Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3952/12 (TVIP-T d.o.o.)
Odluka donesena 27. 10. 2015.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Naknada štete
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3952/12
Apelacija
Odluka o meritumu
27. 10. 2015.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3952/12, rješavajući apelaciju TVIP-T d.o.o., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 27. oktobra 2015. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija TVIP-T d.o.o.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na apelantovo pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan pravosnažnom presudom Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 Ps 128758 12 Ps od 5. februara 2013. godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. TVIP-T d.o.o. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, kojeg zastupa Aida Smajić, advokatica iz Tuzle, podnio je 14. novembra 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka koji je okončan Presudom Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 32 0 Ps 128758 12 Ps od 5. februara 2013. godine. Apelant je dopunio apelaciju 18. marta 2013. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 27. novembra 2012. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Općinski sud je 6. decembra 2012. godine dostavio odgovor na apelaciju.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Apelant je 14. januara 2008. godine pokrenuo parnični postupak protiv „Biroa zelene karte BiH“ Sarajevo (u daljnjem tekstu: tuženi) radi naknade štete, vrijednost spora 2.991,50 KM. Tužba je registrirana pod brojem 032-0-Mals-08-000093, a kasnije pod brojem 32 0 Mals 045738 08 Mals.
6. Iz stanja spisa proizlazi da je Općinski sud 25. decembra 2008. godine dostavio tužbu tuženom na odgovor, te da je tuženi 6. januara 2009. godine dostavio odgovor na tužbu.
7. Apelant je podneskom od 19. maja 2010. godine urgirao kod Općinskog suda, tražeći da taj sud zakaže pripremno ročište u konkretnom predmetu.
8. Zatim, iz stanja spisa proizlazi da je 3. septembra 2010. godine „Bobar-osiguranje“ a.d. Bijeljina (u daljnjem tekstu: umješač) dostavio sudu podnesak kojim je izjavio da želi stupiti u parnicu kao umješač na strani tuženog. Iz stanja spisa proizlazi da je tuženi podneskom od 18. augusta 2011. godine obavijestio sud da je saglasan sa stupanjem umješača u parnicu.
9. Apelant je podnescima od 17. juna i 4. oktobra 2011. godine urgirao kod Općinskog suda, tražeći da taj sud zakaže pripremno ročište u konkretnom predmetu.
10. Iz stanja spisa proizlazi da je apelant pismenim podneskom od 1. juna 2012. godine, a nakon što mu je dostavljen nalaz i mišljenje vještaka mašinske struke, preinačio tužbeni zahtjev u smislu da je povećao iznos potraživanja na 3.892,00 KM, te istovremeno predložio da se predmet uputi na redovan postupak. Postupajuća stručna saradnica je naredbom od 12. juna 2012. godine naredila pisarnici zavođenje predmeta u „Ps“ upisnik.
11. Iz odgovora na apelaciju također proizlazi da je glavna rasprava održana 8. juna 2012. godine.
12. Nakon toga, Općinski sud je donio Presudu broj 32 0 Ps 128758 12 Ps od 5. februara 2013. godine, kojom je obavezao tuženog da apelantu na ime naknade materijalne štete isplati ukupan iznos od 3.892,00 KM, kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.342,00 KM, sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja presude pa do konačne isplate. Presuda je postala pravosnažna 14. marta 2013. godine.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
13. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja postupka, odnosno zbog nedonošenja odluke u razumnom roku povodom tužbe za naknadu štete povrijeđeno pravo na pravično suđenje i imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te pravo na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Apelant je, između ostalog, naveo da je tužbu Općinskom sudu podnio 14. januara 2008. godine, a da taj sud nije postupio u skladu s odredbama čl. 69. i 75. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP). Apelant je podnio i zahtjev za naknadu nematerijalne štete, i to za svaku godinu čekanja do donošenja presude u iznosu od po 150,00 KM.
b) Odgovor na apelaciju
14. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je ukratko iznio hronologiju postupka kako je već navedeno u činjeničnom dijelu odluke, te istakao da se radi o predmetu u kojem zakonom nije propisano hitno postupanje. Također je istaknuto da će, s obzirom na to da je na snazi Plan rješavanja starih predmeta, postupajući sudija predmet staviti u rad u prvom kvartalu 2013. godine. V.Relevantni propisi
15. Zakon o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 69.
Tužba sa prilozima se dostavlja tuženom na odgovor u roku od 30 dana od dana prijema ispravne i potpune tužbe u sudu.
Član 75.
(1) Nakon prijema odgovora na tužbu, odnosno odgovora na protivtužbu, sud će zakazati pripremno ročište.
(2) Ako tuženi nije dostavio odgovor na tužbu, a tužilac u tužbi nije tražio donošenje presude zbog propuštanja, sud će zakazati pripremno ročište nakon proteka roka za podnošenje odgovora na tužbu.
(3) Datum održavanja pripremnog ročišta sud će, u pravilu, odrediti uz prethodnu konsultaciju sa strankama.
(4) Pripremno ročište održat će se, u pravilu, najkasnije u roku od 30 dana od dana prijema u sudu pismenog odgovora na tužbu, odnosno od dana proteka roka za podnošenje odgovora na tužbu, ili, ako je tuženi podnio protivtužbu, u roku od 30 dana od dana prijema odgovora na protivtužbu.
VI.Dopustivost
16. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
17. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
18. Ustavni sud naglašava da, u skladu s članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da je apelacija podnesena zbog dužine trajanja parničnog postupka, budući da u vrijeme podnošenja apelacije Općinski sud nije odlučio o apelantovoj tužbi od 14. januara 2008. godine, Ustavni sud smatra da je apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
19. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti. VII.Meritum
20. Apelant smatra da su zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu koji se u vrijeme podnošenja apelacije vodio u Općinskom sudu povrijeđena njegova prava iz člana II/3.e) i
k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje – razuman rok
21. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
22. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
23. Prema konzistentnoj praksi Evropskog za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u okviru okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
24. Podržavajući praksu Evropskog suda, Ustavni sud podsjeća i na to da član 6. stav 1. Evropske konvencije državama ugovornicama nameće dužnost da organiziraju svoje pravosudne sisteme tako da sudovi mogu zadovoljiti uvjete tog člana, uključujući i obavezu da postupaju u predmetima u razumnom roku (vidi Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).
a)Period koji se uzima u obzir
25. Ustavni sud zapaža da je apelant Općinskom sudu podnio tužbu 14. januara 2008. godine i da je postupak okončan donošenjem Presude Općinskog suda broj 32 0 Ps 128758 12 Ps od 5. februara 2013. godine. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni trajanja parničnog postupka jeste pet godina i jedan mjesec.
b)Analiza razumnosti trajanja postupka
26. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da se apelantov tužbeni zahtjev odnosio na naknadu materijalne štete, te da se, imajući u vidu činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, ne može govoriti o složenom predmetu.
27. Ocjenjujući postupanje Općinskog suda, Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud zakazao i održao glavnu raspravu tek nakon četiri godine i četiri mjeseca od prijema apelantove tužbe, odnosno 8. juna 2012. godine, te donio presudu 5. februara 2013. godine, kojom je predmetni postupak pravosnažno okončan (14. marta 2013. godine). Pri tome Ustavni sud ima u vidu i odgovor Općinskog suda na apelaciju u kojoj je taj sud, između ostalog, istakao da se radi o predmetu u kojem zakonom nije propisano hitno postupanje, a s obzirom na to da je na snazi Plan rješavanja starih predmeta, to će postupajući sudija predmet staviti u rad u prvom kvartalu 2013. godine. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju, prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21; i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Osim toga, prema praksi Evropskog suda, hronična opterećenost sudova nije opravdanje, dok se trenutni zastoj, koji za sistem predstavlja iznenađenje, uzrokovan, naprimjer, recesijom, može opravdati efikasnim mjerama koje se preduzimaju za njegovo otklanjanje (vidi Evropski sud, Buchholz protiv Njemačke, presuda od 6. maja 1981. godine). Naime, prema praksi Evropskog suda, države ugovornice nisu odgovorne u slučaju privremenog zaostatka svojih sudova pod uvjetom da preduzmu odgovarajuće mjere da se takva vanredna situacija popravi (vidi Evropski sud, Zimmermann i Steiner protiv Švicarske, presuda od 13. jula 1983. godine, serija A, broj 66, st. 25˗32). S druge strane, Ustavni sud smatra da apelant ni na koji način nije doprinio dužini postupka u konkretnom slučaju, nego je, štaviše, svojim urgencijama tražio postupanje suda. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je dužina sudskog postupka suprotna principu razumnog roka iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
28. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da dužina postupka ne zadovoljava zahtjev razumnog roka iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava na suđenje u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
29. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može u odluci kojom usvaja apelaciju odrediti naknadu nematerijalne štete, koja se, u smislu stava (2) navedenog člana, određuje na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda. Međutim, određivanje naknade nematerijalne štete zbog utvrđene povrede određenih ustavnih prava predstavlja izuzetak, a ne pravilo. Odlučujući o apelantovom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud je uzeo u obzir sve okolnosti predmetnog slučaja, vrstu postupka i njegov značaj za apelanta i zaključio da je za apelanta dovoljna satisfakcija odluka kojom se utvrđuje kršenje njegovog ustavnog prava.
Ostali navodi
30. S obzirom na zaključak Ustavnog suda u vezi s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitivati apelantove navode o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana
1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i prava na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
VIII.Zaključak
31. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda apelantovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u situaciji kada je parnični postupak, koji nije složen, trajao pet godina i jedan mjesec, a dužina postupka u cijelosti se može staviti na teret Općinskom sudu, koji nije djelotvorno kontrolirao postupak i nije preduzeo adekvatne mjere za ubrzanje postupka, kako je to propisano procesnim zakonom.
32. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
33. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman