Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3857/15 (M. V.)

Odluka donesena 08. 12. 2015.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Naknada štete
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3857/15

Apelacija

Odluka o meritumu

08. 12. 2015.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3857/15, rješavajući apelaciju Milana Vrhovca, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2), člana 62 stav (7) i člana 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sudija na sjednici održanoj 8. decembra 2015. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Milana Vrhovca.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog toga što u razumnom roku nije okončan parnični postupak koji se trenutno nalazi pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci u predmetu broj 71 0 Mal 040056 08 Mal.

Nalaže se Osnovnom sudu u Banjoj Luci, u skladu s članom 62 stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da po hitnom postupku okonča parnični postupak u predmetu broj 71 0 Mal 040056 08 Mal, u skladu s članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Vladi Republike Srpske da u skladu s članom 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine apelantu Milanu Vrhovcu u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke isplati iznos od 1050,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati apelantu Milanu Vrhovcu zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Nalaže se Osnovnom sudu u Banjoj Luci i Vladi Republike Srpske da u skladu s članom 72 stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Milan Vrhovac (u daljnjem tekstu: apelant) iz Laktaša, kojeg zastupa Ruža Blagojević, advokatkinja iz Banje Luke, podnio je 3. avgusta 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) u predmetu broj 71 0 Mal 040056 08 Mal.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23 stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 30. oktobra 2015. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Osnovni sud je 10. novembra 2015. godine dostavio odgovor na apelaciju. III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.

5. Apelant je 30. aprila 2008. godine Osnovnom sudu podnio tužbu protiv tuženog Slavka Šušnjara (u daljnjem tekstu: tuženi) radi naknade štete na motornom vozilu u iznosu od 3.000,00 KM, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 7. marta 2005. godine kao dana nastanka štetnog događaja pa do isplate.

6. Prema apelacionim navodima, proizlazi da je 14. decembra 2009. godine apelantu dostavljen odgovor tuženog na tužbu.

7. Nakon toga, apelant je podnescima od 25. marta i 9. decembra 2011. godine, 6. novembra 2013. godine i 20. februara 2015. godine urgirao kod Osnovnog suda, tražeći da taj sud uzme predmet u rad.

8. Iz odgovora na apelaciju proizlazi da je pripremno ročište zakazano za 25. novembar 2015. godine.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

9. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja parničnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je naveo da „s obzirom na vrstu i prirodu konkretne pravne stvari, smatra da je navedeni predmet izuzetno jednostavan i tipiziran, i da ne postoji razuman razlog kojim se može opravdati nepostupanje suda i činjenicu da i nakon sedam godina i četiri mjeseca [do podnošenja apelacije] nije čak ni zakazao pripremno ročište“. Apelant je predložio da Ustavni sud usvoji apelaciju, utvrdi povredu navedenih prava, te naloži Osnovnom sudu da preduzme sve potrebne zakonom propisane radnje parničnog postupka kako bi se navedeni predmet što prije okončao. Osim toga, apelant traži da mu se dosudi pravo na nematerijalnu štetu, i to u iznosu od 300,00 KM za svaku godinu prekoračenja razumnog roka.

b) Odgovor na apelaciju

10. U svom odgovoru na apelaciju Osnovni sud je naveo „da je sudija koji duži predmetni spis zadužen spisom od 29. augusta 2013. godine, sa još velikim brojem Mal predmeta (oko 3.000 predmeta). Visoki sudski i tužilački savjet BiH svake godine donosi Plan rješavanja starih predmeta za tekuću godinu, u koji ulaze predmeti prema datumu podnošenja inicijalnog akta sudu i prema kome je sudija dužan da postupa. U Plan rješavanja starih predmeta za 2015. godinu postupajućem sudiji uvršteni su Mal predmeti iz 2004. godine, 2005. godine i 2006. godine, te sudija nije bio u mogućnosti ranije da postupa u predmetu u kome je podnesena predmetna apelacija. Termin pripremnog ročišta je određen za 25. novembar 2015. godine“.

V.Relevantni propisi

11. Zakon o parničnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13) u relevantnom dijelu glasi: Član 10.

Sud je dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. Član 75.

Po prijemu odgovora na tužbu, odnosno odgovora na protivtužbu, sud će zakazati pripremno ročište.

Ako tuženi nije dostavio odgovor na tužbu, a tužilac u tužbi nije tražio donošenje presude zbog propuštanja, sud će zakazati pripremno ročište po isteku roka za podnošenje odgovora na tužbu.

Datum održavanja pripremnog ročišta sud će, po pravilu, odrediti uz prethodnu konsultaciju sa strankama.

Pripremno ročište održaće se, po pravilu, najdocnije u roku od 30 dana od dana prijema u sudu pismenog odgovora na tužbu, odnosno od dana proteka roka za podnošenje odgovora na tužbu, ili ako je tuženi podnio protivtužbu, u roku od 30 dana od dana prijema odgovora na protivtužbu.

VI.Dopustivost

12. U skladu s članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

13. U skladu s članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

14. Iako je apelacija podnesena prije nego što je postupak pravosnažno okončan, prema članu 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, konkretna apelacija je dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje.

15. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je dužina parničnog postupka u predmetu broj 71 0 Mal 040056 08 Mal, koji se trenutno nalazi pred Osnovnim sudom. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva

16. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 18 st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

17. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja parničnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje – „razuman rok“

18. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:

e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.

19. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

20. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

a) Period koji se uzima u obzir

21. Ustavni sud zapaža da je parnični postupak pokrenut tužbom 30. aprila 2008. godine i da taj postupak prema stanju spisa još uvijek traje. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba da uzme pri ocjeni dužine postupka jeste period od preko sedam i po godina.

b) Analiza razumnosti trajanja postupka

22. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da se radi o parničnom postupku radi naknade štete na motornom vozilu koji je apelant pokrenuo tužbom od 30. aprila 2008. godine, te da se, obzirom na vrstu i prirodu konkretne pravne stvari, činjenica koje je trebalo utvrditi i dokaza koje je trebalo provesti, ovaj parnični postupak ne može smatrati naročito složenim.

23. Što se tiče apelantovog ponašanja, Ustavni sud konstatuje da apelant ni na koji način nije doprinio dužini trajanja postupka. Čak šta više, apelant je podnescima od 25. marta i 9. decembra 2011. godine, 6. novembra 2013. godine i 20. februara 2015. godine urgirao kod Osnovnog suda, tražeći da taj sud uzme predmet u rad. Dakle, apelant je preduzeo sve radnje koje su mu bile na raspolaganju kako bi ubrzao postupak po svojoj tužbi.

24. Posmatrajući ponašanje Osnovnog suda, Ustavni sud zapaža da postupak nije okončan ni nakon sedam i po godina i da se trenutno nalazi pred Osnovnim sudom. Ustavni sud primjećuje da je Osnovni sud zaprimio apelantovu tužbu 30. aprila 2008. godine, nakon čega je 14. decembra 2009. godine apelantu dostavio odgovor tuženog na tužbu. Prema odredbama člana 75 ZPP-a, Opštinski sud je bio dužan da zakaže pripremno ročište najkasnije u roku od 30 dana od dana prijema odgovora na tužbu, odnosno od dana proteka roka za podnošenje odgovora na tužbu, što je u konkretnom slučaju Osnovni sud propustio da učini. Naime, Osnovni sud je, što proizlazi iz odgovora na apelaciju, tek protekom sedam i po godina zakazao pripremno ročište za 25. novembar 2015. godine. U vezi sa navedenim, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda za ljudska prava, gdje je Evropski sud utvrdio povredu na postupanje u razumnom roku u slučajevima kašnjenja zakazivanja prvog ročita (vidi Evropski sud, Geršak protiv Slovenije, presuda od 27. maja 2008. godine, st. 8, 9 i 30). U svom odgovoru na apelaciju Osnovni sud je kao razlog nepostupanja istakao „da je sudija koji duži predmetni spis zadužen spisom od 29. augusta 2013. godine, sa još velikim brojem Mal predmeta (oko 3.000 predmeta). Visoki sudski i tužilački savjet BiH svake godine donosi Plan rješavanja starih predmeta za tekuću godinu, u koji ulaze predmeti prema datumu podnošenja inicijalnog akta sudu i prema kome je sudija dužan da postupa. U Plan rješavanja starih predmeta za 2015. godinu postupajućem sudiji uvršteni su Mal predmeti iz 2004. godine, 2005. godine i 2006. godine, te sudija nije bio u mogućnosti ranije da postupa u predmetu u kome je podnesena predmetna apelacija“. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda za ljudska prava i sopstvenu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizuje svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uslovima iz Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21 i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Takođe, Ustavni sud podsjeća i na sopstvenu praksu prema kojoj se preopterećenost sudova velikim brojem predmeta ne može smatrati vanrednom okolnošću nego sistemskim problemom koji je doveo do hronične opterećenosti suda tako da svaki novi predmet postaje stari kada dođe na red za rješavanje, što stvara pozitivnu obavezu javne vlasti da taj problem adekvatno riješi (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 4394/13 od 21. oktobra 2014. godine, stav 23, dostupna na www.ustavnisud.ba). Uzimajući u obzir sve navedeno, a naročito činjenicu da je Osnovni sud, prema raspoloživim podacima iz spisa u vremenskom periodu od sedam i po godina bio potpuno neaktivan u predmetnoj parnici, odnosno nije razmatrao apelantovu tužbu, niti je apelantov predmet uvršten u Plan rješavanja starih predmeta, iako se radi o sporu male vrijednosti, za Ustavni sud je dovoljno da zaključi da je u konkretnom slučaju došlo do povrede člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.

25. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da dužina parničnog postupka ne zadovoljava zahtjev razumnog roka iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te da postoji povreda apelantovog prava na suđenje u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

26. Apelant traži da mu se dosudi iznos od 300,00 KM za svaku godinu prekoračenja razumnog roka. U smislu člana 74 Pravila Ustavnog suda Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

27. Prilikom odlučivanja o apelantovom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost.

28. S obzirom na to da predmetni parnični postupak traje više od sedam i po godina, Ustavni sud nalazi da apelantu treba na ime nematerijalne štete, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, isplatiti iznos od 1050,00 KM. Navedeni iznos apelantu je dužna da isplati Vlada Republike Srpske, s obzirom na sjedište Osnovnog suda, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

Ostali navodi

29. S obzirom na zaključak Ustavnog suda u vezi s članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije, te činjenicu da se navodi o povredi prava na imovinu zasnivaju na navodima o nerazumno dugom trajanju postupka, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati apelantove navode u odnosu na pravo na imovinu.

VIII.Zaključak

30. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda apelantovog prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u situaciji kada parnični postupak nije okončan duže od sedam i po godina od podnošenja tužbe. Ustavni sud smatra da se ovakva dužina postupka može staviti na teret Osnovnom sudu koji, ni pored preduzetih mjera u organizaciji svog rada, nije postigao odgovarajuću efikasnost u radu, tako da svaki novi predmet kontinuirano postaje stari i čeka da bude uvršten u Plan rješavanja starih predmeta.

31. Na osnovu člana 59 st. (1) i (2), člana 62 stav (7) i člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

32. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-3857/15 (M. V.) | Sudska praksa | Aktio