Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-4691/12 (Ž. O. iz Brčkog)

Odluka donesena 10. 11. 2015.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje – obrazložena presuda
  • Pravično suđenje - nezavisan sud
  • Pravično suđenje - nepristrasan sud
  • Prekršajni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4691/12

Apelacija

Odluka o meritumu

10. 11. 2015.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4691/12, rješavajući apelaciju Žarka Okuke, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b) i člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

– prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sudija na sjednici održanoj 10. novembra 2015. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Žarka Okuke, podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Doboju broj 86 0 Pr 020796 12 Pžp 2 od 30. novembra 2012. godine i Rješenja Osnovnog suda u Modriči broj 86 0 Pr 020796 11 Pr od 16. maja 2012. godine.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Žarko Okuka iz Brčkog (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Milenko Marjanović, advokat iz Brčkog, podnio je 31. decembra 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 86 0 Pr 020796 12 Pžp 2 od 30. novembra 2012. godine i Rješenja Osnovnog suda u Modriči (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 86 0 Pr 020796 11 Pr od 16. maja 2012. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda od Okružnog suda i Osnovnog suda, zatraženo je 3. oktobra 2014. godine da dostave odgovor na apelaciju.

3. Okružni i Osnovni sud su odgovore na apelaciju dostavili 13. oktobra 2014. godine.

III. Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način:

5. Rješenjem Osnovnog suda broj 86 0 Pr 020796 11 Pr od 16. maja 2012. godine, potvrđenim Rješenjem Okružnog suda broj 86 0 Pr o20796 12 Pžp 2 od 30 novembra 2012. godine, apelant je oglašen odgovornim zbog propuštanja što je na način, pobliže opisan u izreci tog rješenja, počinio prekršaj iz člana 60 stav 3 tačka v) Zakona o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti, zbog čega je kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 2.000,00 KM i prekršaj iz člana 81 stav 2 tačka a) Zakona o inspekcijama Republike Srpske, zbog čega je kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 500,00 KM, te je primjenom člana 12 Zakona o prekršajima Republike Srpske (u daljnjem tekstu: ZOP), rješenjem tog suda, osuđen na jedinstvenu novčanu kaznu u iznosu od 2.300,00 KM. Istim rješenjem apelant je obavezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u iznosu od 150,00 KM.

6. Osnovni sud je u obrazloženju rješenja naveo da je na osnovu izvedenih dokaza utvrdio da je Republika Srpska, Opština Donji Žabar, načelnik opštine, Opštinska administrativna služba, Zdravstvena sanitarna inspekcija (u daljnjem tekstu: podnosilac prijedloga) 13. septembra 2011. godine podnijela prijedlog broj 04/3-510-10/11 protiv apelanta kao okrivljenog zbog prekršaja što nije izvršio jesenju sistematsku deratizaciju u poslovnim objektima, vlasništvo apelanta STR „OKI“ i SZR „OKI“ shodno članu 15 Zakona o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti (u daljnjem tekstu: Zakon o zaštiti stanovništva) i Naredbi o izvođenju sistematske deratizacije na području Opštine Donji Žabar broj 02-510-2/11 od 1. septembra 2011. godine, odnosno jer inspektoru 6. septembra 2011. godine u 15.00 časova prisutno lice – otac apelanta, Gojko Okuka (u daljnjem tekstu: otac apelanta), u objektima vlasništvo apelanta nije omogućio, tj. nije dozvolio vršenje inspekcijskog nadzora prema članu 44 Zakona o inspekcijama u Republici Srpskoj (u daljnjem tekstu: Zakon o inspekcijama). Dalje, Osnovni sud je utvrdio da apelant, kao okrivljeni, nije pristupio usmenom pretresu koji je taj sud zakazao za 16. maj 2012. godine, iako je o održavanju istog bio uredno obaviješten u skladu s odredbom člana 43 ZOP-a, uz napomenu da će u slučaju da ne pristupi usmenom pretresu taj sud donijeti rješenje o propuštanju. Imajući u vidu navedeno, Osnovni sud je primjenom čl. 44, 55 i 56 ZOP-a odlučio kao u izreci rješenja. U vezi s navedenim je takođe ukazao da je odredbom člana 55 ZOP-a propisano da ako okrivljeni ne pristupi usmenom pretresu, zakazanom na osnovu prijedloga podnosioca za pokretanje prekršajnog postupka, sud će donijeti rješenje kojim će okrivljenog oglasiti odgovornim zbog propuštanja i izreći mu odgovarajuću sankciju na osnovu dokaza koje je dostavio ovlašćeni organ. Dakle, Osnovni sud je na osnovu ovakvog činjeničnog stanja, Prijedloga podnosioca za pokretanje prekršajnog postupka broj 04/3- 510-10/11 od 13. septembra 2011. godine i zapisnika o izvršenom inspekcijskom pregledu od 7. septembra 2011. godine, zaključio da su se apelantovim radnjama stekla sva obilježja prekršaja iz člana 60 stav 3 tačka v) Zakona o zaštiti stanovištva i člana 81 stav 2 tačka

a) Zakona o inspekcijama. Prilikom odmjeravanja visine i vrste kazne Osnovni sud je na strani apelanta cijenio kako okolnosti koje istog terete tako i okolnosti koje mu idu u korist, zaključivši da je izrečena novčana kazna adekvatna težini učinjenog prekršaja i njegovim posljedicama, koja ima za cilj da na apelanata, kao okrivljenog, djeluje preventivno kako ne bi činio ovakve i slične prekršaje, te da će se izrečenom kaznom postići cilj i svrha kažnjavanja.

7. Okružni sud je naveo da se apelant 2. juna 2012. godine jednim aktom podnesenim protiv prvostepenog rješenja od 16. maja 2012. godine izjasnio da isti podnosi kao prijedlog za povraćaj u pređašnje stanje, a u slučaju da sud ne prihvati ovaj prijedlog da se isti ima smatrati žalbom izjavljenom protiv prvostepenog rješenja. Navedenim aktom apelant je ukazivao na pogrešno utvrđeno činjenično stanje i proizvoljnu primjenu materijalnog prava i predložio da se pobijano rješenje preinači i prekršajni postupak obustavi ili da se prvostepena presuda ukine i odredi usmeni pretres pred Okružnim sudom. Imajući u vidu da je prvostepeni sud odbio apelantov prijedlog za povraćaj u pređašnje stanje, Okružni sud je o istom odlučio kao o žalbi podnesenoj protiv prvostepene presude, te nakon što je ispitao pobijano rješenje u smislu člana 65 stav 3 Zakona o inspekcijama, odlučio kao u izreci rješenja. U vezi s navedenim Okružni sud je ukazao da je odredbom člana 44 ZOP-a propisano da će se smatrati da je okrivljeni, koji se ne pojavi u vrijeme određeno za usmeni pretres u skladu s članom 33 stav 4 ili članom 43 stav 3 ZOP-a, prihvatio odgovornost za prekršaj zbog propuštanja, odnosno ako je sud prekršajni postupak pokrenuo po zahtjevu za pokretanje prekršajnog postupka donijeće odluku u skladu s članom 55 citiranog zakona, kojom je propisano da ako okrivljeni ne pristupi na usmeni pretres zakazan na osnovu zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka, sud će donijeti rješenje kojim će okrivljenog oglasiti odgovornim zbog propuštanja i izreći mu sankciju na osnovu dokaza koje je dostavio ovlašćeni organ - podnosilac prijedloga. Dakle, imajući u vidu da apelant, kao okrivljeni, nije pristupio usmenom pretresu povodom prijedloga za pokretanje prekršajnog postupka iako je o istom bio uredno obaviješten, koju činjenicu ni sam apelant u aktu od 2. juna 2012. godine nije osporavao, to se po ocjeni prvostepenog suda imalo smatrati da je prihvatio odgovornost za počinjeni prekršaj zbog čega je Okružni sud zaključio da je prvostepeni sud pravilno postupio kada je apelanta oglasio odgovornim za počinjeni prekršaj i da žalba apelanta kojom osporava postojanje prekršaja za koji je oglašen odgovornim ne može dovesti u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja. Dalje, postupajući prema članu 314 Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske (prošireno dejstvo žalbe), koja odredba zakona se prema odredbi člana 8 stav 2 ZOP-a mutatis mutandis primjenjuje i u prekršajnom postupku, taj sud je ispitao pobijano rješenje i u pogledu odluke o sankciji i našao da su apelantu, kao okrivljenom, za oba počinjena prekršaja prvostepenim rješenjem utvrđene minimalne kazne propisane zakonom, te da mu je taj sud uz pravilnu primjenu odredbe člana 12 ZOP-a, za prekršaje učinjene u sticaju pravilno izrekao jedinstvenu novčanu kaznu, kao i da nije bilo osnova za izricanje blaže prekršajne sankcije. Prema tome, Okružni sud je primjenom člana 67 ZOP-a odlučio kao u izreci rješenja.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

8. Apelant smatra da mu je osporenim rješenjima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo iz Protokola broj 7 uz Evropsku konvenciju. Smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i proizvoljne primjene materijalnog prava jer nije imao pristup nezavisnom i nepristrasnom sudu zbog čega mu je povrijeđeno pravo na jednakost strana u postupku. U vezi s navedenim ističe da iz Zapisnika Zdravstvene sanitarne inspekcije broj 04/3-510/11 od 7. septembra 2011. godine proizlazi da je isti sačinio i potpisao samo inspektor koji je navedenog dana došao do autopraonice koja je njegovo vlasništvo, zajedno s radnicima koji vrše deratizaciju, i bez njegovog prisustva konstatovao „da je otac apelanta Gojko Okuka na grub način spriječio inspektora u vršenju nadzora i obaveze vršenja deratizacije“. Dakle, apelant ističe da on nije vršio nikakve radnje kojima bi spriječio vršenje deratizacije ili inspekcijskog nadzora nad obavljanjem deratizacije na njegovom objektu. Međutim, on je ipak osporenim rješenjima oglašen odgovornim za počinjeni prekršaj, zbog čega mu je izrečena novčana kazna. Takođe tvrdi da je protiv prvostepenog rješenja 2. juna 2012. godine podnio prijedlog za povrat u pređašnje stanje, o kojem Okružni sud nije odlučivao, i žalbu. Navedeni prijedlog prvostepeni sud je odbio, a Okružni sud o istom odlučivao, a što je bio i dužan po službenoj dužnosti. Apelant smatra da je Okružni sud trebao zakazati usmeni pretres, a što u konkretnom slučaju nije učinio, pa zatim o podnesenom prijedlogu odlučiti u skladu s članom 72 ZOP-a.

b) Odgovor na apelaciju

9. Okružni sud je odgovoru na apelaciju istakao da apelantove navode smatra neosnovanim jer u postupku pred tim sudom nije došlo do povrede prava na koja se apelant poziva u apelaciji.

10. Osnovni sud je takođe naveo da apelantovu apelaciju smatra neosnovanom, pogotovo imajući u vidu da je apelant izrečenu novčanu kaznu već platio zajedno s troškovima postupka.

V. Relevantni propisi

11. Zakon o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti („Službeni glasnik RS-a“, broj 14/10) u relevantnom dijelu glasi Član 60. sta 1 tačka v) (1)Novčanom kaznom u iznosu od 10.000,00 KM do 50.000,00 KM kazniće se za prekršaj pravno lice koje obavlja poslovnu djelatnost ako:

v) ne vrši dezinfekciju, dezinsekciju, i deratizaciju ili ne omogući vršenje deratizacije za vrijeme provođenja sistematstke deratizacije (član 15-17),

12. Zakon o prekršajima Republike Srpske („Službeni glasnik RS“ br. 34/06 i 1/09) u relevantnom dijelu glasi:

Član 6.

Prava lica okrivljenih za prekršaje Svako ko je okrivljen da je počinio prekršaj ima pravo da zahtijeva da o njegovoj odgovornosti za počinjeni prekršaj odluči sud ukoliko on to zahtijeva u roku koji je propisan zakonom. Takva lica imaju pravo:

[…]

b) da u najkraćem roku budu obaviještena, detaljno i na jeziku koji razumiju, o prirodi i razlogu optužbi protiv njih;

c) da im se da odgovarajuće vrijeme i mogućnosti za pripremu odbrane;

d) da se brane lično ili putem branioca po vlastitom izboru, […] […] Član 8.

Primjena odredaba Krivičnog zakona i Zakona o krivičnom postupku (2)Ukoliko nije drugačije propisano odredbama ovog zakona, sljedeće odredbe Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske (u daljem tekstu: Zakon o krivičnom postupku) će se takođe mutatis mutandis primjenjivati u prekršajnom postupku: Poglavlje I pod nazivom „Osnovna načela”; Poglavlje IV Odjeljak 3 pod nazivom „Razdvajanje i spajanje postupaka”; Poglavlje V pod nazivom „Izuzeće”; Poglavlje VII pod nazivom „Branilac”; Poglavlje VIII pod nazivom „Podnesci i zapisnici” Poglavlje IV pod nazivom „Rokovi”; Poglavlje XIII pod nazivom „Troškovi krivičnog postupka“; Poglavlje XIV pod nazivom „Imovinsko-pravni zahtjevi”; Poglavlje XV Odjeljak 1 pod nazivom „Pretres stana i drugih prostorija i lica”; Poglavlje XV Odjeljak 2 pod nazivom „Oduzimanje predmeta i stvari”; Poglavlje XV Odjeljak 4 pod nazivom „Ispitivanje osumnjičenog”; Poglavlje XV Odjeljak 5 pod nazivom „Ispitivanje svjedoka”; Poglavlje XV Odjeljak 6 pod nazivom „Uviđaj na licu mjesta i rekonstrukcija događaja”; Poglavlje XV Odjeljak 7 pod nazivom „Vještačenje”; Poglavlje XXI pod nazivom „Glavni pretres”, Poglavlje XXIII Odjeljak 1 pod nazivom „Žalba na prvostepenu presudu”; Poglavlje XXVI pod nazivom „Postupak prema maloljetnicima”, Poglavlje XXVII „Postupak protiv pravih lica“i Poglavlje XXIX pod nazivom „Postupak za primjenu mjera bezbjednosti, za oduzimanje imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom i za opozivanje uslovne osude.

Član 12. stav 1. i 3.

Sticaj (1) Ukoliko okrivljeni, jednom ili sa više radnji, počini više prekršaja, novčana kazna se utvrđuje za svaki pojedini prekršaj i izriče se jedinstvena novčana kazna na osnovu pojedinačno utvrđenih novčanih kazni.

(3)Izrečena jedinstvena novčana kazna iz stava 1. ovog člana, mora biti veća od svake pojedine utvrđene novčane kazne, ali ne smije dostići zbir pojedinačno utvrđenih novčanih kazni.

[…] Član 33. stav 4.

Sadržaj prekršajnog naloga […] (4) Ukoliko postoji dogovor između podnosioca zahtjeva i suda, prekršajnim nalogom se može odrediti datum i vrijeme usmenog pretresa, koji ne može biti kraći od osam dana od datuma izdavanja prekršajnog naloga.

Član 43. stav 3.

Zakazivanje usmenog pretresa […] (3) Ukoliko je zahtjev blagovremeno podnesen i ako datum i vrijeme usmenog pretresa nisu već određeni u skladu sa članom 33. stav 4. ovog zakona, sud će odrediti datum i vrijeme usmenog pretresa i o tome obavijestiti okrivljenog, podnosioca zahtjeva i oštećenog, uz primjenu slijedećih pravila o pozivanju:

Član 44.

Propuštanje pojavljivanja okrivljenog (1) Okrivljeni koji se ne pojavi u vrijeme određeno za usmeni pretres u skladu sa članom 33. stav 4. ili članom 43. stav 3. ovog zakona smatraće se da je prihvatio odgovornost za prekršaj propuštanjem.

(2) Ako je prekršajni postupak pokrenut putem prekršajnog naloga, prekršajni nalog će postati konačan i izvršan sa danom kada je usmeni pretres trebalo da se održi, u skladu sa članom 36. ovog zakona ili ako je prekršajni postupak pokrenut podnošenjem zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka, sud će donijeti odluku o prekršaju u skladu sa članom 55. ovog zakona.

Član 55.

Odgovornost zbog propuštanja Ako okrivljeni ne pristupi na usmeni pretres zakazan na osnovu zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka sud će donijeti rješenje kojim će okrivljenog oglasiti odgovornim zbog propuštanja. Sud će izreći odgovarajuću sankciju na osnovu dokaza dostavljenih od podnosioca zahtjeva.

Član 60. stav 1. tačka v) (1)Novčanom kaznom u iznosu od 20.000 KM do 100.000 KM kaznit će se za prekršaj zdravstvena ustanova, ako:

[…]

v) ne vrši dezinfekciju, dezinsekciju i deratizaciju ili ne omogući vršenje deratizacije za vrijeme provođenja sistematske deratizacije (čl. 15-17.), Član 61.

Žalbeni osnovi Rješenje o prekršaju može se pobijati:

a) zbog bitnih povreda prekršajnog postupka;

b) zbog povrede materijalnog propisa o prekršajima; ili

c) zbog odluke o sankciji, zaštitnoj mjeri, oduzimanju imovinske koristi, troškovima prekršajnog postupka i imovinsko-pravnom zahtjevu.

Član 62.

Bitne povrede prekršajnog postupka Bitne povrede prekršajnog postupka postoje:

[…] (b) ako su okrivljenom uskraćena bilo koja prava određena u članu 6 ovog zakona; […] (g) ako je sud propustio da primjeni ili je pogrešno primijenio odredbe ovog zakona, a koje su imale štetne posljedice za žalioca.

Član 65.

Razmatranje žalbe […] (1)Drugostepeni sud će razmotriti žalbu na osnovu spisa predmeta, žalbe i odgovora, bez održavanje usmenog pretresa.

Član 70.

Prijedlog za povraćaj u pređašnje stanje (1)Okrivljeni […] u odnosu na koga je rješenje o prekršaju doneseno u skladu sa članom 55. ovog zakona, ili ako propusti rok za žalbu, može podnijeti prijedlog za povraćaj u pređašnje stanje.

(2)Sud će uvažiti prijedlog za povraćaj u pređašnje stanje ako okrivljeni može dokazati da mu nije uručen prekršajni nalog, ili zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka, ili poziv za usmeni pretres i da je propuštanje pojavljivanja ili blagovremenog postupanja nastalo iz opravdanih razloga.

[…] Član 72.

Posljedice podnošenja prijedloga (1)Ako usvoji prijedlog za povraćaj u pređašnje stanje, sud određuje dan i vrijeme za usmeni pretres i o tome obavještava okrivljenog i ovlašteni organ.

(2)Ako sud usvoji prijedlog za povraćaj u pređašnje stanje, prekršajni nalog ili rješenje o prekršaju se stavljaju van snage.

[…]

VI. Dopustivost

13. U skladu s članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

14. U skladu s članom 18 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

15. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Okružnog suda broj 86 0 Pr 020796 12 Pžp 2 od 30. novembra 2012. godine protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje apelant je primio 14. decembra 2012. godine, dok je apelacija podnesena 31. decembra 2012. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18 stav 1 Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. 3 i 4 Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

16. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 18 st. 1, 3 i 4 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

17. Apelant osporava navedena rješenja, tvrdeći da mu je istim povrijeđeno pravo iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava iz Protokola broj 7 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje

18. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2. ovog člana, a ona obuhvataju:

e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.

19. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. (...).

20. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da se u konkretnom slučaju radi o prekršajnom postupku, te da se, s tim u vezi, postavlja pitanje primjenjivosti člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 Evropske konvencije, odnosno pitanje da li se radi o krivičnoj optužbi protiv apelanta u smislu člana 6 Evropske konvencije. Ocjena da li je neka optužba krivična u smislu značenja iz člana 6 Evropske konvencije daje se na osnovu kriterijuma: klasifikacije prema zakonodavstvu, prirode prekršaja i prirode i strogosti kazne, koji ne moraju da budu kumulativno ispunjeni. Priroda prekršaja uključuje dva potkriterijuma: obim prekršene norme i svrhu kazne, koji moraju da budu kumulativno ispunjeni da bi se radilo o krivičnoj optužbi. Polazeći od do sada usvojene prakse, kao i navedenih kriterijuma Ustavni sud zaključuje da se u konkretnom slučaju, s obzirom na obim prekršene norme i svrhu sankcije, radi o krivičnoj optužbi, odnosno da je član 6 Evropske konvencije u konkretnom slučaju primjenjiv (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 2255/05 od 16. januara 2007. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 38/07, tač. 21 i 22).

21. U vezi s apelantovim navodima o kršenju prava na pravično suđenje koji se zasnivaju isključivo na tvrdnji o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i proizvoljnoj primjeni materijalnog prava, Ustavni sud ukazuje da prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminaciona. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti, Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima.

22. Ustavni sud će se, dakle, izuzetno upustiti u ispitivanje načina na koji su nadležni sudovi utvrđivali činjenice i na tako utvrđene činjenice primijenili pozitivno-pravne propise kada je očigledno da je u određenom postupku došlo do proizvoljnog postupanja redovnog suda kako u postupku utvrđivanja činjenica tako i primjene relevantnih pozitivno-pravnih propisa (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 311/04 od 22. aprila 2005. godine, stav 26). U kontekstu navedenog Ustavni sud podsjeća i da je u više svojih odluka ukazao da očigledna proizvoljnost u primjeni relevantnih propisa nikada ne može voditi ka jednom pravičnom postupku (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 1293/05 od 12. septembra 2006. godine, tačka 25 i dalje). Imajući u vidu navedeno Ustavni sud će u konkretnom slučaju, s obzirom na pitanja koja apelant problematizuje, da ispita da li su osporena rješenja zasnovana na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i proizvoljnoj primjeni materijalnog prava.

23. U vezi s apelantovim navodima da mu je osporenim rješenjima povrijeđeno pravo na pravično suđenje zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i proizvoljne primjene materijalnog prava, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud, postupajući po prijedlogu podnosioca, zakazao usmeni pretres 16. maja 2012. godine kojem nije pristupio apelant, kao okrivljeni, iako je o njegovom održavanju bio uredno obaviješten (što ni apelant nije osporavao), zbog čega je prvostepeni sud primijenio zakonsku odredbu, član 55 ZOP-a, kojom je propisano da ako okrivljeni ne pristupi na usmeni pretres, zakazan na osnovu zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka, sud će donijeti rješenje kojim će okrivljenog proglasiti odgovornim zbog propuštanja, pri čemu će sud utvrditi odgovarajuću sankciju na osnovu dokaza koje je podnio ovlašćeni organ. Stoga, obzirom da nije bilo sporno da je apelant primio poziv za održavanje usmenog pretresa, Ustavni sud nije pronašao elemente koji bi ukazivali na to da je Osnovni sud arbitrarno primijenio član 55 ZOP-a.

24. Dalje, apelant smatra da Okružni sud nije odlučio o njegovom prijedlogu za povraćaj u pređašnje stanje iako je to bio dužan u skladu s odredbama ZOP-a, te da je bio dužan zakazati usmeni pretres. Ustavni sud nalazi da iz spisa predmeta proizlazi da je apelant navedenog datuma, jednim aktom podnesenim protiv prvostepenog rješenja, podnio prijedlog za povraćaj u pređašnje stanje i žalbu protiv navedenog rješenja. Ustavni sud u okolnostima konkretnog slučaja ne nalazi proizvoljnost u primjeni materijalnog prava, konkretno odredbe člana 70 ZOP-a, kojom je propisano da apelant prijedlog za povraćaj u pređašnje stanje može da podnese ako je isti propustio rok za podnošenje žalbe, pa budući da je apelant blagovremeno podnio žalbu protiv prvostepenog rješenja Okružni sud je, nakon što je prvostepeni sud odbio apelantov prijedlog za povraćaj u pređašnje stanje, o navedenom odlučivao kao o blagovremeno izjavljenoj žalbi protiv prvostepenog rješenja. Prema tome, Ustavni sud nalazi da ovakvo rješenje Okružnog suda nije u suprotnosti sa zahtjevima prava na pravično suđenje, s obzirom da apelantu nije bila uskraćena mogućnost izjavljivanja i odlučivanja po izjavljenoj žalbi koju je razmotrio zakonom ustanovljeni sud u okviru nadležnosti koju ima u postupku po žalbi utvrđenu zakonom, odnosno s garancijama da se obezbijedi pravo na žalbu u krivičnim stvarima u obimu i na način kako je propisano zakonom. Pitanje razmatranja žalbe regulisano je članom 65 ZOP-a, kojim je propisano da sud prilikom razmatranja žalbe neće zakazivati usmeni pretres, te su stoga neosnovani i apelantovi navodi da je Okružni sud bio dužan da održi usmeni pretres.

25. Osim toga, Ustavni sud smatra neosnovanim i apelantove navode da nije imao pristup nezavisnom i nepristrasnom sudu zbog čega mu je povrijeđeno i pravo na jednakost strana u postupku jer apelant ove navode dovodi u vezu s pogrešnom primjenom prava i netačno utvrđenim činjeničnim stanjem, te smatra da je to uzrok zašto nije imao pristup nezavisnom i nepristrasnom tribunalu i da mu je povrijeđeno pravo na jednakost strana u postupku, a Ustavni sud se o tome (proizvoljna primjena prava i proizvoljno utvrđene činjenice) već očitovao u prethodnom dijelu obrazloženja.

26. Prema tome, Ustavni sud zaključuje da nije došlo do povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Ostali navodi

27. Apelant dalje navodi da mu je povrijeđeno pravo iz Protokola broj 7 uz Evropsku konvenciju, kojim je uređena procedura zaštite u vezi s protjerivanjem stranaca, pa zbog činjenice da se konkretan slučaj odnosi na apelantovu odgovornost zbog počinjenog prekršaja, kao i da apelant osim paušalne tvrdnje o kršenju navedenog prava nije dostavio bilo kakav dokaz koji bi mogao pokazati da se zaista radi o povredi prava iz Protokola broj 7 uz Evropsku konvenciju po bilo kom osnovu Ustavni sud ove njegove navode smatra neosnovanim.

VIII. Zaključak

28. Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije u situaciji kada su sudovi u osporenim rješenjima dali jasne i precizne i argumentovane razloge za svoje stavove koji ni u jednom dijelu ne izgledaju proizvoljno ili neprihvatljivo sami po sebi, te kojim se ne dovode u pitanje garancije prava na pravično suđenje.

29. Na osnovu člana 59 st. 1 i 3 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

30. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-4691/12 (Ž. O. iz Brčkog) | Sudska praksa | Aktio