Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2929/15 (H. B.)
Odluka donesena 08. 12. 2015.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršni postupak
- Izvršenje
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o izvršavanju budžeta Federacije Bosne i Hercegovine za 2014. godinu
- Zakon o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izvršenju budžeta Federacije Bosne i Hercegovine za 2014. godinu
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o izvršavanju budžeta Federacije Bosne i Hercegovine za 2014. godinu
- Ukaz o proglašenju Zakona o izvršavanju budžeta Federacije Bosne i Hercegovine za 2014. godinu
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjeni Zakona o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izvršavanju budžeta Federacije Bosne i Hercegovine za 2013. godinu
- Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o izvršnom postupku
- Ispravka Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-2929/15
Apelacija
Odluka o meritumu
08. 12. 2015.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2929/15, rješavajući apelaciju Hazima Begića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 8. decembra 2015. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Hazima Begića.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog neprovođenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 I 311591 12 I od 24.
decembra 2012. godine.
Ova odluka dostavlja se Vladi Federacije Bosne i Hercegovine da, u skladu s ranijim nalogom Ustavnog suda Bosne i Hercegovine iz odluka Ustavnog suda o istim činjeničnim i pravnim pitanjima, izvrši svoje ustavne obaveze i osigura poštovanje ljudskih prava tako što će preduzeti mjere s ciljem da povjerioci koji posjeduju izvršne sudske odluke na teret budžetskih sredstava Federacije Bosne i Hercegovine naplate svoja potraživanja u razumnom roku.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Hazim Begić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Cazina, kojeg zastupa Zlatko Pozderac, advokat iz Cazina, podnio je 11. juna 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neprovođenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 I 311591 12 I od 24. decembra 2012. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 20. augusta 2015. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Općinski sud dostavio je odgovor na apelaciju 2. septembra 2015. godine.
4. Također, Ustavni sud je uzeo u obzir i odgovor na apelacije Vlade Federacije Bosne i Hercegovine dobijen povodom gotovo istog činjeničnog i pravnog stanja u predmetu broj AP 2892/13 (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2892/13 od 17. marta 2015. godine, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
6. Presudom Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 17 0 P 031007 11 Rev od 18. septembra 2012. godine obavezana je tužena Federacija Bosne i Hercegovine da apelantu kao tužiocu na ime naknade nematerijalne štete zbog neosnovanog pritvaranja isplati iznos od 11.500,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom od 22. oktobra 2008. godine pa do isplate, uz naknadu troškova postupka u iznosu od 2.298,60 KM, sve u roku od 30 dana.
7. Kako tužena nije postupila u skladu s navedenom presudom, apelant je 12. decembra 2012. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje na osnovu pravosnažne i izvršne presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 17 0 P 031007 11 Rev od 18. septembra 2012. godine protiv izvršenika, a kao predmet izvršenja opredijelio je izvršenikova novčana sredstva. Predloženo izvršenje Općinski sud je dopustio donoseći Rješenje o izvršenju broj 65 0 I 311591 12 I od 24. decembra 2012. godine, koje je postalo pravosnažno 5. januara 2013. godine, a 29. januara 2013. godine Općinski sud je navedeno rješenje o izvršenju dostavio UniCredit banci d.d. Mostar (u daljnjem tekstu: UniCredit banka) radi daljnjeg provođenja. Dopisom od 8. februara 2013. godine UniCredit banka obavijestila je Općinski sud da je primila navedeno rješenje o izvršenju, koje je zavela u evidenciju redoslijeda koji terete izvršenikov transakcijski račun, a dopis banke Općinski sud je dostavio i tražiocu izvršenja 26. aprila 2013. godine. UniCredit banka je podneskom od 7. marta 2014. godine obavijestila Općinski sud da je prestala biti poslovna banka Federacije Bosne i Hercegovine i vratila je rješenje o izvršenju.
8. Tražilac izvršenja je podneskom od 16. aprila 2014. godine obavijestio sud o novim izvršenikovim transakcijskim žiroračunima koji se vode u različitim bankama, a Općinski sud je navedeno rješenje o izvršenju 2. jula 2014. godine dostavio Union banci d.d. Sarajevo (u daljnjem tekstu: Union banka) na daljnje provođenje, kao prvoj navedenoj banci u podnesku tražioca izvršenja. Union banka je dopisom od 4. augusta 2014. godine obavijestila Općinski sud da postoje smetnje pri realizaciji potraživanja tražioca izvršenja u skladu s članom 138. stav 3. Zakona o izvršnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12; u daljnjem tekstu: Zakon o izvršnom postupku), te da je kopiju rješenja o izvršenju zadržala a original rješenja o izvršenju dostavila Sberbanci BH d.d. Sarajevo (u daljnjem tekstu: Sberbanka BH) na daljnje provođenje, kao i to da je o rješenju o izvršenju obavijestila i Ministarstvo finansija Federacije Bosne i Hercegovine, uz zahtjev da dostave obavijest o predviđenim sredstvima na poziciji budžeta u skladu s važećim zakonskim propisima.
9. Sberbanka BH je dopisom od 16. septembra 2014. godine obavijestila Općinski sud da je postupila prema rješenju o izvršenju u skladu s članom 138. stav 3. Zakona o izvršnom postupku, koje je zavela u red prioriteta naloga prinudne naplate i da je rješenje o izvršenju proslijedila Bor banci d.d. Sarajevo (u daljnjem tekstu: Bor banka) kao sljedećoj banci navedenoj u dopisu.
10. Dopisom od 22. oktobra 2014. godine Bor banka je obavijestila Općinski sud da postoje smetnje za realizaciju predmetnog rješenja u skladu s članom 138. stav 3. Zakona o izvršnom postupku, te da će poslati obavijest Federalnom ministarstvu finansija od kojeg očekuju potvrdu o novčanim sredstvima predviđenim za izvršenje navedenog rješenja o izvršenju. Bor banka je navela i to da je rješenje o izvršenju zavela u evidenciju redoslijeda koji terete izvršenikov račun, a original rješenja o izvršenju je proslijedila NLB banci d.d. Tuzla (u daljnjem tekstu: NLB banka) radi daljnjeg provođenja.
11. NLB banka je dopisom od 2. decembra 2015. godine obavijestila Općinski sud da je rješenje o izvršenju zaprimila, te da će se izvršenje na teret budžeta Federacije Bosne i Hercegovine provesti u visini predviđenoj na određenoj poziciji budžeta.
12. Prema stanju spisa, rješenje o izvršenju nije provedeno.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
13. Apelant smatra da su mu zbog neprovođenja rješenja o izvršenju povrijeđeni pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav
1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je zbog dužine trajanja izvršnog postupka, odnosno zbog neprovođenja navedenog rješenja o izvršenju, tražio naknadu nematerijalne štete u iznosu od 600,00 KM.
b) Odgovor na apelaciju
14. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo tok izvršnog postupka navedenog u činjeničnom dijelu odluke, te je istakao da izvršni postupak vodi u skladu sa zakonom i da sud objektivno ne može utjecati na redoslijed isplate navedenih potraživanja, s obzirom na to da se novčane isplate vrše shodno planiranim i predviđenim budžetskim sredstvima.
c) Odgovori na apelaciju (AP 2892/13)
15. Vlada Federacije Bosne i Hercegovine u svom odgovoru navela je da je, postupajući prema nalozima Ustavnog suda iz ranijih odluka, na svojoj 103. sjednici održanoj 13. marta 2014. godine donijela zaključak kojim je zadužila Federalno ministarstvo finansija da okonča obaveze na uspostavljanju centralne evidencije izvršnih sudskih odluka s tačno utvrđenim redoslijedom realizacije presuda, u skladu s odlukama Ustavnog suda. S tim u vezi, Federalno ministarstvo finansija je prethodno sačinilo evidenciju zaprimljenih izvršnih sudskih odluka sa hronološkim redoslijedom isplate povjerilaca kojih, prema sačinjenoj evidenciji, ima 7.105. Također, izračunata su ukupna potraživanja povjerilaca, i to na ime glavnice u iznosu od 14.300.446,04 KM, a na ime troškova postupka iznos od 2.934.321,39 KM. Budžetom za 2014. godinu za izvršenje sudskih presuda i rješenja o izvršenju planirana su sredstva u iznosu od 17.000.000,00 KM, za zatezne kamate na sudska rješenja i troškove spora planirana su sredstva u iznosu od 8.000.000,00 KM, dok su na ime isplate glavnog dijela duga u 2014. godini potrebna sredstva u iznosu od 12.000.000,00 KM, tako da je u okviru preostalog iznosa sredstava (5.000.000,00 KM), shodno hronološkom redoslijedu, moguće realizirati izvršna rješenja zaključno s rednim brojem 1.836. Vlada Federacije Bosne i Hercegovine je istakla da je u međuvremenu Federalno ministarstvo finansija iz objektivnih razloga zatvorilo račune u dotadašnjim bankama (Raiffeisen Bank d.d. BiH, Nova banka a.d., Intesa Sanpaolo banka BiH i Hypo Alpe Adria Bank d.d.) i otvorilo nove račune u Union banci, Sberbank BH, Bor banci i NLB banci, te da su ranije poslovne banke vratile rješenja o izvršenju nadležnom sudu koji će ih nakon dopune rješenja o izvršenju (novi računi banaka) dostaviti izvršenikovim novim poslovnim bankama. S tim u vezi, Federalno ministarstvo finansija je sačinilo novi hronološki redoslijed povjerilaca prema datumu dostavljanja izvršnog naslova bankama od nadležnog suda (od 16. aprila 2014. godine do 4. decembra 2014. godine, zaključno s rednim brojem 2.320) koji se u kontinuitetu dopunjuje.
V. Relevantni propisi
16. Zakon o izvršnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12) u relevantnom dijelu glasi:
Član 6.
(1) Sredstva izvršenja su izvršne radnje ili sistem takvih radnji kojima se prema zakonu potraživanje prinudno ostvaruje.
(2) Predmet izvršenja su stvari i prava na kojim se prema zakonu može provesti izvršenje radi ostvarenja potraživanja.
(3) Izvršne radnje mogu se neposredno provesti protiv izvršenika i drugih osoba, u skladu sa ovim zakonom.
Član 7.
(1) Predmet izvršenja ne mogu biti stvari van prometa kao ni rudno blago i druga prirodna bogatstva.
(2) Predmet izvršenja ne mogu biti objekti, naoružanje i oprema za potrebe oružanih snaga i policije, kao ni novčana sredstva osigurana za te namjene.
Član 8.
(1) Sud rješenjem određuje izvršenje onim sredstvom i na onim predmetima koji su navedeni u izvršnom prijedlogu.
(2) Ako je predloženo više sredstava ili više predmeta izvršenja sud može ograničiti izvršenje samo na neke od tih sredstava ili predmeta ako su dovoljni za ostvarenje potraživanja.
(3) Ako se izvršno rješenje o izvršenju na određenom predmetu ili sredstvu ne može provesti, tražilac izvršenja može radi namirenja istog potraživanja predložiti novo sredstvo ili predmet izvršenja o čemu će sud odlučiti rješenjem.
Član 22.
Sud određuje izvršenje samo na osnovu izvršne i vjerodostojne isprave, ako ovim zakonom nije drukčije određeno.
Član 65.
Izvršenje radi ostvarenja novčanog potraživanja određuje se i provodi u obimu koji je potreban za namirenje tog potraživanja.
Član 66.
Više tražilaca izvršenja koji ostvaruju svoja potraživanja prema istom izvršeniku na istom predmetu izvršenja namiruju se onim redom kojim su stekli pravo da se iz tog predmeta namire, ako zakonom nije drukčije određeno.
Član 79a.
(1) Ne može biti predmet izvršenja nekretnina Federacije, kantona, grada, općine i javnog fonda.
(2) Ne može biti predmet izvršenja nekretnina ustanove koja se finansira u cijelosti ili djelimično iz budžeta, a koja je osnovana za vršenje djelatnosti od javnog interesa kojom se osigurava ostvarivanje prava na obrazovanje, zdravstvenu zaštitu, dječiju zaštitu, socijalnu zaštitu, nauku, kulturu i fizičku kulturu, ako nekretnina služi za vršenje djelatnosti te ustanove i ako cilj vršenja djelatnosti nije sticanje dobiti.
Član 79b.
Nadležni sud u svakom konkretnom slučaju odlučuje o ispunjenju uslova za izuzimanje od izvršenja iz prethodnog člana.
Član 138. st. 3, 5. i 6.
Ograničenje izvršenja (3) Izvršenje na teret sredstava budžeta Federacije Bosne i Hercegovine i kantona provest će se u visini predviđenoj na određenoj poziciji budžeta i u skladu sa Zakonom o izvršavanju budžeta.
(5) Više povjerilaca koji ostvaruju svoja novčana potraživanja iz budžeta namiruju se onim redom kojim su stekli pravo da se namire iz budžeta, s tim da zastarijevanje ne teče do konačnog namirenja potraživanja iz sudske odluke.
(6) Svi nivoi vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine (Federacija, kanton, grad i općina) koji imaju izvršne sudske presude dužni su u svojim budžetima predvidjeti sredstva za isplatu sudskih izvršnih rješenja na teret tih budžeta u iznosu od najmanje 5% od ukupnog budžeta.
Član 166. st. 1, 2, 4. i 5.
Prinudno izvršenje (1) Izvršenje radi ostvarenja novčanog potraživanja prema izvršeniku može se provesti na svim sredstvima na njegovim računima kod banke, osim ako zakonom nije drukčije određeno.
(2) Rješenjem o izvršenju na novčanim sredstvima koja se vode na transakcijskom računu izvršenika nalaže se banci da novčani iznos za koji je izvršenje određeno prenese s transakcijskog računa izvršenika na transakcijski račun tražioca izvršenja, a za potraživanja za koja nije propisana naplata preko žiroračuna kod banke da isplati taj iznos tražiocu izvršenja u gotovom novcu.
(4) U rješenju o izvršenju iz st. 2. i 3. ovog člana odredit će se broj računa izvršenika s kojeg treba obaviti isplatu i broj računa tražioca izvršenja na koji isplatu treba obaviti ili drugi način obavljanja isplate.
(5) Sud će rješenjem o izvršenju obavezati banku da dostavi izvještaj o svim promjenama na računu izvršenika ako sredstava na računu nema ili su ona nedovoljna za namirenje potraživanja određenih rješenjem o izvršenju. Izvještaj obuhvata promjene na računu za period od 30 dana do donošenja rješenja o izvršenju i mora da sadrži svaku transakciju na računu, uključujući podizanje gotovine, uplate na račun i isplate sa računa, unutarbankarske i međubankarske prijenose. [...] Član 167.
Redoslijed naplate (1) Banka naplatu obavlja redom, prema vremenu dostave rješenja o izvršenju ako zakonom nije drukčije određeno.
(2) Banka vodi posebnu evidenciju redoslijeda rješenja o izvršenju po danu i vremenu dostave i izdaje tražiocu izvršenja, na njegov zahtjev, potvrdu o mjestu njegovog potraživanja u tom redoslijedu.
(3) Banka ne može provesti nalog izvršenika prije isplate potraživanja utvrđene rješenjem o izvršenju, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno.
(4) S rješenjem o izvršenju izjednačena je isprava za koju je to predviđeno posebnim zakonom.
Član 169.
Postupak u slučaju kad nema sredstava na računu (1) Ako na računu označenom u rješenju o izvršenju nema sredstava, banka će u korist tog računa izvršiti prijenos izvršenikovih sredstava u odgovarajućem iznosu sa drugih računa u toj banci, a prema redoslijedu koji označi tražilac izvršenja.
(2) Ukoliko banka ne uspije u cjelini naplatiti izvršnu tražbinu zbog nedostatka sredstava na računu, držat će rješenje o izvršenju u posebnoj evidenciji i po njemu obaviti prijenos kad sredstva pristignu na račun, ukoliko rješenjem o izvršenju nije drugačije određeno. (3) O tome da nema sredstava na računu banka će obavijestiti sud bez odlaganja. Uz tu obavijest banka će dostaviti sudu i izvještaj o promjenama na računu iz stava 5. člana 166. ovog zakona.
Član 170. stav 1.
Postupak u slučaju smetnji za provođenje izvršenja (1) Ako banka smatra da postoje zakonske ili druge smetnje za izvršenje po odredbama glave XII ovog zakona, zadržat će rješenje o izvršenju, izvršiti pljenidbu sredstava izvršenika i o smetnjama obavijestiti sud.
Član 172.
Redoslijed namirenja s pojedinih računa pravnih lica Ukoliko izvršenik ima novčana sredstva na više računa kod jedne ili više banaka, shodno se primjenjuju odredbe člana 171. ovog zakona.
Član 175.
Odgovornost banaka za štetu Banka koja ne postupi u skladu sa rješenjem o izvršenju i drugim sudskim nalozima odgovara za štetu prouzrokovanu tražiocu izvršenja po općim pravilima o naknadi štete.
17. Budžet Federacije Bosne i Hercegovine za 2011. godinu („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ broj 14/11) u relevantnom dijelu glasi:
614800 Izvršenje sudskih presuda i rješenja o izvršenju 13.000.000 KM 614800 Sudske presude po osnovu neizmirenih plaća Vojsci FBiH 1.500.000 KM 614800 Sudske presude po osnovu dobavljača 1.500.000 KM 614800 Izvršenje odluka Ustavnog suda BiH/Evropskog suda za ljudska prava 2.500.000 KM.
18. Budžet Federacije Bosne i Hercegovine za 2012. godinu („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ broj 3/12) u relevantnom dijelu glasi:
614800 Izvršenje sudskih presuda i rješenja o izvršenju 11.000.000 KM 614800 Sudske presude po osnovu neizmirenih plaća Vojsci FBiH 500.000 KM 614800 Sudske presude po osnovu dobavljača 0 KM 614800Izvršenje odluka Ustavnog suda BiH/Evropskog suda za ljudska prava 500.000 KM.
19. Budžet Federacije Bosne i Hercegovine za 2013. godinu („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 106/12 i 99/13) u relevantnom dijelu glasi:
614800 Izvršenje sudskih presuda i rješenja o izvršenju 18.000.000 KM 614800 Sudske presude po osnovu neizmirenih plaća Vojsci FBiH 200.000 KM 614800 Sudske presude po osnovu dobavljača 150.000 KM 614800Izvršenje odluka Ustavnog suda BiH/Evropskog suda za ljudska prava 100.000 KM
20. Budžet Federacije Bosne i Hercegovine za 2014. godinu („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 99/13, 45/14 i 66/14) u relevantnom dijelu glasi:
614800 Izvršenje sudskih presuda i rješenja o izvršenju 17.000.000 KM 614800 Sudske presude po osnovu neizmirenih plaća Vojsci FBiH 350.000 KM 614800 Sudske presude po osnovu dobavljača 100.000 KM 614800Izvršenje odluka Ustavnog suda BiH/Evropskog suda za ljudska prava 100.000 KM
21. Budžet Federacije Bosne i Hercegovine za 2015. godinu („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ broj 25/15) u relevantnom dijelu glasi:
614800 Izvršenje sudskih presuda i rješenja o izvršenju 17.000.000 KM 614800 Sudske presude po osnovu neizmirenih plaća Vojsci FBiH 300.000 KM 614800 Sudske presude po osnovu dobavljača 100.000 KM 614800Izvršenje odluka Ustavnog suda BiH/Evropskog suda za ljudska prava 100.000 KM. VI.Dopustivost i meritum
22. Ustavni sud naglašava da je o gotovo identičnim pravnim pitanjima – neizvršenju rješenja o izvršenju na teret sredstava budžeta Federacije Bosne i Hercegovine razmatrao u Odluci broj AP 1544/08 (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1544/08 od 27. maja 2011. godine, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Razlozi navedeni u Odluci Ustavnog suda broj AP 1544/08 u pogledu dopustivosti apelacije u cijelosti se odnose i na ovu odluku, pa se Ustavni sud, umjesto posebnog obrazloženja o dopustivosti konkretne apelacije, u cijelosti poziva na razloge navedene u citiranoj odluci Ustavnog suda.
23. Također, u vezi s meritumom predmeta u odnosu na navode o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud naglašava da se razlozi dati u citiranoj Odluci broj AP 1544/08 u cijelosti odnose i na ovaj predmet. Ustavni sud je u navedenoj odluci istakao: „U konkretnom slučaju, suština problema je, po shvatanju Ustavnog suda, u tome što Federacija nije napravila ukupan zbir i listu svih potraživanja (glavnica i kamate) koja mora isplatiti iz svojih budžetskih sredstava na temelju izvršnih sudskih odluka, a koja su pravosnažnim sudskim odlukama dosuđena nakon 31. decembra 2002. godine i koja se ne ograničavaju prema predmetu spora. Tako je nemoguće procijeniti, uzimajući u obzir prosječna izdvajanja budžetskih sredstava namijenjena za isplatu izvršnih sudskih odluka, kada će povjeriocima biti isplaćeni. Osim toga, problem je i što ne postoji centralna evidencija potraživanja svih povjerilaca sačinjena prema datumu njihovog izvršnog naslova sa evidentiranim isplatama (ukoliko ih je bilo), te s redoslijedom dalje isplate, koja bi bila transparentna u odnosu na povjerioce, kako bi se izbjegle sve sumnje da nekome može biti izvršena isplata prije nego što je njegov izvršni naslov došao na red da bude isplaćen. Ispunjavanjem navedenog i planiranjem adekvatnih novčanih iznosa u budžetu svake godine iz kojih bi se mogla izvršiti isplata svim povjeriocima u razumnom roku Federacija bi ispunila svoju pozitivnu obavezu da osigura poštovanje ljudskih prava (konkretno prava na izvršenje pravosnažne sudske odluke iz člana 6. stav
1. Evropske konvencije, uključujući i pravo na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju) iz člana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Evropske konvencije.“
24. Dalje, Ustavni sud zapaža da iz odgovora Vlade Federacije Bosne i Hercegovine u predmetu broj AP 2892/13 (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2892/13 od 17. marta 2015. godine, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba), kao i iz ranije dostavljene informacije u pogledu izvršenja naloga iz Odluke broj AP 3765/13 od 25. juna 2014. godine, vidljivo je da su evidentni pokušaji Vlade Federacije Bosne i Hercegovine da prema raspoloživim mogućnostima osigura izvršenje pravosnažnih sudskih odluka, odnosno da osigura izvršenje rješenja o izvršenju na teret sredstava budžeta Federacije Bosne i Hercegovine. Naime, iz navedene informacije je vidljivo da je Vlada Federacije Bosne i Hercegovine postupila u skladu s nalozima iz ranije donesenih odluka Ustavnog suda u kojima su razmatrana pravna pitanja kao u predmetnoj apelaciji (neizvršenje rješenja o izvršenju na teret sredstava budžeta Federacije Bosne i Hercegovine). Ustavni sud primjećuje da je Vlada Federacije Bosne i Hercegovine preduzela niz radnji u skladu s datim nalozima, tako što je na sjednici održanoj 13. marta 2014. godine donijela zaključak kojim je obavezala Federalno ministarstvo finansija da okonča obaveze na uspostavljanju centralne evidencije izvršnih sudskih odluka s tačno utvrđenim redoslijedom realizacije presuda. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da, prema prethodno sačinjenoj evidenciji, broj povjerilaca iznosi 7.105, njihova ukupna potraživanja na ime glavnice iznose 14.300.446,04 KM, a na ime troškova postupka 2.934.321,39 KM. Vlada Federacije Bosne i Hercegovine je u budžetu za 2014. godinu planirala sredstva u iznosu od 17.000.000,00 KM za izvršenje sudskih presuda i rješenja o izvršenju. Međutim, budući da je na ime isplate glavnog dijela duga u 2014. godini potrebno 12.000.000,00 KM, to je u okviru preostalog iznosa sredstava (5.000.000,00 KM) bilo moguće izvršiti realizaciju izvršnih rješenja zaključno s rednim brojem 1.836. Također, iz dostavljenog odgovora vidljivo je da je Federalno ministarstvo finansija zatvorilo račune u dotadašnjim poslovnim bankama i otvorilo nove račune, te da je nakon toga sačinilo novi hronološki redoslijed isplate povjerilaca koji u kontinuitetu dopunjuje. Međutim, iako su evidentni napori Vlade Federacije Bosne i Hercegovine da poštuje svoje pozitivne obaveze, očigledno je da, zbog ukupnih potraživanja povjerilaca prema Federaciji Bosne i Hercegovine, ona ne mogu biti isplaćivana većom dinamikom od predviđene zbog ugrožavanja redovnog funkcioniranja entiteta, te da Vlada Federacije Bosne i Hercegovine nije u mogućnosti odmah u cijelosti da postupi prema svim presudama sudova i odlukama Ustavnog suda, ali da u kontinuitetu stvara uvjete za njihovu postepenu realizaciju. Dakle, evidentno je da apelant, i pored svih preduzetih mjera, prema postojećoj dinamici isplate na osnovu pravosnažnih sudskih odluka neće moći naplatiti svoja potraživanja još niz godina.
25. Ustavni sud napominje da su, prema članu I/2. Ustava Bosne i Hercegovine, te prema članu
1. Evropske konvencije, svi nivoi vlasti u Bosni i Hercegovini dužni osigurati poštovanje individualnih ljudskih prava u koja se ubraja i pravo na izvršenje pravosnažne sudske odluke prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije, uključujući i pravo na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, s obzirom na to da su pravosnažnom sudskom odlukom dosuđena novčana potraživanja. Takva obaveza se ne može umanjiti činjenicom da u konkretnom slučaju izvršenje ide na teret budžetskih sredstava jednog entiteta, te da, zbog velikog broja povjerilaca, nema raspoloživih sredstava na kojima bi se izvršenje moglo provesti. U vezi s navedenim, Ustavni sud podsjeća na stav Evropskog suda za ljudska prava usvojen u predmetu Jeličić protiv BiH (vidi presudu od 31. oktobra 2006. godine, stav 39), na koji se Evropski sud za ljudska prava ponovo pozvao u drugom predmetu ove vrste protiv naše države (vidi Čolić i dr. protiv BiH, presuda od 10. novembra 2009. godine), prema kojem: „Sud i dalje ponavlja da ne prihvata da državne vlasti navode nedostatak sredstava kao izgovor za nepoštovanje obaveza proisteklih iz presude. Doduše, odgoda u izvršenju presude može se opravdati posebnim okolnostima, ali odgoda ne može biti takva da naruši srž prava koje štiti član 6 § 1 (vidi, Burdov v. Rusija, broj 59498/00, § 35, ECHR 2002-III, i Teteriny v. Rusija, broj 11931/03, § 41, od 30. juna 2005. godine).“
26. Također, Ustavni sud ukazuje i na presudu Evropskog suda Đurić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, gdje je Evropski sud razmatrao neizvršenje pravosnažnih i izvršnih presuda domaćih sudova kojima je aplikantima dosuđena ratna šteta. U navedenoj presudi, ispitujući adekvatnost mjera koje je preduzela Republika Srpska za izvršenje pravosnažnih domaćih presuda kojima je dosuđena ratna šteta, Evropski sud se osvrnuo na Plan izmirenja (iz oktobra 2012. godine) za isplatu ratne štete kojim je predviđeno izvršenje pravosnažnih presuda kojima se naređuje isplata ratne štete u gotovini, u roku od 13 godina, počevši od 2013. godine, koji je u julu 2013. godine produžen na period od 20 godina. Evropski sud je, između ostalog, ukazao na to da, iako izvršenje pravosnažnih presuda prema vremenskim fazama može biti prihvatljivo u izuzetnim okolnostima (vidi Immobiliare Saffi protiv Italije [GC], broj 22774/93, tačka 74, ESLJP 1999-V), predloženi period od 20 godina suviše je dug imajući u vidu znatno kašnjenje do kojeg je već došlo. Također, Evropski sud je i u ovoj odluci ponovio da državni organ ne može isticati nedostatak sredstava kao opravdanje za nenamirenje duga utvrđenog sudskom presudom (vidi Burdov protiv Rusije, broj 59498/00, tačka 35, ESLJP 2002-III, Teteriny protiv Rusije, broj 11931/03, tačka 41, 30. juni 2005. godine, i Jeličić protiv Bosne i Hercegovine, broj 41183/02, tačke 39. i 42, ESLJP 2006-XII).
27. Ustavni sud podržava navedeni stav Evropskog suda kojim nedostatak sredstava ne može biti izgovor za nepoštovanje obaveza proisteklih iz presude, te u konkretnom slučaju zapaža da je Vlada Federacije Bosne i Hercegovine preduzela neophodne korake s ciljem izvršenja naloga iz ranije donesenih odluka Ustavnog suda. Međutim, imajući u vidu da je za izvršenje sudskih presuda i rješenja o izvršenju po pravosnažnim sudskim presudama u budžetu Federacije Bosne i Hercegovine za 2014. i 2015. godinu planirano po 17.000.000,00 KM od kojih je u 2014. godini (preostalim iznosom od 5.000.000,00 KM) izvršena realizacija izvršnih rješenja zaključno sa rednim brojem 1.863, proizlazi da će apelant morati čekati na realizaciju svojih potraživanja, odnosno na izvršenje još niz godina. S obzirom na navedeno, te imajući u vidu već usvojene stavove Evropskog suda i Ustavnog suda u sličnim predmetima koji se, s obzirom na okolnosti konkretnih predmeta i pitanja koja pokreću, mogu primijeniti i na apelantov slučaj, Ustavni sud zaključuje da je u predmetnom slučaju, zbog apelantove nemogućnosti da realizira izvršenje pravosnažne sudske odluke donesene u njegovu korist, povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pitanje naknade nematerijalne štete
28. Apelant je zbog dužine trajanja izvršnog postupka, odnosno zbog neprovođenja rješenja o izvršenju tražio naknadu nematerijalne štete u iznosu od 600,00 KM. U skladu s članom 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
29. Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju izdavanje naloga Vladi Federacije Bosne i Hercegovine da izvrši svoje ustavne obaveze i osigura poštovanje ljudskih prava tako što će preduzeti odgovarajuće zakonske mjere s ciljem da apelant i ostali povjerioci koji posjeduju izvršne sudske odluke na teret budžetskih sredstava Federacije Bosne i Hercegovine naplate svoja potraživanja u što kraćem roku odgovarajuća satisfakcija za apelanta.
VII.Zaključak
30. Ustavni sud zaključuje da je apelantu povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer ne postoje garancije da će apelant kao imalac izvršnog sudskog naslova moći naplatiti svoja potraživanja u razumnom roku.
31. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
32. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman