Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3790/12 (F. M.)
Odluka donesena 08. 12. 2015.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Građanski postupak
- Razuman rok
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3790/12
Apelacija
Odluka o dopustivosti
08. 12. 2015.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 8. decembra 2015. godine, u predmetu broj AP-3790/12, rješavajući apelaciju Fikreta Mehića, na osnovu člana 18. stav (3) tačka h) i stav (4), člana 57. stav (2) tačka
a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Fikret Mehić, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan presudom zbog propuštanja Općinskog suda u Velikoj Kladuši broj 23 0 P 012364 11 P od 17. juna 2013. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Fikret Mehić, zbog dužine trajanja postupka u predmetu Kantonalnog tužilaštva Unsko-sanskog kantona broj T01 0 KT 000 4213 11, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
Fikret Mehić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Velike Kladuše, podnio je 1. novembra 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan presudom zbog propuštanja Općinskog suda u Velikoj Kladuši (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 23 0 P 012364 11 P od 17. juna 2013. godine, odnosno zbog dužine trajanja postupka u predmetu Kantonalnog tužilaštva Unsko-sanskog kantona (u daljnjem tekstu: Kantonalno tužilaštvo) broj T01 0 KT 000 4213 11. Parnični postupak u predmetu broj 23 0 P 012364 11 P Iz odgovora Općinskog suda od 19. novembra 2012. godine proizilazi da je apelantova tužba protiv tuženog Š.Đ., radi duga, primljena u tom sudu 14. marta 2011. godine, kao i da je tužba tuženom poslana na odgovor uz dopis od 12. novembra 2012. godine, te da u spis predmeta još nije stigla dostavnica za uručenje tužbe tuženom, a niti je istekao rok za dostavu tužbe na odgovor. Dopisom od 21. juna 2013. godine Općinski sud je obavijestio Ustavni sud da je navedeni predmet okončan pred tim sudom na način da je donijeta presuda zbog propuštanja od 17. juna 2013. godine.
Postupak u predmetu Kantonalnog tužilaštva broj T01 0 KT 000 4213 11 Iz odgovora Kantonalnog tužilaštva od 23. novembra 2012. godine slijedi da je to tužilaštvo dana 21. marta 2011. godine primilo krivičnu prijavu koju je podnio apelant protiv Š.Đ. zbog krivičnog djela – Prevare iz člana 294. stav 1. KZ FBiH, kao i da je 15. septembra 2011. godine u tom predmetu donesena Naredba o provođenju istrage protiv Š.Đ. zbog navedenog krivičnog djela. Nadalje, iz predmetnog odgovora proizilazi da je 15. septembra 2011. godine dostavljen i dopis PS Velika Kladuša da provede određene istražne radnje, tj. saslušanja svjedoka i osumnjičenog, kao i da je dana 3. oktobra 2011. godine PS Velika Kladuša dostavila tužilaštvu Zapisnik o saslušanju svjedoka i osumnjičenog, te izvod iz kaznene evidencije. Također, iz navedenog odgovora slijedi da je Kantonalno tužilaštvo 20. oktobra 2011. godine pred Općinskim sudom sudiji za prethodno saslušanje podiglo optužnicu protiv Š.Đ. jer postoji osnovana sumnja da je počinio krivično djelo – Prevare na štetu apelanta. Općinski sud je dana 26. oktobra 2011. godine donio rješenje s kojim je potvrdio optužnicu u cijelosti, a optuženi Š.Đ. je putem svog branitelja podnio prethodne prigovore koje je Općinski sud svojim rješenjem od 12. decembra 2011. godine odbio.
Pred Općinskim sudom je održano ročište o izjašnjenju o krivnji gdje se optuženi izjasnio da nije kriv, ali od tog dana pa do dana slanja odgovora Općinski sud nije zakazao glavni pretres. Apelacioni navodi Apelant smatra da mu je u predmetnim postupcima povrijeđeno pravo na donošenje odluke u razumnom roku i pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Naime, apelant je naveo da iako su tužba i krivična prijava podnesene 14. marta 2011. godine u krivičnom, kao i u parničnom postupku nije preduzeta niti jedna procesna radnja što je u suprotnosti sa odredbama Zakona o parničnom postupku i Zakona o krivičnom postupku kojima su utvrđeni rokovi za preduzimanje pojedinih procesnih radnji. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) i stav (4) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) i stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
(4) Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
Dopustivost prima facie Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-1, stav 38).
U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da je apelant 14. marta 2011. godine tužbom pokrenuo parnični postupak, da je tužba tuženom poslana na odgovor uz dopis od 12. novembra 2012. godine i da je Općinski sud 17. juna 2013. godine donio presudu zbog propuštanja kojom je usvojen tužbeni zahtjev apelanata. S obzirom na činjenicu da je predmetni postupak trajao dvije godine i tri mjeseca, a da se radi o obligacionopravnom sporu između apelanta i tuženog, koji predmet nije hitne prirode, niti je u 2011. godini proglašen starim predmetom i nije uvršten u Plan rješavanja starih predmeta, to Ustavni sud smatra da apelant u okolnostima konkretnog slučaja nema opravdan zahtjev u odnosu na navode da mu je povrijeđeno pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije pa zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
Dopustivost ratione materiae U odnosu na navode apelanta o povredi prava na pravično suđenje, Ustavni sud primjećuje da u konkretnom slučaju apelant problematizira dužinu trajanja postupka u predmetu Kantonalnog tužilaštva broj T01 0 KT 000 4213 11. Stoga, Ustavni sud treba da pruži odgovor na pitanje da li su u konkretnom slučaju primjenjive garancije člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav
1. Evropske konvencije. Pravo na pravično suđenje koje je utvrđeno članom 6. stav 1. Evropske konvencije u svojoj prvoj rečenici glasi: „Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom“. Međutim, u predmetnom slučaju apelant je podnio apelaciju zbog dužine trajanja postupka u predmetu Kantonalnog tužilaštva protiv Š.Đ., a ne zbog «osnovanosti bilo kakve krivične optužbe» protiv apelanta. Dakle, s obzirom da se u konkretnom slučaju ne radi o postupku u kojem se odlučuje o krivičnoj optužbi protiv apelanta, proizlazi da član 6. Evropske konvencije nije primjenjiv. Kako Ustav Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite od člana 6. Evropske konvencije, slijedi da su navodi apelacije u vezi sa povredom člana II/3.) Ustava Bosne i Hercegovine odnosno člana 6.stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) i stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman