Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1354/14 (R. K.)
Odluka donesena 08. 12. 2015.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Naknada štete
- Prava iz radnog odnosa
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1354/14
Apelacija
Odluka o meritumu
08. 12. 2015.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1354/14, rješavajući apelaciju Rada Konculića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2), člana 62 stav (7) i člana 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sudija na sjednici održanoj 8. decembra 2015. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Rada Konculića.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci u predmetu broj 71 0 Rs 115334 15 Rs 2.
Nalaže se Osnovnom sudu u Banjoj Luci da, u skladu s članom 62 stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku donese odluku u predmetu broj 71 0 Rs 115334 15 Rs 2, u skladu sa članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Vladi Republike Srpske da, u skladu sa članom 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Radu Konculiću u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke isplati iznos od 600,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku na koji će se nakon isteka ovog roka plaćati zakonska zatezna kamata.
Nalaže se Vladi Republike Srpske i Osnovnom sudu u Banjoj Luci da, u skladu sa članom 72 stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Rado Konculić (u daljem tekstu: apelant) iz Doboja podnio je 24. marta 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnih postupaka koji su se vodili kod Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljem tekstu: Osnovni sud) u predmetima br. 71 0 Rs 115334 11 Rs i 71 0 P 189881 14 P, a koji su spojeni u predmet broj 71 0 Rs 115334 15 Rs 2, koji je u ponovnom postupku u toku pred Osnovnim sudom. Apelant je Ustavnom sudu podnio i dopunu apelacije, i to: 8. januara 2015. godine, 17. aprila 2015. godine, 13. juna 2015. godine i 25. septembra 2015. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 29. januara i 12. juna 2015. godine da dostavi odgovor na apelaciju, a od Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljem tekstu: Okružni sud) zatraženo je 8. maja 2015. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Odgovor na apelaciju Osnovni sud je dostavio 23. februara i 24. jula 2015. godine, a Okružni sud 14. maja 2015. godine.
III. Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
Tok parničnog postupka u predmetu broj 71 0 Rs 115334 15 Rs 2
5. Apelant je kao tužilac 24. marta 2011. godine podnio tužbu Osnovnom sudu protiv tužene Vlade Republike Srpske - Resornog ministarstva za narodnu odbranu Banja Luka radi zaštite prava iz radnog odnosa i naknade štete. Osnovni sud je apelanta kao tužioca rješenjem od 18. maja 2011. godine pozvao da uredi tužbeni zahtjev, te je apelant uređeni tužbeni zahtjev dostavio Osnovnom sudu 3. juna 2011. godine. Apelant je podneskom od 26. aprila 2012. godine po drugi put uredio tužbeni zahtjev, te je Osnovni sud dopisom od 14. februara 2013. godine pozvao parnične stranke da se izjasne o razdvajanju parničnog postupka u predmetu spora, kako bi se tužbeni zahtjevi koji nisu po istom pravnom osnovu, a radi ekonomičnosti i efikasnosti parničnog postupka, raspravljali odvojeno i odluke donijele odvojeno. Tuženi se na traženje suda nije izjasnio, a apelant je na poziv suda podneskom od 23. februara 2013. godine istakao da predmetni postupak treba spojiti sa predmetom koji se vodi pred Opštinskim sudom u Tuzli (u daljem tekstu: Opštinski sud). Osnovni sud je na traženje Opštinskog suda od 3. decembra 2013. godine dostavio tom sudu kopiju spisa predmetnog postupka.
6. Osnovni sud je na pripremnom ročištu održanom 28. novembra 2014. godine pozvao apelanta kao tužioca da uredi tužbu i odredio nastavak pripremnog ročišta za 24. decembar 2014. godine. Apelant je podneskom od 2. decembra 2014. godine uredio tužbeni zahtjev. Postupajući sudija je na ročištu održanom 24. decembra 2014. godine ocijenio da apelant nije uredio tužbeni zahtjev u skladu sa uputstvom sa pripremnog ročišta od 28. novembra 2014. godine, te je donio Rješenje broj 71 0 Rs 115334 11 Rs kojim je odbacio apelantovu tužbu kao neurednu. Na navedeno rješenje Osnovnog suda apelant je kao tužilac podnio žalbu, te je spis 11. marta 2015. godine dostavljen Okružnom sudu na dalje postupanje. Okružni sud je Rješenjem broj 71 0 Rs 115334 15 Rsž od 23. aprila 2015. godine apelantovu žalbu usvojio, navedeno rješenje Osnovnog suda ukinuo i predmet vratio na ponovni postupak, koji je Osnovni sud primio 5. maja 2015. godine.
7. Iz stanja spisa proizilazi da je Osnovni sud otvorio novu fazu u predmetu, da ga vodi kao predmet broj 71 0 Rs 115334 15 Rs 2 i da je u ovoj pravnoj stvari zakazao pripremno ročište za 24. novembar 2015. godine, te da predmetni parnični postupak nije okončan. Tok parničnog postupka u predmetu broj 71 0 P 189881 14 P
8. Apelant je protiv tužene KHK d.d. Lukavac i Tuzlanskog kantona, radi naknade štete zbog povreda prava iz radnog odnosa, podnio tužbu Kantonalnom sudu u Tuzli (u daljem tekstu: Kantonalni sud) koji se proglasio stvarno nenadležnim za dalje postupanje i cio spis je dostavio Opštinskom sudu. Opštinski sud je predmet zaveo kao predmet broj 32 0 Rs 164164 13 Rs. Apelant je podneskom od 22. februara 2013. godine preinačio tužbeni zahtjev u pogledu tužene, gdje je, umjesto u tužbi navedene, podneskom kao tuženu označio Republiku Srpsku, te se Opštinski sud Rješenjem broj 32 0 Rs 164164 13 Rs od 19. februara 2014. godine proglasio mjesno nenadležnim za dalje postupanje u predmetu i spis je nakon pravosnažnosti navedenog rješenja 9. aprila 2014. godine dostavio Osnovnom sudu kao stvarno i mjesno nadležnom na dalje postupanje.
9. Osnovni sud je predmet koji je dostavio Opštinski sud zaveo kao predmet broj 71 0 P 189881 14 P, gdje je postupajući sudija, zbog činjenice da se u navedenom predmetu i u predmetu broj 71 0 Rs 115334 11 Rs radi o istim parničnim strankama, istom činjeničnom i pravnom osnovu, izdao dnevnu naredbu od 27. oktobra 2014. godine da se ova dva predmeta spoje i vode kao jedan predmet, gdje će vodeći predmet biti onaj ranije zaveden pred Osnovnim sudom, odnosno predmet broj 71 0 Rs 115334 11 Rs. Apelant je 28. maja 2015. godine dostavio Osnovnom sudu podnesak kojim je u predmetnom postupku precizirao tužbeni zahtjev.
10. Apelant je, radi okončanja predmetnog parničnog postupka, podnosio urgencije Osnovnom sudu, i to: 29. decembra 2014. godine, 18. marta 2015. godine, 28. maja 2015. godine i 24. avgusta 2015. godine.
11. Iz stanja spisa proizilazi da je predmetni parnični postupak dnevnom naredbom postupajućeg sudije od 27. oktobra 2014. godine spojen sa predmetom broj 71 0 Rs 115334 11 Rs, te da je predmet iskazan kao završen.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
12. Apelant smatra da je, zbog dužine trajanja predmetnih parničnih postupaka pred Osnovnim sudom, koji su spojeni u predmet broj 71 0 Rs 115334 15 Rs 2, došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljem tekstu: Evropska konvencija).
b) Odgovor na apelaciju
13. U odgovoru na apelaciju Osnovni sud je ukratko naveo tok predmetnih parničnih postupaka navedenih u činjeničnom dijelu odluke, ne navodeći razloge za dužinu trajanja postupka.
14. Okružni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je predmet Osnovnog suda broj 71 0 Rs 115334 11 Rs, radi postupanja po apelantovoj žalbi, primio 11. marta 2015. godine, te da je u ovoj pravnoj stvari donio Rješenje broj 71 0 Rs 115334 15 Rsž od 23. aprila 2015. godine kojim je uvažio navode iz žalbe i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak, te da u toku parničnog postupka nije povrijedio apelantova prava navedena u apelaciji.
V. Relevantni propisi
15. Zakon o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI. Dopustivost
16. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
17. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
18. U skladu sa članom 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodna dokumenta koja se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
19. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da u predmetu broj 71 0 Rs 115334 15 Rs2 u periodu dužem od četiri i po godine od podnošenja tužbe nije donesena konačna i pravosnažna odluka, kojem je pripojen predmet broj 71 0 P 189881 14 P, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu člana 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
20. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
21. Apelant smatra da je, zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka, došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
22. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2 ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
23. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […] Relevantni principi
24. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
Period koji se uzima u obzir
25. Ustavni sud podsjeća da, u skladu sa članom 31 Pravila Ustavnog suda, u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju apelant žali na nerazumnu dužinu trajanja parničnog postupka koji je apelant pokrenuo tužbom pred Osnovnim sudom 24. marta 2011. godine u predmetu broj 71 0 Rs 115334 11 Rs, a kojem je kasnije pripojen i predmet broj 71 0 P 189881 14 P, te koji se sada nalazi u ponovnom postupku u fazi zakazivanja pripremnog ročišta pod brojem 71 0 Rs 115334 15 Rs 2. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine trajanja navedenog parničnog postupka jeste više od od četiri i po godine. Analiza razumnosti trajanja postupka
26. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku koji se vodi kod Osnovnog suda, da se radi o predmetu koji je od većeg značaja za apelanta jer je u pitanju potraživanje nastalo iz radnog odnosa, te da se ne radi o naročito složenom postupku.
Analiza razumnosti trajanja parničnog postupka u predmetu broj 71 0 P 115334 15 Rs2
27. Posmatrajući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da je apelant Osnovnom sudu u predmetu broj 71 0 P 115334 11 Rs podnio neurednu tužbu 24. marta 2011. godine, da je tužbeni zahtjev tri puta uređivao, i to podnescima od 3. juna 2011. godine, 26. aprila 2012. godine i 2. decembra 2014. godine, čime je u izvjesnoj mjeri doprinio dužini trajanja predmetnog postupka. Međutim, apelant je podnošenjem više urgencija iskazao zainteresovanost da se postupak po njegovoj tužbi okonča u razumnom roku. Posmatrajući ponašanje Osnovnog suda, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud u ovoj pravnoj stvari 24. decembra 2014. godine donio Rješenje broj 71 0 Rs 115334 11 Rs kojim je odbacio tužbu kao neurednu, a koje je kao nepravilno Okružni sud rješenjem od 23. aprila 2015. godine ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno suđenje.
28. Iz stanja spisa proizilazi da je Osnovni sud u ovoj pravnoj stvari tri godine nakon podnošenja tužbe i nakon što je apelant kao tužilac tri puta uređivao tužbeni zahtjev, te nakon što mu je dnevnom naredbom postupajućeg sudije od 27. oktobra 2014. godine pripojen i predmet broj 71 0 P 189881 14 P rješenjem od 24. decembra 2014. godine odbacio tužbu kao neurednu, a koje je kao nepravilno ukinuo Okružni sud i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak 5. maja 2015. godine, nakon čega je Osnovni sud, pola godine od prijema spisa na ponovno postupanje u ovoj pravnoj stvari, zakazao pripremno ročište za 24. novembar 2015. godine.
29. Ustavni sud zapaža da Osnovni sud nije postupao efikasno u predmetnom postupku, jer je između procesnih radnji koje je preduzimao prolazio vremenski period duži i od jedne godine, pri čemu je rješenje tog suda o odbacivanju tužbe Okružni sud ukinuo kao nepravilno, pa je postupak vraćen u početnu fazu. Pored navedenog, Ustavni sud zapaža da Osnovni sud u odgovoru na apelaciju nije ponudio razloge koji bi opravdali dužinu trajanja predmetnog postupka. Navedeno je za Ustavni sud dovoljno da zaključi da je za dužinu trajanja predmetnog postupka u većoj mjeri odgovoran Osnovni sud. S obzirom na činjenicu da se predmetni parnični postupak i nakon više od četiri i po godine od podnošenja tužbe nalazi u početnoj fazi, dužina trajanja predmetnog postupka ne zadovoljava standarde prava na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku.
30. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud smatra da se odgovornost za dužinu predmetnog parničnog postupka, koji traje duže od četiri i po godine i koji još nije okončan, može u većem dijelu pripisati Osnovnom sudu. Uzimajući u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju, zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka, povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
31. Ustavni sud može, u skladu s članom 74 Pravila Ustavnog suda, da odredi naknadu za nematerijalnu štetu. Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
32. S obzirom na to da je Ustavni sud u konkretnom predmetu utvrdio povredu apelantovog prava na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku, a Ustavni sud, u skladu s članom 74 Pravila Ustavnog suda, može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu, to apelantu pripada pravo na naknadu nematerijalne štete koju je pretrpio zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka.
33. Prilikom odlučivanja o visini naknade nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeno načelo određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom načelu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost.
34. U konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da se ne radi o predmetu koji zahtijeva posebnu hitnost, te bi apelantu za svaku godinu odlaganja donošenja odluke trebalo da se isplati iznos od po približno 150,00 KM. Dakle, ukupan iznos koji apelantu treba da se isplati je 600,00 KM, a koji je apelantu dužna da uplati Vlada Republike Srpske, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.
35. Ustavni sud smatra da, zbog toga što u periodu dužem od četiri godine od podnošenja tužbe predmetni parnični postupak nije okončan, odnosno apelant nije došao do konačne i pravosnažne odluke suda, što je u suprotnosti sa članom 10 Zakona o parničnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik RS“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13), apelantu priprada pravo na naknadu nematerijalne štete koju je pretrpio zbog dužine trajanja parničnog postupka, te je u skladu sa svojim stavom Ustavni sud i odredio visinu naknade nematerijalne štete.
36. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
VIII. Zaključak
37. Ustavni sud zaključuje da je u predmetu broj 71 0 Rs 115334 15 Rs 2, koji se vodi kod Osnovnog suda, povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, jer se parnični postupak i nakon četiri i po godine od podnošenja tužbe nalazi u početnoj fazi, a u pitanju je potraživanje nastalo iz radnog odnosa apelanta, a u odgovoru na apelaciju Osnovni sud nije ponudio razloge za nepostupanje u predmetnom parničnom postupku, čija dužina ne zadovoljava standarde prava na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku.
38. Na osnovu člana 59 st. (1) i (2), člana 62 stav (7) i člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
39. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman