Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3215/13 (ZAK „Gorčić i Gagula“)

Odluka donesena 08. 12. 2015.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3215/13

Apelacija

Odluka o dopustivosti

08. 12. 2015.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 8. decembra 2015. godine, u predmetu broj AP-3215/13, rješavajući apelaciju ZAK „Gorčić i Gagula“, na osnovu člana 18. stav 4. i člana 57. stav 2. tačka a. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio ZAK „Gorčić i Gagula“, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u izvršnom postupku u predmetu Općinskog suda u Konjicu broj 56 0 Ip 010356 12 Ip, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

ZAK „Gorčić i Gagula“ (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 19. jula 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku koji je vođen pred Općinskim sudom u Konjicu pod brojem 56 0 Ip 010356 12 Ip.

Apelant je 6. septembra 2012. godine podnio prijedlog za izvršenje protiv izvršenika, s obzirom da izvršenik u ostavljenom roku nije dobrovoljno izmirio svoju obavezu prema apelantu. Općinski sud je donio rješenje o izvršenju 23. oktobra 2012. godine kojim je određeno izvršenje po apelantovom prijedlogu od 6. septembra 2012. godine, koji je sastavni dio prijedloga za izvršenje i dostavljen je strankama uz to rješenje.

Rješenjem Općinskog suda od 21. novembra 2012. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda od 29. maja 2013. godine, utvrđeno je da K.Z. nema pravo da se naplati iz preostalog iznosa od 913.488,36 KM, koji je dobiven prodajom nekretnina izvršenika upisanih u ZK ul. broj 1408 KO Konjic II, ni kao založni povjerilac ni kao tražilac izvršenja u predmetu ovog suda broj 56 0 I 030067 10 I. Također je odlučeno i o načinu namirenja iznosa od 913.488,66 KM, kao i da će odluka o preostalom iznosu od 319.452,27 KM biti donijeta naknadno, nakon pravomoćnosti predmetnog rješenja.

Iz odgovora Općinskog suda proizilazi da je zaključak o raspodjeli novčanih sredstava donijet 28. jula 2013. godine i isti je proveden od strane blagajne Općinskog suda, a apelant nije osporio predmetni zaključak.

Ustavni sud je 7. jula 2014. godine tražio od apelanta da se izjasni na navedeni zaključak Općinskog suda. Apelant nije dostavio odgovor na traženo do dana donošenja ove odluke. Apelacioni navodi Apelant smatra da mu je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-1, stav 38).

U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da je apelant 6. septembra 2012. godine podnio prijedlog za izvršenje protiv izvršenika, da je Općinski sud 23. oktobra 2012. godine donio rješenje o izvršenju, da je Općinski sud 21. novembra 2012. godine donio rješenje, potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda od 29. maja 2013. godine, kojim je, pored ostalog, utvrđeno da K.Z. nema pravo da se naplati iz preostalog iznosa od 913.488,36 KM, koji je dobiven prodajom nekretnina izvršenika upisanih u ZK ul. broj 1408 KO Konjic II, ni kao založni povjerilac ni kao tražilac izvršenja u predmetu ovog suda broj 56 0 I 030067 10 I, te da je 28. jula 2013. godine donesen zaključak o raspodjeli novčanih sredstava. S obzirom na činjenicu da je predmetni postupak na dvije sudske instance trajao jedanaest mjeseci, gledajući postupak u cjelini, Ustavni sud smatra da apelant, u okolnostima konkretnog slučaja nema opravdan zahtjev u odnosu na navode da mu je povrijeđeno pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije pa zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

Imajući u vidu odredbu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3215/13 (ZAK „Gorčić i Gagula“) | Sudska praksa | Aktio