Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1098/15 (S.S.)

Odluka donesena 08. 12. 2015.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršni postupak
  • Izvršenje
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1098/15

Apelacija

Odluka o meritumu

08. 12. 2015.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1098/15, rješavajući apelaciju S.S., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 8. decembra 2015. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija S.S.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog neprovođenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 I 420598 14 I od 24.

marta 2014. godine.

Ova odluka se dostavlja Vladi Federacije Bosne i Hercegovine da, u skladu sa ranijim nalogom Ustavnog suda Bosne i Hercegovine iz odluka Ustavnog suda o istim činjeničnim i pravnim pitanjima, izvrši svoje ustavne obaveze i osigura poštivanje ljudskih prava tako što će preduzeti mjere s ciljem da apelantica naplati svoja potraživanja u razumnom roku.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. S.S. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupaju Amila, Omar i Vedran Eterović, advokati iz Sarajeva, podnijela je 12. marta 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neprovođenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 I 420598 14 I od 24. marta 2014. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 19. maja 2015. godine, a od Vlade Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada FBiH) 22. oktobra 2015. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Općinski sud je 12. juna 2015. godine dostavio odgovor na apelaciju, dok je Vlada FBiH to učinila 29. oktobra 2015. godine.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

5. Apelantica je 21. februara 2013. godine Općinskom sudu podnijela tužbu protiv Federacije BiH - Parlament BiH, Predstavnički dom Parlamenta FBiH radi naplate potraživanja iz radnog odnosa.

6. Općinski sud je svojom Presudom broj 65 0 Rs 327986 13 Rs od 3. januara 2014. godine usvojio apelanticin tužbeni zahtjev i naložio tužitelju da isplati dug na ime manje isplaćenog toplog obroka za period od 1. januara 2012. godine do 31. decembra 2012. godine u iznosu od 1.658,17 KM, te na manje isplaćeni regres za 2012. godine u iznosu od 628,72 KM, odnosno ukupni iznos od 2.286,89 KM sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe, pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

7. Apelantica je 21. marta 2014. godine Općinskom sudu podnijela prijedlog za izvršenje na osnovu pravosnažne presude Općinskog suda od 3. januara 2014. godine pljenidbom i prenosom sa transakcijskih računa izvršenika kod banaka navedenih u prijedlogu za izvršenje na apelanticin račun.

8. Općinski sud je 24. marta 2014. godine donio rješenje kojim je dozvolio predloženo izvršenje.

9. Nakon pravosnažnosti rješenja o izvršenju, Općinski sud je rješenje dostavio Novoj banci na provođenje.

10. Kako se rješenje o izvršenju nije moglo provesti na predloženim transakcijskim računima kod navedenih banaka iz prijedloga za izvršenje, to je Općinski sud, po apelanticinom prijedlogu, donio rješenje od 23. februara 2015. godine kojim se, umjesto pljenidbe novčanih sredstava izvršenika sa transakcijskog računa kod banaka navedenih u prijedlogu za izvršenje, određuje izvršenje pljenidbom novčanih sredstava izvršenika koje ima na transakcijskim računima drugih banaka, navedenih u izreci rješenja.

11. Kako navodi Općinski sud u svom odgovoru na apelaciju, nakon pravosnažnosti rješenje o izvršenju i rješenje o dopuni računa su dostavljeni prvoj banci iz rješenja od 23. februara 2015. godine, odnosno Union banci d.d. Sarajevo.

12. Prema stanju spisa, navedeno rješenje o izvršenju nije provedeno.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

13. Apelantica smatra da joj je, zbog neprovođenja rješenja o izvršenju, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica predlaže da Ustavni sud utvrdi povredu prava na pravično suđenje i naloži nadležnim organima da prestanu da krše apelanticino pravo na način da joj isplate novčane iznose koje duguju. Apelantica je, pozivajući se na mnogobrojne odluke Ustavnog suda i Evropskog suda za ljudska prava, istakla da je njeno pravo povrijeđeno nečinjenjem, odnosno da banke nisu postupile po sudskim nalozima, iako su u budžetu postojala sredstva predviđena isključivo u te svrhe, ali da sud, iako mu je to bila obaveza, nije primijenio sredstva prinude da bankama naloži izvršenje sudskih rješenja. Apelantica je, također, istakla i svoj zahtjev za naknadu nematerijalne štete.

b) Odgovor na apelaciju

14. Općinski sud je u svom odgovoru na apelaciju ukratko opisao hronologiju postupanja u ovom predmetu, koja je, u skladu s dostavljenim podacima, navedena u činjeničnom stanju. Sud je istakao da je rješenje od 23. februara 2015. godine dostavio Union banci na provođenje, te da smatra da je u toku cijelog dosadašnjeg postupka postupao u razumnim rokovima.

15. Vlada FBiH je u svom odgovoru na apelaciju od 29. oktobra 2015. godine istakla da Federalno ministarstvo finansija vodi evidenciju izvršnih sudskih odluka, te da je na 6. sjednici Vlade FBiH, održanoj 22. maja 2015. godine, usvojena informacija o obavezama po osnovu sudskih odluka sa prijedlogom mjera. Dalje se navodi da je Federalno ministarstvo finansija zaduženo da što hitnije pristupi realizaciji izvršnih sudskih rješenja (u skladu sa članom 167. stav 1. Zakona o izvršnom postupku) kako bi se izbjeglo gomilanje obaveza po osnovu kamata, protivzakonito i neustavno ponašanje, te da realizaciju izvršnih sudskih rješenja vrši shodno raspoloživim sredstvima predviđenim na određenoj budžetskoj poziciji, a što je u skladu sa odredbama Zakona o izvršnom postupku FBiH i Zakona o izvršenju budžeta. Nadalje, rebalansom budžeta za 2015. godinu naloženo je povećanje iznosa planiranih sredstava na ekonomskom kodu 614800 – drugi tekući rashodi - izvršenje sudskih presuda i rješenja o izvršenju – 17.000.000 KM i ekonomskom kodu 614900 – ugovorene i druge posebne usluge –zatezne kamate na sudska rješenja i troškove spora – 8.000.000 KM (u dopisu stoji 8.00.000 KM), kontinuirano (za svaku budžetsku godinu) planiranje sredstava na ekonomskom kodu 614800 – drugi tekući rashodi - izvršenje sudskih presuda i rješenja o izvršenju – ekonomskom kodu 614900 – ugovorene i druge posebne usluge – zatezne kamate na sudska rješenja i troškove spora, te u nedostatku sredstava u tekućoj godini planiranje sredstava za narednu godinu i na taj način vršenje sukcesivne isplate po osnovu izvršnih sudskih rješenja.

16. U skladu sa zaključkom Vlade FBiH broj 876/2015 od 2. jula 2015. godine, a radi implementacije odluka Ustavnog suda BiH koje se tiču realizacije pravosnažnih sudskih odluka, Federalno ministarstvo finansija je uputilo poslovnim bankama tabelarne preglede do kojeg iznosa sredstava mogu vršiti realizaciju rješenja o izvršenju, u skladu sa članom 138. stav 3. Zakona o izvršnom postupku FBiH, gdje je saglasnost bankama data na ime glavnice u iznosu od 2.779.167,20 KM i sudskih troškova u iznosu od 524.595,39 KM, dok obračun kamata vrši banka na dan isplate po stopi od 12% godišnje, u skladu sa Zakonom o visini stope zakonske kamate.

17. Vlada FBiH je istakla i to da je Federalno ministarstvo finansija dalo saglasnost poslovnim bankama da realiziraju sudske izvršne odluke koje su zaprimljene u Federalno ministarstvo finansija tokom 2014. godine.

V.Relevantni propisi

18. Zakon o izvršnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09, 74/11 i 35/12) u relevantnom dijelu glasi :

Član 6.

(1) Sredstva izvršenja su izvršne radnje ili sistem takvih radnji kojima se prema zakonu potraživanje prinudno ostvaruje.

(2) Predmet izvršenja su stvari i prava na kojim se prema zakonu može provesti izvršenje radi ostvarenja potraživanja.

1 Navedene relevantne odredbe su kompilirane u skladu sa svim relevantnim izmjenama i dopunama Zakona o izvršnom postupku. Odredbe su kompilirane isključivo za potrebe ove odluke.

(3) Izvršne radnje mogu se neposredno provesti protiv izvršenika i drugih osoba, u skladu sa ovim zakonom.

Član 7.

(1) Predmet izvršenja ne mogu biti stvari van prometa kao ni rudno blago i druga prirodna bogatstva.

(2) Predmet izvršenja ne mogu biti objekti, naoružanje i oprema za potrebe oružanih snaga i policije, kao ni novčana sredstva osigurana za te namjene.

Član 8.

(1) Sud rješenjem određuje izvršenje onim sredstvom i na onim predmetima koji su navedeni u izvršnom prijedlogu.

(2) Ako je predloženo više sredstava ili više predmeta izvršenja sud može ograničiti izvršenje samo na neke od tih sredstava ili predmeta ako su dovoljni za ostvarenje potraživanja.

(3) Ako se izvršno rješenje o izvršenju na određenom predmetu ili sredstvu ne može provesti, tražilac izvršenja može radi namirenja istog potraživanja predložiti novo sredstvo ili predmet izvršenja o čemu će sud odlučiti rješenjem.

Član 22.

Sud određuje izvršenje samo na osnovu izvršne i vjerodostojne isprave, ako ovim zakonom nije drukčije određeno.

Član 65.

Izvršenje radi ostvarenja novčanog potraživanja određuje se i provodi u obimu koji je potreban za namirenje tog potraživanja.

Član 66.

Više tražilaca izvršenja koji ostvaruju svoja potraživanja prema istom izvršeniku na istom predmetu izvršenja namiruju se onim redom kojim su stekli pravo da se iz tog predmeta namire, ako zakonom nije drukčije određeno.

Član 79a.

(1) Ne može biti predmet izvršenja nekretnina Federacije, kantona, grada, općine i javnog fonda.

(2) Ne može biti predmet izvršenja nekretnina ustanove koja se finansira u cijelosti ili djelimično iz budžeta, a koja je osnovana za vršenje djelatnosti od javnog interesa kojom se osigurava ostvarivanje prava na obrazovanje, zdravstvenu zaštitu, dječiju zaštitu, socijalnu zaštitu, nauku, kulturu i fizičku kulturu, ako nekretnina služi za vršenje djelatnosti te ustanove i ako cilj vršenja djelatnosti nije sticanje dobiti.

Član 79b.

Nadležni sud u svakom konkretnom slučaju odlučuje o ispunjenju uslova za izuzimanje od izvršenja iz prethodnog člana.

Član 138. st. 3, 5. i 6.

Ograničenje izvršenja (3) Izvršenje na teret sredstava budžeta Federacije Bosne i Hercegovine i kantona provest će se u visini predviđenoj na određenoj poziciji budžeta i u skladu sa Zakonom o izvršavanju budžeta.

(5) Više povjerilaca koji ostvaruju svoja novčana potraživanja iz budžeta namiruju se onim redom kojim su stekli pravo da se namire iz budžeta, s tim da zastarijevanje ne teče do konačnog namirenja potraživanja iz sudske odluke.

(6) Svi nivoi vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine (Federacija, kanton, grad i općina) koji imaju izvršne sudske presude dužni su u svojim budžetima predvidjeti sredstva za isplatu sudskih izvršnih rješenja na teret tih budžeta u iznosu od najmanje 5% od ukupnog budžeta.

Član 166. st. 1, 2, 4. i 5.

Prinudno izvršenje (1) Izvršenje radi ostvarenja novčanog potraživanja prema izvršeniku može se provesti na svim sredstvima na njegovim računima kod banke, osim ako zakonom nije drukčije određeno.

(2) Rješenjem o izvršenju na novčanim sredstvima koja se vode na transakcijskom računu izvršenika nalaže se banci da novčani iznos za koji je izvršenje određeno prenese s transakcijskog računa izvršenika na transakcijski račun tražioca izvršenja, a za potraživanja za koja nije propisana naplata preko žiroračuna kod banke da isplati taj iznos tražiocu izvršenja u gotovom novcu.

(4) U rješenju o izvršenju iz st. 2. i 3. ovog člana odredit će se broj računa izvršenika s kojeg treba obaviti isplatu i broj računa tražioca izvršenja na koji isplatu treba obaviti ili drugi način obavljanja isplate.

(5) Sud će rješenjem o izvršenju obavezati banku da dostavi izvještaj o svim promjenama na računu izvršenika ako sredstava na računu nema ili su ona nedovoljna za namirenje potraživanja određenih rješenjem o izvršenju. Izvještaj obuhvata promjene na računu za period od 30 dana do donošenja rješenja o izvršenju i mora da sadrži svaku transakciju na računu, uključujući podizanje gotovine, uplate na račun i isplate sa računa, unutarbankarske i međubankarske prijenose. [...] Član 167.

(Redoslijed naplate) (1) Banka naplatu obavlja redom, prema vremenu dostave rješenja o izvršenju ako zakonom nije drukčije određeno.

(2) Banka vodi posebnu evidenciju redoslijeda rješenja o izvršenju po danu i vremenu dostave i izdaje tražiocu izvršenja, na njegov zahtjev, potvrdu o mjestu njegovog potraživanja u tom redoslijedu.

(3) Banka ne može provesti nalog izvršenika prije isplate potraživanja utvrđene rješenjem o izvršenju, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno.

(4) S rješenjem o izvršenju izjednačena je isprava za koju je to predviđeno posebnim zakonom.

Član 169.

Postupak u slučaju kad nema sredstava na računu (1) Ako na računu označenom u rješenju o izvršenju nema sredstava, banka će u korist tog računa izvršiti prijenos izvršenikovih sredstava u odgovarajućem iznosu sa drugih računa u toj banci, a prema redoslijedu koji označi tražilac izvršenja.

(2) Ukoliko banka ne uspije u cjelini naplatiti izvršnu tražbinu zbog nedostatka sredstava na računu, držat će rješenje o izvršenju u posebnoj evidenciji i po njemu obaviti prijenos kad sredstva pristignu na račun, ukoliko rješenjem o izvršenju nije drugačije određeno. (3) O tome da nema sredstava na računu banka će obavijestiti sud bez odlaganja. Uz tu obavijest banka će dostaviti sudu i izvještaj o promjenama na računu iz stava 5. člana 166. ovog zakona.

Član 170. stav 1.

Postupak u slučaju smetnji za provođenje izvršenja (1) Ako banka smatra da postoje zakonske ili druge smetnje za izvršenje po odredbama glave XII ovog zakona, zadržat će rješenje o izvršenju, izvršiti pljenidbu sredstava izvršenika i o smetnjama obavijestiti sud.

Član 172.

Redoslijed namirenja s pojedinih računa pravnih lica Ukoliko izvršenik ima novčana sredstva na više računa kod jedne ili više banaka, shodno se primjenjuju odredbe člana 171. ovog zakona.

Član 175.

Odgovornost banaka za štetu Banka koja ne postupi u skladu sa rješenjem o izvršenju i drugim sudskim nalozima odgovara za štetu prouzrokovanu tražiocu izvršenja po općim pravilima o naknadi štete.

19. Zakon o budžetu Federacije Bosne i Hercegovine za 2011. godinu („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ broj 14/11) u relevantnom dijelu glasi:

614800 Izvršenje sudskih presuda i rješenja o izvršenju 13.000.000 KM 614800 Sudske presude po osnovu neizmirenih plaća Vojsci FBiH 1.500.000 KM 614800 Sudske presude po osnovu dobavljača 1.500.000 KM 614800 Izvršenje odluka Ustavnog suda BiH/Evropskog suda za ljudska prava 2.500.000 KM.

20. Zakon o budžetu Federacije Bosne i Hercegovine za 2012. godinu („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ broj 3/12) u relevantnom dijelu glasi:

614800 Izvršenje sudskih presuda i rješenja o izvršenju 11.000.000 KM 614800 Sudske presude po osnovu neizmirenih plaća Vojsci FBiH 500.000 KM 614800 Sudske presude po osnovu dobavljača 0 KM 614800Izvršenje odluka Ustavnog suda BiH/Evropskog suda za ljudska prava 500.000 KM.

21. Zakon o budžetu Federacije Bosne i Hercegovine za 2013. godinu („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 106/12 i 99/13) u relevantnom dijelu glasi: 614800 Izvršenje sudskih presuda i rješenja o izvršenju 18.000.000 KM 614800 Sudske presude po osnovu neizmirenih plaća Vojsci FBiH 200.000 KM 614800 Sudske presude po osnovu dobavljača 150.000 KM 614800Izvršenje odluka Ustavnog suda BiH/Evropskog suda za ljudska prava 100.000 KM.

22. Zakon o budžetu Federacije Bosne i Hercegovine za 2014. godinu („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 99/13, 45/14 i 66/14) u relevantnom dijelu glasi: 614800 Izvršenje sudskih presuda i rješenja o izvršenju 17.000.000 KM 614800 Sudske presude po osnovu neizmirenih plaća Vojsci FBiH 350.000 KM 614800 Sudske presude po osnovu dobavljača 100.000 KM 614800Izvršenje odluka Ustavnog suda BiH/Evropskog suda za ljudska prava 100.000 KM.

23. Zakon o budžetu Federacije Bosne i Hercegovine za 2015. godinu („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ broj 25/15) u relevantnom dijelu glasi:

614800 Izvršenje sudskih presuda i rješenja o izvršenju 17.000.000 KM 614800 Sudske presude po osnovu neizmirenih plaća Vojsci FBiH 300.000 KM 614800 Sudske presude po osnovu dobavljača 100.000 KM 614800Izvršenje odluka Ustavnog suda BiH/Evropskog suda za ljudska prava 100.000 KM. VI.Dopustivost i meritum

24. Ustavni sud naglašava da je gotovo identična pravna pitanja – neprovođenje rješenja o izvršenju na teret sredstava budžeta Federacije Bosne i Hercegovine već razmatrao u svojim odlukama u kojima je usvojio apelacije i utvrdio povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju zbog neizvršenja pravosnažnih presuda Općinskog suda u Sarajevu (vidi, Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 1499/13 od 6. novembra 2014. godine, AP 1094/14 od 10. februara 2015. godine i AP 2892/13 od 17. marta 2015. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba ) donio odluke kojima je usvojio predmetne apelacije i utvrdio povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, kao i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Odluke su dostavljene Vladi Federacije Bosne i Hercegovine kako bi izvršila svoje ustavne obaveze i osigurala poštivanje ljudskih prava tako što će preduzeti odgovarajuće mjere s ciljem da apelanti i ostali povjerioci koji posjeduju izvršne sudske odluke na teret budžetskih sredstava Federacije Bosne i Hercegovine naplate svoja potraživanja u što kraćem roku.

25. U predmetnim odlukama Ustavni sud je istakao da je suština problema neizvršenja pravosnažnih presuda na teret budžeta Federacije Bosne i Hercegovine, a što su okolnosti i konkretnog slučaja, u tome da „Federacija nije napravila ukupan zbir i listu svih potraživanja (glavnica i kamate) koja mora isplatiti iz svojih budžetskih sredstava na temelju izvršnih sudskih odluka, a koja su pravosnažnim sudskim odlukama dosuđena nakon 31. decembra 2002. godine i koja se ne ograničavaju prema predmetu spora. Tako je nemoguće procijeniti, uzimajući u obzir prosječna izdvajanja budžetskih sredstava namijenjena za isplatu izvršnih sudskih odluka, kada će povjerioci biti isplaćeni. Osim toga, problem je i što ne postoji centralna evidencija potraživanja svih povjerilaca sačinjena prema datumu njihovog izvršnog naslova sa evidentiranim isplatama (ukoliko ih je bilo), te s redoslijedom daljnje isplate, koja bi bila transparentna u odnosu na povjerioce, kako bi se izbjegle sve sumnje da nekome može biti izvršena isplata prije nego što je njegov izvršni naslov došao na red da bude isplaćen. Ispunjavanjem navedenog i planiranjem adekvatnih novčanih iznosa u budžetu svake godine iz kojih bi se mogla izvršiti isplata svim povjeriocima u razumnom roku Federacija bi ispunila svoju pozitivnu obavezu osiguranja poštivanja ljudskih prava (konkretno, prava na izvršenje pravomoćne sudske odluke iz člana 6. stav

1. Evropske konvencije, uključujući i pravo na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Ustavni sud je u predmetnoj odluci zaključio da, imajući u vidu navedeno, tj. činjenicu da Federacija Bosne i Hercegovine nije izračunala ukupan zbir dugovanja po osnovu izvršnih sudskih odluka koje bi ažurirala sve dok za to postoji potreba, kao i činjenicu da ne postoji centralna i transparentna evidencija potraživanja o kojoj je bilo riječi u prethodnom dijelu obrazloženja ove odluke, proizlazi da apelanti, kao imaoci izvršnog sudskog naslova, nemaju garancije da će moći naplatiti svoja potraživanja od Federacije u razumnom roku, zbog čega Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom slučaju došlo do povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na pravo na izvršenje pravomoćne sudske odluke u razumnom roku, kao i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju“.

26. Međutim, Vlada FBiH je u dopisu od 1. aprila 2014. godine dostavila informaciju Federalnog ministarstva finansija sa podacima koji se odnose na implementaciju predmetnih odluka. U informaciji je navedeno da Federalno ministarstvo finansija vodi evidenciju zaprimljenih izvršnih sudskih odluka sa hronološkim redoslijedom isplate povjerilaca (sa tabelarnim pregledom) kojih, prema sačinjenoj evidenciji, ima 7.105. Dalje se navodi da su izračunata ukupna potraživanja povjerilaca, i to na ime glavnice u iznosu od 14.300.446,04 KM, na ime troškova postupka iznos od 2.934.321,39 KM, dok kamatu obračunava banka na dan isplate glavnog dijela duga. Također, u budžetu Federacije BiH za 2014. godinu na ekonomskom kodu 614800 - drugi tekući rashodi - izvršenje sudskih presuda i rješenja o izvršenju, planirana su sredstva u iznosu od 17.000.000 KM, a na ekonomskom kodu 614900 - ugovorene i druge posebne usluge - zatezne kamate na sudska rješenja i troškovi spora planirana su sredstva u iznosu od 8.000.000 KM.

27. Vlada FBiH je u svom dopisu istakla da je, radi uštede sredstava u budžetu Federacije BiH, sklopila sporazum sa Savezom samostalnih sindikata, te da, u skladu sa navedenim sporazumom, zaključuje ugovore o vansudskoj nagodbi za čiju realizaciju su potrebna sredstva u iznosu od 12.000.000 KM na ime isplate glavnog dijela duga u 2014. godini. Imajući u vidu navedeno, u okviru preostalog iznosa sredstava (5.000.000 KM), shodno hronološkom redoslijedu, moguće je izvršiti realizaciju izvršnih rješenja zaključno sa rednim brojem 1.836.

28. U svom dopisu od 26. marta 2015. godine Vlada FBiH je navela da Federalno ministarstvo finansija u Access bazama vodi evidencije zaprimljenih izvršnih sudskih odluka i da je uspostavljen hronološki redoslijed isplate povjerilaca, te da ukupna potraživanja povjerilaca na ime glavnice iznose 11.770.045,50 KM, na ime troškova postupka iznose 2.329.032,32 KM, dok kamatu obračunava banka na dan isplate glavnog dijela duga.

29. Također, Vlada FBiH je u svom dopisu od 30. marta 2015. godine navela da su u prijedlogu budžeta za 2015. godinu planirana sredstva na ekonomskom kodu 614800 - drugi tekući rashodi - izvršenje sudskih presuda i rješenja o izvršenju, planirana su sredstva u iznosu od 17.000.000 KM, a na ekonomskom kodu 614900 -ugovorene i druge posebne usluge –z atezne kamate na sudska rješenja i troškovi spora planirana su sredstva u iznosu od 8.000.000 KM. Vlada FBiH je istakla da će nakon usvajanja budžeta FBiH i Zakona o izvršenju budžeta za 2015. godinu pristupiti realizaciji rješenja o izvršenju, shodno redoslijedu i raspoloživim sredstvima.

30. U svom dopisu od 28. augusta 2015. godine Vlada FBiH je istakla da Federalno ministarstvo finansija vodi evidenciju izvršnih sudskih odluka, te da je na 6. sjednici Vlade FBiH, održane 22. maja 2015. godine, usvojena informacija o obavezama po osnovu sudskih odluka sa prijedlogom mjera. Dalje se navodi da je zaduženo Federalno ministarstvo finansija da što hitnije pristupi realizaciji izvršnih sudskih rješenja (u skladu sa članom 167. stav 1. ZIP-a) kako bi se izbjeglo gomilanje obaveza po osnovu kamata, da rebalansom budžeta za 2015. godinu poveća iznos planiranih sredstava namijenjenih za izvršenje sudskih presuda i rješenja o izvršenju, da kontinuirano (za svaku budžetsku godinu) planira sredstva za izvršenje sudskih presuda i rješenja o izvršenju, te da, u nedostatku sredstava u tekućoj godini, planira sredstva za narednu godinu i na taj način vrši sukcesivnu isplatu po osnovu izvršnih sudskih rješenja. Također, Federalno ministarstvo finansija je uputilo poslovnim bankama tabelarne preglede do kojeg iznosa sredstava mogu vršiti realizaciju rješenja o izvršenju (data saglasnost za isplatu na ime glavnice iznosa od 2.779.167,20 KM i sudskih troškova u iznosu od 524.595,39 KM).

31. Ustavni sud zapaža da su evidentna nastojanja Vlade FBiH da u okviru svojih mogućnosti ispuni svoje pozitivne obaveze u vezi sa izvršenjem pravosnažnih sudskih odluka na teret budžeta Vlade FBiH. S tim u vezi, Ustavni sud napominje da su, prema članu I/2. Ustava Bosne i Hercegovine, te prema članu 1. Evropske konvencije, svi nivoi vlasti u Bosni i Hercegovini dužni osigurati poštivanje individualnih ljudskih prava u koja se ubraja i pravo na izvršenje pravosnažne sudske odluke prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije s obzirom na to da su pravosnažnom sudskom odlukom dosuđena novčana potraživanja. Takva obaveza se ne može umanjiti činjenicom da u konkretnom slučaju izvršenje ide na teret budžetskih sredstava jednog entiteta, te da, uslijed velikog broja povjerilaca, nema raspoloživih sredstava na kojima bi se izvršenje moglo provesti. U vezi sa navedenim, Ustavni sud podsjeća na stav Evropskog suda za ljudska prava, usvojen u predmetu Jeličić protiv BiH (vidi presudu od 31. oktobra 2006. godine, stav 39), na koji se Evropski sud za ljudska prava ponovo pozvao u drugom predmetu ove vrste protiv naše države (vidi, Čolić i dr. protiv BiH, presuda od 10. novembra 2009. godine) prema kojem „Sud i dalje ponavlja da ne prihvata da državne vlasti navode nedostatak sredstava kao ispriku za nepoštivanje obaveza proisteklih iz presude. Doduše, odgoda u izvršenju presude može se opravdati posebnim okolnostima, ali odgoda ne može biti takva da naruši srž prava koje štiti član 6. § 1 (vidi, Burdov v. Rusija, broj 59498/00, § 35, ECHR 2002-III, i Teteriny v. Rusija, broj 11931/03, § 41, od 30. juna 2005. godine)“.

32. Također, Ustavni sud ukazuje i na presudu Evropskog suda Đurić i drugi protiv Bosne i Hercegovine u kojoj je Evropski sud razmatrao neizvršenje pravosnažnih i izvršnih presuda domaćih sudova kojima je aplikantima dosuđena ratna šteta. U navedenoj presudi, ispitujući adekvatnost mjera koje je poduzela Republika Srpska za izvršenje pravosnažnih domaćih presuda kojima je dosuđena ratna šteta, Evropski sud se osvrnuo na Plan izmirenja (iz oktobra 2012. godine) za isplatu ratne štete kojim je predviđeno izvršenje pravosnažnih presuda kojima se naređuje isplata ratne štete u gotovini, u roku od 13 godina, počevši od 2013. godine, koji je u julu 2013. godine produžen na period od 20 godina. Evropski sud je, između ostalog, ukazao da, iako izvršenje pravosnažnih presuda po vremenskim fazama može biti prihvatljivo u izuzetnim okolnostima (vidi, Immobiliare Saffi protiv Italije [GC], broj 22774/93, tačka 74, ESLJP 1999-V), predloženi period od 20 godina je suviše dug imajući u vidu znatno kašnjenje do kojeg je već došlo. Također, Evropski sud je i u ovoj odluci ponovio da državni organ ne može isticati nedostatak sredstava kao opravdanje za nenamirenje duga utvrđenog sudskom presudom (vidi, Burdov protiv Rusije, broj 59498/00, tačka 35, ESLJP 2002-III, Teteriny protiv Rusije, broj 11931/03, tačka 41, 30.6.2005, i Jeličić protiv Bosne i Hercegovine, broj 41183/02, tač. 39. i 42, ESLJP 2006-XII).

33. Ustavni sud podržava navedeni stav Evropskog suda kojim „...nedostatak sredstava ne može biti isprika za nepoštivanje obaveza proisteklih iz presude...“, te u konkretnom slučaju zapaža da je Vlada Federacije Bosne i Hercegovine preduzela određene korake s ciljem izvršenja naloga iz ranije donesenih odluka Ustavnog suda. Međutim, imajući u vidu da je za izvršenje sudskih presuda i rješenja o izvršenju po pravosnažnim sudskim presudama u budžetu Federacije Bosne i Hercegovine za 2015. godinu, kao i za prethodnu 2014. godinu planirano 17.000.000,00 KM od kojih je u prethodnoj godini (preostalim iznosom od 5.000.000,00 KM) izvršena realizacija izvršnih rješenja zaključno sa rednim brojem 1.863, proizlazi da će apelantica morati čekati na realizaciju svojih potraživanja, odnosno izvršenje niz godina.

34. Na osnovu dokumenata predočenih Ustavnom sudu, te odgovora Vlade FBiH, Ustavni sud smatra da u ovakvim okolnostima nedostatak sredstava ne može predstavljati opravdanje. Pored evidentnih mjera koje je preduzela Vlada FBiH, kojima svjedoče kako radnje Vlade FBiH, tako i Federalnog ministarstva finansija, imajući u vidu već usvojene stavove Evropskog suda i Ustavnog suda u sličnim predmetima, Ustavni sud zaključuje da je u predmetnom slučaju, zbog nemogućnosti apelantice da realizira izvršenje pravosnažne sudske odluke donesene u njenu korist povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

35. Apelantica je zatražila naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja izvršnog postupka. Ustavni sud zapaža da, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu, na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda.

36. Međutim, kao što je navedeno, dodjeljivanje kompenzacije zbog utvrđene povrede određenih ustavnih prava predstavlja izuzetak, a ne pravilo, pa s obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju utvrđivanje povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije dovoljna satisfakcija za apelanticu. Osim toga, Ustavni sud smatra da apelantici na njena potraživanja teče zakonska zatezna kamata u skladu sa relevantnim propisima.

VII.Zaključak

37. Ustavni sud zaključuje da je apelantici povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer ne postoje garancije da će apelantica kao imalac izvršnog sudskog naslova moći naplatiti svoja potraživanja u razumnom roku.

38. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

39. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-1098/15 (S.S.) | Sudska praksa | Aktio