Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3891/15 (T. S.)

Odluka donesena 08. 12. 2015.

Nema povrede
Član 14. EK i član II/4. Ustava BiH (Zabrana diskriminacije)
  • Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima
  • Nije pravo koje uživa zaštitu Ustava i EK
  • Proporcionalnost
  • Član 14. EK – zabrana diskriminacije
  • Uporedive situacije
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Izbori
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3891/15

Apelacija

Odluka o meritumu

08. 12. 2015.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3891/15, rješavajući apelaciju Tomice Stojanovića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 stav (3) tačka h), člana 57 stav (2) tačka b) i člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sudija na sjednici održanoj 8. decembra 2015. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Tomice Stojanovića, podnesena protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 Iž 019101 15 Iž od 4. juna 2015. godine i Odluke Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine broj 06-1-07-1-406/15 od 21. maja 2015. godine u odnosu na član II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i član 14 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u vezi s pravom iz člana 25 stav 1 tačka b) Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima i pravom iz člana 25 stav 1 tačka b) Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Tomice Stojanovića, podnesena protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 Iž 019101 15 Iž od 4. juna 2015. godine i Odluke Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine broj 06-1-07-1-406/15 od 21. maja 2015. godine u odnosu na član II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Tomica Stojanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bijeljine podnio je 10. avgusta 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 Iž 019101 15 Iž od 4. juna 2015. godine i Odluke Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: CIK) broj 06-1-07-1-406/15 od 21. maja 2015. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Suda BiH i CIK-a zatraženo je 9. oktobra 2015. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Sud BiH je 16. oktobra 2015. godine dostavio odgovor na apelaciju, dok CIK nije dostavio odgovor na apelaciju.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.

5. Odlukom CIK-a broj 06-1-07-1-406/15 od 21. maja 2015. godine, tačka 1, apelantu, poslaniku u Narodnoj skupštini Republike Srpske, izabranom na Opštim izborima 2014. godine s liste političkog subjekta Srpska demokratska stranka-SDS/Penzioneri-PUP/Radikali-SRSRS utvrđen je prestanak mandata s danom 14. maj 2015. godine. Istom odlukom, tačka 2, određeno je da će se po pravosnažnosti ove odluke upražnjeni mandat iz tačke 1 dispozitiva odluke dodijeliti Želimiru Neškoviću, sljedećem kvalifikovanom kandidatu s liste političkog subjekta Srpska demokratska stranka-SDS/Penzioneri-PUP/Radikali-SRSRS.

6. U obrazloženju odluke CIK je naveo da je 22. aprila 2015. godine primio anonimni zahtjev za pokretanje postupka utvrđivanja činjenica o nespojivosti funkcija apelanta koji ima mandat poslanika u Narodnoj skupštini Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Narodna skupština RS) i istovremeno obavlja funkciju vršioca dužnosti načelnika Odjeljenja za stambeno-komunalne poslove i zaštitu životne sredine u Gradskoj upravi grada Bijeljine. Nakon što je provjerom u službenoj evidenciji utvrdio da je nesporno da apelant ima mandat poslanika u Narodnoj skupštini RS CIK je, aktom broj 06-1-07-406-2/15 od 29. aprila 2015. godine, od gradonačelnika grada Bijeljine zatražio provjeru navoda da apelant istovremeno obavlja funkciju vršioca dužnosti načelnika Odjeljenja za stambeno-komunalne poslove i zaštitu životne sredine u Gradskoj upravi grada Bijeljine. Gradonačelnik grada Bijeljine je 14. maja 2015. godine, aktom broj 02-014-1-498/15 od 8. maja 2015. godine, dostavio tražene podatke i to Rješenje broj 01-111-71/14 od 13. novembra 2014. godine o imenovanju apelanta za vršioca dužnosti načelnika Odjeljenja za stambeno-komunalne poslove i zaštitu životne sredine u Gradskoj upravi grada Bijeljine. Shodno navedenom CIK je utvrdio da apelant istovremeno obavlja funkciju poslanika u Narodnoj skupštini RS, što je neposredno izabrana javna funkcija, i funkciju vršioca dužnosti načelnika Odjeljenja za stambeno-komunalne poslove i zaštitu životne sredine u Gradskoj upravi grada Bijeljine, što je izvršna funkcija u smislu člana 1.8 stav (6) Izbornog zakona Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Izborni zakon), koje funkcije su prema odredbi člana 1.8. stav (4) citiranog zakona nespojive. U vezi s tim CIK je takođe ukazao da su odredbom člana 1.10 stav (1) tačka 6 Izbornog zakona utvrđeni razlozi zbog kojih mandat izabranom članu organa vlasti na svim nivoima prije isteka vremena na koje je izabran prestaje danom nastupanja razloga za prestanak mandata utvrđenih ovim zakonom, što predstavlja nespojivost istovremenog vršenja funkcije izabranog člana određenog organa i funkcije na koju je imenovan u smislu tačke 6 ovog člana. Prema tome, postupajući u skladu s članom 1.10 stav (2) Izbornog zakona CIK je apelantu utvrdio prestanak mandata poslanika u Narodnoj skupštini RS danom saznanja o razlogu za prestanak mandata, 14. maja 2015. godine, te je na osnovu člana 11.8 stav (2) citiranog zakona njegov mandat poslanika u Narodnoj skupštini Republike Srpske dodijelio sljedećem kvalifikovanom kandidatu s liste političkog subjekta Srpska demokratska stranka-SDS/Penzioneri-PUP/Radikali-

SRSRS.

7. Apelaciono vijeće Suda BiH je Rješenjem broj S1 3 Iž 019101 15 Iž od 4. juna 2015. godine apelantovu žalbu odbilo kao neosnovanu.

8. Apelaciono vijeće Suda BiH je, ispitujući pobijanu odluku CIK-a u okviru apelantovih žalbenih navoda, zaključilo da je apelantova žalba neosnovana. S tim u vezi je odbilo kao neosnovane apelantove navode da je odluka CIK-a nedovoljno obrazložena, kojim je tvrdio da izvršna funkcija koju obavlja kao načelnik odjeljenja u Gradskoj upravi grada Bijeljine u smislu odredbi Zakona o lokalnoj samoupravi nije nespojiva s funkcijom poslanika u Narodnoj skupštini RS, ocijenivši da se shodno članu 1.8 stav (4) i (6) Izbornog zakona radi o nespojivim funkcijama. Takođe, Sud BiH je ukazao da je članom 1.8. stav (4) Izbornog zakona propisano da jedno lice može obavljati najviše jednu neposredno izabranu javnu dužnost ili najviše jednu neposredno i jednu posredno izabranu dužnost, osim ako ovim zakonom nije drukčije regulisano i da je nespojivo istovremeno vršenje ovih funkcija s vršenjem funkcija u izvršnim organima vlasti, kao i da je nespojivo istovremeno vršenje više od jedne funkcije u izvršnim organima vlasti, dok je odredbom člana 1.8 stav (6) citiranog zakona propisano koje funkcije se smatraju izvršnim funkcijama. Dalje je istakao da po pravnom shvatanju suda i u skladu s dosadašnjom praksom u primjeni navedenih odredbi Izbornog zakona, funkcija pomoćnika načelnika/gradonačelnika, kao i savjetnika načelnika/gradonačelnika je izvršna funkcija koja se stiče imenovanjem za vrijeme trajanja funkcije načelnika/gradonačelnika i koja podliježe smjeni budući da se radni odnos zaključuje na određeno vrijeme (dok traje funkcija gradonačelnika), zbog čega se na navedena radna mjesta ne primjenjuju propisi o državnim službenicima. Takođe, prema članu 1.8 stav (6) Izbornog zakona gradonačelnik sa svojim pomoćnicima i savjetnicima za određene oblasti predstavlja „gradsku vladu“. Prema tome, kako je apelant na funkciju poslanika u Narodnoj skupštini RS izabran na Opštim izborima 2014. godine u smislu člana 1.8 stav (4) Izbornog zakona, tj. na neposredno izabranu javnu dužnost - funkciju, a da ga je na funkciju vršioca dužnosti načelnika odjeljenja imenovala Skupština grada Bijeljine na prijedlog gradonačelnika, dakle na funkciju u izvršnom organu vlasti, to je na osnovu toga zaključio da je CIK pravilnom primjenom relevantnih odredbi Izbornog zakona utvrdio da postoji nespojivost navedenih funkcija. Sud BiH je dalje odbio kao neosnovane apelantove navode da CIK nije nadležan za odlučivanje o nespojivosti funkcija, podsjetivši da je prema odredbama Izbornog zakona CIK jedini organ nadležan da odlučuje o prestanku mandata prije isteka vremena na koje je član organa vlasti izabran, imajući u vidu da je članom 1.10 stav (1) tačka 6. citiranog zakona propisano da izabranom članu organa vlasti na svim nivoima prestaje mandat prije isteka vremena na koje je izabran danom kada je izabran ili imenovan na funkciju čije je vršenje nespojivo s funkcijom izabranog člana određenog organa, kao što je predviđeno zakonom. Dakle, po ocjeni Suda BiH, CIK je u okolnostima konkretnog slučaja, koristeći se ovlašćenjima propisanim članom 2.9 stav (1) tačka 14 i članom 1.10 stav (1) tačka 6, a u vezi s odredbom člana 1.8 st. (4) i (6) Izbornog zakona, pravilno postupio kada je zaključio da apelantu prestaje mandat poslanika u Narodnoj skupštini RS. Osim toga, u vezi s apelantovim navodima da mu je CIK utvrdio prestanak mandata tek šest mjeseci od izbora na funkciju poslanika u Narodnoj skupštini RS, ne navodeći od kojeg datuma teče tih šest mjeseci, Sud BiH je utvrdio da je CIK pravilno postupio kada je apelantu utvrdio prestanak mandata poslanika u Narodnoj skupštini RS danom saznanja o razlogu prestanka mandata, tj. 14. maja 2015. godine, primjenom člana 1.10 stav (2) Izbornog zakona kojom odredbom je propisano da izabranom članu organa vlasti na bilo kojem novou prestaje mandat danom nastupanja nekog od razloga za prestanak mandata utvrđenih zakonom, a da odluku o prestanku mandata izabranom članu organa vlasti CIK donosi u roku koji ne može biti duži od 15 dana od dana kada su nastupili razlozi za prestanak mandata, odnosno od dana saznanja o razlogu za prestanak mandata, o čemu obavještava organ vlasti u kojem je izabrani član imao mandat. Imajući u vidu navedeno, Sud BiH je, primjenom člana 81. stav

1. Zakona o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZUS), odlučio kao u izreci rješenja.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

9. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na nediskriminaciju iz člana II/4 Ustava BiH i člana 14 Evropske konvencije u vezi s pravom da bude biran (pasivno biračko pravo) iz člana 25 stav 1 tačka b) Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima (u daljnjem tekstu: Međunarodni pakt). Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje zbog proizvoljne primjene Izbornog zakona u vezi s relevatnim odredbama Zakona o lokalnoj samoupravi. S tim u vezi je ukazao da je članom 38 Zakona o lokalnoj samoupravi („Službeni glasnik RS“ br. 101/04, 42/05, 118/05 i 98/13) propisano da funkciju funkcionera imaju gradonačelnik, zamjenik gradonačelnika, predsjednik skupštine grada, a da je odredbom člana 111 istog zakona propisano da svojstvo službenika imaju sekretar skupštine grada, načelnik odjeljenja ili službe, šef odsjeka, stručni savjetnik, samostalni stručni saradnik, inspektor, interni revizor, komunalni policajac, viši stučni saradnik i stručni saradnik, iz čega slijedi da se funkcija načelnika Odjeljenja za stambeno-komunalne poslove i zaštitu životne sredine ne može smatrati „gradskom vladom“. Dalje ističe da je na navedenu funkciju imenovan prema članu 35 stav 1 Zakona o lokalnoj samoupravi odlukom Skupštine grada Bijeljine, a ne odlukom gradonačelnika tako da nema svojstvo rukovodećeg službenika kojeg je imenovao gradonačelnik, iz čega proizlazi da dužnost koju obavlja u Gradskoj upravi grada Bijeljine ne predstavlja izvršnu funkciju u smislu člana 1.8 stav (6) Izbornog zakona, zbog čega tvrdi da nisu ispunjeni zakonski uslovi da mu poslanički mandat u Narodnoj skupštini RS prestane prema odredbama Izbornog zakona. Apelant takođe ističe da se Sud BiH nije izjasnio o svim njegovim žalbenim navodima, da nije ispitao odluku CIK-a o svim odlučnim pitanjima, što pobijano rješenje čini neobrazloženom odlukom, a to je da ga je imenovala Skupština grada, a ne gradonačelnik zbog čega se njegova funkcija ne može smatrati izvršnom prema odredbi člana 1.8 stav (6) Izbornog zakona, da je članom 151 Zakona o lokalnoj samoupravi propisana nespojivost funkcije službenika, da je prilikom podnošenja kandidature za izbore 2014. godine naveo da obavlja funkciju službenika u Gradskoj upravi grada Bijeljine i da tada CIK to nije smatrao nespojivom funkcijom, i da mu u toku sprovođenja postupka utvrđivanja prestanka mandata nije bilo omogućeno da se izjasni koju od navedenih funkcija želi da obavlja. Dalje navodi, da je CIK postupio suprotno odredbi člana 1.10 stav (2) Izbornog zakona jer odluku kojom mu je utvrđen prestanak mandata nije donio u roku od 15 dana od dana kada mu je u novembru dodijeljen mandat poslanika u Narodnoj skupštini RS budući da je taj rok istekao krajem novembra 2014. godine, zbog čega tvrdi da nije postojao pravni osnov da mu se utvrdi prestanak mandata šest mjeseci nakon što je izabran na navedenu funkciju. Stoga apelant smatra da se osporene odluke zasnivaju na proizvoljnoj i pogrešnoj primjeni Izbornog zakona. Pored toga tvrdi da je donošenjem odluke CIK-a o prestanku mandata diskriminisan „u odnosu na poslanika Igora Ostojića, koji također obavlja funkciju načelnika Odjeljenja za prostorno uređenje u Gradskoj upravi grada Bijeljine“.

b) Odgovor na apelaciju

10. Sud BiH je u odgovoru na apelaciju naveo da apelantove navode smatra proizvoljnim i paušalnim i da oni ne korespondiraju sa stvarnim stanjem u spisu predmeta jer apelant preuzima sudsku ulogu u primjeni i tumačenju prava. Naima, apelant ne negira da je predstavnik izvršne vlasti na lokalnom novou, da je vršilac dužnosti načelnika Odjeljenja za stambeno–komunalne poslove i zaštitu životne sredine, a istovremeno smatra da može da obavlja i funkciju poslanika u Narodnoj skupštini RS. U vezi s tim Sud BiH je istakao da su ove dvije finkcije nespojive u bilo kojoj pravnoj državi i da apelant svoje navode zasniva na svojim stavovima i razmišljanjima, te da ti navodi ničim nisu potkrijepljeni, pa smatra da to ima za cilj „da isprovocira Ustavni sud BiH da postupa kao redovni sud i upusti se u rješavanje spornog odnosa u meritumu, što je nedozvoljeno“. Takođe ukazuje da su osporene odluke zasnovane na potpuno pravilno utvrđenom činjeničnom stanju i pravilnoj primjeni materijalnog prava, tako da apelantove navode smatra neosnovanim, te predlaže da se apelacija odbije.

V.Relevantni propisi

11. U Izbornom zakonu Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“ br. 23/01, 7/02, 25/02, 9/02, 20/02, 25/02, 4/04, 20/04, 25/05, 52/05, 65/05, 77/05, 11/06, 24/06, 32/07, 33/07, 37/08 i 32/10, 18/13 i 7/14) relevantne odredbe glase:

Član 1.8 stav (4) i (6) (4) Jedno lice može vršiti najviše jednu neposredno izabranu javnu funkciju ili najviše jednu neposredno i jednu posredno izabranu funkciju, osim ako ovim zakonom nije drugačije regulisano. Nespojivo je istovremeno vršenje ovih funkcija sa vršenjem funkcija u izvršnim organima vlasti. Takođe je nespojivo istovremeno vršenje više od jedne funkcije u izvršnim organima vlasti.

(6) Pod izvršnom funkcijom, u smislu ovog člana, podrazumjeva se Predsjedništvo Bosne i Hercegovine, Savjet ministara Bosne i Hercegovine, predsjednik i potpredsjednici Federacije Bosne i Hercegovine, predsjednik i potpredsjednici Republike Srpske, Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, uključujući premijera, Vlada Republike Srpske, uključujući predsjednika Vlade, Vlada Brčko Distrikta BiH, kantonalna vlada, gradonačelnik, zamjenik gradonačelnika, gradska vlada, načelnik opštine, zamjenik načelnika opštine, rukovodeći službenici koje je imenovao načelnik opštine, te ostale izvršne funkcije utvrđene zakonom.

Član 1.10 stav (1) tačka 6 i stav (2) (1) Izabranom članu organa vlasti na svim nivoima prestaje mandat prije isteka vremena na koje je izabran:

6. danom kada je izabran ili imenovan na funkciju čije je vršenje nespojivo sa funkcijom izabranog člana određenog organa, kao što je predviđeno zakonom;

(2) Izabranom članu organa vlasti na bilo kom nivou prestaje mandat danom nastupanja nekog od razloga za prestanak mandata utvrđenih zakonom. Centralna izborna komisija BiH donosi odluku o prestanku mandata izabranom članu organa vlasti u roku koji ne može biti duži od 15 dana od dana kada su nastupili razlozi za prestanak mandata, odnosno od saznanja o razlogu za prestanak mandata i o tome obavještava organ vlasti u kojem je izabrani član imao mandat.

Član 2.9 stav (1) tačka 14.

(1)Centralna izborna komisija Bosne i Hercegovine je nezavisan organ koji podnosi izvještaj neposredno Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine i čija ovlaštenja iz nje proizilaze. Centralna izborna komisija Bosne i Hercegovine:

14. donosi odluku o prestanku mandata izabranog zvaničnika na svim nivoima neposrednih i posrednih izbora u Bosni i Hercegovini obuhvaćenih ovim Zakonom, a vodi i prethodni postupak, gdje je potrebno, o utvrđivanju činjeničnog stanja (u slučaju kada je izabrani zvaničnik podnio ostavku, da je to učinio svojom voljom);

Član 11.8 stav (2) (2) Ako mandat kandidata političke stranke ili koalicije prestane u skladu sa odredbama člana 1.10 ovog Zakona, mandat se dodjeljuje na način utvrđen u članu 9.10 ovog zakona.

VI.Dopustivost

12. U skladu s članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

13. U skladu s članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

a) U odnosu na navode o povredi člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije

14. Prilikom ispitivanja dopustivosti dijela apelacije koji se odnosi na navode o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, Ustavni sud je pošao od odredaba člana 18 stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član 18 stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

15. U vezi s apelantovim navodima o povredi prava na pravično suđenje Ustavni sud, prije svega, podsjeća na ustaljenu praksu Evropskog suda koja podržava stanovište da se politička prava ne smatraju građanskim pravima. Evropski sud je takvo stanovište usvojio u predmetu Pierre-Bloch protiv Francuske (vidi Pierre-Bloch protiv Francuske, aplikacija broj 24194/94, presuda iz 1997. godine), koji se u bitnom nije mijenjao ni u novijoj praksi, ostajući dosljedan stanovištu da sporovi u vezi s pravima i obavezama koji izviru iz pasivnog biračkog prava, u pravilu, ne spadaju u okvire građanskog ni krivičnog aspekta člana 6 Evropske konvencije (vidi, između ostalih, Mutalibov protiv Azerbejdžana, aplikacija broj 31799/03, presuda iz 2004. godine, Paksas protiv Litvanije, aplikacija broj 34932/04, presuda iz 2011. godine i Karimov protiv Azerbejdžana, aplikacija broj 12535/06, presuda iz 2014. godine).

16. Na osnovu navedenog Ustavni sud zaključuje da se u konkretnom slučaju radi o sporu koji je izvan okvira člana 6 stav 1 Evropske konvencije, a član II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine u ovom slučaju ne pruža širi obim zaštite, te su apelantovi navodi u vezi s povredom prava na pravično suđenje inkompatibilni ratione materie s Ustavom Bosne i Hercegovine. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da član 6 stav 1 Evropske konvencije nije primjenjiv u konkretnom slučaju s obzirom na to da u postupku koji je okončan osporenim rješenjem Suda BiH nisu utvrđivana „građanska prava i obveze“ apelanta iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Iz navedenog slijedi da su apelantovi navodi u vezi s povredom prava na pravično suđenje ratione materie inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine.

17. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da je apelacija u odnosu na navode o kršenju člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, u vezi s pravom na pravično suđenje ratione materie inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine.

b) U odnosu na ostale navode o povredi prava

18. U odnosu na navode o kršenju ostalih prava, Ustavni sud zapaža da je predmet osporavanja apelacijom Rješenje Suda BiH broj S1 3 Iž 019101 15 Iž od 4. juna 2015. godine protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje apelant je primio 12. juna 2015. godine, a apelacija je podnesena 10. avgusta 2015. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

19. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 18 st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija u ovom dijelu ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

20. Apelant smatra da su mu osporenim odlukama povrijeđena prava iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14 Evropske konvencije i člana 25 stav 1 tačka b) Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima.

21. Član 25 Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, u relevantnom dijelu glasi:

Član 25.

Svaki građanin treba da ima pravo i mogućnost da bez ikakvih razlika navedenih u članu 2. i bez nerazumnih ograničenja:

b) bira i bude biran pravedno provedenim, povremenim izborima sa općim i jednakim pravom glasa i tajnim glasanjem, koji osiguravaju slobodno izražavanje volje birača;

22. Apelant smatra da su mu odlukama kojim je utvrđen prestanak mandata i mandat dodijeljen sljedećem kandidatu na listi povrijeđena prava iz člana 25 stav 1 tačka b) Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima (u daljnjem tekstu: Međunarodni pakt). Ustavni sud uočava da odredba člana 25 stav 1 tačka b) Međunarodnog pakta propisuje da: „Svaki građanin treba da ima pravo i mogućnost da bez ikakvih razlika navedenih u članu 2. i bez nerazumnih ograničenja: b) bira i bude biran pravedno provedenim, povremenim izborima sa općim i jednakim pravom glasa i tajnim glasanjem, koji osiguravaju slobodno izražavanje volje birača.“ Ustavni sud nalazi da citirane odredbe Međunarodnog pakta propisuju da svako lice ima pravo da bira i da bude birano, odnosno da ima pristup javnim službama, te da se osigura pravo na žalbu u ostvarivanju priznatih prava. Ustavni sud nalazi da iz obrazloženja odluke CIK-a, potvrđene rješenjem Suda BiH, slijedi da pošto je apelant istovremeno obavljao funkciju poslanika u Narodnoj skupštini Republike Srpske, što je neposredno izabrana javna funkcija na koju je izabran na izborima 2014. godine, i funkciju vršioca dužnosti načelnika Odjeljenja za stambeno-komunalne poslove i zaštitu životne sredine u Gradskoj upravi grada Bijeljine, što je izvršna funkcija, a koje funkcije su nespojive u smislu relevantnih odredbi Izbornog zakona (člana 1.8 st. (4) i (6) Izbornog zakona), mandat poslanika u Narodnoj skupštini Republike Srpske mu je prestao prije isteka vremena na koji je izabran i dodijeljen je sljedećem kvalifikovanom kandidatu. Ustavni sud smatra da su CIK i Sud BiH u okolnostima konkretnog slučaja postupili shodno odredbama Izbornog zakona, a sve da bi zaštitili izborni sistem u Bosni i Hercegovini od svih oblika zloupotreba i da su preduzete mjere bile proporcionalne cilju kojem se težilo. Prema tome, Ustavni sud nalazi da osporenim odlukama nije dovedeno u pitanje apelantovo pravo da bude biran u smislu člana 25 stav 1 tačka b) u vezi s članom 2 Međunarodnog pakta.

23. Prema tome, Ustavni sud zaključuje da su apelantovi navodi o kršenju prava iz člana 25 stav 1 tačka b) Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima neosnovani. Zabrana diskriminacije

24. Član II/4 Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Uživanje prava i sloboda predviđenih ovim članom ili u međunarodnim sporazumima navedenim u Aneksu I ovog Ustava, obezbjeđeno je svim licima u Bosni i Hercegovini bez diskriminacije po bilo kojoj osnovi kao što su pol, rasa, boja, jezik, vjeroispovijest, političko ili drugo mišljenje, nacionalno i socijalno porijeklo ili povezanost sa nacionalnom manjinom, imovina, rođenje ili drugi status.

Član 14 Evropske konvencije glasi:

Uživanje prava i sloboda predviđenih ovom konvencijom obezbjeđuje se bez diskriminacije po bilo kojoj osnovi, kao što su pol, rasa, boja kože, jezik, vjeroispovijest, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, veza sa nekom nacionalnom manjinom, imovno stanje, rođenje ili drugi status.

25. Ustavni sud zapaža da apelant ukazuje da su osporene odluke dovele do kršenja zabrane diskriminacije iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14 Evropske konvencije, ukazujući da su diskriminirajuće u odnosu na druge poslanike u Narodnoj skupštini Republike Srpske, konkretno „poslanika Igora Ostojića koji takođe obavlja funkciju načelnika Odjeljenja za prostorno uređenje u Gradskoj upravi Grada Bijeljine“.

26. U vezi s navedenim, Ustavni sud podsjeća da prema praksi Evropskog suda diskriminacija nastupa ako se lice ili grupa lica koja se nalaze u analognoj situaciji različito tretiraju na osnovu pola, rase, boje, jezika, vjere i sl. u pogledu uživanja prava iz Evropske konvencije, a ne postoji objektivno i razumno opravdanje za takav tretman ili upotrebu sredstava naspram željenog cilja koji nisu u proporcionalnom odnosu (vidi Evropski sud, Belgijski jezički slučaj, aplikacije br. 1474/62 i dr., presuda iz 1968. godine). Pri tome je nevažno da li je diskriminacija posljedica različitog zakonskog tretmana ili primjene samog zakona (vidi Evropski sud, Irska protiv Velike Britanije, aplikacija broj 5310/71, presuda iz 1978. godine).

27. U vezi s navedenim apelantovim prigovorom Ustavni sud naglašava da je član 14 Evropske konvencije primjenjiv u slučajevima kada postoji različito postupanje po zabranjenom osnovu prema licu ili grupi lica koja se nalaze u sličnoj situaciji u vezi s nekim pravom iz Evropske konvencije i njenih protokola, a za to različito postupanje nema objektivnog ili razumnog opravdanja. Prema tome, da bi se primijenio član 14 Evropske konvencije, pravilo, akt ili propust moraju potpadati pod djelokrug nekog materijalnog prava iz Evropske konvencije. U vezi s tim, Ustavni sud primjećuje da se apelant nije izjasnio u vezi s kojim pravom Evropske konvencije smatra da je diskriminisan, ali da iz navoda apelacije proizlazi da smatra da je diskriminisan u odnosu na pravo iz člana 25 stav 1 tačka b) Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima.

28. Ustavni sud nalazi da su ovi apelantovi navodi neosnovani jer iz spisa predmeta jasno proizlazi da je imenovani poslanik, na kojeg se apelant poziva u apelaciji, svoj mandat izabranog poslanika u Narodnoj skupštini Republike Srpske zadržao tako što je dao ostavku na mjesto načelnika Odjeljenja za prostorno uređenje u Gradskoj upravi grada Bijeljine.

29. Stoga, Ustavni sud zaključuje da osporenim odlukama nije povrijeđeno apelantovo pravo na zabranu diskriminacije iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14 Evropske konvencije u vezi s pravom iz člana 25 stav 1 tačka b) Međunarodnog pakta. VIII.Zaključak

30. Ustavni sud zaključuje da osporenim odlukama nije došlo do kršenja apelantovog prava iz člana 25 stav 1 tačka b) Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima.

31. Takođe, Ustavni sud zaključuje da nije bilo kršenja prava iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14 Evropske konvencije u vezi s pravom iz člana 25 stav 1 b) Međunarodnog pakta kada se apelant neosnovano pozvao na kršenje navedenog prava jer iz osporenih odluka ne proizlazi da je apelant u predmetnim postupcima na bilo koji način diskriminisan u odnosu na ostale poslanike Narodne skupštine RS.

32. Ustavni sud takođe zaključuje da se u konkretnom slučaju radi o sporu koji je van okvira člana 6 stav 1 Evropske konvencije, a član II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine u ovom slučaju ne pruža širi obim zaštite zbog čega su apelantovi navodi u vezi s povredom prava na pravično suđenje inkompatibilni ratione materiae s Ustavom Bosne i Hercegovine.

33. Na osnovu člana 18 stav (3) tačka h) i člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

34. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-3891/15 (T. S.) | Sudska praksa | Aktio