Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3398/15 (V. J., D. H., Ševala Šećerović r. Hadžić i M. L.)
Odluka donesena 08. 12. 2015.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Ratna šteta
- Pravično suđenje - razuman rok
- Nematerijalna šteta
- Naknada štete
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3398/15
Apelacija
Odluka o meritumu
08. 12. 2015.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3398/15, rješavajući apelaciju Vejsila Jamakovića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 8 decembra 2015. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbijaju se kao neosnovane apelacije Vejsila Jamakovića, Džemala Hadžića, Ševale Šećerović r. Hadžić i Mitre Lukić, podnesene zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupcima koji se vode pred Kantonalnim sudom u Sarajevu u predmetima br. 65 0 P 308693 14 Gž, 65 0 P 294613 14 Gž i 65 0 P 308308 14 Gž.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Vejsil Jamaković, Džemal Hadžić, Ševala Šećerović r. Hadžić i Mitra Lukić (u daljnjem tekstu: apelanti) svi iz Sarajeva, koje zastupa Senija Poropat, advokatica iz Vogošće, podnijeli su 9. jula 2015. godine apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja žalbenih postupaka pred Kantonalnim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) u predmetima br. 65 0 P 308693 14 Gž, 65 0 P 294613 14 Gž i 65 0 P 308308 14 Gž.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Budući da predmetne apelacije pokreću identično činjenično i pravno pitanje, Ustavni sud je u skladu s članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda donio odluku o spajanju predmeta br. AP 3398/15, AP 3399/15 i AP 3401/15, u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 3398/15.
3. Na osnovu člana 23. stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda zatraženo je 13. augusta i 26. oktobra 2015. godine da dostavi odgovore na apelacije.
4. Kantonalni sud je 7. septembra i 12. novembra 2015. godine dostavio odgovore na apelacije. III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
6. Presudama Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 308693 12 P od 19. juna 2014. godine, broj 65 0 P 294613 12 P od 1. augusta 2014. godine i broj 65 0 P 308308 12 P od 30. jula 2014. godine djelomično su usvojeni tužbeni zahtjevi apelanata za naknadu štete proistekle iz rata i tužena Republika Srpska – Vlada Republike Srpske (u daljnjem tekstu: tužena) je obavezana da apelantima na ime nematerijalne štete - duševnih bolova zbog smrti bliskih srodnika, odnosno nematerijalne štete zbog ranjavanja, patnje i straha, isplati iznose, pobliže navedene u izrekama presuda sa zakonskim zateznim kamatama, dok su u preostalom dijelu, također pobliže navedenim u izreci presude, tužbeni zahtjevi apelanata odbijeni.
7. Nezadovoljna navedenim presudama tužena je blagovremeno izjavila žalbe (nije precizirano kada), a predmeti su 23. oktobra i 7. i 24. novembra 2014. godine dostavljeni Kantonalnom sudu radi postupanja po žalbama.
8. Apelanti su 4. decembra 2015. godine urgirali kod Kantonalnog suda, tražeći da taj sud „što prije riješi [predmetne] sporove, jer su [apelanti] stare i bolesne osobe“.
9. Prema stanju u spisu Kantonalni sud nije donio odluke po žalbama.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
10. Apelanti smatraju da im je u predmetnim parničnim postupcima povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti su ukratko izložili tok predmetnih postupaka, te su istakli da Kantonalni sud do trenutka podnošenja apelacija nije donio odluke po žalbama tužene protiv prvostepenih presuda od 19. juna, 1. augusta i 30. jula 2014. godine. Osim toga, apelanti su istakli da su stari, te da postoji opasnost da neće doživjeti pravomoćnost, ni izvršenje presuda ako sud nastavi odugovlačiti predmetne postupke. Imajući u vidu navedeno, apelantica Mitra Lukić je predložila da Ustavni sud usvoji njezinu apelaciju, utvrdi povredu navedenih prava i odredi joj naknadu nematerijalne štete u iznosu od 2.100,00 KM.
b) Odgovor na apelaciju
11. U odgovorima na apelacije, Kantonalni sud je ukratko izložio hronologije postupaka kako je već navedeno u činjeničnom dijelu odluke, te je, između ostalog, istakao „da svaki sudija na građanskom odjeljenju Kantonalnog suda ima zaduženje sa 700-800 predmeta od koji su pretežno radni sporovi koji su hitni po zakonu. Posebno valja istaći da je svaki sudija dužan da 70% mjesečne norme ostvari okončavanjem predmeta koji su obuhvaćeni tzv. Planom rješavanja starih predmeta (po datumu stvarnog početka) koji sačinjava VSTV, dok preostalih 30% norme moraju zauzeti predmeti čije hitno rješavanje nalaže zakon (privremene mjere, stambeni sporovi, radni sporovi, zakonsko izdržavanje mldb. djece i povjeravanje mldb. djece na roditeljsko staranje, te eventualno predmeti čije je uzimanje u rad odobreno od strane predsjednika suda“. Osim toga, Kantonalni sud je naveo da će bez obzira na preopterećenost tog suda, postupajući sudija nastojati da u narednom periodu izađe u susret stranci u postupku i konkretni predmet uzme u rad. V.Relevantni propisi
12. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 217.
(3) Drugostepeni sud održat će sjednicu vijeća, odnosno raspravu, u roku od 45 dana nakon što od prvostepenog suda primi spise po žalbi.
(4) Drugostepeni će sud donijeti odluku u roku od 30 dana od dana održavanja sjednice vijeća na kojoj je odlučeno o žalbi, odnosno, ako je održana rasprava, u roku od 30 dana od dana zaključenja rasprave.
VI.Dopustivost
13. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
14. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
15. Ustavni sud naglašava da, u skladu s članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da su apelacije podnesene zbog toga što Kantonalni sud u vremenskom periodu od približno godinu dana nije odlučio o žalbama protiv prvostepenih presuda, Ustavni sud smatra da su apelacije, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustive u odnosu na pravo na donošenje odluke u „razumnom roku“ kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacije ispunjavaju i uvjete iz člana 18. stav (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer nisu očigledno (prima facie) neosnovane, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacije nisu dopustive.
16. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 18. stav (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda Ustavni sud je utvrdio da apelacije ispunjavaju uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
17. Apelanti smatraju da im je zbog dužine trajanja žalbenog postupka povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao element prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na pravično suđenje – „razuman rok“
18. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
19. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
20. Ustavni sud, prije svega, ukazuje na to da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
21. Podržavajući praksu Evropskog suda, Ustavni sud podsjeća i na to da član 6. stav 1. Evropske konvencije državama ugovornicama nameće dužnost da organiziraju svoje pravosudne sisteme tako da sudovi mogu zadovoljiti uvjete tog člana, uključujući i obavezu da postupaju u predmetima u razumnom roku (vidi Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).
a)Period koji se uzima u obzir
22. Ustavni sud zapaža da apelanti ne osporavaju dužinu postupka pred prvostepenim sudom, već isključivo ukazuju na dužinu trajanja žalbenog postupka pred Kantonalnim sudom u predmetima koje je Kantonalni sud zaprimio 23. oktobra i 7. i 24. novembra 2014. godine. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će s aspekta donošenja odluke u razumnom roku ispitati periode od dana kada je Kantonalni sud zaprimio žalbe do dana donošenja ove odluke, dakle, postupke koji traju približno godinu dana i koji, prema stanju spisa, još uvijek nisu okončani. b)Analiza razumnosti trajanja postupka
23. U konkretnim slučajevima, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da su apelanti pokrenuli parnične postupke radi naknade ratne štete, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, u konkretnim slučajevima može govoriti o nešto složenijim predmetima. Osim toga, budući da apelanti traže naknadu nematerijalne štete za duševne bolove zbog smrti bliskih srodnika, odnosno naknadu nematerijalne štete zbog ranjavanja, patnje i straha, Ustavni sud smatra da su predmetni postupci značajni za apelante.
24. Analizirajući dužinu trajanja predmetnih postupaka i ponašanje drugostepenog suda, Ustavni sud na osnovu stanja u spisima primjećuje da je tužena izjavila žalbe protiv prvostepenih presuda, te da se predmeti od 23. oktobra i 7. i 24. novembra 2014. godine nalaze pred Kantonalnim sudom koji do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda nije odlučio o žalbama tužene. Također, Ustavni sud zapaža da je u odgovorima na apelacije Kantonalni sud, između ostalog, naveo: „[...] da svaki sudija na građanskom odjeljenju Kantonalnog suda ima zaduženje sa 700-800 predmeta od koji su pretežno radni sporovi koji su hitni po zakonu. Posebno valja istaći da je svaki sudija dužan da 70% mjesečne norme ostvari okončavanjem predmeta koji su obuhvaćeni tzv. Planom rješavanja starih predmeta (po datumu stvarnog početka) koji sačinjava VSTV, dok preostalih 30% norme moraju zauzeti predmeti čije hitno rješavanje nalaže zakon (privremene mjere, stambeni sporovi, radni sporovi, zakonsko izdržavanje mldb. djece i povjeravanje mldb. djece na roditeljsko staranje, te eventualno predmeti čije je uzimanje u rad odobreno od strane predsjednika suda“. U vezi s navedenim Ustavni sud naglašava da se, u načelu, ne može prihvatiti kao opravdanje činjenica da je sud preopterećen predmetima i da zbog toga, kao što je to ovdje slučaj, postupak po žalbama protiv prvostepenih presuda traje približno godinu dana. Međutim, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, države ugovornice nisu odgovorne u slučaju privremenog zaostatka svojih sudova pod uvjetom da preduzmu odgovarajuće mjere da se takva vanredna situacija popravi (vidi Evropski sud za ljudska prava, Zimmermann i Steiner protiv Švicarske, presuda od 13. jula 1983. godine, serija A, broj 66, stav 25-32). Pored toga, Ustavni sud ističe i činjenicu da se u konkretnim slučajevima radi o predmetima koji po svojoj suštini nisu hitni, te da je Kantonalni sud evidentno preduzeo određene korake na organiziranju svog rada kako bi postigao bolju efikasnost u radu. Prema mišljenju Ustavnog suda, u konkretnim slučajevima rok od približno godinu dana nije prešao granice „razumnog roka“ u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, odnosno Ustavni sud smatra da je dužina trajanja predmetnih postupka razmjerna okolnostima konkretnih slučajeva (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 2869/14 od 15. aprila 2015. godine; dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
25. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da trajanje žalbenih postupaka od približno godinu dana u predmetima koji zakonom nisu određeni kao hitni i koji pokreću složena činjenična i pravna pitanja, pri čemu su javne vlasti preduzele korake primjerene ekonomskoj situaciji u Bosni i Hercegovini kako bi otklonile višedecenijski zaostatak u rješavanju predmeta još uvijek ne predstavlja kršenje prava apelanata na donošenje odluke u razumnom roku, kao segmenta prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
26. U odnosu na zahtjev apelantice Mitre Lukić da joj se zbog dužine trajanja postupka isplati naknada na ime nematerijalne štete, Ustavni sud podsjeća na to da je prema članu 74. Pravila Ustavnog suda ovlašten da izuzetno odredi naknadu nematerijalne štete kao kompenzaciju za utvrđenu povredu apelanticinih ustavnih prava, a kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da nije bilo kršenja njezinog prava na suđenje u „razumnom roku“ u predmetnom parničnom postupku, apelantici ne pripada pravo na isplatu tražene naknade.
Ostali navodi
27. S obzirom na zaključak Ustavnog suda u vezi s povredom prava na suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitati navode apelanata o povredi prava na imovinu budući da se ti navodi zasnivaju na navodima o dužini trajanja postupka.
VIII.Zaključak
28. Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava na donošenje odluke u razumnom roku kao segmenta prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav
1. Evropske konvencije kada žalbeni postupci pred Kantonalnim sudom u predmetima koji zakonom nisu određeni kao hitni, a pokreću složena činjenična i pravna pitanja, traju približno godinu dana, a javne vlasti su preduzele korake primjerene ekonomskoj situaciji u Bosni i Hercegovini kako bi otklonile višedecenijski zaostatak u rješavanju predmeta.
29. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
30. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman