Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3081/15 (M. M.)

Odluka donesena 08. 12. 2015.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Upravni spor
  • Upravni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3081/15

Apelacija

Odluka o meritumu

08. 12. 2015.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3081/15, rješavajući apelaciju Milorada Marina, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 8. decembra 2015. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvajaju se apelacije Milorada Marina.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku pokrenutom apelantovim zahtjevom za stambeno zbrinjavanje od 13. jula 2007. godine, koji se trenutno nalazi na rješavanju pred Okružnim sudom u Banjoj Luci pod brojem 11 0 U 016664 15 U.

Nalaže se Okružnom sudu u Banjoj Luci da, u skladu s članom 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku donese odluku povodom tužbe podnesene protiv Odluke Ministarstva rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske broj 16-03/6-2.2.2.-372-717-5/2015 od 28. aprila 2015. godine, u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1.

Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Vladi Republike Srpske da, u skladu s članom 74.

Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, apelantu Miloradu Marinu u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke isplati iznos od 1.200,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku, uz obavezu da nakon isteka tog roka plati Miloradu Marinu zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Nalaže se Okružnom sudu u Banjoj Luci i Vladi Republike Srpske da, u skladu s članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Milorad Marin (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prijedora podnio je 22. juna 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka stambenog zbrinjavanja, koji se u vrijeme podnošenja apelacije vodio pred Okružnim sudom u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) u predmetu broj 11 0 U 016664 15 U. Apelacija je registrovana pod brojem AP 3081/15.

2. Apelant je 26. juna 2015. godine Ustavnom sudu podnio novu apelaciju zbog dužine trajanja postupka stambenog zbrinjavanja, koji se u vrijeme podnošenja apelacije vodio pred Okružnim sudom u predmetu broj 11 0 U 016664 15 U. Apelacija je registrovana pod brojem AP 3247/15. II.Postupak pred Ustavnim sudom

3. S obzirom na to da je apelant Ustavnom sudu dostavio dvije apelacije koje pokreću identično činjenično i pravno pitanje, Ustavni sud je, u skladu s članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju predmeta br. AP 3081/15 i AP 3247/15 u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 3081/15.

4. Na osnovu člana 23. stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Okružnog suda, Ministarstva rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) i Odjeljenja za boračko-invalidsku zaštitu – Prvostepene stambene komisije Opštine Prijedor (u daljnjem tekstu: Odjeljenje) zatraženo je 30. oktobra 2015. godine da dostave odgovore na apelacije.

5. Okružni sud, Ministarstvo i Odjeljenje su 16. novembra 2015. godine dostavili odgovore na apelacije.

III.Činjenično stanje

6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

7. Iz stanja spisa proizlazi da je apelant kao ratni vojni invalid 13. jula 2007. godine Odjeljenju podnio zahtjev za stambeno zbrinjavanje dodjelom stana.

8. Odjeljenje je donijelo Odluku broj 03-432-139/07 od 14. februara 2011. godine kojom je apelantov zahtjev odbijen kao neosnovan.

9. Odlukom Ministarstva broj 16-03/6-2.2.2.-372-157/2011 od 14. februara 2012. godine odbijen je apelantov prigovor izjavljen protiv odluke Odjeljenja od 14. februara 2012. godine.

10. Presudom Okružnog suda broj 11 0 U 009215 12 U od 25. decembra 2012. godine uvažena je apelantova tužba i osporena odluka Ministarstva poništena.

11. Postupajući u ponovnom postupku, Ministarstvo je donijelo Odluku broj 16-03/6-2.2.2.-372- 195-2/2012 od 6. februara 2013. godine kojom je apelantov prigovor usvojen i predmet vraćen na ponovni postupak.

12. Odlukom Odjeljenja broj 03-432-139/07 od 3. januara 2014. godine odbijen je apelantov zahtjev za stambeno zbrinjavanje dodjelom stana kao neosnovan.

13. Ministarstvo je donijelo Odluku broj 16-03/6-2.2.2.-372-292/2014 od 13. maja 2014. godine kojom je odbijen apelantov prigovor kao neosnovan.

14. Presudom Okružnog suda broj 11 0 U 014481 14 U od 20. aprila 2015. godine uvažena je apelantova tužba i osporena odluka Ministarstva poništena.

15. Ministarstvo je u postupku izvršenja presude Okružnog suda od 20. aprila 2015. godine donijelo Odluku broj 16-03/6-2.2.2.-372-717-5/2015 od 28. aprila 2015. godine kojom je apelantov prigovor usvojen i predmet vraćen na ponovni postupak.

16. Iz odgovora na apelaciju koji je Ustavnom sudu dostavilo Ministarstvo proizlazi da je 12. juna 2015. godine prvostepeni organ – Odjeljenje zaprimilo predmetni spis od Ministarstva. Međutim, kako je apelant tužbom pokrenuo upravni spor protiv odluke Ministarstva od 28. aprila 2015. godine, predmetni spis je dostavljen Okružnom sudu 24. juna 2015. godine radi rješavanja apelantove tužbe.

17. Prema stanju u spisu, postupak povodom apelantove tužbe je u toku.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

18. Apelant smatra da su mu zbog trajanja postupka povrijeđeni pravo na suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je opisao hronologiju postupka, te predložio da Ustavni sud usvoji apelaciju, ukine presudu Okružnog suda od 20. aprila 2015. godine i predmet vrati tom sudu na ponovno odlučivanje, te da bez odlaganja meritorno riješi navedenu predmetnu stvar na način da zakaže ročište, omogući strankama da izvedu sporne dokaze, te na osnovu utvrđenog činjeničnog stanja donese presudu zasnovanu na zakonu. Konačno, apelant zahtijeva i naknadu nematerijalne štete zbog kršenja prava na pravično suđenje u razumnom roku.

b) Odgovor na apelaciju

19. Okružni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da u svemu ostaje pri obrazloženju datom u presudi od 20. aprila 2015. godine, te da navode iz apelacije smatra neosnovanim.

20. U odgovoru na apelaciju Ministarstvo je navelo da je dužina trajanja postupka uslovljena objektivnim okolnostima za koje je u većoj mjeri odgovoran, tj. koje je svojim radnjama prouzrokovao apelant. Ministarstvo je predložilo da se apelacija odbije kao neosnovana.

21. Odjeljenje je u odgovoru na apelaciju opisalo hronologiju postupka nakon donošenja rješenja Ministarstva od 28. aprila 2015. godine, te predložilo da se apelacija odbaci. V.Relevantni propisi

22. Zakon o opštem upravnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 13/02 i 50/10) u relevantnom dijelu glasi:

Član 6.

Pri vođenju postupka i rešavanju u upravnim stvarima organi su dužni da strankama omoguće da što lakše zaštite i ostvare svoja prava, vodeći pri tom računa da ostvarivanje njihovih prava ne bude na štetu prava drugih lica niti u suprotnosti sa javnim interesom. Član 14.

Postupak se vodi brzo i sa što manje troškova za stranku i druge učesnike u postupku, ali tako da se pribave svi dokazi potrebni za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja.

Član 206.

Kad se postupak pokreće povodom zahteva stranke, odnosno po službenoj dužnosti ako je to u interesu stranke, a pre donošenja rešenja nije potrebno sprovoditi poseban ispitni postupak, niti postoje drugi razlozi zbog kojih se ne može doneti rešenje bez odlaganja (rešavanje prethodnog pitanja i dr.), organ je dužan doneti rešenje i dostaviti ga stranci najkasnije u roku od mesec dana računajući od dana predaje urednog zahteva, odnosno od dana pokretanja postupka po službenoj dužnosti, ako posebnim propisom nije određen drugi rok.

U ostalim slučajevima kad se postupak pokreće povodom zahteva stranke, odnosno po službenoj dužnosti ako je to u interesu stranke, organ je dužan doneti rešenje i dostaviti ga stranci najkasnije u roku od dva meseca, ako posebnim propisom nije određen kraći rok.

Ako organ protiv čijeg je rešenja dopuštena žalba ne donese rešenje i ne dostavi ga stranci u propisanom roku stranka ima pravo žalbe, kao da je njen zahtev odbijen. Član 227. stav 2.

Ako drugostepeni organ nađe da će nedostatke prvostepenog postupka brže i ekonomičnije otkloniti prvostepeni organ, on će svojim rešenjem poništiti prvostepeno rješenje i vratiti predmet prvostepenom organu na ponovni postupak. U tom slučaju drugostepeni organ je dužan svojim rešenjem da ukaže prvostepenom organu u kom pogledu treba upotpuniti postupak, a prvostepeni organ je dužan u svemu da postupi po drugostepenom rešenju i da bez odlaganja, a najkasnije u roku od 30 dana od dana prijema predmeta donese novo rešenje. Protiv novog rešenja stranka ima pravo žalbe.

23. Zakon o upravnim sporovima Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 109/05 i 63/11) u relevantnom dijelu glasi:

Član 30.

Zakonitost osporenog upravnog akta sud ispituje u granicama zahtjeva iz tužbe, ali pri tom nije vezan razlozima tužbe.

Član 50.

Kad sud poništi osporeni upravni akt ili osporeni i prvostepeni akt, predmet se vraća u stanje u kome se nalazio prije nego što je poništeni akt donesen. Ako prema prirodi stvari koja je bila predmet spora treba umjesto poništenog upravnog akta donijeti novi upravni akt, nadležni organ je dužan da ga donese bez odlaganja, a najkasnije u roku od 30 dana od dana dostavljanja presude. Nadležni organ je pri tome vezan pravnim shvatanjem suda i primjedbama suda u pogledu postupka.

Član 51.

Ako nadležni organ poslije poništenja osporenog upravnog akta donese upravni akt protivno pravnom shatanju suda, ili protivno primjedbama suda u pogledu postupka, pa tužilac podnese novu tužbu, sud je dužan u ovim slučajevima poništiti osporeni upravni akt i sam riješiti stvar presudom. Takva presuda u svemu zamjenjuje upravni akt nadležnog organa.

VI.Dopustivost

24. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

25. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

26. Prema članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

27. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da u periodu dužem od osam godina od apelantovog podnošenja zahtjeva za stambeno zbrinjavanje još uvijek nije donijeta konačna i pravosnažna odluka, Ustavni sud smatra da je apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

28. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

29. Apelant smatra da su mu zbog dužine trajanja postupka koji traje duže od osam godina povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje – razuman rok

30. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

31. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]

32. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

a)Period koji se uzima u obzir

33. Ustavni sud zapaža da je postupak povodom apelantovog zahtjeva za stambeno zbrinjavanje započeo 13. jula 2007. godine i da je, prema stanju spisa, taj postupak još u toku pred Okružnim sudom. Dakle, postupak povodom apelantovog zahtjeva traje oko osam i po godina i još nije okončan, pa je to period koji će Ustavni sud ispitati.

b)Analiza razumnosti trajanja postupka

34. U konkretnom slučaju radi se o postupku za apelantovo stambeno zbrinjavanje u kojem je trebalo utvrditi da li je apelant stambeno nezbrinuto lice. Iako su, radi utvrđivanja navedene činjenice, izvedeni brojni dokazi, Ustavni sud smatra da se ne radi o naročito složenom predmetu kako u činjeničnom tako i u pravnom aspektu. Osim toga, s obzirom na činjenicu da se tim postupkom traži stambeno zbrinjavanje, da je apelant lice starije životne dobi, te narušenog zdravlja, može se izvesti zaključak da je postupak značajan za apelanta. Posmatrajući apelantov doprinos ukupnoj dužini trajanja postupka, Ustavni sud zapaža da je apelant podnošenjem tužbe protiv rješenja Ministarstva kojim je njegov prigovor uvažen i predmet vraćen prvostepenom organu na ponovni postupak uzrokovao okolnost koja objektivno utječe na dužinu trajanja postupka, jer je prvostepeni organ spis predmeta dostavio Okružnom sudu na nadležno postupanje u upravnom sporu, što objektivno sprječava prvostepeni organ da postupa do okončanja predmetnog upravnog spora.

35. Analizirajući dužinu postupka koji traje od 13. jula 2007. godine i koji još nije okončan, Ustavni sud primjećuje da su Odjeljenju trebale više od tri godine i sedam mjeseci da donese prvu odluku u ovom postupku (14. februara 2011. godine) kojom je odbijen apelantov zahtjev za stambeno zbrinjavanje. Nakon toga, Ustavni sud zapaža da je Ministarstvo svoju odluku donijelo nakon jedne godine, a ta je odluka poništena presudom Okružnog suda, koja je donesena nakon 10 mjeseci. Ustavni sud zapaža da je u ponovljenom postupku Ministarstvo donijelo odluku u relativno kratkom roku (6. februara 2013. godine) kojom je usvojen apelantov prigovor i predmet vraćen na ponovni postupak. Nakon toga, Odjeljenje je u ponovljenom postupku donijelo odluku nakon 10 mjeseci (3. januara 2014. godine) kojom je apelantov zahtjev ponovo odbijen kao neosnovan. Nakon toga, Ministarstvo je, rješavajući povodom apelantovog prigovora, donijelo odluku nakon četiri mjeseca (13. maja 2014. godine) kojom je apelantov prigovor odbijen kao neosnovan. Ustavni sud zapaža da je Okružni sud postupajući povodom apelantove tužbe u upravnom sporu protiv odluke Ministarstva donio presudu nakon 11 mjeseci (20. aprila 2015. godine) kojom je apelantovu tužbu uvažio i odluku Ministarstva od 13. maja 2014. godine poništio. Ministarstvo je u veoma kratkom roku (28. aprila 2015. godine) donijelo odluku kojom je apelantov prigovor usvojen i predmet vraćen prvostepenom organu na ponovni postupak. Konačno, apelant je tužbom Okružnom sudu pokrenuo upravni spor protiv odluke Ministarstva od 28. aprila 2015. godine, nakon čega je spis dostavljen Okružnom sudu na odlučivanje 24. juna 2015. godine. Dakle, Ustavni sud primjećuje da je prvostepeni organ uprave u ovom postupku donio dvije odluke kojima je odbio kao neosnovan apelantov zahtjev za stambeno zbrinjavanje, a da je drugostepeni organ uprave donio ukupno četiri odluke, gdje je dva puta usvajao apelantov prigovor, poništavao prvostepenu odluku i predmet vraćao prvostepenom organu na ponovni postupak, a dva puta potvrdio prvostepenu odluku, a te odluke je Okružni sud, rješavajući u upravnom sporu, ukidao kao nepravilne. Prema stanju spisa, predmet se u vrijeme odlučivanja o apelaciji ponovo nalazi pred Okružnim sudom na odlučivanju povodom apelantove tužbe protiv odluke Ministarstva od 28. aprila 2015. godine.

36. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na stav Evropskog suda i Ustavnog suda da stalno vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu ili organu ne predstavlja uvijek najbolji način da pojedinci ostvare i realizuju svoja prava. Ustavni sud mora naglasiti da je za pravni sistem od fundamentalne važnosti vođenje postupka u okviru razumnog vremena, jer svako nepotrebno odugovlačenje, kao i vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu često dovodi do, de facto, lišavanja pojedinca njegovih prava, gubitka djelotvornosti i povjerenja u pravni sistem. Ustavni sud zapaža da, iako su upravni organi u periodu dužem od osam godina u ovoj pravnoj stvari donijeli ukupno šest odluka na dvije instance, nisu bili djelotvorni, jer je Okružni sud njihove odluke ukidao i predmet vraćao na ponovi postupak. Pri tome, Ustavni sud zapaža da se u ovoj pravnoj stvari radi o postupku koji nije naročito složen, a koji je od velikog značaja za apelanta koji svojim ponašanjem nije u značajnoj mjeri utjecao na dužinu trajanja postupka, a organi uprave u odgovoru na apelaciju nisu ponudili adekvatno opravdanje za tako dugo trajanje upravnog postupka.

37. Stoga, ocjenjujući ponašanje organa uprave i Okružnog suda, te imajući u vidu da apelant svojim ponašanjem nije u značajnoj mjeri doprinio dužini postupka, Ustavni sud smatra da se dužina postupka koji traje oko osam i po godina i koji još nije okončan može u odlučujućem dijelu pripisati organima uprave. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju, zbog dužine trajanja postupka, povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

38. Imajući u vidu da se u trenutku donošenja odluke Ustavnog suda predmet nalazi pred Okružnim sudom, a za donošenje konačne odluke o apelantovom zahtjevu nužno je da taj sud donese odluku, to je Okružnom sudu naloženo da donese odluku bez daljnjeg odgađanja. Pitanje naknade nematerijalne štete

39. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

40. Prilikom odlučivanja o apelantovom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeno načelo određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48˗51). Prema utvrđenom načelu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost.

41. S obzirom na to da je postupak trajao oko osam i po godina, Ustavni sud smatra da bi apelantu trebalo na ime nematerijalne štete, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, isplatiti iznos od 1.200,00 KM. Navedeni iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Republike Srpske u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

Ostali navodi

42. S obzirom na zaključak Ustavnog suda u vezi s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, te činjenicu da se navodi o povredi prava na imovinu zasnivaju na navodima o nerazumno dugom trajanju postupka, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati apelantove navode u odnosu na pravo na imovinu.

VIII.Zaključak

43. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u situaciji kada postupak povodom zahtjeva za stambeno zbrinjavanje nije završen ni nakon perioda od oko osam i po godina od dana podnošenja zahtjeva, a takvo neopravdano trajanje postupka može se pripisati ponašanju nadležnih organa uprave i Okružnom sudu, jer apelant svojim ponašanjem nije u značajnoj mjeri doprinio dužini trajanja postupka, a organi javne vlasti nisu iznijeli obrazloženja koja bi mogla biti dovoljna i razumna za ovako dugo trajanje postupka.

44. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

45. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-3081/15 (M. M.) | Sudska praksa | Aktio