Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2343/14 (Tomašević d.o.o. Istočno Sarajevo i drugi)

Odluka donesena 08. 12. 2015.

  • Pitanje o kojem je Ustavni sud već odlučivao
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2343/14

Apelacija

Odluka o dopustivosti

08. 12. 2015.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić na sjednici održanoj 8. decembra 2015. godine, u predmetu broj AP-2343/14, rješavajući apelacije Tomašević d.o.o. Istočno Sarajevo i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka e), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Tomašević d.o.o. Istočno Sarajevo protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 94 0 Rs 012684 13 Rev, od 17. aprila 2014. godine;

Ostoja Manojlović protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 Dn 013306 11 Gž, od 7. oktobra 2014. godine;

Drago Jovanović protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine, broj S1 3 P 009946 15 Rev, od 21. januara 2015. godine, presude Suda Bosne i Hercegovine, broj S1 3 P 009946 14 Gž, od 2. decembra 2014. godine i presude Suda Bosne i Hercegovine, broj S1 3 P 00994612 P, od 17. februara 2014. godine;

Poljoprom d.o.o. Bihać zbog dužine trajanja izvršnog postupka u predmetu Općinskog suda u Bihaću broj Ip-113/04;

M.V. i J.V. protiv rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 I 163707 14 Gž, od 26. marta 2015. godine;

H.K. i Š.B. protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 58 0 P 012767 14 Rev 3, od 31. marta 2015.

godine;

Staka, Borislav i Drago Đenić zbog neizvršenja rješenja Osnovnog suda u Banjaluci, broj I-2527/05, od 25. oktobra 2005.

godine;

Anđelko Derajić protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 73 0 P 001086 15 Rev, od 12. maja 2015. godine;

Jadranka Krunić protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 89 0 Rs 015842 14 Rev, od 28. maja 2015. godine;

Meho Čaušević zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu koji se vodi pred Vrhovnim sudom o apelantovoj reviziji protiv presude Kantonalnog suda u Bihaću, broj 17 0 Rs 007498 11 Rsž, od 24. januara 2014. godine;

N.T. protiv rješenja Okružnog suda u Banjaluci, broj 71 0 I 142890 14 Gž, od 26. juna 2015. godine;

S.O., A.O., A.O., A.O. protiv rješenja Okružnog suda u Banjaluci, broj 71 0 I 175261 14 Gž, od 8. jula 2015. godine;

MH ERS ZP Hidroelektrane na Trebišnjici ad Trebinje protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 95 0 Rs 027890 15 Rev, od 25. avgusta 2015. godine i rješenja Okružnog suda u Trebinju, broj 95 0 Rs 027890 14 Rsž, od 9. februara 2015. godine;

M.R. zbog neizvršenja rješenja Okružnog suda u Banjaluci, broj 71 0 I 097573 15 Gž, od 4. septembra 2015. godine;

V.B. protiv rješenja Okružnog suda u Banjaluci, broj 71 0 I 136297 14 Gž, od 17. aprila 2015. godine;

D.S. protiv rješenja Okružnog suda u Banjaluci, broj 71 0 I 076829 15 Gž, od 10. septembra 2015. godine;

M.P. protiv rješenja Okružnog suda u Banjaluci, broj 71 0 I 170113 15 Gž, d 22. septembra 2015. godine;

S.E. protiv rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 I 161767 15 Gž, od 22. septembra 2015. godine zbog toga što je Ustavni sud Bosne i Hercegovine o istoj stvari ranije odlučio, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.

OBRAZLOŽENJE

AP 2343/14

1. Tomašević d.o.o. Istočno Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa Almir Gagula, advokat iz Sarajeva, podnio je 21. maja 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 94 0 Rs 012684 13 Rev, od 17. aprila 2014. godine, kojim je odbačena revizija protiv presude Okružnog suda u Trebinju, broj 94 0 Rs 012684 12 Rsž, od 17. oktobra 2012. godine, pa slijedi da je u konkretnom slučaju konačna odluka u smislu člana 18. stav 1. Pravila Ustavnog suda presuda Okružnog suda u Trebinju, broj 94 0 Rs 012684 12 Rsž, od 17. oktobra 2012. godine.

2. Apelant je prije podnošenja ove apelacije 28. decembra 2012. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu koja se odnosila na ista pitanja i odluke koje se osporavaju i u predmetnoj apelaciji. U vezi s osporavanim odlukama, Ustavni sud je 8. maja 2014. godine donio Odluku o dopustivosti broj AP-910/12, kojom je apelaciju podnesenu 28. decembra 2012. godine protiv presude Okružnog suda u Trebinju, broj 94 0 Rs 012684 12 Rsž, od 17. oktobra 2012. godine odbacio kao očigledno (prima facie) neosnovanu, a iz navoda i dokaza iznesenih u predmetnoj apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.

AP 157/15 i AP 2661/15

3. Ostoja Manojlović (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa Bojana Manojlović, podnio je 13. januara 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 Dn 013306 11 Gž, od 7. oktobra 2014. godine. Apelant je 12. juna 2015. godine podnio novu apelaciju protiv odluke Službe za zajedničke poslove organa i tijela Federacije Bosne i Hercegovine, broj 03/1-23-733/11, od 27. aprila 2015. godine kojom je odbijen njegov zahtjev za isplatu naknade za stan. U obje apelacije radi se o nemogućnosti povrata, odnosno uknjižbe stana.

4. Apelant je prije podnošenja ovih apelacija, podnio 16. januara 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu koja se odnosila na ista pitanja koje se osporavaju i u predmetnim apelacijama. U vezi sa pitanjima koja se osporavaju Ustavni sud je 17. marta 2015. godine donio Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 259/12 kojom je apelaciju podnesenu 16. januara 2012. godine djelimično usvojio i utvrdio povredu člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku povrata stana, a odbio kao neosnovanu u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku knjižbe prava vlasništva, te u odnosu na Rješenje Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 009154 13 U od 6. marta 2014. godine, Rješenje Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 Dn 013306 11 Gž od 7. januara 2014. godine i Presudu Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 U 004279 09 U od 27. februara 2012. godine u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i u odnosu na pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije a iz navoda i dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje. AP 1103/15

5. Drago Jovanović (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa Jerko Čilić, advokat iz Ljubuškog, podnio je 10. marta 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Suda Bosne i Hercegovine, broj S1 3 P 009946 14 Gž, od 2. decembra 2014. godine i presude Suda Bosne i Hercegovine, broj S1 3 P 00994612 P, od 17. februara 2014. godine.

6. Apelant je prije podnošenja ove apelacije 17. februara 2015. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu koja se odnosila na ista pitanja i odluke koje se osporavaju i u predmetnoj apelaciji. U vezi s osporavanim odlukama, Ustavni sud je 17. juna 2015. godine donio Odluku o dopustivosti broj AP-323/15, kojom je apelaciju podnesenu 17. februara 2015. godine protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine, broj S1 3 P 009946 15 Rev, od 21. januara 2015. godine kojim je odbačena kao nedopuštena apelantova revizija protiv presude Suda Bosne i Hercegovine, broj S1 3 P 009946 14 Gž, od 2. decembra 2014. godine, odbacio kao očigledno (prima facie) neosnovanu, a iz navoda i dokaza iznesenih u predmetnoj apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje. AP 1139/15

7. Poljoprom d.o.o. (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa Hamdija Veladžić, advokat iz Bihaća, podnio je 12. marta 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja izvršnog postupka u predmetu Općinskog suda u Bihaću broj Ip-113/04.

8. Apelant je prije podnošenja ove apelacije 3. februara 2011. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu koja se odnosila na ista pitanja kao i u predmetnoj apelaciji. Ustavni sud je 25. aprila 2013. godine donio Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 520/11, kojom je apelaciju podnesenu 3. februara 2011. godine zbog dužine trajanja izvršnog postupka u predmetu Općinskog suda u Bihaću broj Ip-113/04, usvojio, te naložio Općinskom sudu u Bihaću da okonča izvršni postupak, a iz navoda i dokaza iznesenih u predmetnoj apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.

AP 1734/15

9. M.V. i J.V. (u daljnjem tekstu: apelanti) koje zastupa Radmila Plavšić, advokat iz Banjaluke podnijeli su 13. aprila 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 I 163707 14 Gž, od 26. marta 2015. godine.

10. Apelanti su prije podnošenja ove apelacije 5. jula 2013. godine podnijeli apelaciju Ustavnom sudu zbog neprovođenja rješenja o izvršenju pravosnažne presude Osnovnog suda u Banjaluci, broj 71 0 P 135871 12 P, od 25. maja 2012. godine kojom je obavezana tužena Republika Srpska da apelantima isplati naknadu materijalne i nematerijalne štete. Ustavni sud je na sjednici od 9. oktobra 2013. godine odlučujući o apelaciji podnesenoj 5. jula 2013. godine donio Odluku o dopustivosti i meritumu AP 1006/10, od 9. oktobra 2013. godine kojom je usvojio apelaciju, utvrdio povredu prava na suđenje u razumnom roku iz člana 6. Evropske konvencije i naložio tuženoj Vladi Republike Srpske da preduzme odgovarajuće mjere kako bi apelanti u što kraćem roku naplatili svoja potraživanja. Ustavni sud zapaža da se apelanti žale na isto činjenično i pravno pitanje, odnosno na neizvršenje iste pravosnažne presude kao i u ranije podnesenoj apelaciji o kojoj je Ustavni sud već donio Odluku o dopustivosti i meritumu.

AP 3037/15

11. H.K. i Š.B. (u daljnjem tekstu: apelantice) koje zastupa Sadudin Zaklan, advokat iz Mostara, podnijele su 20. juna 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 58 0 P 012767 14 Rev 3, od 31. marta 2015. godine kojim je revizija apelantica protiv presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 P 012767 09 Gž 2, od 25. septembra 2014. godine u parničnom postupku radi naknade palata i regresa odbijena kao neosnovana.

12. Apelantice su prije podnošenja ove apelacije 15. decembra 2014. godine podnijele apelaciju Ustavnom sudu koja se odnosila na ista pitanja i odluku koje se osporavaju i u predmetnoj apelaciji. U vezi s osporenom odlukom, Ustavni sud je na sjednici od 17. juna 2015. godine donio Odluku o dopustivosti AP 4502/14 kojom je apelaciju podnesenu 15. decembra 2014. godine protiv presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 P 012767 09 Gž 2, od 25. septembra 2014. godine odbacio kao očigledno (prima facie) neosnovanu, a iz navoda i dokaza iznesenih u predmetnoj apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.

AP 3073/15

13. Staka, Borislav i Drago Đenić (u daljnjem tekstu: apelanti) koje zastupa Radmila Plavšić, advokat iz Banjaluke podnijeli su 23. juna 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja rješenja Osnovnog suda u Banjaluci, broj I-2527/05, od 25. oktobra 2005. godine.

14. Apelanti su prije podnošenja ove apelacije 30. marta 2006. godine podnijeli apelaciju Ustavnom sudu zbog neprovođenja rješenja o izvršenju pravosnažne presude Osnovnog suda u Banjaluci, Gž-1841/03, od 8. jula 2005. godine kojom je obavezana tužena Republika Srpska da apelantima isplati naknadu materijalne i nematerijalne štete. Ustavni sud je na sjednici od 9. maja 2006. godine odlučujući o apelaciji podnesenoj 9. maja 2006. godine donio Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 704/05, okojom je apelaciju zbog neizvršenja pravosnažne presude usvojio, utvrdio povredu prava na pravično suđenje iz člana 6. Evropske konvencije i povredu prava na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 i naložio tuženoj Vladi Republike Srpske da preduzme odgovarajuće mjere kako bi apelanti u što kraćem roku naplatili svoja potraživanja. Ustavni sud zapaža da se apelanti žale na isto činjenično i pravno pitanje, odnosno na neizvršenje iste pravosnažne presude kao i u ranije podnesenoj apelaciji o kojoj je Ustavni sud već donio odluku o dopustivosti i meritumu.

AP 3831/15

15. Anđelko Derajić (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa Meliha Filipović, advokat iz Banjaluke podnio je 3. avgusta 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 73 0 P 001086 15 Rev, od 12. maja 2015. godine kojim je apelantova revizija protiv rješenja Okružnog suda u Banjaluci, broj 73 0 P 001086 13 Gž, od 12. februara 2014. godine kojim se tužba u parničnom postupku radi utvrđenja smatra povučenom odbijena kao neosnovana. Rješenjem Okružnog suda, od 12. februara 2014. godine u parničnom postupku radi utvrđenja konsatovano je da se tužba smatra povučenom, jer se apelant kao tužitelj nije pojavio na pripremnom ročistu.

16. Apelant je prije podnošenja ove apelacije 19. maja 2014. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu koja se odnosila na ista pitanja i odluku koje se osporavaju i u predmetnoj apelaciji. U vezi s osporenom odlukom, Ustavni sud je na sjednici od 14. maja 2015. godine donio Odluku o dopustivosti AP 4940/13 kojom je apelaciju podnesenu 19. maja 2014. godine protiv rješenja Okružnog suda u Banjaluci, broj 73 0 P 001086 13 Gž, od 12. februara 2014. godine odbacio kao nedopuštenu zbog neiscrpljivanje pravnih lijekova, a iz navoda i dokaza iznesenih u predmetnoj apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.

AP 4063/15

17. Jadranka Krunić (u daljnjem tekstu: apelantica) koju zastupa Zoran Jovanović, advokat iz Pala, podnijela je 27. avgusta 2015. godine protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 89 0 Rs 015842 14 Rev, od 28. maja 2015. godine kojom je apelanticina revizija protiv presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu, broj 89 0 Rs 015842 13 Rsž, od 8. aprila 2014. godine odbijena kao neosnovana i drugostepena presuda potvrđena.

18. Apelantica je prije podnošenja ove apelacije 4. jula 2014. godine podnijela apelaciju Ustavnom sudu koja se odnosila na ista pitanja i odluku koje se osporavaju i u predmetnoj apelaciji. Ustavni sud je 17. juna 2015. godine donio Odluku o dopustivosti broj AP 3124/14 kojom je apelaciju podnesenu protiv presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu, broj 89 0 Rs 015842 13 Rsž, od 8. aprila 2014. godine odbacio kao (prima facie) neosnovanu, a iz navoda i dokaza iznesenih u predmetnoj apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje AP 4136/15

19. Meho Čaušević (u daljnjem tekstu: apelant) podnio je 7. septembra 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu koji se vodi pred Vrhovnim sudom o apelantovoj reviziji protiv presude Kantonalnog suda u Bihaću, broj 17 0 Rs 007498 11 Rsž, od 24. januara 2014. godine.

20. Apelant je prije podnošenja ove apelacije 26. januara 2015. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu koji je pokrenut pred Općinskim sudom u Bihaću broj 17 0 Rs 007498 09 Rs, a koji se u trenutku podnošenja apelacije nalazio pred Vrhovnim sudom po apelantovoj reviziji protiv presude Kantonalnog suda u Bihaću, broj 17 0 Rs 007498 11 Rsž, od 24. januara 2014. godine. Ustavni sud je na sjednici od 21. jula 2015. godine odlučujući o apelaciji podnesenoj 26. januara 2015. godine donio Odluku o dopustivosti i meritumu AP 389/15 kojom je usvojio apelaciju, utvrdio povredu prava iz člana 6. Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku i naložio Vrhovnom sudu da po hitnom postupku donese odluku o reviziji presude Kantonalnog suda u Bihaću, broj 17 0 Rs 007498 11 Rsž, od 24. januara 2014. godine. Ustavni sud zapaža da se apelant žali na isto činjenično i pravno pitanje, na nedonošenje odluke u razumnom roku u istom predmetu, kao i u ranije podnesenoj apelaciji o kojoj je Ustavni sud već donio Odluku o dopustivosti i meritumu. AP 4390/15

21. N.T. (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa Radmila Plavšić, podnio je 24. septembra 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Okružnog suda u Banjaluci, broj 71 0 I 142890 14 Gž, od 26. juna 2015. godine.

22. Apelant je prije podnošenja ove apelacije 15. aprila 2013. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu zbog neprovođenja rješenja o izvršenju pravosnažne presude Osnovnog suda u Banjaluci, broj 71 0 P 088358 10 P, od 15. aprila 2011. godine kojom je obavezana tužena Republika Srpska da apelantu isplati naknadu nematerijalne štete. Ustavni sud je na sjednici od 12. juna 2013. godine donio Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 1229/10 kojom je usvojio apelaciju podnesenu 15. aprila 2013. godine, utvrdio povredu prava na pravično suđenje iz člana 6. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1, te naložio tuženoj Vladi Republike Srpske da preduzme odgovarajuće mjere kako bi apelant u što kraćem roku naplatio svoja potraživanja. Ustavni sud zapaža da se apelant žali na isto činjenično i pravno pitanje, odnosno na neizvršenje iste pravosnažne presude kao i u ranije podnesenoj apelaciji o kojoj je Ustavni sud već donio Odluku o dopustivosti i meritumu.

AP 4391/15

23. S.O., A.O., A.O., A.O. (u daljnjem tekstu: apelanti) koje zastupa Radmila Plavšić, advokat iz Banjaluke podnijeli su 24. septembra 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Okružnog suda u Banjaluci, broj 71 0 I 175261 14 Gž, od 8. jula 2015. godine.

24. Apelanti su prije podnošenja ove apelacije 7. februara 2014. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu zbog neprovođenja rješenja o izvršenju pravosnažne presude Osnovnog suda u Banjaluci, broj 71 0 P 155438 99 P, od 29. januara 2013. godine kojom je obavezana tužena Republika Srpska da apelantu isplati naknadu nematerijalne štete. Ustavni sud je na sjednici od 8. maja 2014. godine donio Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 4389/13 kojom je usvojio apelaciju podnesenu 7. februara 2014. godine, utvrdio povredu prava na pravično suđenje iz člana 6. Evropske konvencije prava na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 i naložio tuženoj Vladi Republike Srpske da preduzme odgovarajuće mjere kako bi apelanti u što kraćem roku naplatili svoja potraživanja. Ustavni sud zapaža da se apelanti žale na isto činjenično i pravno pitanje, odnosno na neizvršenje iste pravosnažne presude kao i u ranije podnesenoj apelaciji o kojoj je Ustavni sud već donio Odluku o dopustivosti i meritumu.

AP 4557/15

25. MH ERS ZP Hidroelektrane na Trebišnjici ad Trebinje (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa Rato Runjevac, advokat iz Trebinja podnio je 2. oktobra 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 95 0 Rs 027890 15 Rev, od 25. avgusta 2015. godine i rješenja Okružnog suda u Trebinju, broj 95 0 Rs 027890 14 Rsž, od 9. februara 2015. godine.

26. Apelant je prije podnošenja ove apelacije 3. aprila 2015. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu koja se odnosila na ista pitanja i odluku koje se osporavaju i u predmetnoj apelaciji. Ustavni sud je na sjednici 24. aprila 2015. godine donio grupnu Odluku o dopustivosti broj AP 5690/14 u okviru koje je apelaciju AP 1953/15 podnesenu 3. aprila 2015. godine protiv rješenja Okružnog suda u Trebinju, broj 95 0 Rs 027890 14 Rsž, od 9. februara 2015. godine kojim je apelantova tužba odbačena kao nedopuštena. odbacio kao ratione materiae nedopuštenu, jer se radilo o procesnim pitanjima, budući da utvrđivanje činjenice da je jednom pravosnažnom presudom otpao pravni osnov za poništenje već zaključenih ugovora o otkupu stanova ne može biti predmet odlučivanja povodom deklaratorne tužbe. a iz navoda i dokaza iznesenih u predmetnoj apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.

AP 4651/15

27. M.R. (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa Radmila Plavšić, advokat iz Banjaluke podnio je 16. oktobra 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Okružnog suda u Banjaluci, broj 71 0 I 097573 15 Gž, od 4. septembra 2015. godine.

28. Apelant je prije podnošenja ove apelacije 24. juna 2011. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu zbog neprovođenja rješenja o izvršenju pravosnažne presude Osnovnog suda u Banjaluci, broj 71 0 P 06353909 P, od 14. decembra 2009. godine kojom je obavezana tužena Republika Srpska da apelantu isplati naknadu nematerijalne štete. Ustavni sud je na sjednici od 16. januara 2013. godine donio Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 1402/09 kojom je usvojio apelaciju podnesenu 24. juna 2011. godine, utvrdio povredu prava na pravično suđenje iz člana 6. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj u odnosu na pravo na izvršenje pravosnažne sudske odluke, te naložio tuženoj Vladi Republike Srpske da preduzme odgovarajuće mjere kako bi apelant u što kraćem roku naplatio svoja potraživanja. Ustavni sud zapaža da se apelant žali na isto činjenično i pravno pitanje, odnosno na neizvršenje iste pravosnažne presude kao i u ranije podnesenoj apelaciji o kojoj je Ustavni sud već donio Odluku o dopustivosti i meritumu.

AP 4652/15

29. V.B. (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa Radmila Plavšić, advokat iz Banjaluke podnio je 16. oktobra 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Okružnog suda u Banjaluci, broj 71 0 I 136297 14 Gž, od 17. aprila 2015. godine.

30. Apelant je prije podnošenja ove apelacije 25. marta 2013. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu zbog neprovođenja rješenja o izvršenju pravosnažne presude Osnovnog suda u Banjaluci, broj 71 0 P 056655 10 P 2, od 2. marta 2011. godine kojom je obavezana tužena Republika Srpska da apelantu isplati naknadu nematerijalne štete. Ustavni sud je na sjednici 12. juna 2013. godine donio Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 1229/10 kojom je usvojio apelaciju podnesenu 25. marta 2013. godine utvrdio povredu prava na pravično suđenje iz člana 6. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj u odnosu na pravo na izvršenje pravosnažne sudske odluke, te naložio tuženoj Vladi Republike Srpske da preduzme odgovarajuće mjere kako bi apelant u što kraćem roku naplatio svoja potraživanja. Ustavni sud zapaža da se apelant žali na isto činjenično i pravno pitanje, odnosno na neizvršenje iste pravosnažne presude kao i u ranije podnesenoj apelaciji o kojoj je Ustavni sud već donio Odluku o dopustivosti i meritumu. AP 4653/15

31. D.S. (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa Radmila Plavšić, advokat iz Banjaluke podnio je 16. oktobra 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Okružnog suda u Banjaluci, broj 71 0 I 076829 15 Gž, od 10. septembra 2015. godine.

32. Apelant je prije podnošenja ove apelacije 29. jula 2010. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu zbog neprovođenja rješenja o izvršenju pravosnažne presude Osnovnog suda u Banjaluci, broj 71 0 P 033519 08 P, od 8. jula 2009. godine kojom je obavezana tužena Republika Srpska da apelantu isplati naknadu nematerijalne štete. Ustavni sud je na sjednici od 16. januara 2013. godine donio Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 2056/08 kojom je usvojio apelaciju podnesenu 9. februara 2011. godine, utvrdio povredu prava na pravično suđenje iz člana 6. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj u odnosu na pravo na izvršenje pravosnažne sudske odluke, te naložio tuženoj Vladi Republike Srpske da preduzme odgovarajuće mjere kako bi apelant u što kraćem roku naplatio svoja potraživanja. Ustavni sud zapaža da se apelant žali na isto činjenično i pravno pitanje, odnosno na neizvršenje iste pravosnažne presude kao i u ranije podnesenoj apelaciji o kojoj je Ustavni sud već donio Odluku o dopustivosti i meritumu.

AP 4654/15

33. M.P. (u daljnjem tekstu: apelantica) koju zastupa Radmila Plavšić, advokat iz Banjaluke podnijela je 16. oktobra 2015 godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Okružnog suda u Banjaluci, broj 71 0 I 170113 15 Gž, d 22. septembra 2015. godine.

34. Apelantica je prije podnošenja ove apelacije 24. oktobra 2013. godine podnijela apelaciju Ustavnom sudu zbog neprovođenja rješenja o izvršenju pravosnažne presude Osnovnog suda u Banjaluci, broj 71 0 P 027772 07 P, od 28. septembra 2012. godine kojom je obavezana tužena Republika Srpska da apelantu isplati naknadu nematerijalne štete. Ustavni sud je na sjednici od 23. decembra 2013. godine donio Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 4120/13 kojom je usvojio apelaciju podnesenu 24. oktobra 2013. godine, utvrdio povredu prava na pravično suđenje iz člana

6. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj u odnosu na pravo na izvršenje pravosnažne sudske odluke naložio tuženoj Vladi Republike Srpske da preduzme odgovarajuće mjere kako bi apelantica u što kraćem roku naplatila svoja potraživanja. Ustavni sud zapaža da se apelantica žali na isto činjenično i pravno pitanje, odnosno na neizvršenje iste pravosnažne presude kao i u ranije podnesenoj apelaciji o kojoj je Ustavni sud već donio Odluku o dopustivosti i meritumu. AP 4655/15

35. S.E. (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa Radmila Plavšić, advokat iz Banjaluke podnio je 16. oktobra 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 I 161767 15 Gž, od 22. septembra 2015. godine.

36. Apelant je prije podnošenja ove apelacije 5. jula 2013. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu zbog neprovođenja rješenja o izvršenju pravosnažne presude Osnovnog suda u Banjaluci, broj 71 0 P 104230 10 P, od 9. marta 2012. godine kojom je obavezana tužena Republika Srpska da apelantu isplati naknadu nematerijalne štete. Ustavni sud je na sjednici od 9. oktobra 2013. godine donio Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 1006/10 kojom je usvojio apelaciju podnesenu 9. februara 2011. godine, utvrdio povredu prava na pravično suđenje iz člana 6. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj u odnosu na pravo na izvršenje pravosnažne sudske odluke, te naložio tuženoj Vladi Republike Srpske da preduzme odgovarajuće mjere kako bi apelant u što kraćem roku naplatio svoja potraživanja. Ustavni sud zapaža da se apelant žali na isto činjenično i pravno pitanje, odnosno na neizvršenje iste pravosnažne presude kao i u ranije podnesenoj apelaciji o kojoj je Ustavni sud već donio Odluku o dopustivosti i meritumu.

Spajanje predmeta

37. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP 2343/14. Apelacioni navodi

38. U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Osim toga, neki apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr., nediskriminacija, pravo na djelotvoran pravni lijek itd.).

39. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka e) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 18. stav (3) tačka e) Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

e) radi se o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizilazi da ima temelja za ponovno odlučivanje;»

40. Ustavni sud zapaža da su apelanti ovim apelacijama ponovo osporili iste odluke redovnih sudova koje su već bile osporene u ranijim apelacijama i o kojim je Ustavni sud već donio odluke. Ustavni sud zaključuje da su apelacije podnesene po pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizilazi da ima temelja za ponovno odlučivanje.

41. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka e) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je podnesena po pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda i dokaza iznesenih u apelaciji ne proizilazi da ima osnova za ponovno odlučivanje o istoj stvari o kojoj je Ustavni sud ranije odlučio, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

42. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2343/14 (Tomašević d.o.o. Istočno Sarajevo… | Sudska praksa | Aktio