Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2272/15 (I. Z.)
Odluka donesena 08. 12. 2015.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2272/15
Apelacija
Odluka o meritumu
08. 12. 2015.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2272/15, rješavajući apelaciju Ibre Zulanovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1), (2) i (3) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 8. decembra 2015. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Djelimično se usvaja apelacija Ibre Zulanovića.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan Rješenjem Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 92 0 Rs 037288 14 Rsž od 27. marta 2014. godine.
Nalaže se Vladi Republike Srpske da, u skladu s članom 74.
Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Ibri Zulanoviću u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke isplati iznos od 300,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku na koji će se nakon isteka ovog roka plaćati zakonska zatezna kamata.
Nalaže se Vladi Republike Srpske da, u skladu s članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odbija se kao neosnovana apelacija Ibre Zulanovića podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 92 0 Rs 037288 14 Rsž od 27. marta 2014. godine.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Ibro Zulanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Vogošće, koga zastupa Senija Poropat, advokat iz Vogošće, podnio je 11. maja 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka koji se vodio po žalbi pred Okružnim sudom u Istočnom Sarajevu (u daljem tekstu: Okružni sud) u predmetu broj 92 0 Rs 037288 14 Rsž, a koji je okončan Rješenjem Okružnog suda broj 92 0 Rs 037288 14 Rsž od 27. marta 2014. godine, koje je apelant primio 31. jula 2015. godine.
2. U dopuni apelacije podnesene Ustavnom sudu 25. augusta 2015. godine apelant je proširio navode iz apelacije i osporio je i Rješenje Okružnog suda broj 92 0 Rs 037288 14 Rsž od 27. marta 2014. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
3. Na osnovu člana 23. stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Okružnog suda zatraženo je 26. juna 2015. godine da dostavi odgovor na apelaciju, a od Osnovnog suda u Vlasenici (u daljem tekstu: Osnovni sud) zatraženo je 13. jula 2015. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
4. Odgovor na apelaciju Okružni sud je dostavio 6. juna 2015. godine, a Osnovni sud 28. jula 2015. godine.
III. Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
6. Apelantu je, kao ranije zaposlenom u Šumsko-industrijskom preduzeću Han-Pijesak kome je nezakonito prestao radni odnos, Komisija za implementaciju člana 152. Ministarstva rada i boračko-invalidske zaštite Rješenjem broj 05/5-57594/SS od 26. oktobra 2012. godine priznala pravo na otpremninu u visini od 1,33 prosječne plaće u Republici Srpskoj u posljednja tri mjeseca, prije mjeseca u kome se apelantu priznaje pravo na otpremninu, odnosno vrši isplata otpremnine, prema podacima Republičkog zavoda za statistiku, a isplata otpremnine vršit će se kada se osiguraju sredstva za te namjene.
7. Apelant je 29. maja 2013. godine podnio tužbu Osnovnom sudu protiv tužene Republike Srpske, Vlade - Ministarstva rada i boračko-invalidske zaštite Banja Luka, radi potraživanja iz radnog odnosa, isplate otpremnine, koja mu je priznata navedenim rješenjem Komisije za implemantaciju člana 152. Ministarstva rada i boračko-invalidske zaštite, vrijednost spora 2.459,00 KM. Osnovni sud je u ovoj pravnoj stvari donio Presudu broj 92 0 Rs 037288 13 Rs od 5. decembra 2013. godine kojom je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev apelanta kao tužioca na koju presudu je apelant podnio žalbu 14. januara 2014. godine i predmet je, radi daljeg postupanja po žalbi, dostavljen Okružnom sudu 12. marta 2014. godine.
8. Okružni sud je po apelantovoj žalbi odlučio Rješenjem broj 92 0 Rs 037288 14 Rsž od 27. marta 2014. godine, kojim je prvostepenu presudu ukinuo a apelantovu tužbu odbacio u skladu sa odredbom člana 227. stav 2. Zakona o parničnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13, u daljem tekstu: Zakon o parničnom postupku), jer se radilo o predmetu koji ne spada u sudsku nadležnost iz razloga što Rješenje Komisije za implementaciju člana 152. Ministarstva rada i boračko-invalidske zaštite broj 05/5-57594/SS od 26. oktobra 2012. godine, kojim je apelantu priznato pravo na otpremninu, predstavlja upravni akt protiv koga se, kada je konačan, može voditi upravni spor. Kako apelant kao tužilac u ovoj pravnoj stvari nije pokrenuo upravni spor, već je tužbom pokrenuo predmetni parnični postupak, a radi potraživanja iz istog pravnog osnova, odnosno otpremnine iz člana 152. Zakona o radu Republike Srpske - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 55/07, u daljem tekstu: Zakon o radu), to je Okružni sud, u skladu sa odredbom člana 227. stav 2. Zakona o parničnom postupku, ukinuo prvostepenu presudu i apelantovu tužbu odbacio.
9. Okružni sud je predmet Osnovnog suda, zajedno sa odlukom drugostepenog suda, u dovoljnom broju primjeraka vratio Osnovnom sudu koji je spis primio 7. aprila 2014. godine.
10. Osnovni sud je navedeno rješenje drugostepenog suda dostavio apelantu 31. jula 2015. godine.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
11. Apelant smatra da je, zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka, odnosno žalbenog postupka pred Okružnim sudom, došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje i prava na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljem tekstu: Evropska konvencija) i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je, zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka pred drugostepenim sudom, tražio naknadu nematerijalne štete u iznosu od 2.200,00 KM. U dopuni apelacije apelant je osporio i Rješenje Okružnog suda broj 92 0 Rs 037288 14 Rsž od 27. marta 2014. godine, koje je primio 31. jula 2015. godine, ističući da je odluka donesena proizvoljnom primjenom Zakona o radu i Zakona o parničnom postupku.
b) Odgovor na apelaciju
12. U odgovoru na apelaciju Okružni sud je istakao da je predmet Osnovnog suda radi postupanja po apelantovoj žalbi primio 12. marta 2014. godine, da je u ovoj pravnoj stvari donio Rješenje broj 92 0 Rs 037288 14 Rsž od 27. marta 2014. godine kojim je Presudu Osnovnog suda broj 92 0 Rs 037288 13 Rs od 5. decembra 2013. godine ukinuo i tužbu apelanta kao tužioca odbacio. Okružni sud je naveo i to da je 3. aprila 2014. godine predmet Osnovnog suda zajedno sa odlukom drugostepenog suda u dovoljnom broju primjeraka vratio Osnovnom sudu, koji je spis primio 7. aprila 2014. godine.
13. Osnovni sud je u odgovoru na apelaciju istakao da je predmetni parnični postupak proveo u skladu sa zakonom, te da iz stanja spisa proizlazi da Okružni sud drugostepenu odluku nije dostavio parničnim strankama u predmetnom parničnom postupku, već da je spis vratio Osnovnom sudu zajedno sa drugostepenom odlukom koju će Osnovni sud dostaviti parničnim strankama.
V. Relevantni propisi
14. Zakon o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 227. stav (2) Ako drugostepeni sud utvrdi da je u postupku pred prvostepenim sudom odlučeno o zahtjevu koji nije u sudskoj nadležnosti ili o zahtjevu o kome već teče parnica ili o kome već prije pravosnažno presuđeno ili koga se tužilac odrekao ili o kome je već zaključeno sudsko poravnanje, ukinuće prvostepenu presudu i odbaciti tužbu.
Član 232.
Drugostepeni sud dostaviće svoju odluku strankama i drugim zainteresovanim licima, kao i sudu prvog stepena.
VI. Dopustivost
15. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
16. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
17. U skladu s članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
18. Apelant se obratio Ustavnom sudu zbog činjenice da postupak po žalbi pred Okružnim sudom dugo traje, odnosno da u konkretnom slučaju nije u „razumnom roku“ donesena odluka u skladu sa odredbom člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U konkretnom slučaju, u smislu odredbi člana 18. stav 2. Pravila Ustavnog suda, apelacija je u odnosu na navode o suđenju u razumnom roku bila dopustiva u vrijeme njenog podnošenja, jer je apelant konačnu odluku drugostepenog suda primio nakon podnošenja apelacije, 31. jula 2015. godine.
19. Zatim, postupak je u međuvremenu okončan Rješenjem Okružnog suda broj 92 0 Rs 037288 14 Rsž od 27. marta 2014. godine, koje je apelant primio 31. jula 2015. godine. Navedeno rješenje apelant je osporio dopunom apelacije od 25. augusta 2015. godine iz čega proizlazi da je apelacija podnesena u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je apelacija očigledno (prima facie) neosnovana.
20. Na osnovu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
21. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka pred drugostepenim sudom, kao i zbog proizvoljne primjene procesnog i materijalnog prava pri donošenju osporenog rješenja, došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje, prava na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na pravično suđenje
22. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom,
23. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […] Pravo na suđenje u razumnom roku
24. Ustavni sud podsjeća na to da se, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Vernillo, presuda od 20. februara 1981. godine, Serija A broj 198, stav 30, i Zimmermann i Steiner, presuda od 13. jula 1983. godine, Serija A broj 66, stav 24). Period koji se uzima u obzir
25. Ustavni sud podsjeća da, u skladu sa članom 31. Pravila Ustavnog suda, u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju apelant žalio na nerazumnu dužinu trajanja predmetnog parničnog postupka pred drugostepenim sudom.
26. Ustavni sud zapaža da je apelant žalbu na prvostepenu presudu podnio Okružnom sudu putem prvostepenog suda 9. januara 2014. godine, a cio spis, radi daljeg postupanja po apelantovoj žalbi, Okružni sud je primio 12. marta 2014. godine o kojoj je odlučio 27. marta 2014. godine, a drugostepena odluka je apelantu dostavljena 31. jula 2015. godine. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine trajanja predmetnog parničnog postupka pred drugostepenim sudom jeste duži od jedne i po godine.
Analiza razumnosti trajanja postupka
27. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku koji se po apelantovoj žalbi vodio pred Okružnim sudom, da se radi o postupku koji je od velikog značaja za apelanta, jer je u pitanju radni spor čije rješavanje zahtijeva određenu hitnost u postupanju, te da se radi o postupku koji nije naročito složen.
28. Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud, rješavajući po apelantovoj tužbi, donio prvostepenu Presudu broj 92 0 Rs 037288 13 Rs od 5. decembra 2013. godine na koju je apelant podnio žalbu 14. januara 2014. godine i cio spis prvostepenog suda, radi daljeg postupanja po žalbi, dostavljen je Okružnom sudu 12. marta 2014. godine. S obzirom na činjenicu da se u predmetnom parničnom postupku rješavalo pitanje iz radnog odnosa, čiji postupak zahtijeva određenu hitnost, to Ustavni sud zapaža da je Okružni sud, nakon prijema prvostepenog spisa o apelantovoj žalbi, blagovremeno odlučio, odnosno u roku od 15 dana od dana prijema prvostepenog predmeta. Okružni sud je, rješavajući po apelantovoj žalbi, donio Rješenje broj 92 0 Rs 037288 14 Rsž od 27. marta 2014. godine kojim je ukinuo prvostepenu presudu a apelantovu tužbu odbacio. Međutim, Ustavni sud zapaža da Okružni sud, iako je blagovremeno odlučio po apelantovoj žalbi u predmetnom parničnom postupku, nije postupio efikasno, jer drugostepenu odluku nije, u skladu sa odredbom člana 232. Zakona o parničnom postupku, dostavio i parničnim strankama, već je cio spis sa navedenim drugostepenim rješenjem dostavio prvostepenom sudu.
29. Kako ni Osnovni sud nakon prijema predmeta nije blagovremeno dostavio drugostepenu odluku parničnim strankama, apelant je podnio apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka pred drugostepenim sudom, jer nije imao saznanje da je drugostepeni sud o njegovoj žalbi odlučio u roku od 15 dana, i to godinu dana prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu. Zbog nedostavljanja navedene odluke, predmetni žalbeni postupak za apelanta je u procesnom smislu trajao duže od jedne i po godine, a u pitanju je radni spor koji zahtijeva određenu hitnost u postupanju. Pri tome Ustavni sud zapaža da apelant svojim ponašanjem nije doprinio dužini trajanja predmetnog posutpka.
30. Ustavni sud zapaža da je u okolnostima konretnog slučaja, zbog propusta Okružnog suda da svoju odluku dostavi parničnim strankama, predmetni žalbeni postupak trajao duže od godinu i po iako je drugostepena odluka donesena u roku od 15 dana, što je uzrokovalo povredu apelantovog prava na donošenje odluke u razumnom roku, sadržanom u standardima prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pitanje naknade nematerijalne štete
31. Apelant je, zbog dužine trajanja žalbenog postupka pred Okružnim sudom, tražio naknadu nematerijalne štete u iznosu od 2.200,00 KM. U skladu s članom 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
32. Prilikom odlučivanja o apelantovom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeno načelo određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom načelu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost.
33. U konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da se radi o predmetu koji zahtijeva posebnu hitnost, te bi apelantu za dužinu trajanja postupka pred Okružnim sudom, na čiju dužinu se u apelaciji žalio, trebalo da se isplati iznos od 300,00 KM, a koji je apelantu dužna da isplati Vlada Republike Srpske, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.
34. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
Primjena materijalnog i procesnog prava
35. Apelant smatra da mu je Rješenjem Okružnog suda broj 92 0 Rs 037288 14 Rsž od 27. marta 2014. godine povrijeđeno pravo na pravično suđenje zbog proizvoljne primjene materijalnog i procesnog prava.
36. S tim u vezi, Ustavni sud, prije svega, ukazuje da, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak Ustavnog suda nije preispitivanje zaključaka redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan da supstituira redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska.
37. U konkretnom slučaju iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda Ustavni sud zapaža da je Okružni sud u obrazloženju osporenog rješenja dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučivanje, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kom dijelu bila proizvoljna, niti da je primjena procesnih zakona i garancija bila na apelantovu štetu. Ustavni sud naročito ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede prava na pravično suđenje osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kom je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud u datom obrazloženju osporene odluke ne vidi bilo kakvu proizvoljnost na osnovu čega proizlazi da su ovi apelantovi navodi neosnovani.
Ostali navodi
38. Ustavni sud neće posebno odlučivati o navodima apelacije o povredi prava na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, jer se i oni odnose na pogrešnu primjenu materijalnog i procesnog prava o čemu je Ustavni sud odlučio razmatrajući navode o povredi prava na pravično suđenje u prethodnim tačkama ove odluke.
VIII. Zaključak
39. Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom slučaju povrijeđeno apelantovo pravo na «suđenje u razumnom roku» kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer Okružni sud, iako je u predmetnom parničnom postupku donio odluku u roku od 15 dana, svoju odluku nije dostavio parničnim strankama, te je predmetni žalbeni postupak pred drugostepenim sudom u odnosu na apelanta trajao duže od jedne i po godine.
40. Međutim, Ustavni sud zaključuje da nema povrede u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, budući da je Okružni sud u osporenom rješenju dao jasne i precizne razloge koji ne ukazuju na proizvoljnost u primjeni materijalnog i procesnog prava.
41. Na osnovu člana 59. st. (1), (2) i (3) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
42. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman