Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2640/15 (E. B. iz Bihaća i drugi)

Odluka donesena 12. 05. 2016.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršni postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2640/15

Apelacija

Odluka o meritumu

12. 05. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2640/15, rješavajući apelaciju Elvire Balić i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 12. maja 2016. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvajaju se apelacije Elvire Balić, Katarine Janjičić, Tijane Biščević, Mire Jurić, Ljubice Ćaćulović, Marije Šantić, Bahre Kučković, Ešrefe Balić, Indire Balić, Đurđice Biščević, Ćime Kurtović, Uroša Studena i Meleće Abdić.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, kao i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog neprovođenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Bihaću br.

17 0 Rs 010309 11 I od 23. augusta 2011. godine, 017-0-I-08-003453 od 9. oktobra 2008. godine, 017-0-I-08-004018 od 3. marta 2009.

godine, 017-0-I-07-004395 od 7. decembra 2007. godine, 17 0 Rs 004098 12 I od 28. februara 2012. godine, 017-0-I-08-000092 od 9.

aprila 2008. godine, 017-0-I-08-000653 od 30. aprila 2008. godine, 017-0-I-08-002254 od 24. novembra 2008. godine, 017-0-I-07-001694 od 25. juna 2007. godine, 017-0-I-07-003400 od 24. septembra 2007.

godine, 017-0-I-07-000615 od 26. februara 2007. godine, 017-0-I-07- 003732 od 7. januara 2008. godine, 17 0 I 006279 09 I od 4. marta 2009. godine, 017-0-I-08-003651 od 15. oktobra 2008. godine, 017-0- I-08-001927 od 5. augusta 2008. godine, Rješenja Općinskog suda u Sanskom Mostu br. 22 0 P 001525 13 I od 7. marta 2014. godine, 22 0 I 007388 10 I od 6. novembra 2012. godine, 017-0-I-07-000346 od 17.

jula 2007. godine i Rješenja Općinskog suda u Cazinu br. 020-0-I-08- 00-1587 od 27. januara 2009. godine i I-07-457 (novi broj 020 0 I 07- 000457) od 15. maja 2007. godine.

Ova odluka se dostavlja Vladi Unsko-sanskog kantona da, u skladu s ranijim nalogom Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, izvrši svoje ustavne obaveze i osigura poštovanje ljudskih prava tako što će preduzeti mjere s ciljem da povjerioci koji posjeduju izvršne sudske odluke na teret budžetskih sredstava Unsko-sanskog kantona naplate svoja potraživanja u razumnom roku.

Nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona da, u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od šest mjeseci od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Elvira Balić iz Bihaća, Katarina Janjičić iz Bihaća, Tijana Biščević iz Bihaća, Mira Jurić iz Bihaća, Ljubica Ćaćulović iz Bihaća, Marija Šantić iz Bihaća, Bahra Kučković iz Bihaća, Ešrefa Balić iz Bihaća, Indira Balić iz Bihaća, Đurđica Biščević iz Bihaća, Ćima Kurtović iz Bihaća, Uroš Studen iz Bihaća i Meleća Abdić iz Cazina (u daljnjem tekstu: apelanti) podnijeli su u periodu od 27. maja do 1. juna 2015. godine apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neprovođenja rješenja o izvršenju Općinskog suda u Bihaću, Općinskog suda u Sanskom Mostu i Općinskog suda u Cazinu navedenih u izreci ove odluke.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Budući da predmetne apelacije pokreću identično činjenično i pravno pitanje, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju predmeta br. AP 2640/15, AP 2641/15, AP 2642/15, AP 2643/15, AP 2644/15, AP 2645/15, AP 2646/15, AP 2647/15, AP 2648/15, AP 2649/15, AP 2650/15, AP 2730/15 i AP 2733/15, u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 2640/15.

3. Na osnovu člana 23. stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda u Bihaću zatraženo je 13. augusta, 25. septembra i 28. oktobra 2015. godine da dostavi odgovore na apelacije, a od Općinskog suda u Sanskom Mostu 3. novembra 2015. godine i Općinskog suda u Cazinu 25. septembra i 5. novembra 2015. godine.

4. Općinski sud u Bihaću je dostavio odgovore na apelaciju 1. septembra, 2. oktobra i 5. novembra 2015. godine, a Općinski sud u Cazinu 23. oktobra 2015. godine, dok je Općinski sud u Sanskom Mostu odgovor na apelaciju dostavio 13. novembra 2015. godine.

5. S obzirom na to da se predmetnim apelacijama pokreće isto činjenično i pravno pitanje kao i u predmetu broj AP 4368/11 (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 4368/11 od 25. juna 2013. godine, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba), Ustavni sud je, u smislu člana 23. stav (6) Pravila Ustavnog suda, uzeo u obzir ranije dostavljene odgovore/dopise Vlade Unsko-sanskog kantona o preduzetim mjerama u cilju implementacije predmetne odluke.

III.Činjenično stanje

6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

7. Presudama Općinskog suda u Bihaću br. 17 0 Rs 010309 09 Rs od 19. novembra 2010. godine, 017-0-P-06-000187 od 28. maja 2008. godine, RS-2693/03 od 7. jula 2006. godine, Rs:2685/03 od 9. januara 2006. godine, 17 0 Rs 004098 09 Rs od 25. oktobra 2011. godine, RS- 206/05 od 28. septembra 2007. godine, 017-0-P-06-000664 od 28. decembra 2007. godine, RS- 1037/05 od 19. decembra 2007. godine, RS-2378/03 od 29. juna 2005. godine (preinačena Presudom Kantonalnog suda u Bihaću broj Rsž-722/05 od 14. marta 2007. godine), Rs-1365/05 od 28. juna 2007. godine, RS-1311/02 od 15. augusta 2005. godine (preinačena Presudom Kantonalnog suda u Bihaću broj RSŽ-884/05 od 18. januara 2007. godine), 017-0-P-06-000217 od 27. jula 2007. godine, 017-0-P-08-001008 od 26. decembra 2008. godine, Rs-899/05 od 17. jula 2006. godine, 017-0-P-06-000269 od 24. decembra 2007. godine, Općinskog suda u Sanskom Mostu broj 22 0 P 001525 09 P od 5. novembra 2012. godine, 22 0 P 002903 08 P od 18. januara 2010. godine, 022-0- P-06-000590 od 11. maja 2007. godine i Presudama Općinskog suda u Cazinu broj 020-0-8-06- 000169 od 20. juna 2008. godine i Rs-614/03 od 13. maja 2005. godine obavezane su tužene JU OŠ „Cazin I“ iz Cazina, JU OŠ „Gornje Prekounje – Ripač“ iz Bihaća, JU „Dječiji vrtić Bihać“ iz Bihaća, JU OŠ „Harmani II“ iz Bihaća, JU OŠ „Prekounje“ iz Bihaća, JU OŠ „Fajtovci“ iz Sanskog Mosta, JU „Mješovita srednja škola Bihać“ iz Bihaća i JU OŠ „Cazin II“ iz Cazina da apelantima na ime potraživanja iz radnog odnosa (isplate razlike plata, jubilarne nagrade i regresa) isplate iznose pobliže navedene u izrekama presuda.

8. Apelanti su podnijeli Općinskom sudu u Bihaću, Općinskom sudu u Sanskom Mostu i Općinskom sudu u Cazinu prijedloge za izvršenje, na osnovu pravomoćnih presuda Općinskog suda u Bihaću, Općinskog suda u Sanskom Mostu i Općinskog suda u Cazinu protiv tuženih kao izvršenika, predlažući izvršenje radi naplate potraživanja, i to na novčanim sredstvima koja se vode na računu izvršenika (budžet računa Unsko-sanskog kantona) koji se vodi kod HVB Central profit banke d.d. Sarajevo, „UniCredit bank“ Bihać i „UniCredit bank“ Mostar.

9. Postupajući po prijedlozima apelanata za izvršenje, Općinski sud u Bihaću je donio Rješenja br. 17 0 Rs 010309 11 I od 23. augusta 2011. godine, 017-0-I-08-003453 od 9. oktobra 2008. godine, 017-0-I-08-004018 od 3. marta 2009. godine, 017-0-I-07-004395 od 7. decembra 2007. godine, 17 0 Rs 004098 12 I od 28. februara 2012. godine, 017-0-I-08-000092 od 9. aprila 2008. godine, 017-0-I-08-000653 od 30. aprila 2008. godine, 017-0-I-08-002254 od 24. novembra 2008. godine, 017-0-I-07-001694 od 25. juna 2007. godine, 017-0-I-07-003400 od 24. septembra 2007. godine, 017-0-I-07-000615 od 26. februara 2007. godine, 017-0-I-07-003732 od 7. januara 2008. godine, 17 0 I 006279 09 I od 4. marta 2009. godine, 017-0-I-08-003651 od 15. oktobra 2008. godine, 017-0-I-08-001927 od 5. augusta 2008. godine, Općinski sud u Sanskom Mostu je donio Rješenja br. 22 0 P 001525 13 I od 7. marta 2014. godine, 22 0 I 007388 10 I od 6. novembra 2012. godine, 017-0-I-07-000346 od 17. jula 2007. godine, a Općinski sud u Cazinu Rješenja br. 020-0-I- 08-00-1587 od 27. januara 2009. godine i I-07-457 (novi broj 020 0 I 07-000457) od 15. maja 2007. godine kojima su odredili predložena izvršenja.

10. Iz stanja spisa proizlazi da su Općinski sud u Bihaću, Općinski sud u Sanskom Mostu i Općinski sud u Cazinu pravomoćna rješenja o izvršenju dostavili nadležnim bankama na provođenje.

11. UniCredit banka je dopisom od 4. novembra 2008. godine obavijestila Općinski sud u Bihaću (u vezi sa apelacijom AP 2730/15) da je kopiju rješenja proslijedila Ministarstvu finansija USK obzirom da će se izvršenje na teret sredstava budžeta USK provesti u visini predviđenoj na određenoj poziciji budžeta u skladu sa Zakonom o izvršenju budžeta, odnosno, u skladu sa članom 138. stav 3. Zakona o izvršenom postupku.

12. Prema stanju spisa, rješenja o izvršenju nisu provedena.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

13. Apelanti smatraju da je zbog neprovođenja rješenja o izvršenju povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije i zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Apelanti su, između ostalog, istakli da: „Nadležna tijela Unsko-sanskog Kantona [...] uporno opstruiraju izvršenje [...] pravomoćnih i izvršnih sudskih odluka i izvršnih naslova [...] tako što svake godine, u postupku usvajanja finansijskih akata Unsko-sanskog kantona i to: budžeta, zakona o izvršavanju budžeta USK i odluka o privremenom finansiranju; Vlada USK i Ministarstvo finansija USK, uprkos činjenici da se godišnji budžeti ovog Kantona usvajaju u iznosu od približno 200.000.000,00 (dvije stotine miliona) KM, uporno predlažu i provode, dok Skupština USK usvaja budžete, koji na budžetskom kodu za izvršenja predviđaju pokatkad ništa i pokatkad mizernih 45.000,00 (četrdeset i pet hiljada) KM, pa i manje iznosi od navedenog. Nadalje, apelanti su naveli da se u praksi, čak ni [...] simbolično mali iznosi planirani budžetom ne isplaćuju [...] tražiteljima izvršenja, jer se naknadno preraspodjeljuju nezakonitim odlukama Vlade USK o preraspodjeli, dok su se, u ovom procesu izbjegavanja plaćanja obaveza, pojedini „povlašteni“ i politički podobni tražitelji izvršenja isplaćivani preko reda, što je lako utvrditi na temelju više puta revidiranih lista za isplatu koje je objavljivala Vlada USK u prethodnom periodu.“ Imajući u vidu navedeno, apelanti su istakli „da se zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka, [...] vrši povreda prava na pravično suđenje, povreda prava na imovinu, povreda prava na redovan pravni lijek, [kao i da se apelanti] u pogledu izvršenja na [njihovoj] imovini [diskriminiraju] u poređenju sa izvršenjem na imovini Unsko-sanskog kantona i javnih ustanova u ovome Kantonu“.

b) Odgovor na apelaciju

14. U odgovorima na apelacije Općinski sud u Bihaću je, između ostalog, istakao da su pravomoćna rješenja o izvršenju uz prijedlog za izvršenje dostavljena poslovnim bankama na provođenje, te da su banke navedena rješenja zavale u redoslijed evidencije osnova koji terete račun Unsko-sanskog kantona. Nadalje, Općinski sud u Bihaću je naveo da je preduzeo sve potrebne radnje u izvršnim predmetima tog suda radi njihovog okončanja, te prinudne naplate potraživanja, pa svojim radnjama nije povrijedio pravo apelanata na koje se pozivaju u apelacijama jer su banke dužne postupati po rješenjima suda.

15. Općinski sud u Cazinu je u odgovoru na apelacije, između ostalog, naveo da je rješenje o izvršenju dostavljeno strankama i tadašnjoj depozitnoj banci Unsko-sanskog kantona ,,HVB Central Profit Banka“ d.d. Sarajevo, kao i da je banka sudu dostavila pismeni podnesak kojim ga je obavijestila da postoje smetnje „za provođenje izvršenja na označenom predmetu izvršenja sa obrazloženjem da naznačeni broj transakcijskog računa na kojem se provodi izvršenje se ne vodi na označenom izvršeniku to jest JU Osnovna škola „Cazin II“ Cazin već na drugoj pravnoj osobi odnosno Ministarstvu Unsko-sanskog kantona te iz tog razloga ne mogu izvršiti zapljenu i prenos novčanih sredstava po predmetnom rješenju o izvršenju. Nadalje, sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je dopisom od 1. oktobra 2015. godine naložio „UniCredit Bank“ d.d. Mostar kao pravnom sljedniku ranije banke depozitara USK „HVB Central Profit Banke“; dostavu podataka vezano za provođenje predmetnog rješenja u smislu da li je predmetno rješenje o izvršenju u međuvremenu provedeno i ukoliko nije da li postoje smetnje u provođenju rješenja odnosno kakvog su karaktera te smetnje da li privremene ili trajne smetnje“.

V.Relevantni propisi

16. Zakon o izvršnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12) u relevantnom dijelu glasi:

Član 5.

Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Član 6.

(1) Sredstva izvršenja su izvršne radnje ili sistem takvih radnji kojima se prema zakonu potraživanje prinudno ostvaruje.

(2) Predmet izvršenja su stvari i prava na kojim se prema zakonu može provesti izvršenje radi ostvarenja potraživanja.

1 Navedene relevantne odredbe su kompilirane u skladu sa svim relevantnim izmjenama i dopunama Zakona o izvršnom postupku. Odredbe su kompilirane isključivo za potrebe ove odluke.

(3) Izvršne radnje mogu se neposredno provesti protiv izvršenika i drugih osoba, u skladu sa ovim zakonom.

Član 64.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

Član 138.

[…] 3) Izvršenje na teret sredstava budžeta Federacije Bosne i Hercegovine i kantona provest će se u visini predviđenoj na određenoj poziciji budžeta i u skladu sa Zakonom o izvršavanju budžeta.

[…] Član 167.

(1) Banka naplatu obavlja redom, prema vremenu dostave rješenja o izvršenju ako zakonom nije drukčije određeno.

(2) Banka vodi posebnu evidenciju redoslijeda rješenja o izvršenju po danu i vremenu dostave i izdaje tražiocu izvršenja, na njegov zahtjev, potvrdu o mjestu njegovog potraživanja u tom redoslijedu.

(3) Banka ne može provesti nalog izvršenika prije isplate potraživanja utvrđene rješenjem o izvršenju, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno.

(4) S rješenjem o izvršenju izjednačena je isprava za koju je to predviđeno posebnim zakonom.

Član 169.

(1) Ako na računu označenom u rješenju o izvršenju nema sredstava, banka će u korist tog računa izvršiti prijenos izvršenikovih sredstava u odgovarajućem iznosu sa drugih računa u toj banci, a prema redoslijedu koji označi tražilac izvršenja.

(2) Ukoliko banka ne uspije u cjelini naplatiti izvršnu tražbinu zbog nedostatka sredstava na računu, držat će rješenje o izvršenju u posebnoj evidenciji i po njemu obaviti prenos kad sredstva pristignu na račun, ukoliko rješenjem o izvršenju nije drugačije određeno. (3) O tome da nema sredstava na računu banka će obavijestiti sud bez odlaganja. Uz tu obavijest banka će dostaviti sudu i izvještaj o promjenama na računu iz stava 5. člana 166. ovog zakona.

Član 172.

Ukoliko izvršenik ima novčana sredstva na više računa kod jedne ili više banaka, shodno se primjenjuju odredbe člana 171. ovog zakona.

VI.Dopustivost i meritum

17. Ustavni sud naglašava da je identična pravna pitanja - neizvršenje rješenja o izvršenju na teret sredstava budžeta Unsko-sanskog kantona - razmatrao u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 4368/11 od 25. juna 2013. godine (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Razlozi navedeni u Odluci Ustavnog suda broj AP 4368/11 u pogledu dopustivosti apelacije u cijelosti se odnose i na ovu odluku, pa se Ustavni sud, umjesto posebnog obrazloženja o dopustivosti konkretne apelacije, u cijelosti poziva na razloge navedene u citiranoj odluci Ustavnog suda.

18. Također, u vezi s meritumom predmeta u odnosu na navode o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud naglašava da se razlozi dati u citiranoj Odluci broj AP 4368/11 u cijelosti odnose i na ovaj predmet. Naime, Ustavni sud je u navedenoj odluci istakao: „Imajući u vidu navedeno, tj. činjenicu da Vlada Unsko-sanskog kantona nije izračunala ukupan zbir dugovanja po osnovu izvršnih sudskih odluka, koji bi ažurirala sve dok za to postoji potreba, kao i činjenicu da ne postoji centralna i transparentna evidencija potraživanja o kojoj je bilo riječi u prethodnom dijelu obrazloženja ove odluke, proizlazi da apelanti kao imatelji izvršnog sudskog naslova nemaju garancije da će u razumnom roku moći naplatiti svoja potraživanja od Unsko-sanskog kantona. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom slučaju povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na pravo na izvršenje pravosnažne sudske odluke u razumnom roku, te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.“ Ustavni sud naglašava da se razlozi dati u citiranoj Odluci broj AP 4368/11 i u pogledu merituma apelacije mogu primijeniti i na ovaj predmet, pa se Ustavni sud, umjesto posebnog obrazloženja, u cijelosti poziva na razloge navedene u citiranoj odluci Ustavnog suda.

19. Pored toga, Ustavni sud podsjeća da je Vlada Unsko-sanskog kantona svojim dopisima od 13. oktobra 2014. godine i 30. marta i 13. aprila 2015. godine obavještavala Ustavni sud o preduzetim mjerama u cilju implementacije odluka kojima je obavezana Vlada Unsko-sanskog kantona da izvrši svoje ustavne obaveze i osigura poštovanje ljudskih prava tako što će preduzeti mjere s ciljem da povjerioci koji posjeduju izvršne sudske odluke na teret budžetskih sredstava Unsko-sanskog kantona naplate svoja potraživanja u razumnom roku. U dopisima je, između ostalog, navedeno da je na sjednici održanoj 26. septembra 2013. godine Vlada Unsko-sanskog kantona donijela Zaključak broj 03-017-3225/2013 kojim je obavezala Ministarstvo finansija i Ured za zajedničke poslove da uradi ukupan zbir i listu potraživanja na teret budžeta, kao i centralnu evidenciju svih povjerilaca uz objavu evidencije na internetskoj stranici Vlade. Dalje je navedeno da je Ministarstvo finansija i Ured za zajedničke poslove izradilo centralnu evidenciju svih povjerilaca, odnosno da je evidencija objavljena na internetskoj stranici Vlade Unsko-sanskog kantona. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da se na internetskoj stranici Vlade Unsko-sanskog kantona nalazi „spisak sudskih izvršenja“ koji na dan 1. oktobar 2014. godine iznosi 62.660.313,91 KM. Također, Vlada Unsko-sanskog kantona se navedenim zaključkom obavezala da prilikom planiranja i izrade budžeta planira veće iznose sredstava za isplatu izvršnih sudskih odluka (u budžetu za 2014. godinu planirano 45.000,00 KM koja su rebalansom budžeta smanjena na 15.000,00 KM). Također, navedeno je da budžetska i depozitna banka Vlade postupa u skladu sa odredbama Zakona o izvršnom postupku, te da se povjerioci namiruju iz budžeta Kantona redom kojim su stekli to pravo. Nadalje, Vlada Unsko-sanskog kantona je navela da je usvojila informacije Ministarstva finansija u vezi sa izvršenjem predmetnih odluka i obavezala se provesti sve aktivnosti utvrđene ranije donesenim Zaključkom Vlade Unsko-sanskog kantona broj 03-017-3225/2013 od 26. septembra 2013. godine. Vlada Unsko-sanskog kantona je istakla da je u skladu sa navedenim zaključkom urađen ukupan zbir i lista svih potraživanja na teret budžeta, kao i centralna evidencija svih povjerilaca koja je objavljena na internetskoj stranici Vlade. Također, navedeno je da se budžet kantona planira u skladu sa mogućnostima koje se zasnivaju na procjeni privrednog razvoja, razvoja socijalnog sektora, makro-ekonomskih indikatora i prognozi prihoda i rashoda, te da zbog evidentnog pada prihoda nije moguće precizno odrediti rok izvršenja. Pored toga, Vlada Unsko-sanskog kantona je navela da u okviru realnih mogućnosti preduzima mjere i aktivnosti kako bi zaštitila prava povjerilaca i omogućila da oni u što skorijem roku transparentno naplate svoja potraživanja. Konačno, iz stanja spisa i informacija kojima Ustavni sud raspolaže proizlazi da je Vlada Unsko-sanskog kantona u budžetu za 2014. i 2015. godinu na poziciji „sudska izvršenja - nagodbe“ izdvojila po 45.000,00 KM.

20. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zapaža da su evidentna nastojanja Vlade Unsko-sanskog kantona da izvrši naloge Ustavnog suda iz odluke broj AP 4368/11. Međutim, Ustavni sud zapaža da Vlada Unsko-sanskog kantona, i pored preduzetih mjera u vidu kreiranja centralne evidencije svih povjerilaca, nije riješila trajno i sistemski ovo pitanje, prije svega zbog velikog disbalansa između utvrđenih dugovanja po osnovu izvršnih sudskih odluka i planiranih sredstava za tu namjenu, zbog čega se imaoci izvršnih odluka na teret budžeta USK ponovo obraćaju apelacijama Ustavnom sudu i traže zaštitu svojih ustavnih prava. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda za ljudska prava, koju Ustavni sud dosljedno podržava, po kojoj „državni organ ne može isticati nedostatak sredstava kao opravdanje za nenamirenje duga utvrđenog sudskom presudom“ (vidi Burdov protiv Rusije, broj 59498/00, tačka 35, ESLJP 2002-III; Teteriny protiv Rusije, broj 11931/03, tačka 41, 30.6.2005; i Jeličić protiv Bosne i Hercegovine, broj 41183/02, tač. 39 i 42, ESLJP 2006-XII). S obzirom na navedeno, u okolnostima konkretnih slučajeva, Ustavni sud nalaže Vladi Unsko-sanskog kantona da izvrši svoje ustavne obaveze i osigura poštovanje ljudskih prava tako što će preduzeti mjere s ciljem da povjerioci koji posjeduju izvršne sudske odluke na teret budžetskih sredstava Unsko-sanskog kantona naplate svoja potraživanja u razumnom roku.

21. Stoga, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju povrijeđeno pravo apelanata na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na pravo na izvršenje pravomoćne sudske odluke, kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju zbog nemogućnosti apelanata da realiziraju izvršenje pravomoćnih sudskih odluka.

Ostali navodi

22. S obzirom na zaključak Ustavnog suda o kršenju prava na „suđenje u razumnom roku“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitati navode apelanata o kršenju prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije i zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije jer se ti navodi zasnivaju na istim razlozima.

VII.Zaključak

23. Ustavni sud zaključuje da je apelantima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju jer ne postoje garancije da će apelanti, kao imaoci izvršnog sudskog naslova, moći naplatiti svoja potraživanja u razumnom roku i pored mjera koje Vlada Unsko-sanskog kantona preduzima s ciljem da povjerioci koji posjeduju izvršne sudske odluke na teret budžetskih sredstava Unsko-sanskog kantona naplate svoja potraživanja u razumnom roku, jer provođenjem tih mjera nije trajno i sistemski riješila ovo pitanje budući da se imaoci izvršnih odluka na teret budžeta USK obraćaju apelacijama Ustavnom sudu i traže zaštitu svojih ustavnih prava.

24. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

25. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-2640/15 (E. B. iz Bihaća i drugi) | Sudska praksa | Aktio