeni sud prihvatio, materijalnim dokazima o zaključenim ugovorima i pregledu usaglašenih potraživanja, zemljišnoj knjizi i iskazima svjedoka, imala kvalitetne i pouzdane dokaze za izvođenje zaključaka o radnjama apelanta koje čine elemente bića krivičnog djela za koje je oglašen krivim. Također je, po ocjeni Vrhovnog suda, na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenjeno materijalno pravo. U pogledu odluke o utvrđenoj i izrečenoj kazni zatvora, Vrhovni sud nalazi da je ona pravilno odmjerena i da se samo takvom kaznom može postići zakonom propisana svrha kažnjavanja, te da je ona proizvod pravilno i potpuno utvrđenih svih olakšavajućih i otežavajućih okolnosti koje su se u potrebnoj mjeri odrazile u njihovom izboru i visini. Imajući u vidu navedeno, zaključeno je da je osporena odluka donesena primjenom odredbe člana 328. stav 1. Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske.

4. Apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant se u predmetnoj apelaciji poziva na različite procesne garancije iz člana 6. Evropske konvencije, a svoje navode o povredama tih prava, u suštini, argumentira tvrdnjama o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje, odnosno povredi procesnih garancija u postupku koji je rezultirao osporenom odlukom u predmetnoj apelaciji odnose isključivo na način na koji je Vrhovni sud utvrdio činjenično stanje i primijenio materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

8. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda Ustavni sud smatra da je Vrhovni sud u obrazloženju svoje odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoja odlučenja, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna, niti da je primjena procesnih zakona i garancija bila na štetu apelanta. Ustavni sud naročito ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije potrebno posebno razmatrati prijedlog apelanta za donošenje privremene mjere.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3895/15 (V. Đ.) | Sudska praksa | Aktio