Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2816/15 (R.C. iz Bratunca, M.C. iz Srebrenice, M.G. iz Srebrenice i P.Š. iz Srebrenice)
Odluka donesena 10. 11. 2015.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
- Naknada štete
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2816/15
Apelacija
Odluka o meritumu
10. 11. 2015.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2816/15, rješavajući apelaciju R.C. i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 10. novembra 2015. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija R.C., M.C., M.G. i P.Š.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog toga što u razumnom roku nije okončan parnični postupak koji se trenutno nalazi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu u predmetu broj 65 0 P 235011 13 Gž.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Sarajevu da, u skladu sa članom 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku okonča predmetni parnični postupak, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da, u skladu sa članom 74.
Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, apelantima R.C., M.C., M.G. i P.Š, u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, solidarno isplati ukupan iznos od 900,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati apelantima R.C., M.C., M.G. i P.Š zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Sarajevu i Vladi Kantona Sarajevo da, u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. R.C. iz Bratunca, M.C. iz Srebrenice, M.G. iz Srebrenice i P.Š. iz Srebrenice (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Aida Smajić, advokat iz Tuzle, podnijeli su 5. juna 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka koji se u vrijeme podnošenja apelacije vodio pred Kantonalnim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) pod brojem 65 0 P 235011 13 Gž.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda zatraženo je 25. septembra 2015. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Kantonalni sud je 13. oktobra 2015. godine dostavio odgovor na apelaciju.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
5. Apelanti su 6. marta 2009. godine podnijeli tužbu Općinskom sudu u Tuzli protiv „Euroherc-osiguranja“ d.d. Sarajevo (u daljnjem tekstu: tuženi) radi naknade štete, vsp. 25.200,00 KM.
6. Iz stanja spisa proizlazi da je Općinski sud u Tuzli predmetnu tužbu dostavio na odgovor tuženom, koji je istakao prigovor mjesne nenadležnosti tog suda, nakon čega se Općinski sud u Tuzli proglasio mjesno nenadležnim 1. septembra 2011. godine.
7. Dalje, iz stanja spisa proizlazi da je Općinski sud u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) donio Presudu broj 65 0 P 235011 12 P od 18. oktobra 2012. godine.
8. Apelanti su podnijeli žalbu protiv navedene Presude Općinskog suda broj 65 0 P 235011 12 P od 18. oktobra 2012. godine. Predmet je 3. januara 2013. godine dostavljen Kantonalnom sudu na postupanje i zaveden je pod poslovnim brojem 65 0 P 235011 13 Gž.
9. Prema stanju spisa i raspoloživim informacijama kojima raspolaže Ustavni sud, Kantonalni sud još uvijek nije donio odluku u predmetnoj pravnoj stvari.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
10. Apelanti smatraju da im je, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu navedenih prava apelanti vide u tome što više od šest godina čekaju da sud donese pravomoćnu presudu. Osim toga, apelanti potražuju i naknadu štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u iznosu od po 900,00 KM.
b) Odgovor na apelaciju
11. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju, između ostalog, naveo da je primio predmet na postupanje 3. januara 2013. godine, ali da odluka u konkretnom predmetu nije donijeta i to zbog objektivnih razloga, budući da se spisi predmeta u ovom sudu uzimaju u rad redoslijedom prijema u sud, osim ukoliko se ne radi o radnom sporu, mjerama osiguranja ili u slučaju da je predsjednik suda odobrio urgenciju stranaka kao opravdanu. Dalje, Kantonalni sud je naveo da, prema planu rješavanja starih predmeta tog suda, a koji je sačinjen u skladu sa Uputstvom za izradu plana rješavanja starih predmeta prema starosti inicijalnog akta od 1. decembra 2010. godine koje je donijelo VSTVBiH, konkretni predmet nije na listi najstarijih predmeta kod postupajuće sutkinje. Osim toga, Kantonalni sud je istakao da taj sud ima nedovoljan broj sudija i da svaki sudija u svom referatu ima između 800 i 900 predmeta, od kojih su hitni predmeti 85%, što su objektivne okolnosti koje utječu na dužinu trajanja postupka pred tim sudom.
V.Relevantni propisi
12. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 15.
(1) Poslije prijema tužbe sud ocjenjuje da li je nadležan.
(2) Prilikom ocjenjivanja nadležnosti, sud će uzeti u obzir navode u tužbi i činjenice koje su sudu poznate.
(3) Ako se u toku postupka promijene okolnosti na kojima je zasnovana nadležnost suda, sud koji je bio nadležan u vrijeme podnošenja tužbe ostaje i dalje nadležan i ako bi zbog tih promjena bio nadležan drugi sud.
Član 19.
(1) Sud se može u povodu prigovora tuženog proglasiti mjesno nenadležnim ako je prigovor podnesen najkasnije u odgovoru na tužbu.
Član 20.
(1) Nakon pravomoćnosti rješenja kojim se oglasio nenadležnim, sud će bez odlaganja, a najkasnije u roku od tri dana, ustupiti predmet nadležnom sudu.
(2) Sud kome je predmet ustupljen kao nadležnom nastavit će postupak kao da je kod njega bio pokrenut.
(3) Parnične radnje nenadležnog suda, kao što su uviđaj, vještačenje, saslušavanje svjedoka i drugo nisu bez važnosti zato što ih je poduzeo nenadležan sud.
Član 217.
(3) Drugostepeni sud održat će sjednicu vijeća, odnosno raspravu, u roku od 45 dana nakon što od prvostepenog suda primi spise po žalbi.
(4) Drugostepeni sud će donijeti odluku u roku od 30 dana od dana održavanja sjednice vijeća na kojoj je odlučeno o žalbi, odnosno, ako je održana rasprava, u roku od 30 dana od dana zaključenja rasprave.
VI.Dopustivost
13. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
14. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
15. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je dužina parničnog postupka u predmetu broj 65 0 P 235011 13 Gž, koji se trenutno nalazi pred Kantonalnim sudom.
16. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
17. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
18. Apelanti smatraju da je, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, u predmetu koji se u vrijeme podnošenja apelacije vodio pred Kantonalnim sudom, došlo do povrede njihovog prava na suđenje u „razumnom roku“ kao jednom od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Pravo na pravično suđenje – «razuman rok»
19. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
20. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
21. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
a)Period koji se uzima u obzir
22. Ustavni sud zapaža da je parnični postupak pokrenut 6. marta 2009. godine i da taj postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti pri razmatranju dužine postupka jeste više od šest i po godina.
b)Analiza razumnosti trajanja postupka
23. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da su apelanti pokrenuli parnični postupak radi naknade štete, te da se, imajući u vidu činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, u konkretnom slučaju ne može govoriti o naročito složenom predmetu. Osim toga, budući da apelanti traže naknadu štete proistekle iz saobraćajne nesreće u kojoj je smrtno stradala S.C., majka apelanata, Ustavni sud smatra da je postupak značajan za apelante.
24. Ustavni sud, na osnovu stanja u spisu, primjećuje da su apelanti 6. marta 2009. godine podnijeli tužbu mjesno nenadležnom sudu (Općinskom sud u Tuzli), što je u izvjesnoj mjeri doprinijelo dužini postupka. Međutim, Općinski sud u Tuzli se tek 2011. godine, odnosno dvije godine i pet mjeseci nakon podnošenja tužbe, svojim rješenjem proglasio mjesno nenadležnim za postupanje u konkretnom predmetu i predmet ustupio nadležnom Općinskom sudu. Nakon donošenja rješenja kojim se Općinski sud u Tuzli proglasio nenadležnim, predmet je dostavljen Općinskom sudu, koji je donio presudu nakon jedne godine i jednog mjeseca, odnosno 18. otkobra 2012. godine. Nakon toga, predmet je dostavljen Kantonalnom sudu 3. januara 2013. godine, koji, prema raspoloživim podacima, do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda nije odlučio o žalbi apelanata. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na odredbe člana 217. st. 3. i 4. Zakona o parničnom postupku kojima su propisani rokovi u kojima je drugostepeni sud dužan postupati pri odlučivanju u žalbenom postupku. Također, iz činjeničnog stanja predmeta očito proizlazi da Kantonalni sud nije donio odluku u zakonskom roku od 75 dana od kada mu je prvostepeni sud dostavio spis na odlučivanje, odnosno da se predmet skoro tri godine nalazi u Kantonalnom sudu. Kao obrazloženje zašto predmetna žalba nije još uzeta u rad, Kantonalni sud je naveo svoju obavezu da predmete rješava po redoslijedu inicijalnog akta, koji su određeni Planom rješavanja starih predmeta po odluci VSTVBiH. Također, Kantonalni sud kao razlog dužine trajanja postupka navodi veliki broj predmeta uzetih u rad, kao i nedovoljan broj sudija. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi, Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, Serija A broj 194, stav 21, i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Pored toga, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, „hronična opterećenost sudova ne opravdava, dok trenutni zastoj, koji za sistem predstavlja iznenađenje uzrokovano, naprimjer, recesijom, može se opravdati efikasnim mjerama koje se preduzimaju za njegovo otklanjanje“ (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Buchholz protiv Njemačke, presuda od 6. maja 1981. godine). Naime, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, države ugovornice nisu odgovorne u slučaju privremenog zaostatka svojih sudova pod uvjetom da poduzmu odgovarajuće mjere da se takva vanredna situacija popravi (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Zimmermann i Steiner protiv Švajcarske, presuda od 13. jula 1983. godine, Serija A broj 66. st. 25-32). Međutim, imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, „preopterećenost suda velikim brojem predmeta i nedostatak odgovarajućeg broja sudija ne mogu se smatrati vanrednom okolnošću, nego sistemskim problemom koji je doveo do hronične opterećenosti suda, pa i svaki novi predmet postaje stari dok dođe na red za rješavanje, što stvara pozitivnu obavezu javne vlasti da taj problem adekvatno riješi“. Evidentno je da je Kantonalni sud poduzeo određene korake na organiziranju svog rada donošenjem Plana rješavanja starih predmeta. Međutim, postupanje po navedenom planu rezultiralo je nepostupanjem po žalbi apelanata u periodu od skoro tri godine, budući da njihov predmet nije uvršten u navedeni plan. Imajući u vidu okolnost da je riječ o postupku koji je od posebnog značaja za apelante, jer se tiče naknade štete proistekle iz saobraćajne nesreće u kojoj je smrtno stradala njihova majka, Ustavni sud smatra da navedene mjere nisu bile efikasne, jer nisu dovele do otklanjanja zaostataka u radu s obzirom na to da konkretni zastoj nije privremen, nego predstavlja hronično preopterećenje suda. Sve navedeno i naročito činjenica da Kantonalni sud, prema raspoloživim podacima iz spisa, ni nakon skoro tri godine nije donio drugostepenu odluku po žalbi apelanata u navedenom predmetu za Ustavni sud je dovoljno da zaključi da dužina predmetnog postupka ne zadovoljava standarde iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
25. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da dužina parničnog postupka ne zadovoljava zahtjev razumnog roka iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji povreda prava apelanata na suđenje u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
26. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
27. Prilikom odlučivanja o zahtjevu apelanata za naknadu nematerijalne štete Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeno načelo određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom načelu, apelantima bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost.
28. S obzirom na to da predmetni parnični postupak traje više od šest i po godina, Ustavni sud smatra da apelantima treba na ime nematerijalne štete, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, solidarno isplatiti ukupan iznos od 900,00 KM. Navedeni iznos apelantima je dužna isplatiti Vlada Kantona Sarajevo, s obzirom na sjedište Kantonalnog suda, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
Ostali navodi
29. S obzirom na zaključak Ustavnog suda u vezi sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, te činjenicu da se navodi o povredi prava na imovinu zasnivaju na navodima o nerazumno dugom trajanju postupka, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati navode apelanata u odnosu na pravo na imovinu.
VIII.Zaključak
30. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava apelanata na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u situaciji kada parnični postupak nije okončan više od šest i po godina od podnošenja tužbe. Ustavni sud smatra da se trajanje postupka može u najvećoj mjeri staviti na teret Općinskom i Kantonalnom sudu, koji ni pored preduzetih mjera u organizaciji svog rada nisu postigli odgovarajuću efikasnost u radu, tako da svaki novi predmet kontinuirano postaje stari i čeka da bude uvršten u Plan rješavanja starih predmeta
31. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
32. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman