Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3056/15 (T. P.)

Odluka donesena 10. 11. 2015.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Naknada štete
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3056/15

Apelacija

Odluka o meritumu

10. 11. 2015.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3056/15, rješavajući apelaciju Tihomira Paligorića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 10. novembra 2015. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Tihomira Paligorića.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog toga što u razumnom roku nije okončan parnični postupak u predmetu broj 32 0 P 077735 11 P, koji se povodom žalbe trenutno nalazi u Kantonalnom sudu u Tuzli.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Tuzli da, u skladu sa članom 62.

stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, hitno odluči o žalbi podnesenoj protiv Presude Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 P 077735 11 P od 19. aprila 2013. godine, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da, u skladu sa članom 74.

Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, apelantu Tihomiru Paligoriću, u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 600,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati apelantu Tihomiru Paligoriću zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Tuzli i Vladi Tuzlanskog kantona da, u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Tihomir Paligorić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, kojeg zastupa Aida Smajić, advokat iz Tuzle, podnio je 19. juna 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka koji se u vrijeme podnošenja apelacije vodio pred Kantonalnim sudom u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) pod brojem 32 0 P 077735 13 Gž.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda zatraženo je 28. septembra 2015. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Kantonalni sud je 12. oktobra 2015. godine dostavio odgovor na apelaciju.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

5. Apelant je 20. maja 2011. godine podnio tužbu Općinskom sudu u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) protiv „Sarajevo osiguranja“ d.d. Sarajevo - Podružnica Tuzla (u daljnjem tekstu: tuženi) radi naknade štete, vsp. 4.114,50 KM.

6. Općinski sud je donio Presudu broj 32 0 P 077735 11 P od 19. aprila 2013. godine.

7. Tuženi je podnio žalbu protiv navedene Presude Općinskog suda broj 32 0 P 077735 11 P od 19. aprila 2013. godine. Predmet je 31. jula 2013. godine dostavljen Kantonalnom sudu na postupanje povodom žalbe i zaveden je pod poslovnim brojem 32 0 P 077735 13 Gž.

8. Apelant je dopisom od 11. aprila 2014. godine urgirao kod Kantonalnog suda, tražeći da sud donese odluku u njegovom predmetu.

9. Prema stanju spisa i raspoloživim informacijama kojima raspolaže Ustavni sud, Kantonalni sud još nije donio odluku u predmetnoj pravnoj stvari.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

10. Apelant smatra da mu je, zbog nedonošenja pravomoćne odluke u razumnom roku, prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu navedenog prava apelant vidi u tome što Kantonalni sud do dana sačinjavanja apelacije nije donio odluku o izjavljenoj žalbi, pa ni četiri godine nakon pokretanja sudskog postupka nije u prilici da ostvari svoje pravo na naknadu štete, jer ne raspolaže pravosnažnom sudskom odlukom. Osim toga, apelant potražuje i naknadu štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u iznosu od 600,00 KM.

b) Odgovor na apelaciju

11. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju, između ostalog, naveo da mu je predmet broj 32 0 P 077735 11 P dostavljen na postupak po žalbi tuženog 31. jula 2013. godine. Nadalje, Kantonalni sud je naveo da se „predmeti po žalbi rješavaju po starosti inicijalnog akta - danom podnesene tužbe prvostepenom sudu, te prema operativnom planu ovog suda, a koji je donesen na osnovu Uputstva VSTVBiH za kvartalne periode, navedeni predmet još nije uvršten u plan rješavanja predmeta s obzirom na datum inicijalnog akta, jer se rješavaju predmeti u kojima je inicijalni akt podnesen prvostepenom sudu 2010. godine i u ranijim godinama“. Nadalje, Kantonalni sud je naveo da „pokriva područje sedam općinskih sudova na Tuzlanskom kantonu, zbog čega ima veliki broj neriješenih predmeta različite vrste sporova, i koji se ne mogu rješavati u razumnom roku, jer sud nema dovoljan broj sudija“. Pored toga, Kantonalni sud je istakao da je „tražio od VSTVBiH povećanje sistematizacije ovog suda, ali tom zahtjevu nije udovoljeno, tako da svaki sudija na građanskom referatu zadužuje u prosjeku oko 500 predmeta, što predstavlja sudijsku godinu za dvije i po godine, pod uvjetom da za to vrijeme sudija ne primi nijedan novi predmet“. Imajući u vidu navedeno, Kantonalni sud je istakao: „Konkretan predmet do sada nije stavljen u rad, jer ne spada u kategoriju najstarijih predmeta, a sud prioritetno mora raditi najstarije predmete, zbog čega smatramo da apelacija nije osnovana i da nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje i nediskriminaciju, kao i pravo na imovinu, a podnesena apelacija apelantovog opunomoćenika isključivo je usmjerena na to da sud ovaj predmet uzme u rad prije nego što bi on došao na red rješavanja.“

V.Relevantni propisi

12. U Zakonu o parničnom postupku («Službene novine FBiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 217.

(3) Drugostepeni sud održat će sjednicu vijeća, odnosno raspravu, u roku od 45 dana nakon što od prvostepenog suda primi spise po žalbi.

(4) Drugostepeni sud će donijeti odluku u roku od 30 dana od dana održavanja sjednice vijeća na kojoj je odlučeno o žalbi, odnosno, ako je održana rasprava, u roku od 30 dana od dana zaključenja rasprave.

VI.Dopustivost

13. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

14. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

15. Prema članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da je apelacija podnesena zbog toga što nije okončan postupak povodom apelantove tužbe koja je podnesena 20. maja 2011. godine, Ustavni sud smatra da je apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

16. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

17. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja parničnog postupka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje – razuman rok

18. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

19. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

20. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

a)Period koji se uzima u obzir

21. Ustavni sud zapaža da je apelant 20. maja 2011. godine tužbom pokrenuo parnični postupak i da taj postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine postupka jesu skoro četiri i po godine.

b)Analiza razumnosti trajanja postupka

22. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da se radi o parničnom postupku kojeg je apelant pokrenuo tužbom od 20. maja 2011. godine, te da se, s obzirom na vrstu i prirodu konkretne pravne stvari, činjenica koje je trebalo utvrditi i dokaza koje je trebalo provesti, ovaj parnični postupak ne može smatrati naročito složenim.

23. Sumirajući parnični postupak, Ustavni sud zapaža da je apelant 20. maja 2011. godine tužbom pokrenuo predmetni parnični postupak koji još uvijek nije okončan. Ocjenjujući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud tek nakon jedne godine, 10 mjeseci i 30 dana (19. aprila 2013. godine) donio prvostepenu odluku. S druge strane, ocjenjujući ponašanje Kantonalnog suda, Ustavni sud zapaža da taj sud ni nakon više od dvije godine nije donio drugostepenu odluku. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je istakao „da se predmeti po žalbi rješavaju po starosti inicijalnog akta - danom podnesene tužbe prvostepenom sudu, te prema operativnom planu ovog suda, a koji je donesen na osnovu Uputstva VSTVBiH za kvartalne periode, navedeni predmet još nije uvrštavan u plan rješavanja predmeta, te da ima veliki broj neriješenih predmeta različite vrste sporova, i koji se ne mogu rješavati u razumnom roku, jer sud nema dovoljan broj sudija“. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda za ljudska prava i vlastitu jurisprudenciju, prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi, Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, Serija A broj 194, stav 21, i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Osim toga, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, hronična opterećenost sudova nije opravdanje, dok se trenutni zastoj, koji za sistem predstavlja iznenađenje, uzrokovan, naprimjer, recesijom, može opravdati efikasnim mjerama koje se preduzimaju za njegovo otklanjanje (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Buchholz protiv Njemačke, presuda od 6. maja 1981. godine). Naime, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, države ugovornice nisu odgovorne u slučaju privremenog zaostatka svojih sudova pod uvjetom da preduzmu odgovarajuće mjere da se takva vanredna situacija popravi (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Zimmermann i Steiner protiv Švajcarske, presuda od 13. jula 1983. godine, Serija A broj 66, st. 25˗32). Međutim, imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, preopterećenost suda velikim brojem predmeta i nedostatak odgovarajućeg broja sudija ne može se smatrati vanrednom okolnošću, nego sistemskim problemom koji je doveo do hronične opterećenosti suda, pa i svaki novi predmet postaje stari dok dođe na red za rješavanje, što stvara pozitivnu obavezu javne vlasti da taj problem adekvatno riješi. Evidentno je da je javna vlast preduzela određene korake na organiziranju svog rada donošenjem Plana rješavanja starih predmeta. Međutim, postupanje prema navedenom Planu rezultiralo je nepostupanjem Kantonalnog suda u periodu od više od dvije godine. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da navedene mjere nisu bile efikasne, jer nisu dovele do otklanjanja zaostataka u radu s obzirom na to da konkretni zastoj nije privremen, nego predstavlja hronično preopterećenje suda. Sve navedeno i naročito činjenica da Kantonalni sud, prema raspoloživim podacima iz spisa, u periodu od dvije godine nije razmatrao žalbu tuženog, te da apelantov predmet, prema navodima Kantonalnog suda iz odgovora na apelaciju, „nije uvrštavan u plan rješavanja predmeta“, za Ustavni sud je dovoljno da zaključi da su u konkretnom slučaju, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, povrijeđeni član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije.

24. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da dužina parničnog postupka ne zadovoljava zahtjev razumnog roka iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji povreda apelantovog prava na suđenje u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

25. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

26. Prilikom odlučivanja o apelantovom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeno načelo određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom načelu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost.

27. S obzirom na to da predmetni parnični postupak traje više od četiri i po godine, Ustavni sud nalazi da apelantu treba na ime nematerijalne štete, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, isplatiti iznos od 600,00 KM. Navedeni iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Tuzlanskog kantona, s obzirom na sjedište Općinskog i Kantonalnog suda, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

Ostali navodi

28. S obzirom na zaključak Ustavnog suda u vezi sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, te činjenicu da se navodi o povredi prava na imovinu zasnivaju na navodima o nerazumno dugom trajanju postupka, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati apelantove navode u odnosu na pravo na imovinu.

VIII.Zaključak

29. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda apelantovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u situaciji kada parnični postupak nije okončan duže od četiri i po godine od podnošenja tužbe, a pogotovo kada žalbeni postupak traje duže od dvije godine. Ustavni sud smatra da se ovakva dužina postupka može staviti na teret Općinskom i Kantonalnom sudu, koji ni pored preduzetih mjera u organizaciji svog rada nisu postigli odgovarajuću efikasnost u radu, tako da svaki novi predmet kontinuirano postaje stari i čeka da bude uvršten u Plan rješavanja starih predmeta.

30. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

31. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-3056/15 (T. P.) | Sudska praksa | Aktio