Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1/15 (H. J., D. B., A. O., N. J., H. B., Z. D., H. A., H. K., H. J., H. P., A. P., S. D., S. J., I. O. i M. S.)

Odluka donesena 27. 10. 2015.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršni postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1/15

Apelacija

Odluka o meritumu

27. 10. 2015.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1/15, rješavajući apelaciju Huseina Jonuzovića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 27. oktobra 2015. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvajaju se apelacije Huseina Jonuzovića, Derviše Beganović, Arifata Osmanagića, Nurije Jonuzovića, Hasana Bećkanovića, Zuhdije Delalića, Hakije Abdića, Hilmije Kržalića, Haseta Jonuzovića, Huseina Pozderca, Asima Puškara, Sulejmana Džehverovića, Sulejmana Jonuzovića, Izeta Osmanagića i Mujage Salkića.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog toga što u razumnom roku nisu okončani izvršni postupci koji se vode pred Općinskim sudom u Cazinu u predmetima br. 020-0-I-07-00-0097, 020-0-I-07- 00-1126, 020-0-I-07-00-1135, 020-0-I-07-00-1157, 020-0-I-07-00- 1356, 020-0-I-06-00-5313, 020-0-I-06-00-5322, 020-0-I-06-00-5323, 020-0-I-07-00-1156, 020-0-I-06-00-5321, 020-0-I-07-00-1114, 020-0- I-07-00-1355, 020-0-I-07-00-1154, 020-0-I-07-001129 i 020-0-I-07- 00-1148.

Nalaže se Općinskom sudu u Cazinu da, u skladu sa članom 62.

stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku okonča izvršne postupke u predmetima br. 020-0-I-07-00- 0097, 020-0-I-07-00-1126, 020-0-I-07-00-1135, 020-0-I-07-00-1157, 020-0-I-07-00-1356, 020-0-I-06-00-5313, 020-0-I-06-00-5322, 020-0- I-06-00-5323, 020-0-I-07-00-1156, 020-0-I-06-00-5321, 020-0-I-07- 00-1114, 020-0-I-07-00-1355, 020-0-I-07-00-1154, 020-0-I-07- 001129 i 020-0-I-07-00-1148, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Općinskom sudu u Cazinu da, u skladu sa članom 72.

stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Husein Jonuzović, Derviša Beganović, Arifat Osmanagić, Nurija Jonuzović, Hasan Bećkanović, Zuhdija Delalić, Hakija Abdić, Hilmija Kržalić, Hase Jonuzović, Husein Pozderac, Asim Puškar, Sulejman Džehverović, Sulejman Jonuzović, Izet Osmanagić i Mujaga Salkić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Cazina, koje zastupa Jadranka Lojić, advokat iz Cazina, podnijeli su 5. januara 2015. godine apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnih postupaka koji se vode pred Općinskim sudom u Cazinu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetima br. 020-0-I-07-00-0097, 020-0-I-07-00-1126, 020-0-I- 07-00-1135, 020-0-I-07-00-1157, 020-0-I-07-00-1356, 020-0-I-06-00-5313, 020-0-I-06-00-5322, 020-0-I-06-00-5323, 020-0-I-07-00-1156, 020-0-I-06-00-5321, 020-0-I-07-00-1114, 020-0-I-07-00- 1355, 020-0-I-07-00-1154, 020-0-I-07-001129 i 020-0-I-07-00-1148.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Budući da predmetne apelacije pokreću identično činjenično i pravno pitanje, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju predmeta br. AP 1/15, AP 2/15, AP 3/15, AP 5/15, AP 7/15, AP 9/15, AP 10/15, AP 11/15, AP 12/15, AP 13/15, AP 14/15, AP 15/15, AP 16/15, AP 18/15 i AP 19/15 u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 1/15.

3. Na osnovu člana 23. stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 3. jula 2015. godine da dostavi odgovore na apelacije.

4. Općinski sud je dostavio odgovore na apelacije 23. septembra 2015. godine.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

6. Presudama Općinskog suda br. Pr-255/00 od 30. juna 2007. godine, Rs-96/04 od 20. juna 2007. godine, Rs-95/04 od 20. juna 2007. godine, Pr-194/04 od 12. juna 2007. godine, Rs-102/04 od 8. septembra 2006. godine i Pr-188/04 od 4. maja 2007. godine obavezan je tuženi DD „Tvornica žičanih proizvoda“ Cazin (u daljnjem tekstu: tuženi) da apelantima na ime neisplaćenih plaća (i na ime otpremnine) za periode, bliže navedene u izrekama navedenih presuda, isplati svakom posebno iznose, bliže određene u izrekama presuda, sa zakonskom zateznom kamatom od podnošenja tužbi, pa do isplate, kao i da im naknadi troškove parničnog postupka.

7. Apelanti su 4. januara 2007. godine, 21. augusta 2007. godine, 24. augusta 2007. godine, 19. oktobra 2007. godine, 20. decembra 2006. godine i 1. oktobra 2007. godine podnijeli Općinskom sudu prijedloge za izvršenje na osnovu pravosnažnih presuda Općinskog suda br. Pr-255/00 od 30. juna 2007. godine, Rs-96/04 od 20. juna 2007. godine, Rs-95/04 od 20. juna 2007. godine, Pr- 194/04 od 12. juna 2007. godine, Rs-102/04 od 8. septembra 2006. godine i Pr-188/04 od 4. maja 2007. godine protiv tuženog kao izvršenika (u daljnjem tekstu: izvršenik), predlažući izvršenje radi naplate potraživanja, i to popisom, procjenom i prodajom pokretnih stvari izvršenika.

8. Općinski sud je, postupajući po prijedlozima apelanata za izvršenje, donio rješenja br. 020- 0-1-07-00-0097 od 6. maja 2008. godine, 020-0-I-07-00-1126 od 6. maja 2008. godine, 020-0-I-07- 00-1135 od 6. maja 2008. godine, 020-0-I-07-00-1157 od 6. maja 2008. godine, 020-0-I-07-00- 1356 od 5. maja 2008. godine, 020-0-I-06-00-5313 od 6. maja 2008. godine, 020-0-I-06-00-5322 od 6. maja 2008. godine, 020-0-I-06-00-5323 od 6. maja 2008. godine, 020-0-I-07-00-1156 od 6. maja 2008. godine, 020-0-I-06-00-5321 od 6. maja 2008. godine, 020-0-I-07-00-1114 od 6. maja 2008. godine, 020-0-I-07-00-1355 od 5. maja 2008. godine, 020-0-I-07-00-1154 od 6. maja 2008. godine, 020-0-I-07-001129 od 6. maja 2008. godine i 020-0-I-07-00-1148 od 5. maja 2008. godine kojima je odredio predložena izvršenja.

9. U pojedinim predmetima (br. AP 10/15 i AP 19/15) Općinski sud je donio rješenja o obustavi postupka, a koja su u žalbenim postupcima ukinuta rješenjima Kantonalnog suda u Bihaću i predmeti vraćeni prvostepenom sudu na ponovni postupak.

10. Prema stanju spisa, predmetna rješenja o izvršenju nisu provedena.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

11. Apelanti smatraju da im je, zbog neizvršavanja rješenja o izvršenju, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije i zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Apelanti su kao razloge podnošenja apelacija istakli nepostupanje Općinskog suda po odobrenim prijedlozima za izvršenje. Apelanti su predložili da Ustavni sud usvoji njihove apelacije, utvrdi povredu navedenih prava, naloži Općinskom sudu da hitno provede izvršenja i donese odluke o provedenom postupku. Osim toga, apelanti su predložili da Ustavni sud naloži Vladi Unsko-sanskog kantona da im na ime naknade nematerijalne štete, zbog neprovođenja izvršenja i nedonošenja odluke u razumnom roku, isplati novčanu naknadu prema utvrđenom načelu obračuna isplate novčanog iznosa.

b) Odgovor na apelaciju

12. Općinski sud je u odgovorima na apelacije naveo da su u konkretnim predmetima donesena rješenja o izvršenju na pokretnim stvarima izvršenika, te pošto su ona postala pravosnažna i izvršna, spisi su dodijeljeni sudskim izvršiteljima radi poduzimanja daljnjih radnji u postupku. Osim toga, iz odgovora Općinskog suda proizlazi da je suština problema izvršenja to što izvršenik nema imovinu iz koje bi se naplatio dug, budući da su sudski izvršitelji svojim podnescima obavještavali sud da izvršenik nema nikakvih pokretnih stvari u mjestu gdje je popis trebalo obaviti. V.Relevantni propisi

13. Zakon o izvršnom postupku ("Službene novine FBiH" br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12) u relevantnom dijelu glasi:

Član 5.

Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Član 15.

Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči. Član 64.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

VI.Dopustivost

14. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

15. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

16. U skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

17. Apelanti su se obratili Ustavnom sudu zbog činjenice da izvršni postupci povodom njihovih prijedloga za izvršenje pravosnažnih presuda, u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, traju nerazumno dugo.

18. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da su apelacije u ovom dijelu, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustive u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacije ispunjavaju i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer nisu očigledno (prima facie) neosnovane, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacije nisu dopustive.

19. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetne apelacije ispunjavaju uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

20. Apelanti smatraju da im je, zbog dužine trajanja izvršnih postupaka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije i zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Pravo na pravično suđenje – „razuman rok“

21. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

22. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

23. Ustavni sud podsjeća na to da se, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta. Također, sa izvršnim postupkom se, zbog same njegove prirode, treba postupati hitno (vidi, Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26). a)Period koji se uzima u obzir

24. Ustavni sud zapaža da su apelanti u periodu od 20. decembra 2006. godine do 19. oktobra 2007. godine pokrenuli izvršne postupke i da ti postupci, prema stanju spisa, još uvijek nisu okončani. Dakle, relevantni periodi koje Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužina predmetnih postupaka jesu gotovo osam, odnosno devet godina.

b)Analiza razumnosti trajanja postupka

25. U konkretnom slučaju se radi o izvršnim postupcima koji se, prema relevantnim zakonskim odredbama i praksi Evropskog suda, smatraju hitnim i zahtijevaju dodatnu ažurnost suda u odnosu na zakonsku obavezu suda da izvršne postupke provede bez nepotrebnih odugovlačenja i zastoja. U tom kontekstu Ustavni sud prvenstveno smatra da se u konkretnom slučaju (naplata potraživanja apelanata popisom, procjenom i prodajom pokretnih stvari izvršenika, veliki broj tražilaca izvršenja, kao i visina novčanih iznosa koji se potražuju u predmetnim izvršnim postupcima) može govoriti o relativno složenim predmetima.

26. Posmatrajući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud odredio predložena izvršenja u periodu od šest mjeseci do jedne godine i četiri mjeseca, te da izvršni postupci nisu dovršeni u periodu od gotovo osam, odnosno devet godina od pokretanja. Naime, popis, procjena i prodaja pokretnih stvari izvršenika još je u toku pred Općinskim sudom. U vezi s tim, Ustavni sud ponavlja da u izvršnom postupku, zbog same njegove prirode, treba postupati hitno (vidi, Evropski sud, Comingersoll S.A. protiv Portugala, stav 23, 2000. godina), što je i regulirano članom 5. ZIP-a. Pored toga, Ustavni sud zapaža da se Općinski sud nije izjašnjavao na navode o dužini predmetnih postupaka, već je samo naveo da su u konkretnim predmetima donesena rješenja o izvršenju na pokretnim stvarima izvršenika, te kako su ona postala pravosnažna i izvršna, pa su spisi dodijeljeni sudskim izvršiteljima radi poduzimanja daljnjih radnji u postupku, ali da iz stanja spisa proizlazi da je suština problema izvršenja to što izvršenik nema imovinu iz koje bi se naplatio dug, budući da su sudski izvršitelji svojim podnescima obavještavali sud da izvršenik nema nikakvih pokretnih stvari u mjestu gdje je popis trebalo obaviti. Uzimajući u obzir navedeno, Ustavni sud smatra da nije nužno upuštati se u daljnju analizu razumnosti trajanja predmetnih postupaka, jer je očigledno da nema nikakvog razumnog opravdanja, niti objašnjenja zbog čega Općinski sud nije u periodu od gotovo osam, odnosno devet godina okončao predmetne izvršne postupke (vidi, Evropski sud, Omerović protiv Hrvatske, presuda od 1. juna 2006. godine, stav 37). S druge strane, Ustavni sud smatra da apelanti nisu doprinijeli dužini postupaka u konkretnim slučajevima.

27. Također, Ustavni sud ukazuje na odredbe člana 64. Zakona o izvršnom postupku kojim je propisano da se izvršni postupak smatra dovršenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja. Ustavni sud smatra da iz dostavljene dokumentacije nije vidljivo da su izvršenja dovršena provođenjem izvršnih radnji kojima se izvršenja dovršavaju, niti da je Općinski sud obavijestio apelante da nije moguće provesti odobrena izvršenja, tj. da postoji bilo koji razlog za obustavu izvršenja. Iz navedenog proizlazi da Općinski sud nije djelotvorno kontrolirao postupke, niti je iskoristio ovlaštenja koja su mu stajala na raspolaganju u skladu s relevantnim odredbama Zakona o izvršnom postupku u smislu utvrđivanja da li su se stekli uvjeti za dovršenje, odnosno obustavu predmetnih izvršnih postupaka ili ne.

28. Stoga, Ustavni sud zaključuje da je dužina ovih izvršnih postupaka a priori nerazumna i da bi se mogla opravdati samo u izuzetnim okolnostima. Međutim, u konkretnim slučajevima Ustavni sud ne nalazi te izuzetne okolnosti. Stoga, ocjenjujući ponašanje Općinskog suda, te imajući u vidu da apelanti svojim ponašanjem nisu doprinijeli dužini postupaka, Ustavni sud smatra da se dužine ovih izvršnih postupaka, koji traju više od osam, odnosno devet godina, mogu u cijelosti pripisati Općinskom sudu.

29. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da ovi izvršni postupci neopravdano dugo traju i da su prešli granice «razumnog roka» u smislu prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije. S tim u vezi, Ustavni sud smatra da je povrijeđeno pravo apelanata iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

30. Apelanti su tražili naknadu nematerijalne štete zbog neprovođenja izvršenja i nedonošenja odluke u razumnom roku. U skladu sa članom 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

31. U konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da je apelantima dovoljna satisfakcija to što je utvrđeno kršenje nihovog prava na pravično suđenje i što je izdat nalog Općinskom sudu da bez daljeg odgađanja donese odluke u konkretnim predmetima u smislu relevantnih odredaba zakona. Ostali navodi

32. S obzirom na zaključak Ustavnog suda o kršenju prava na «suđenje u razumnom roku» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitati navode apelanata o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije i zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, jer se ti navodi temelje na istim razlozima.

VIII.Zaključak

33. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u situaciji kada Općinski sud nije okončao predmetne izvršne postupke ni nakon gotovo osam, odnosno devet godina, iako se izvršni postupak, prema izričitoj zakonskoj odredbi, smatra hitnim pri čemu apelanti svojim ponašanjem nisu utjecali na dužinu postupaka, te kad se takvo neopravdano trajanje izvršnih postupaka može pripisati isključivo ponašanju Općinskog suda.

34. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

35. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-1/15 (H. J., D. B., A. O., N. J., H. B., Z… | Sudska praksa | Aktio