Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3805/12 (A. Š.)
Odluka donesena 08. 12. 2015.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Likvidacija
- Pravično suđenje - razuman rok
- Naknada štete
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3805/12
Apelacija
Odluka o meritumu
08. 12. 2015.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3805/12, rješavajući apelaciju Admira Šabića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 8. decembra 2015. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Admira Šabića podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Općinskim sudom u Bihaću u predmetu broj 17 0 L 020559 06 L (raniji broj 017-0-Rl-06- 000014).
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Admir Šabić, po zakonskom zastupniku Agi Šabiću iz Bihaća (u daljnjem tekstu: apelant), a koje zastupa Hamdija Veladžić, advokat iz Bihaća, podnio je, 31. oktobra 2012. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u likvidacionom postupku pred Općinskim sudom u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 17 0 L 020559 06 L (raniji broj 017-0-Rl-06-000014). II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda („Službeni glasnik BiH“ br. 60/05, 64/08 i 51/09) koja su važila u relevantnom periodu, od Općinskog suda zatraženo je 18. decembra 2012. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Općinski sud je odgovor dostavio 28. decembra 2012. godine.
4. Odgovor Općinskog suda dostavljen je apelantu 29. januara 2013. godine.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
6. Općinski sud je Presudom broj P-898/01 od 7. jula 2005. godine, a koja je preinačena Presudom Kantonalnog suda u Bihaću broj Gž 1293/05 od 25. februara 2008. godine, obavezao Una Sana osiguranje D.D. Bihać (u daljnjem tekstu: tuženi) da apelantu na ime naknade štete isplati iznos od 19.600,00 KM i da mu nadoknadi troškove postupka u iznosu od 1.966,00 KM.
7. Pred Općinskim sudom je 28. aprila 2006. godine pokrenut likvidacioni postupak nad tuženim pod brojem 17 0 L 020559 06 L (raniji broj 017-0-Rl-06-000014).
8. Apelantu je 22. decembra 2008. godine isplaćena naknada štete u iznosu od 19.600,00 KM, troškovi spora u iznosu od 1.966,00 KM i kamata obračunata do dana otvaranja likvidacionog postupka u iznosu od 10.976,00 KM, odnosno ukupan iznos od 32.542,00 KM.
9. Apelant se 9. januara 2009. godine obratio Općinskom sudu s podneskom naslovljenim kao „izvršenje po prijavi zaprimljenoj kod Općinskog suda na dan 04.04.2006. godine“. U podnesku je navedeno da je tuženi, sada likvidacioni dužnik, apelantu na ime štete uplatio iznos od 32.542,00 KM, a na osnovu pravomoćne Presude Općinskog suda broj P-898/01 od 7. jula 2005. godine, preinačene Presudom Kantonalnog suda broj Gž-1293/05 od 25. februara 2008. godine. Nadalje, ukazano je da je provjerom uplata u odnosu na navedene presude putem vještaka finansijske struke J. D. utvrđeno da je na dan uplate manje uplaćeno za ukupan iznos od 6.738,09 KM. Najzad, u podnesku je ukazano da se traži uplata navedenog iznosa apelantu u postupku konačne likvidacije.
10. Apelant je, ponavljajući identične navode, u podnescima Općinskom sudu, označenim kao urgencija, zahtijevao postupanje po njegovom podnesku od 9. januara 2009. godine, te isplatu iznosa od 6.738,09 KM.
11. Prema stanju spisa, proizlazi da likvidacioni postupak u predmetu broj 17 0 L 020559 06 L (raniji broj 017-0-Rl-06-000014) nije okončan.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
12. Apelant tvrdi da mu je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u likvidacionom postupku pred Općinskim sudom povrijeđeno pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant tvrdi da mu je likvidacioni upravnik po pravomoćnim presudama kojima je utvrđeno njegovo potraživanje, a koje je blagovremeno prijavio, isplatio 32.542,00 KM, a što je za 6.738,09 KM manje od iznosa koji mu je dosuđen pravomoćnim presudama, te da je zbog toga 6. januara 2009. godine zatražio da se postupi po njegovoj prijavi da mu se isplati i preostali iznos, ali da po njegovom zahtjevu do danas nije postupljeno iako se u još tri navrata urgencijama obraćao Općinskom sudu. Apelant je zatražio da mu se za svaku godinu koja prelazi okvire razumnog vođenja postupka odredi naknada od po 1.000,00 KM.
b) Odgovor na apelaciju
13. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju ukazao da je likvidacioni postupak protiv likvidacionog dužnika pokrenut rješenjem ovog suda od 28. aprila 2006. godine, te da je apelant podnio prijavu potraživanja na osnovu pravomoćne i izvršne presude Općinskog suda. Nadalje, ukazano je da se radilo o potraživanju naknade štete, da ono spada u prvi isplatni red u postupku likvidacije, pa da je apelantu 22. decembra 2008. godine isplaćen ukupan iznos od 32.542,00 KM, i to na ime naknade štete 19.600,00 KM, na ime troškova postupka 1.966,00 KM, na ime kamate do dana otvaranja likvidacionog postupka 10.976,00 KM, te je uz odgovor predočena i uplatnica o izvršenoj uplati na račun apelantovog punomoćnika, advokata Hamdije Veladžića. Nadalje, ukazano je da likvidacioni postupak još uvijek u toku i da se ne može okončati jer je pokušaj unovčenja preostale imovine likvidacionog dužnika u dva navrata završen bez uspjeha. Najzad, ukazano je da ukoliko apelant još uvijek ima potraživanja prema likvidacionom dužniku, njihovoj isplati bi se moglo pristupiti nakon unovčenja njegove preostale imovine i nakon podmirenja potraživanja koja spadaju u viši isplatni red, s obzirom da se apelantovo potraživanje može odnositi samo na isplatu eventualne kamate od momenta otvaranja likvidacionog postupka pa do 22. decembra 2008. godine, kada mu je isplaćena glavnica, kamata do dana otvaranja likvidacionog postupka i nadoknađeni sudski troškovi.
V.Relevantni propisi
14. Zakon o likvidacionom postupku („Službeni novine FBiH“ broj 29/03) u relevantnom dijelu glasi:
Član 2.
Svrha likvidacionog postupka Likvidacioni postupak provodi se nad pravnim licima. On služi potpunom namirenju svih povjerilaca pravnog lica unovčenjem njegove imovine. Ukoliko nakon toga preostanu još neke imovinske vrijednosti, članovi pravnog lica namiruju se iz preostale imovine srazmjerno svom učešću.
Član 4.
Razlozi za likvidaciju i pokretanje postupka (1) Likvidacioni postupak provodi se u sljedećim slučajevima:
1. kada je pravnom licu rješenjem nadležnog državnog organa izrečena mjera trajne zabrane daljnjeg obavljanja djelatnosti pravnog lica. U ovom slučaju zastupnik nadležnog organa podnosi prijedlog za otvaranje likvidacionog postupka pred nadležnim sudom;
2. kada je pravosnažnim rješenjem suda utvrđena ništavost upisa u sudski registar ili ništavost osnivanja pravnog lica. U ovom slučaju sud koji je utvrdio ništavost prosljeđuje rješenje nadležnom likvidacionom sudu koji, po službenoj dužnosti, pokreće likvidacioni postupak;
3. u slučajevima u kojima se, prema Zakonu o privrednim društvima, mora provesti likvidacioni postupak. U ovom slučaju osnivač ovlašten za zastupanje ili organ ovlašten za zastupanje društva obavezan je podnijeti prijedlog za pokretanje likvidacionog postupka. Pri tome svaki pojedini osnivač za zastupanje ili svaki pojedini član organa ovlaštenog za zastupanje može podnijeti taj prijedlog. Osnivač ovlašten za zastupanje lica koja postupaju za organ ovlašten za zastupanje odgovaraju lično za svaku štetu koja trećim licima nastane zbog zakašnjelog podnošenja prijedloga;
(2) Odluka o provođenju likvidacionog postupka objavljuje se na oglasnoj tabli suda i u „Službenim novinama Federacije BiH“.
Član 7.
Popis imovine, popis povjerilaca (1) Likvidator je dužan likvidacionom sudiji predočiti popis imovine i obaveza pravnog lica. Popis se sastoji od svih imovinskih vrijednosti (popis imovine) i svih obaveza uključujući prava trećih lica na predmetima imovine i naznaku povjerilaca (popis povjerilaca).
(…) (3) Likvidator je dužan izjavom pred nadležnim sudom zajamčiti tačnost i potpunost podataka.
Član 11.
Dioba (1) Likvidator namiruje potraživanja povjerilaca srazmjerno visini njihovih udjela u potraživanjima čim budu na raspolaganju dovoljna sredstva za raspodjelu.
Član 12.
Odgovornost likvidatora za unovčenje i diobu Likvidator lično odgovara za skrivljenu povredu svoje obaveze da imovinu unovči što je najbolje moguće i da prikupljeni iznos ravnomjerno podijeli.
Član 14.
Okončanje postupka Nakon dokaza o potpunoj diobi imovine sud razrješava likvidatora njegove službe i zaključuje postupak. Zaključenje postupka se javno oglašava u „Službenim novinama Federacije BiH“.
VI.Dopustivost
15. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
16. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
17. U skladu s članom 18. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
18. U konkretnom slučaju apelant tvrdi da je mu je pravo na pravično suđenje povrijeđeno zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u likvidacionom postupku koji se vodi u predmetu Općinskog suda broj 17 0 L 020559 06 L (raniji broj 017-0-Rl-06-000014).
19. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18. stav 2. Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 18. st. 3. i 4. Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
20. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
21. Apelant tvrdi da mu je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u likvidacionom postupku pred Općinskim sudom povrijeđeno pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
22. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
23. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
24. Ustavni sud najprije podsjeća da u skladu s članom 22. stav (6) Pravila Ustavnog suda Ustavni sud donosi odluku prema stanju u spisu.
25. U konkretnom slučaju postupak likvidacije pokrenut je rješenjem Općinskog suda od 26. aprila 2006. godine. Iz odgovora Općinskog suda na navode iz apelacije proizlazi da još uvijek nije okončan. Stoga, proizlazi da ovaj postupak u trenutku donošenja odluke Ustavnog suda traje oko devet godina.
26. U konkretnom slučaju radi se o postupku likvidacije. S tim u vezi Ustavni sud podsjeća da je u skladu s članom 2. Zakona o likvidacionom postupku svrha postupka likvidacije potpuno namirenje svih povjerilaca pravne osobe nad kojom se provodi postupak likvidacije. S obzirom da postupku likvidacije prethodi neki od razloga iz člana 4. Zakona zbog kojih pravna osoba više ne postoji, kako bi se u najboljoj mjeri zaštitili interesi svih povjerilaca pravne osobe nad kojim se provodi ovaj postupak članom 11. Zakona određeno je da likvidator vrši namirenje povjerilaca srazmjerno visini njihovih udjela u ukupnim potraživanjima iskazanim prema likvidacionom dužniku, čim za to ima sredstava na raspolaganju. Najzad, u skladu s članom 14. istog zakona nadležni sud postupak likvidacije može zaključiti tek nakon dokaza o potpunoj diobi imovine. S obzirom na mogući broj učesnika (povjerilaca) u postupku likvidacije, da sva imovina likvidacionog dužnika mora biti unovčena na najbolji način kako bi se namirila potraživanja povjerilaca, a što zavisi i od okolnosti na koje sud i likvidator ne mogu utjecati (npr. obim i vrijednost imovine, interes za njezinu kupovinu i sl.), postupak likvidacije predstavlja složen postupak.
27. Apelant tvrdi da mu u postupku likvidacije nije isplaćen iznos određen pravomoćnom presudom kojom je utvrđeno njegovo potraživanje prema likvidicionom dužniku. Prema njegovim tvrdnjama likvidacioni dužnik je bio dužan da mu, pored isplaćenih 32.542,00 KM, po pravomoćnim presudama isplati još 6.738,09 KM. Zbog toga apelant smatra da po njegovoj blagovremeno podnijetoj prijavi potraživanja Općinski sud još uvijek nije postupio.
28. U odgovoru na apelantove navode Općinski sud je istakao da je stečajni postupak pokrenut 28. aprila 2006. godine, kao i da je apelant blagovremeno prijavio svoje potraživanje utvrđeno pravomoćnom presudom ovog suda, a koje se odnosilo na naknadu štete u iznosu od 19.600,00 KM i na naknadu troškova postupka u iznosu od 1.966,00 KM. Nadalje, iz odgovora proizlazi da su apelantu isplaćeni ovi iznosi, kao i kamata obračunata do dana otvaranja likvidacionog postupka u iznosu od 10.976,00 KM, odnosno ukupno je isplaćeno 32.542,00 KM 22. decembra 2008. godine. Općinski sud je u odgovoru ukazao da ukoliko apelant eventualno ima još potraživanja prema likvidacionom dužniku, ona se mogu odnositi na kamate od dana otvaranja likvidacionog postupka pa do isplate, te da bi mogla biti namirena nakon unovčenja preostalog djela imovine likvidacionog dužnika. Najzad, Općinski sud je u odgovoru na apelantove navode istakao da postupak likvidacije nije okončan i da se ne može okončati jer je pokušaj unovčenja preostale imovine likvidacionog dužnika u dva navrata bio bezuspješan.
29. Imajući u vidu član 11. Zakona o likvidacionom postupku kojim je određeno da likvidator vrši namirenje povjerilaca srazmjerno visini njihovih udjela u ukupnim potraživanjima iskazanim prema likvidacionom dužniku, da je apelantu po prijavi potraživanja po pravomoćnoj presudi isplaćen označeni novčani iznos 28. decembra 2008. godine, Ustavni sud nije mogao prihvatiti kao osnovanu apelantovu tvrdnju da zbog neplaćanja i označenog iznosa, za koji tvrdi da mu također pripada po pravomoćnim presudama, Općinski sud nije postupio po njegovoj prijavi potraživanja. Pri tome, ova isplata je uslijedila za nešto više od dvije godine od pokretanja postupka likvidacije, a što se, s obzirom na prethodnu obavezu unovčenja imovine od strane likvidatora koji je po zakonu dužan to učiniti na najbolji način, ne može smatrati nerazumnim rokom. Također, apelant ne tvrdi da ova isplata nije izvršena na način i pod uvjetima kako je to određeno u članu 11. Zakona o likvidacionom postupku, koji određuje srazmjerno namirenje povjerilaca s obzirom na raspoloživa sredstva i njihove udjele u ukupno prijavljenim potraživanjima u postupku likvidacije prema likvidacionom dužniku.
30. Nadalje, iz odgovara Općinskog suda na apelantove navode proizlazi da su dva pokušaja unovčenja preostale imovine likvidacionog dužnika propala. Iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu ne može se zaključiti, a to ne tvrdi ni apelant, da se ovaj propust može pripisati sudu, odnosno likvidatoru koji je, kao što je već ukazano, dužan na najbolji način unovčiti imovinu likvidacionog dužnika kako bi iz raspoloživih sredstva mogao izvršiti namirenje povjerilaca srazmjerno njihovim udjelima u ukupno prijavljenim potraživanjima.
31. Imajući u vidu da je članom 14. Zakona o likvidacionom postupku određeno da sud postupak može zaključiti tek kad su predočeni dokazi o potpunoj diobi imovine, da se u konkretnom slučaju iz razloga koji se ne mogu pripisati sudu i likvidatoru nisu stekli uvjeti za to, te u nedostatku dokaza koji bi uputili na zaključak da po apelantovoj prijavi potraživanja nije postupljeno u skladu s članom 11. Zakona o likvidacionom postupku i u razumnom roku, Ustavni sud smatra da su neosnovane apelantove tvrdnje da mu je u postupku likvidacije, koji je traje oko devet godina i koji još uvijek nije okončan, povrijeđeno pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao segmentu prava na pravično suđenje.
32. Ustavni sud zaključuje da su apelantovi navodi o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije neosnovani. VIII.Zaključak
33. Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada se u postupku likvidacije, koji je po prirodi složen postupak, nisu stekli uvjeti za njegovo zaključenje u skladu sa zakonom ni nakon devet godina i koji još uvijek traje, a iz razloga koji se ne mogu pripisati nadležnom sudu, te kada ne postoji ništa što bi uputilo na zaključak da po apelantovoj prijavi potraživanja nije postupljeno na način i pod uvjetima određenim zakonom i u vremenskom okviru koji se ne može smatrati nerazumnim.
34. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
35. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman