Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5092/14 (Cazinkić d.o.o. Bužim)
Odluka donesena 08. 12. 2015.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Obaveze koje proizilaze iz javnog zakonodavstva
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-5092/14
Apelacija
Odluka o dopustivosti
08. 12. 2015.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 8. decembra 2015. godine, u predmetu broj AP 5092/14, rješavajući apelaciju Cazinkić d.o.o. Bužim, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka (h) i (l), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Cazinkić d.o.o. Bužim podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Bihaću broj: 01 0 U 000854 15 Uvp 2 od 24. septembra 2014. godine u odnosu na član II/3. e) i član II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno član 6. stav 1. i član 14. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
Odbacuje kao nedopuštena apelacija Cazinkić d.o.o. Bužim podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Bihaću broj: 01 0 U 000854 15 Uvp 2 od 24. septembra 2014. godine u odnosu na član II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine, zbog toga što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. Cazinkić d.o.o. Bužim (u daljem tekstu: apelant), koga zastupa Ismet Velić advokat iz Sarajeva, podnio je 1. decembra 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud), zbog dužine trajanja postupka u predmetu utvrđivanja apelantovih obaveza plaćanja na ime poreza i protiv presude Kantonalnog suda u Bihaću (u daljem tekstu: Kantonalni sud) broj: 01 0 U 000854 15 Uvp 2 od 24. septembra 2014. godine.
2. Apelantu je rješenjem inspektora Kantonalnog ureda Porezne uprave u Bihaću broj: 10-1/01- 15-2-371/04-1 od 27. maja 2004. godine naloženo da izvrši uplatu utvrđenih obaveza na ime poreza, koji novčani iznos je utvrđen u dispozitivu rješenja. Na navedeno rješenje apelant je podnio žalbu koju je Kantonalni ured Porezne uprave u Bihaću, Komisija za rješavanje žalbi kao neosnovanu odbio rješenjem broj: 10-1/01-15-2-371-5/04 od 28. juna 2004. godine. Apelant je protiv drugostepenog rješenje podnio žalbu Federalnom ministarstvu finansija, Sarajevo, koji organ je odlučujući po žalbi apelanta donio rješenje broj: 07-15-940/04 od 15. marta 2005. godine kojim je žalbu apelanta odbio kao neosnovanu. Na osnovu naloga za plaćanje Porezne uprave, Kantonalni ured Bihać, ispostava Bužim broj: 10-1-7-15-3-687/05 od 21. aprila 2005. godine, apelant je izvršio uplatu novčanog iznosa određenog pobijanim prvostepenim rješenjem. Protiv navedenih rješenja organa uprave apelant je tužbom od 29. aprila 2005. godine pokrenuo upravni spor. Odlučujući u upravnom sporu Kantonalni sud je presudom broj: U-442/05 od 7. avgusta 2008. godine tužbu apelanta kao tužioca uvažio, osporena rješenja organa uprave poništio i predmet vratio na ponovni postupak.
3. U ponovnom postupku inspektor Kantonalnog ureda Porezne uprave u Bihaću donio je rješenje broj: 10-1/01-15-1371/04-1 od 15. septembra 2008. godine, kojim je naložio apelantu da izvrši uplatu utvrđenih obaveza na ime poreza, koji novčani iznos je utvrđen u dispozitivu rješenja. Na navedeno rješenje apelant je podnio žalbu, koju je Kantonalni ured Porezne uprave u Bihaću, Komisija za rješavanje žalbi kao neosnovanu odbio rješenjem broj: 10-1/05-15-UP-213/08 od 10. oktobra 2008. godine. Apelant je protiv drugostepenog rješenje podnio žalbu Federalnom ministarstvu finansija, Sarajevo, koji organ je odlučujući po žalbi apelanta rješenjem broj: 07-15- 1431/08 od 9. aprila 2009. godine kao neosnovanu odbio žalbu apelanta podnesenu na drugostepno rješenje organa uprave.
4. Nakon što su organi uprave u ponovljenom postupku donijeli odluke na dvije instance, apelant je 18. maja 2009. godine protiv navedenih rješenja organa uprave podnio tužbu Kantonalnom sudu. Kantonalni sud je rješenjem broj: 01 0 U 000854 09 U od 6. septembra 2012. godine pozvao apelanta kao tužioca da uredi tužbu, a apelant je dopisom od 18. septembra 2012. godine uredio tužbu. Kantonalni sud je rješenjem broj: 01 0 U 000854 09 U od 19. oktobra 2012. godine, odbacio tužbu apelanta kao neurednu, na koje rješenje je apelant podnio Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Vrhovni sud) zahtjev za vanredno preispitivanje navedenog sudskog rješenja, a koji zahtjev je Vrhovni sud presudom broj: 01 0 U 000854 13 Uvp od 24. aprila 2013. godine uvažio, osporeno rješenje Kantonalnog suda ukinuo i predmet vratio Kantonalnom sudu na ponovni postupak.
5. Kantonalni sud je nakon prijema predmeta na ponovno postupanje, u ovoj pravnoj stvari donio presudu broj: 01 0 U 000854 13 U 2 od 24. septembra 2014. godine, kojom je odbio tužbeni zahtjev apelanta kao neosnovan, kao i zahtjev punomoćnika apelanta za naknadu troškova postupka. Na navedenu presudu apelant je Vrhovnom sudu podnio zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke, a koji zahtjev je Vrhovni sud presudom broj: 01 0 U 000854 15 Uvp 2 od 16. aprila 2015. godine uvažio, osporenu presudu Kantonalnog suda ukinuo i predmet po drugi put vratio na ponovni postupak.
6. Iz stanja spisa proizilazi da je Kantonalni sud nakon prijema predmeta na ponovno postupanje od strane Vrhovnog suda predmet zaveo i vodi kao predmet broj: 01 0 U 000854 15 U 3, te da predmetni upravni spor nije okončan.
7. Iz apelacije i stanja spisa proizlazi da se apelant žali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e), prava na imovinu iz člana II/3 k) te prava na zabranu diskriminacije iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine, člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljem tekstu: Evropska konvencija), član 1. Protokola br. 1. uz Evropsku konvenciju i člana 14. Evropske konvencije.
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka l) i h) Pravila Ustavnog suda.
9. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
10. Član 18. stav (1) i stav (3) tačka h) i l) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
l) apelacija je preuranjena;
Apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom BiH
11. Ustavni sud zapaža da apelant u apelaciji navodi da mu je zbog dužine trajanja postupka u predmetu utvrđivanja njegovih poreskih obaveza povrijeđeno pravo na donošenje odluke u razumnom roku, kao segment prava na pravično suđenje, koje je zaštićeno članom II/3.e), Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno članom 6. stav 1. Evropske konvencije. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća, u skladu sa svojim ranijim stavovima, kao i ustaljenom praksom bivše Evropske komisije za ljudska prava i Evropskog suda za ljudska prava, da određene novčane obaveze prema državi spadaju isključivo u oblast javnog prava i stoga ne potpadaju pod pojam «građanska prava i obaveze» iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi, Ustavni sud, odluku broj: AP-382/04 od 23. marta 2005. godine dostupna na www.ustavnisud.ba; Evropska komisija za ljudska prava, X protiv Francuske, apelacija broj: 9908/82 od 4. maja 1983. godine; i Evropski sud za ljudska prava, Schouten i Meldrum protiv Nizozemske, presuda od 9. decembra 1994. godine, Serija A broj 304). Ustavni sud zaključuje da u takve obveze, nesumnjivo, spadaju i obveze koje proizlaze iz poreskog i javnog zakonodavstva. Stoga, u skladu sa iznesenim stavovima, slijedi da su navodi apelanta o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
12. U odnosu na navode apelanta da mu je povrijeđeno pravo na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, Ustavni sud iz sadržaja apelacije zaključuje da se apelant poziva na navedena prava u vezi sa pravom na pravično suđenje. Međutim, s obzirom na činjenicu da se u ovom slučaju povreda navedenih prava ne može razmatrati nezavisno od prava na pravično suđenje, a imajući u vidu zaključak do kojeg je Ustavni sud došao u pogledu navodne povrede prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da su u konkretnom slučaju navodi apelanta o povredi prava na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije u vezi sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. Evropske konvencije, takođe ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
Apelacija je preuranjena u odnosu na povredu člana II/3 k) Ustava Bosne i Hercegovine
13. Ustavni sud zapaža da je pred Kantonalnim sudom u toku upravni spor u predmetu broj: 01 0 U 000854 15 U 3, u kom postupku je apelant osporio rješenja organa uprave, kojim je utvrđena apelantova obaveza na plaćanje novčanih sredstava na ime poreza, koja osporava i u apelaciji. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da se u ovom postupku utvrđuje osnov i visina apelantove poreske obaveze, odnosno odlučuje se o imovinskim obavezama apelanta. Također, Ustavni sud zapaža da apelant nije ishodovao konačnu odluku u smislu člana 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
14. Prema odredbama član 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
15. U konkretnom slučaju osporene odluke ne predstavljaju konačne odluke, budući da je postupak pred Kantonalnim sudom u toku, pa slijedi da je apelacija u odnosu na povredu prava na imovinu apelanta iz člana II/3 k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola br. 1. uz Evropsku konvenciju u ovom dijelu preuranjena.
16. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tač. h) i l) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
17. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman