Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3409/15 (N.P. i S.Ž.)
Odluka donesena 08. 12. 2015.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3409/15
Apelacija
Odluka o dopustivosti
08. 12. 2015.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, Valerija Galić, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 8 decembra 2015. godine, u predmetu broj AP-3409/15, rješavajući apelacije N.P. i S.Ž. na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka l), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 22/14 i 57/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija N.P. i S.Ž. protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 11 0 K 010380 15 Kž od 27. aprila 2015 godine zato što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. N.P. i S.Ž. (u daljnjem tekstu: apelanti) koje zastupa Goran Bubić, advokat iz Banjaluke, podniijeli su 4. avgusta 2015. godien apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu; Vrhovni sud) broj 11 0 K 010380 15 Kž od 27. april 2015 godine. Apelanti su, također, podnijeli Ustavnom sudu zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi se obustavilo izvršenje kazne zatvora za apelante do donošenja konačne odluke Ustavnog suda po predmetnoj apelaciji.
2. Presudom Okružnog suda u Banjaluci –Posebnog odjeljenja za organizovani kriminal i najteže oblike privrednog kriminala broj 11 0 K 010380 13 K, od 13. novembra 2014. godine apelanti su proglašeni krivim i odlučeno je da je prvoapelant N.P. kriv da je, na način opisan u dispozitivu prvostepene presude nadležnog okružnog suda, počinio krivično djelo oštećenje ili povlašćivanje povjerilaca iz člana 262. stav 3. u vezi sa st. 2. i 1. Krivičnog zakona RS (u daljnjem tekstu: KZ), za koje djelo mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od dvije godine, u sticaju sa krivičnim djelom falsifikovanja ili uništavanja poslovnih ili trgovačkih knjiga ili isprava iz člana 274. stav 1. navedenog Zakona, za koje djelo mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od tri mjeseca, pa je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i dva mjeseca, dok je S.Ž. drugoapelant oglašen krivim da je, na način opisan u dispozitivu prvostepene presude nadležnog okružnog suda, počinio krivično djelo oštećenje ili povlašćivanje povjerilaca iz člana 262. stav 3. u vezi sa stavom 2. i 1. i članom 25. KZ, za koje djelo mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, u sticaju sa krivičnim djelom falsifikovanja ili uništavanja poslovnih ili trgovačkih knjiga ili isprava iz člana 274. st.1. i 2. KZ, za koje djelo mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od dva mjeseca, pa je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i sedam mjeseci. Apelanti su takođe obavezani da solidarno naknade troškove krivičnog postupka u iznosu od 6.308,77 KM i paušala u iznosu od 300,00 KM na način opisan u izreci presude.
3. Presudom Vrhovnog suda, broj 11 0 K 010380 15 Kž, od 27. aprila 2015. godine žalba apelanata djelimično je uvažena i presuda Okružnog suda u Banjaluci–Posebno odjeljenje za organizovani kriminal i najteže oblike privrednog kriminala, broj 11 0 K 010380 13 K, od 13. novembra 2014. godine preinačena u odluci o imovinskopravnom zahtjevu na način opisan u izreci presude.
4. Apelanti su 21. septembra 2015. godine podnijeli Vrhovnom sudu zahtjev za zaštitu zakonitosti protiv presude Vrhovnog suda broj 11 0 K 010380 15 Kž, od 27. aprila 2015. godine.
5. Ustavni sud zapaža da su apelanti protiv osporene odluke podnijeli zahtjev za za zaštitu zakonitosti, a da nisu u skladu sa članom 21. stav (6) Pravila Ustavnog suda obavijestili Ustavni sud da je postupak po podnesenom zahtjevu okončan.
Apelacioni navodi
6. Apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelanti su se pozvali na različite procesne garancije iz člana 6. Evropske konvencije, a svoje navode o povredama tih prava, u suštini, argumentuju tvrdnjama o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1). i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
l) apelacija je preuranjena;
8. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
9. U konkretnom slučaju postupak o predmetu apelacije je, nakon izjavljenog vanrednog pravnog lijeka od strane apelanata, u toku, a apelanti su obavijestili Ustavni sud u smislu odredbe člana 21. stav (6) pravila Ustavnog suda da je nadležni sud donio odluku o izjavljenom pravnom lijeku.
10. Apelant odlučuje koji će pravni lijek koristiti, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. U interesu ostvarivanja prava apelanta je da se iscrpe sve mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima, u skladu sa pozitivnim propisima.
11. Ustavni sud zapaža da se zahtjev za zaštitu zakonitosti primjenjuje u Republici Srpskoj na osnovu Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 50/03, 111/04, 115/04, 29/07, 68/07, 119/08, 55/09, 80/09, 88/09, 92/09 i 100/09). Zahtjev za zaštitu zakonitosti predstavlja vanredni pravni lijek koji nadležni tužilac, osuđeni i branilac mogu podnijeti protiv pravnosnažne presude u roku od tri mjeseca od dana prijema pravosnažne presude. Zahtjev za zaštitu zakonitosti se može podnijeti protiv pravosnažne presude u slučaju povrede Krivičnog zakona i zbog povrede odredaba krivičnog postupka.
12. Zbog toga je u konkretnom slučaju, apelacija preuranjena, jer je podnesena prije odluke nadležnog suda o izjavljenom pravnom lijeku. Nakon donošenja odluke o zahtjevu za zaštitu zakonitosti, neovisno od vrste te odluke, apelant ima mogućnost da ponovo podnese apelaciju u kojoj je, dužan na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.
13. S obzirom na odluku o dopustivosti Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje prijedloga apelanata za donošenje privremene mjere.
14. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav(3) tačka l) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman