Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2635/12 (S. S. i M. K.)

Odluka donesena 08. 12. 2015.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 8. EK i član II/3.f) Ustava BiH (Pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života)
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Propisano zakonom
  • Upravni spor
  • Građevinska dozvola
  • Miješanje u porodični život
  • Miješanje u pravo na dom
  • Upravni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2635/12

Apelacija

Odluka o meritumu

08. 12. 2015.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2635/12, rješavajući apelaciju Stanka Sesara i Mileta Kvesića, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stav (2) tačka b) i članka 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, dopredsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudac Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 8. prosinca 2015. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neutemeljena apelacija Stanka Sesara i Mileta Kvesića podnesena protiv presuda Kantonalnog suda u Širokom Brijegu br. 08 0 U 000130 11 Uvp 2 od 18. travnja 2012. godine i 08 0 U 000130 09 U od 28. travnja 2009. godine, Rješenja Ministarstva prostornog uređenja, resursa i zaštite okoliša Zapadnohercegovačkog kantona broj 06-02-23-2/08 od 15. prosinca 2008. godine i Rješenja Službe za prostorno uređenje i zaštitu okoliša Općine Široki Brijeg broj 06-23- 2056/07 od 31. prosinca 2007. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Stanko Sesar i Mile Kvesić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Širokog Brijega, koje zastupa Zajednički odvjetnički ured „Josip Muselimović i Ana Primorac“ iz Mostara, podnijeli su 10. srpnja 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 08 0 U 000130 11 Uvp 2 od 18. travnja 2012. godine i Presude Kantonalnog suda broj 08 0 U 000130 09 U od 28. travnja 2009. godine, Rješenja Ministarstva prostornog uređenja, resursa i zaštite okoliša Zapadnohercegovačkog kantona (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 06-02-23-2/08 od 15. prosinca 2008. godine i Rješenja Službe za prostorno uređenje i zaštitu okoliša Općine Široki Brijeg (u daljnjem tekstu: Služba) broj 06-23-2056/07 od 31. prosinca 2007. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Ministarstva i Službe zatraženo je 26. lipnja 2015. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelaciju 6. lipnja 2015. godine, Služba 13. srpnja 2015. godine, a Ministarstvo 10. srpnja 2015. godine.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Rješavajući u upravom postupku zahtjev Mjesne zajednice Lijeva obala za legalizaciju dogradnje groblja, Služba je pod brojem 06-23-2056/07 od 31. prosinca 2007. godine izdala građevinsku dozvolu kojom se Mjesnoj zajednici Lijeva obala, Općina Široki Brijeg, odobravaju izvedeni radovi na proširenju postojećeg groblja „Bili Brig“ na navedenim katastarskim česticama (stavak I. izreke rješenja). Utvrđeno je da je investitor izveo odobrene radove prema projektu od 7. prosinca 2007. godine, lokacijskoj dozvoli od 27. rujna 2007. godine i urbanističko-tehničkim uvjetima od 21. rujna 2007. godine, te uvjetima danim u priloženim suglasnostima nadležnih tijela i pravnih osoba (stavak II. izreke), te je određeno (stavak III. izreke) da je investitor dužan od Službe zatražiti upotrebnu dozvolu.

6. Odlučujući o žalbi apelanata izjavljenoj protiv rješenja Službe, Ministarstvo je Rješenjem broj 06-02-23-2/08 od 16. srpnja 2008. godine odbilo njihovu žalbu. Međutim, odlučujući u upravnom sporu povodom tužbe apelanata, Kantonalni sud je Presudom broj 08 0 U 000068 08 U poništio rješenje Ministarstva od 16. srpnja 2008. godine kao nezakonito i predmet vratio na ponovni postupak Ministarstvu sa uputom da se u obzir uzmu svi navodi apelanata iz žalbe, da se ocijene i obrazlože, te da se uz pravilnu primjenu materijalnog prava donese novo rješenje.

7. Rješenjem Ministarstva broj 06-02-23-2/08 od 15. prosinca 2008. godine, donesenim u ponovnom postupku, odbijena je kao neutemeljena žalba apelanata na građevinsku dozvolu broj 06- 23-2056/07 od 31. prosinca 2007. godine. Ministarstvo je navelo da je prvostupanjsko tijelo pravilno provelo postupak i sukladno čl. 35, 37. i 38. Zakona o prostornom uređenju Zapadnohercegovačkog kantona (u daljnjem tekstu: Zakon o prostornom uređenju) i čl. 28. i 92a. Zakona o građenju Zapadnohercegovačkog kantona (u daljnjem tekstu: Zakon o građenju), te temeljem zahtjeva Mjesne zajednice Lijeva obala donijelo rješenje za građevinsku dozvolu za proširenje navedenog groblja. Dalje je istaknuto da je Služba utvrdila da je proširenje groblja sukladno važećem dokumentu prostornog uređenja, odnosno Odluci o izmjenama i dopunama Urbanističkog plana uređenja naselja Široki Brijeg („Službeni glasnik Općine Široki Brijeg“ br. 3/00 i 6/05). Utvrđeno je da su u postupku pribavljene potrebne suglasnosti, te ostala potrebna dokumentacija, kao što je navedeno u obrazloženju građevinske dozvole.

8. Kako navodi Ministarstvo, istinit je prigovor apelanata da udaljenost nadograđenog groblja od naselja nije 300 m, ali ni naselje prije nadogradnje nije bilo udaljeno 300 m od groblja. Stoga, kako je navelo Ministarstvo, nije bitna udaljenost jer je ona narušena izgradnjom postojećih obiteljskih objekata (vidjeti građevinske dozvole apelanata), zbog čega je Ministarstvo te žalbene navode ocijenilo neutemeljenim. Vezano za žalbene navode da zemljište na kojem se vrši nadogradnja nije blago strmo i ocjedito, Ministarstvo je istaklo da apelanti u žalbi priznaju da je zemljište blago strmo, ali da ne znaju da li je ocjedito, te da ističu da se preko podzemnih voda ugrožava zdravlje žitelja. U svezi s tim je navedeno da te tvrdnje nisu utemeljene jer je u postupku pribavljena sanitarna suglasnost od 25. rujna 2007. godine koju je izdala nadležna služba. Prema ocjeni Ministarstva, budući da posebnim zakonima nije strogo navedeno izdavanje posebnih suglasnosti, a u situaciji kada se u neposrednoj blizini apelanata već nalazi postojeće groblje, time se njegovim proširenjem ne mijenja u bitnom već postojeće stanje u pogledu utjecaja groblja na navedene okolnosti. Dalje, prigovori apelanata da projektna dokumentacija nije potpuna i ne daje dovoljno uputa o materijalu i načinu izgradnje groblja nisu utemeljeni, jer se ništa konkretno ne navodi kao nedostatak, pa se smatra da taj prigovor nije bitan pri donošenju građevinske dozvole jer projektna dokumentacija sadrži sve elemente koje propisuje Zakon o građenju. U tom kontekstu je navedeno da je dostavljen Glavni projekt proširenja koji sadrži sve elemente propisane Zakonom o prostornom uređenju i Zakonom o građenju, te istaknuto da se projektnom dokumentacijom rješavaju sva pitanja vezana za gradnju spomenutoga zahvata.

9. Presudom Kantonalnog suda broj 08 0 U 000130 09 U od 28. travnja 2009. godine odbijena je tužba apelanata radi poništenja Rješenja Ministarstva broj 06-02-23-2/08 od 15. prosinca 2008. godine.

10. Kantonalni sud je u obrazloženju presude istakao da je prethodno Presudom istog suda broj 08 0 U 000068 08 U od 16. listopada 2008. godine uvažena tužba apelanata izjavljena na Rješenje Ministarstva pod brojem 06-02-23-2/08 od 16. srpnja 2008. godine, navedeno rješenje ukinuto i predmet vraćen Ministarstvu na ponovni postupak, a sve zbog toga što obrazloženje navedenog rješenja nije bilo sukladno odredbi članka 207. stavak 2. Zakona o upravnom postupku (u daljnjem tekstu: ZUP) i što Ministarstvo u rješenju nije ocijenilo sve navode iz žalbe apelanata, a što je bilo dužno prema odredbi članka 242. stavak 2. ZUP-a. U ponovnome postupku Ministarstvo je donijelo novo rješenje pod brojem 06-2-23-2/08 od 15. prosinca 2008. godine, a koje se i pobija predmetnom tužbom.

11. Kantonalni sud je naveo da je nakon uvida na licu mjesta i pregledom dokumentacije utvrđeno da investitor ispunjava uvjete za dobivanje građevinske dozvole, koju mu je Služba, prema odredbi članka 25. Zakona o građenju, i izdala 31. prosinca 2007. godine pod brojem 06-23- 2056/07. Rješavajući o žalbi apelanata na građevinsku dozvolu, Ministarstvo je svojim rješenjem žalbu odbilo i detaljno obrazložilo svoju odluku, što je inače propustilo u ranijem rješenju od 16. srpnja 2008. godine, na što mu je i ukazano Odlukom Kantonalnog suda broj 08 0 U 000068 08 U od 16. listopada 2008. godine. Prema izloženom, građevinska dozvola je izdana temeljem dostavljene dokumentacije sukladno odredbama Zakona o građenju. Prema mišljenju Kantonalnog suda, navodi žalbe da nisu ispunjeni osnovni uvjeti za izdavanje građevinske dozvole apelanti ničim ne dokazuju, pa stoga navodi iz tužbe nemaju utjecaj na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja. Navodi iz tužbe da su stvarno stanje na terenu i urbanističko-tehnički uvjeti projekta različiti nemaju nikakav utjecaj u konkretnoj stvari, s obzirom na to da je to u nadležnosti građevinske inspekcije.

12. Presudom Kantonalnog suda broj 08 0 U 000130 11 Uvp 2 od 18. travnja 2012. godine odbijen je zahtjev apelanata za izvanredno preispitivanje sudske odluke.

13. Kantonalni sud navodi da je pobijanom presudom tužba apelanata odbijena uz obrazloženje kako su u upravnome postupku utvrđene sve činjenice koje su bile odlučne za donošenje pravilnog i zakonitog rješenja, te da je uz pravilnu primjenu materijalnog prava doneseno zakonito rješenje. Navedeno je da je MZ Lijeva obala uz zahtjev za izdavanje građevinske dozvole za radove na proširenju postojećeg groblja priložila potrebnu dokumentaciju. Nakon uviđaja na licu mjesta i pregledom dokumentacije utvrđeno je da investitor ispunjava uvjete za dobivanje građevinske dozvole, koju mu je Služba pod brojem 06-23-2056/07, sukladno odredbi članka 25. Zakona o građenju, izdala 31. prosinca 2007. godine. Rješavajući o žalbi apelanata na građevinsku dozvolu, tuženi je detaljno obrazložio svoju odluku, što je, inače, propustio u ranijem rješenju od 16. srpnja 2008. godine. Kantonalni sud je istakao da apelanti ničim ne dokazuju navode da nisu ispunjeni uvjeti za izdavanje građevinske dozvole, pa takvi navodi iz tužbe, prema ocjeni Kantonalnog suda, nemaju utjecaj na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja. Na koncu, navodi apelanata da su stvarno stanje i urbanističko-tehnički uvjeti projekta različiti nemaju nikakav utjecaj u konkretnoj stvari, s obzirom na to da je to u nadležnosti građevne inspekcije, kako se to obrazlaže u pobijanoj presudi.

14. Dalje je navedeno da se u naseljenom mjestu Široki Brijeg groblja izgrađuju, proširuju i uređuju sukladno urbanističkom planu, kako je to određeno odredbom članka 3. stavak 1. Odluke o pogrebnoj djelatnosti i o uređivanju i održavanju groblja. U ostalim naseljenim mjestima na području općine izgradnja novih grobalja i proširenje postojećih vrši se na prijedlog mjesnih zajednica, ako su ispunjeni urbanistički, sanitarni i drugi uvjeti, a posebno uvjeti da su od naselja udaljena najmanje 300 m, da je odabrano zemljište blago strmo i ocjedito, te da groblje posredstvom podzemnih voda ili na drugi način ne ugrožava postojeće objekte za snabdijevanje vodom za piće i druge potrebe stanovništva, kako je to određeno člankom 3. stavak 2. Odluke o pogrebnoj djelatnosti i o uređivanju i održavanju groblja („Službeni glasnik Općine Lištica“ br. 7/78 i 5/89). Međutim, kako navodi Kantonalni sud, parcela na koju se proširuje postojeće groblje nalazi se unutar obuhvata važećeg urbanističkog plana grada Široki Brijeg i takav zahvat je predviđen tim urbanističkim planom, pa su bez utjecaja suprotna obrazloženja apelanata i pozivanje na odredbe članka 3. stavak 2. Odluke o pogrebnoj djelatnosti i o uređivanju i održavanju groblja. IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

15. Apelanti smatraju da su im pobijanim presudama povrijeđeni pravo na pravičan postupak iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), pravo na privatni i obiteljski život i dom iz članka II/3.(f) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 8. Europske konvencije i pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.

16. Istakli su da je u upravnom postupku i u postupku upravnog spora pogrešno utvrđeno činjenično stanje i da je proizvoljno primijenjeno materijalno pravo. Apelanti navode da je u konkretnom slučaju trebalo primijeniti Odluku o pogrebnoj djelatnosti, uređivanju i održavanju groblja iz 1978. godine, prema kojoj groblja moraju biti udaljena najmanje 300 metara od naselja, zatim da projektna dokumentacija nije potpuna, niti su pribavljene potrebne komunalne suglasnosti. Zbog toga je moguće da putem podzemnih voda ili na drugi način predmetno groblje ugrožava postojeće objekte za snabdijevanje vodom za piće i druge potrebe apelanata. Dalje, apelanti navode da im je zbog nezakonitog proširenja groblja u neposrednoj blizini njihovih stambenih objekata narušeno pravo na privatnost njihovog doma jer iz svog dnevnog boravka vide nadgrobne spomenike, a budući da je groblje javno mjesto svakodnevno se na njemu okuplja veći broj ljudi. Zbog toga apelanti i njihove obitelji ne mogu uživati u privatnosti svog doma.

17. Iz svega navedenog očigledno je da su apelantima, kako navode, nezakonitim proširenjem groblja „Bili Brig“ grubo prekršena osnovna prava, i to pravo na privatni i obiteljski život i dom i pravo na imovinu, pa predlažu da se utvrdi povreda navedenih ustavnih prava i ukinu pobijane odluke.

b) Odgovor na apelaciju

18. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je parcela na koju se proširuje postojeće groblje unutar obuhvata važećeg urbanističkog plana, pa su u tom dijelu bez utjecaja sva suprotna razlaganja apelanata i pozivanje na odredbe Odluke o pogrebnoj djelatnosti. Kantonalni sud je iscrpno obrazložio svoje odluke izjašnjavajući se i o pitanjima koja su apelanti kao sporna naveli u apelaciji, te je predložio da se apelacija odbije kao neutemeljena.

19. Ministarstvo je u odgovoru navelo hronološki tok postupka, te da apelacija nije utemeljena, zbog čega je predložilo da se apelacija i odbije kao neutemeljena.

20. Služba je u odgovoru navela da je postojeće groblje napravljeno znatno prije stambenih objekata apelanata, da se prošireno groblje nalazi preko puta prometnice uz gradnju ogradnog zida i pojasa zelenila, a ne tik uz objekte apelanata kako su to oni naveli u apelaciji. Istaknuto je da su u postupku pribavljene sve potrebne suglasnosti i da tim aktom nisu povrijeđena prava apelanata na koja su se pozvali u apelaciji.

V.Relevantni propisi

21. U Zakonu o građenju („Narodne novine Zapadnohercegovačkog kantona“ br. 4/99, 15/01 i 10/03) relevantne odredbe glase:

Član 25.

Izvedbeni projekt (1) Izvedbeni projekt koristi se za građenje građevine, a njim se razrađuje tehničko rješenje dano glavnim projektom čime se građevina potpuno definiše za izvedbu.

(2) Izvedbeni projekt mora biti izrađen u skladu sa glavnim projektom i uslovima za građenje danim u odobrenju za građenje.

(3) Izvedbeni projekt ne mora raditi projektant glavnog projekta. U tom slučaju investitor je dužan projektantu glavnog projekta prije početka građenja dostaviti izvedbeni projekt radi ovjere usklađenosti izvedbenog projekta sa glavnim projektom i uslovima danim odobrenjem za građenje.

Član 64. stav 1.

Rekonstrukcija postojeće građevine (1)Investitor je dužan pribaviti odobrenje za građenje ako namjerava rekonstruisati postojeću građevinu.

[...]

22. U Odluci o izmjenama i dopunama Urbanističkog plana uređenja naselja Široki Brijeg („Službeni glasnik Općine Široki Brijeg“ br. 3/00 i 6/05) relevantne odredbe glase: Član 4.

Ovim Planom obuhvaćeno je područje grada Široki Brijeg sa dijelovima okolnih naselja: Oklaji, Trn, Privalj, Ljubotići, Pribinovići, koja ukupno čine jedinstveno urbano područje veličine 1168,13 ha. U okviru Plana daju se rješenja sa cjelovito utvrđenom namjenom, načinom, intenzitetom i kriterijima budućeg utvrđivanja i korištenja ukupnog prostora, te njegovu zaštitu i komunalno-infrastrukturnu opremljenost (građevinska područja).

23. U Odluci o pogrebnoj djelatnosti i o uređivanju i održavanju groblja („Službeni glasnik Općine Lištica“ br. 7/78 i 5/89) relevantne odredbe glase:

Član 3.

U naseljenom mjestu Lištica groblje se izgrađuje, proširuje i uređuje u skladu sa urbanističkim planom odnosno odlukom Skupštine Općine.

U ostalim naseljenim mjestima na području općine izgradnja novih grobalja i proširenje postojećih vrši se na prijedlog mjesnih zajednica, ako su ispunjeni urbanistički, sanitarni i drugi uslovi određeni propisima širih društveno-političkih zajednica, a posebno sljedeći: 1)da su od naselja udaljena najmanje 300 metara 2)da je odabrano zemljište blago strmo i ocjedito 3)da groblja posredstvom podzemnih voda ili na drugi način ne ugrožavaju postojeće objekte na snabdijevanje vodom za piće i druge potrebe stanovništva.

Član 4.

Odobrenje za izgradnju novih grobalja i proširenje postojećih daje općinski organ uprave nadležan za komunalne poslove.

Podnosilac zahtjeva za izgradnju novih grobalja mora priložiti uz zahtjev za odobrenje suglasnost mjesne zajednice, tehničku dokumentaciju i hidrološku skicu terena.

VI.Dopustivost

24. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

25. Sukladno članku 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

26. U konkretnom slučaju predmet pobijanja apelacijom je Presuda Kantonalnog suda broj 08 0 U 000130 11 Uvp 2 od 18. travnja 2012. godine, protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, pobijanu presudu apelanti su primili 14. svibnja 2012. godine, a apelacija je podnesena 10. srpnja 2012. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očito (prima facie) neutemeljena.

27. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

28. Apelanti pobijaju navedene odluke tvrdeći da su im tim odlukama povrijeđena prava iz članka II/3.(e), (f) i (k) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 6. stavak 1, članka 8. Europske konvencije i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje

29. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke.

30. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obveza ili kaznene optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom.

31. Ustavni sud podsjeća na to da se prema ustaljenoj praksi Ustavnog suda i Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud) članak 6. stavak 1. Europske konvencije primjenjuje na postupke čiji je ishod odlučujući za utvrđivanje građanskih prava i obveza. U predmetnome postupku apelanti su tražili poništenje upravnog akta – građevinske dozvole kojom su odobreni izvedeni radovi na proširenju groblja u neposrednoj blizini njihovih stambenih objekata, te je ishod upravnog postupka okončanog pobijanim presudama imao odlučujući značaj za građanska prava apelanata (vidi, mutatis mutandis, Europski sud, Powell i Rayner protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 21. veljače 1990. godine, serija A, broj 172. str. 18). Stoga je članak 6. stavak 1. Europske konvencije primjenjiv u konkretnom predmetu.

32. U odnosu na navode apelanata da je u postupku pogrešno utvrđeno činjenično stanje i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo, Ustavni sud ukazuje na to da, prema praksi Europskog suda i Ustavnog suda, zadaća ovih sudova nije preispitivanje zaključaka redovitih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene prava (vidi Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovite sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, općenito, zadaća redovitih sudova ocjenjivanje činjenica i dokaza koje su izveli (vidi Europski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadaća Ustavnog suda je ispitati jesu li, eventualno, povrijeđena ili zanemarena ustavna prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te je li primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska.

33. Iznimno, Ustavni sud će se upustiti u ispitivanje načina na koji su nadležni sudovi utvrđivali činjenice i na tako utvrđene činjenice primijenili pozitivnopravne propise kada je očito da je u određenom postupku došlo do proizvoljnog postupanja redovitog suda kako u postupku utvrđivanja činjenica tako i primjene relevantnih pozitivnopravnih propisa (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 311/04 od 22. travnja 2005. godine, stavak 26). U kontekstu navedenoga, Ustavni sud podsjeća i na to da je u više svojih odluka istakao da očita proizvoljnost u primjeni relevantnih propisa nikada ne može voditi ka jednom pravičnom postupku (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 1293/05 od 12. rujna 2006. godine, tačka 25. i dalje). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud će u konkretnom slučaju, s obzirom na pitanja koja apelanti problematiziraju, ispitati je li pobijana odluka redovitog suda utemeljena na proizvoljnoj primjeni prava.

34. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da su tijela uprave i Kantonalni sud u postupku upravnog spora i u postupku izvanrednog preispitivanja sudske odluke dovoljno jasno i argumentirano obrazložili svoje odluke, dajući za svoj stav jasna obrazloženja koja se niti u jednom segmentu ne doimaju proizvoljnim. Naime, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju ne mogu prihvatiti navodi apelanata o proizvoljnosti u primjeni prava, posebno zato što apelanti osim ponavljanja navoda koje su isticali u prethodnome postupku, a koje je Kantonalni sud ispitao u pobijanim presudama i dao razloge zašto oni ne mogu dovesti do drugačijeg rješenja konkretne pravne stvari, nisu ponudili bilo kakvu drugu argumentaciju. U svezi s navedenim, Ustavni sud primjećuje da je Kantonalni sud u pobijanim odlukama istakao da se groblja u gradu Široki Brijeg izgrađuju, proširuju i uređuju sukladno urbanističkom planu, kako je to određeno odredbom članka 3. stavak 1. Odluke o pogrebnoj djelatnosti i o uređivanju i održavanju groblja. Stoga je zaključio da su u konkretnom slučaju neutemeljeni navodi apelanata da je trebalo primijeniti odredbu članka 3. stavak 2. navedene odluke, a koja se odnosi na ostala naseljena mjesta na području općine. Osim toga, Ustavni sud ukazuje na to da je Kantonalni sud utvrdio da u konkretnom slučaju nije sporno da je prostor namijenjen za proširenje predmetnog groblja određen važećim urbanističkim planom grada Široki Brijeg, te da su u predmetnom postupku poštovane relevantne odredbe Zakona o građenju. Ustavni sud primjećuje da je Kantonalni sud detaljno obrazložio na kojim je sve relevantnim propisima utemeljio pobijane odluke, te da je o tome dao detaljna i jasna obrazloženja koja se ne mogu smatrati proizvoljnim ili suprotnim pravu na obrazloženu odluku iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

35. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud zaključuje da pobijanim odlukama nije povrijeđeno pravo apelanata na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

Pravo na privatni i obiteljski život, dom i dopisivanje

36. Apelanti, također, smatraju da im je pobijanim odlukama povrijeđeno i pravo iz članka II/3. (f) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 8. Europske konvencije, budući da je predmetno groblje prošireno u neposrednoj blizini njihovih stambenih objekata.

37. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:

f) Pravo na privatni i obiteljski život, dom i dopisivanje.

38. Članak 8. Europske konvencije glasi:

Svatko ima pravo na poštovanje svoga privatnog i obiteljskog života, doma i prepiske.

Javne vlasti se ne smiju miješati u ostvarivanje ovog prava osim ako to nije sukladno zakonu i neophodno u demokratskom društvu u interesima nacionalne sigurnosti, javne sigurnosti ili gospodarske dobrobiti zemlje, radi sprječavanja nereda ili kriminala, radi zaštite zdravlja ili morala, ili radi zaštite prava i sloboda drugih.

39. Ustavni sud ukazuje na činjenicu da je bitna svrha članka 8. Europske konvencije zaštita pojedinaca od arbitrarnih miješanja vlasti u njihova prava garantirana tim člankom (vidi Europski sud, Kroon protiv Nizozemske, presuda od 27. listopada 1994. godine, serija A, broj 297-C).

40. Pri određivanju radi li se u konkretnom slučaju o povredi članka 8. Europske konvencije prvo se mora utvrditi pokreće li proširenje groblja u neposrednu blizinu stambenih objekata apelanata pitanja koja spadaju u opseg članka 8. stavak 1. Europske konvencije, te predstavlja li odluka koju apelanti pobijaju miješanje javnih vlasti u poštivanje privatnog i obiteljskog života i doma apelanata. Drugo, da bi miješanje bilo opravdano, mora biti sukladno zakonu. Taj uvjet zakonitosti se, sukladno značenju termina Europske konvencije, sastoji iz više elemenata: (a) miješanje mora biti utemeljeno na domaćem ili međunarodnom zakonu; (b) zakon o kojemu je riječ mora biti primjereno dostupan tako da pojedinac bude primjereno upućen na okolnosti zakona koje se mogu primijeniti na dani predmet i (c) zakon također mora biti formuliran s odgovarajućom točnošću i jasnoćom da bi se pojedincu dopustilo da prema njemu prilagodi svoje postupke (vidi Europski sud, Sunday Times protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 26. travnja 1979. godine, serija A, broj 30, stavak 49).

41. Ustavni sud ukazuje na to da je Europski sud u predmetu Hatton i drugi protiv Ujedinjenog Kraljevstva prihvatio da povećanje noćne buke u kućama podnositelja predstavke koje se nalaze u blizini aerodroma Heathrow predstavlja pitanje obuhvaćeno pravom na privatni i obiteljski život i pravom na poštivanje vlastitog doma (vidi Europski sud, Hatton i drugi protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 8. srpnja 2003. godine, stavak 96). U predmetu Kyrtatos protiv Grčke Europski sud je razmatrao žalbe podnositelja predstavke prema članku 8. Europske konvencije da izgradnja stambenih zgrada u blizini njihovog zemljišta za koje su građevinsku dozvolu dale nacionalne vlasti izaziva razaranje fizičke sredine i negativno utječe na njihov život protivno odredbama članka 8 (vidi Europski sud, Kyrtatos protiv Grčke, presuda od 22. svibnja 2003. godine, točka 44, dostupna na hudoc.echr.coe.int).

42. U odnosu na pitanje u konkretnom slučaju pokreće li proširenje predmetnog groblja u blizini stambenih objekata apelanata pitanja prema članku 8. Europske konvencije, Ustavni sud ukazuje na to da apelanti tvrde da im pogled iz njihovih kuća pada na nadgrobne spomenike, da se na groblju kao javnom mjestu svakodnevno okuplja veliki broj ljudi i održavaju pogrebi. Također, navode da putem podzemnih voda ili na drugi način predmetno groblje ugrožava postojeće objekte za snabdijevanje vodom za piće i druge potrebe apelanata. Imajući u vidu navedeno, kao i citiranu praksu Europskog suda, Ustavni sud smatra da istaknute tvrdnje apelanata pokreću pitanja prava apelanata prema članku 8. Europske konvencije.

43. Ustavni sud mora utvrditi predstavlja li donošenje pobijanih odluka kojim je odbijen zahtjev apelanata za poništenje građevinske dozvole kojom su odobreni izvedeni radovi na proširenju groblja miješanje u pravo apelanata na poštivanje privatnog i obiteljskog života i pravo na privatnost njihovih domova u smislu članka 8. Europske konvencije. U svezi s tim, Ustavni sud podsjeća na to da su pobijane odluke donesene primjenom odredaba Zakona o građenju za koje je Ustavni sud u okviru razmatranja prava na pravično suđenje utvrdio da nisu proizvoljno primijenjene. Također, u postupku je utvrđeno da su za proširenje predmetnog groblja izdane potrebne komunalne suglasnosti (vodovodne, sanitarne i dr.). U kontekstu navedenoga, a imajući u vidu eksplicitno utvrđenje nadležnih upravnih tijela i Kantonalnog suda da se u konkretnom slučaju, u smislu relevantne odredbe članka 3. Odluke o pogrebnoj djelatnosti, radi o proširenju postojećeg groblja „Bili Brig“ sukladno urbanističkom planu, pri čemu je, kako to proizlazi iz činjenica predmeta, u postupku donošenja građevinske dozvole za legalizaciji izvedenih radova rješenje donijeto nakon pribavljanja svih neophodnih suglasnosti, Ustavni sud smatra da navodi apelacije ne ukazuju na to da je u konkretnom slučaju došlo do miješanja javnih vlasti u privatni i obiteljski život apelanata i privatnost njihovog doma.

44. Imajući u vidu izneseno, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju nisu povrijeđena prava apelanata iz članka II/3.(f) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 8. Europske konvencije, budući da nije došlo do miješanja javnih vlasti u privatni i obiteljski život i privatnost doma apelanata.

Ostali navodi

45. Apelanti smatraju da im je pobijanim odlukama povrijeđeno i pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. U svezi s tim, Ustavni sud zapaža da apelanti kršenje tog prava nisu posebno obrazložili, već se navodi o kršenju tog prava temelje na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava, što je Ustavni sud već obrazložio u prethodnim točkama ove odluke. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da su i navodi apelanata o kršenju tih prava neutemeljeni. VIII.Zaključak

46. Ustavni sud zaključuje da nema povrede prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno članka 6. stavak 1. Europske konvencije u situaciji kada je redoviti sud detaljno i jasno obrazložio pobijanu odluku kako u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja tako i u pogledu primjene relevantnih odredaba materijalnog prava, tako da Ustavni sud ne nalazi ništa što bi ukazalo na to da su pozitivnopravni propisi proizvoljno ili nepravično primijenjeni na štetu apelanata.

47. Ustavni sud zaključuje da nema kršenja prava iz članka II/3.(f) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 8. Europske konvencije, jer u konkretnim okolnostima nije došlo do miješanja javne vlasti u prava apelanata na privatni i obiteljski život i dom.

48. Također, Ustavni sud zaključuje da nema povrede prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju kada apelant kršenje tog prava vezuje za utvrđeno činjenično stanje i proizvoljnu primjenu materijalnog prava, a Ustavni sud je zaključio da nije bilo proizvoljnosti u tom pogledu.

49. Na temelju članka 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

50. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-2635/12 (S. S. i M. K.) | Sudska praksa | Aktio