Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3827/15 (R. L.)

Odluka donesena 08. 12. 2015.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Vanparnični postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Eksproprijacija
  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3827/15

Apelacija

Odluka o meritumu

08. 12. 2015.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3827/15, rješavajući apelaciju Rifeta Ljutića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka l), člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 8. decembra 2015. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Djelimično se usvaja apelacija Rifeta Ljutića.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se povodom izjavljene revizije protiv Rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 V 018311 15 Gž 3 od 19. maja 2015. godine trenutno nalazi pred Vrhovnim sudom Republike Srpske.

Nalaže se Vrhovnom sudu Republike Srpske da u skladu s članom 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine po hitnom postupku donese odluku o reviziji izjavljenoj protiv Rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 V 018311 15 Gž 3 od 19. maja 2015. godine, u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Vladi Republike Srpske da u skladu s članom 74.

Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine apelantu Rifetu Ljutiću, u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke isplati iznos od 600,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati apelantu Rifetu Ljutiću zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Nalaže se Vrhovnom sudu Republike Srpske i Vladi Republike Srpske da u skladu s članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Rifeta Ljutića podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 V 018311 15 Gž 3 od 19. maja 2015. godine u odnosu na ostale aspekte člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stava 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zato što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Rifet Ljutić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banje Luke, kojeg zastupaju Lazo S. Radić i Mladen Baštinac, advokati iz Banje Luke, podnio je 3. augusta 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja vanparničnog postupka koji je pokrenut pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) u predmetu broj 71 0 V 018311 04 V, koji se povodom izjavljene revizije protiv Rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 V 018311 15 Gž 3 od 19. maja 2015. godine trenutno nalazi pred Vrhovnim sudom Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud). II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda i Okružnog suda zatraženo je 23. oktobra 2015. godine da dostave odgovor na apelaciju.

3. Okružni sud je dostavio odgovor na apelaciju 4. novembra 2015. godine, a Osnovni sud 5. novembra 2015. godine.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

Uvodne napomene

5. Iz stanja spisa proizlazi da je Općinski sekretarijat za imovinsko-pravne i stambene poslove

- Odsjek za imovinsko-pravne poslove Banja Luka donio Rješenje broj 04-473-71/90 od 23. oktobra 1991. godine kojim su eksproprirane apelantove nekretnine radi izgradnje istočnog tranzita - tranzitni put u sklopu stambenog naselja „Mejdan V”. Republička uprava za geodetske i imovinsko-pravne poslove, Područna jedinica Banja Luka je 17. novembra 2004. godine proslijedila sudu upravni spis eksproprijacije broj 04-473-71/90 radi određivanja naknade.

6. Nakon toga, što također proizlazi iz stanja spisa, Osnovni sud je donio Rješenje broj 71 0 V 018311 04 V od 27. aprila 2009. godine kojim je naložio predlagaču Gradu Banja Luka da apelantu kao protivniku predlagača za eksproprirane nekretnine isplati iznos od 259.825,25 KM sa zakonskom zateznom kamatom od 27. aprila 2009. godine pa do isplate.

7. Rješenjem Okružnog suda broj 71 0 V 018311 09 Gž od 15. juna 2010. godine djelimično su uvažene žalbe stranaka i rješenje prvostepenog suda ukinuto u dijelu odluke o troškovima postupka (stav III) i u tom dijelu predmet vraćen na ponovno odlučivanje, dok su žalbe odbijene i rješenje potvrđeno u dijelu kojim je utvrđeno uvećanje naknade za iznos od 33.890,00 KM.

8. Rješenjem Vrhovnog sud Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 71 0 V 018311 10 Rev od 24. decembra 2010. godine revizija predlagača je uvažena, Rješenje Okružnog suda broj 71 0 V 018311 09 Gž od 15. juna 2010. godine preinačeno u dijelu odluke kojom je utvrđeno uvećanje naknade za iznos od 33.890,00 KM, tako što je zahtjev u tom dijelu odbijen, a predlagač obavezan da apelantu isplati naknadu u iznosu od 225.935,25 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 27. aprila 2009. godine pa do isplate.

9. Apelant je 24. februara 2011. godine Ustavnom sudu podnio apelaciju protiv Rješenja Vrhovnog suda broj 71 0 V 018311 10 Rev od 24. decembra 2010. godine. Predmetna apelacija je registrirana pod brojem AP 852/11. Nakon toga, Ustavni sud je donio Odluku broj AP 852/11 od 12. marta 2014. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) kojom je odbacio kao nedopuštenu predmetnu apelaciju zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

Osporeni postupak

10. U ponovljenom postupku, Osnovni sud je donio Rješenje broj 71 0 V 018311 04 V od 23. februara 2011. godine kojim je naloženo predlagaču Gradu Banja Luka da apelantu kao protivpredlagaču uplati troškove vanparničnog postupka u iznosu od 34.228,60 KM u roku od 15 dana po pravomoćnosti rješenja pod prijetnjom prinudnog izvršenja.

11. Rješenjem Okružnog suda broj 71 0 V 018311 04 Gž od 25. septembra 2012. godine žalba predlagača je uvažena, rješenje Osnovnog suda od 23. februara 2011. godine ukinuto i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

12. Osnovni sud je ponovo donio Rješenje broj 71 0 V 018311 04 V 2 od 23. jula 2013. godine kojim je naloženo predlagaču Gradu Banja Luka da apelantu, kao protivpredlagaču, naknadi troškove vanparničnog postupka u iznosu od 34.228,60 KM. Rješenjem Osnovnog suda od 4. novembra 2013. godine ispravljeno je rješenje od 23. jula 2013. godine.

13. Rješenjem Okružnog suda broj 71 0 V 018311 15 Gž 3 od 19. maja 2015. godine žalba predlagača Grada Banja Luka je djelimično uvažena, rješenje Osnovnog suda od 23. jula 2013. godine (ispravljeno rješenjem istog suda od 4. novembra 2013. godine) preinačeno tako što je predlagač Grad Banja Luka obavezan da apelantu na ime troškova vanpravničnog postupka isplati ukupan iznos od 3.837,85 KM, umjesto iznosa od 34.228,60 KM dok je u preostalom dijelu zahtjev odbijen.

14. Nezadovoljan navedenim rješenjem Okružnog suda, apelant je 2. jula 2015. godine izjavio reviziju Vrhovnom sudu koji, prema stanju spisa, još uvijek nije odlučio o izjavljenoj reviziji.

15. Iz predočenih dokumenata proizlazi da postupak nije okončan.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

16. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja postupka prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija. U vezi s tim, apelant je opisao hronologiju predmetnog postupka kako je navedeno u činjeničnom stanju odluke te, između ostalog, istakao da mu je drugostepeni sud preinačio prvostepeno rješenje navodeći da se prilikom obračuna vanparničnih troškova trebao primjeniti tarifni broj 3 – ostali postupci (u neprocjenjivim predmetima) Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad advokata („Službeni glasnik RS“ broj 68/05). Pored toga, apelant je naveo da je o troškovima postupka odlučeno tek 2015. godine, uz povrede materijalnog i procesnog zakona. Apelant je predložio da Ustavni sud usvoji apelaciju i ukine rješenje Okružnog suda od 19. maja 2015. godine i predmet vrati tom sudu na ponovno odlučivanje. Također, apelant potražuje i troškove za sastavljanje apelacije u iznosu od 1.170,00 KM.

b) Odgovor na apelaciju

17. Osnovni sud je u odgovoru na apelaciju opisao hronologiju predmetnog postupka.

18. U odgovoru na apelaciju Okružni sud je, između ostalog, istakao da je: „Odluka o troškovima postupka rezultat brižljive ocjene svih okolnosti konkretnog slučaja od strane suda koji odlučuje o troškovima postupka, pa je predložio da se apelacija odbije kao neosnovana“. V.Relevantni propisi

19. Zakon o vanparničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 36/09) u relevantnom dijelu glasi:

Član 2.

(1) Opšte odredbe ovog zakona primjenjuju se i u posebnim vanparničnim postupcima sadržanim u ovom zakonu ako nije drugačije određeno, kao i u drugim vanparničnim stvarima za koje posebnim zakonom nisu uređena pravila postupanja.

(2) U vanparničnom postupku shodno se primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske” br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07), ako zakonom nije drugačije određeno.

20. Zakon o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13) u relevantnom dijelu glasi:

Član 10.

Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku. Sud je dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI.Dopustivost

21. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

22. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio. Dopustivost u odnosu na Rješenje Okružnog suda broj 71 0 V 018311 15 Gž 3 od 19. maja 2015. godine

23. Ustavni sud zapaža da iz apelantovih navoda proizlazi da apelant smatra da mu je osporenim rješenjem povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

24. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 18. st. (1) i (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda.

25. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

26. Član 18. st. (1) i (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

l) apelacija je preuranjena;

27. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

28. U konkretnom slučaju apelant je 2. jula 2015. godine protiv Rješenja Okružnog suda broj 71 0 V 018311 15 Gž 3 od 19. maja 2015. godine izjavio reviziju Vrhovnom sudu, a da nije, u skladu s članom 21. stav (6) Pravila Ustavnog suda, obavijestio Ustavni sud da je postupak po izjavljenoj reviziji okončan.

29. Ustavni sud zapaža da je postupak u toku pred Vrhovnim sudom, pa slijedi da je apelacija u ovom dijelu preuranjena u odnosu na ostale aspekte člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stava 1. Evropske konvencije.

Dopustivost u odnosu na dužinu trajanja postupka

30. Ustavni sud naglašava da, u skladu s članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

31. Ustavni sud zapaža da je apelacija podnesena zbog dužine trajanja vanparničnog postupka jer u vrijeme podnošenja apelacije Vrhovni sud nije donio odluku o izjavljenoj reviziji. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da je apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u „razumnom roku“ kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. stav (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

32. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 18. stav (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija u ovom dijelu ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

33. Apelant navodi da mu je, zbog dužine trajanja postupka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pravo na pravično suđenje – „razuman rok“

34. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

35. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

36. Ustavni sud podsjeća na to da se, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta. Također, s izvršnim postupkom se, zbog same njegove prirode, treba postupati hitno (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).

a)Period koji se uzima u obzir

37. Ustavni sud zapaža da predmetni vanparnični postupak (koji se odnosi na troškove vanparničnog postupka) traje od 23. februara 2011. godine, kada je Osnovni sud u ponovljenom postupku donio rješenje kojim je naložio predlagaču Gradu Banja Luka da apelantu uplati troškove vanparničnog postupka i da taj postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine postupka jeste period od gotovo pet godina.

b)Analiza dužine trajanja postupka

38. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da se predmetni vanparnični postupak tiče troškova vanparničnog postupka te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i radnje koje je trebalo provesti, u konkretnom slučaju ne može govoriti o naročito složenom predmetu.

39. Analizirajući dužinu postupka koji traje od 23. februara 2011. godine (kada je Osnovni sud donio rješenje kojim je naloženo predlagaču da apelantu naknadi troškove vanparničnog postupka) i koji još nije okončan, Ustavni sud primjećuje da je Okružnom sudu trebala godina i sedam mjeseci (25. septembar 2012. godine) da donese odluku po žalbi predlagača Grada Banja Luke, kojom je ukinuo prvostepeno rješenje i predmet vratio na ponovni postupak. Ustavni sud zapaža da je u ponovljenom postupku Osnovni sud donio rješenje nakon gotovo deset mjeseci (23. jula 2013. godine). Međutim, Okružni sud je rješenjem, koje je donio nakon gotovo godinu i deset mjeseci (19. maja 2015. godine) djelimično uvažio žalbu predlagača i preinačio prvostepeno rješenje na način da je predlagača obavezao da apelantu na ime troškova postupka isplati ukupan iznos od 3.837,85 KM, umjesto iznosa od 34.228,60 KM. Nakon toga, apelant je izjavio reviziju Vrhovnom sudu, koji, prema stanju spisa, još uvijek nije odlučio o izjavljenoj reviziji. U svom odgovoru na apelaciju Osnovni sud je izložio tok vanparničnog postupka, ne obrazlažući pri tome razloge nepostupanja, iz čega proizlazi da nema razumnog opravdanja za iskazanu neaktivnost tog suda u navedenom periodu. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je Okružni sud u svom odgovoru na apelaciju istakao da je: „Odluka o troškovima postupka rezultat brižljive ocjene svih okolnosti konkretnog slučaja od strane suda koji odlučuje o troškovima postupka, pa je predložio da se apelacija odbije kao neosnovana“, ali se nije izjašnjavao na navode iz apelacije koji se odnose na dužinu predmetnog postupka. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud podsjeća da je sud taj na kome leži odgovornost i koji je dužan da upravlja postupkom i da, u smislu člana 10. ZPP-a, a u vezi s odredbom člana 2. stav 2. ZVP-a „postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova“. Stoga, ocjenjujući ponašanje redovnih sudova, koji nisu ponudili opravdanje za nepostupanje u ovako dugom periodu, te imajući u vidu da apelant svojim ponašanjem nije doprinio dužini postupka, Ustavni sud smatra da se dužina postupka koji traje gotovo pet godina i koji, prema stanju spisa još uvijek nije okončan, može u najvećoj mjeri pripisati Osnovnom i Okružnom sudu, koji nisu djelotvorno i efikasno kontrolirali i upravljali postupkom u skladu s relevantnim odredbama Zakona o vanparničnom postupku i Zakona o parničnom postupku.

40. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju, zbog dužine trajanja postupka, povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

41. Iako nije utvrdio odgovornost Vrhovnog suda u pogledu dužine trajanja postupka koji se trenutno vodi, Ustavni sud, podržavajući vlastitu praksu u predmetima koji su s ovog aspekta pokretali slična pravna pitanja, a koja se analogno može primijeniti i u konkretnom slučaju (op. cit., AP 2915/07, tačka 42), smatra svrsishodnim naložiti Vrhovnom sudu da po hitnom postupku donese odluku u predmetu, posebno zbog toga što je utvrđeno kršenje prava na pravično suđenje i kada ne bi, bez daljnjeg odgađanja, bila donesena konačna odluka, svrha apelacije kao efektivnog pravnog lijeka bila bi dovedena u pitanje.

Pitanje naknade nematerijalne štete

42. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

43. Nadalje, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeno načelo određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom načelu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost.

44. S obzirom na to da predmetni postupak traje gotovo pet godina, Ustavni sud nalazi da apelantu treba na ime nematerijalne štete, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, isplatiti iznos od 600,00 KM. Navedeni iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Republike Srpske, s obzirom na sjedište Osnovnog i Okružnog suda, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

Ostali navodi

45. U pogledu apelantovog zahtjeva za naknadu troškova za sastavljanje apelacije u iznosu od 1.170,00 KM, Ustavni sud podsjeća na to da Pravilima Ustavnog suda nije propisano da apelanti imaju pravo na troškove sastavljanja apelacije, iz čega proizlazi da te troškove snose isključivo apelanti.

VIII.Zaključak

46. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda apelantovog prava na suđenje u razumnom roku kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u situaciji kada vanparnični postupak nije okončan ni nakon gotovo pet godina, pri čemu se dužina postupka može pripisati ponašanju Osnovnog i Okružnog suda koji nisu djelotvorno i efikasno kontrolirali i upravljali postupkom, kako je propisano procesnim zakonom.

47. Na osnovu člana 18. stav (3) tačka l), 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

48. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-3827/15 (R. L.) | Sudska praksa | Aktio