Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1606/15 („Metal flex“ d.o.o. za trgovinu i usluge Banja Luka)

Odluka donesena 08. 12. 2015.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršni postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1606/15

Apelacija

Odluka o meritumu

08. 12. 2015.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1606/15, rješavajući apelaciju „Metal flexa“ d.o.o. za trgovinu i usluge Banja Luka, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2), člana 62 stav (7) i člana 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sudija na sjednici održanoj 8. decembra 2015. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija „Metal flexa“ d.o.o. za trgovinu i usluge Banja Luka.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi kod Okružnog privrednog suda u Banjoj Luci u predmetu broj 57 0 Ip 099797 13 Ip.

Nalaže se Okružnom privrednom sudu u Banjoj Luci da, u skladu sa članom 62 stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku donese odluku u predmetu broj 57 0 Ip 099797 13 Ip, u skladu sa članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Vladi Republike Srpske da, u skladu s članom 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, „Metal flexu“ d.o.o.

za trgovinu i usluge Banja Luka u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke isplati iznos od 1.200,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku na koji će se nakon isteka ovog roka plaćati zakonska zatezna kamata.

Nalaže se Vladi Republike Srpske i Okružnom privrednom sudu u Banjoj Luci da, u skladu s članom 72 stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. „Metal flex“ d.o.o. za trgovinu i usluge Banja Luka (u daljem tekstu: apelant) podnio je 3. aprila 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Okružnim privrednim sudom u Banjoj Luci (u daljem tekstu: Okružni privredni sud) u predmetu broj 57 0 Ip 099797 13 Ip.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23 stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 15. maja 2015. godine, a od Okružnog privrednog suda 8. juna 2015. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Osnovni sud je 26. maja 2015. godine dostavio odgovor na apelaciju, a Okružni privredni sud nije dostavio odgovor na apelaciju.

III. Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

5. Apelant je 23. marta 2011. godine Osnovnom sudu podnio prijedlog za izvršenje na osnovu sudskog poravnanja, zaključenog na zapisnik pred Okružnim privrednim sudom na ročištu održanom 6. avgusta 2010. godine u predmetu broj 57 0 Ps 014005 08 Ps. Kao sredstvo izvršenja apelant je predložio popis, procjenu i prodaju pokretnih stvari izvršenika. Predmet je kod Osnovnog suda zaveden pod brojem 72 0 Ip 021110 11 Ip, a rješenje o izvršenju Osnovni sud je donio 8. juna 2011. godine, kojim je dozvolio predloženo izvršenje i naložio apelantu kao tražiocu izvršenja da uplati sudsku taksu na ime troškova izvršenja, koju je apelant blagovremeno uplatio. Na rješenje o izvršenju izvršenik je izjavio prigovor, koji je Osnovni sud 29. avgusta 2011. godine dostavio apelantu kao tražiocu izvršenja na odgovor. Apelant je odgovor na prigovor izvršenika Osnovnom sudu dostavio 2. septembra 2011. godine.

6. Osnovni sud se Rješenjem broj 72 0 Ip 021110 11 Ip od 22. novembra 2011. godine proglasio stvarno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari i odredio da će po pravosnažnosti rješenja spis dostaviti Okružnom privrednom sudu kao stvarno i mjesno nadležnom na dalje postupanje. Spis je Okružnom privrednom sudu dostavljen 21. septembra 2012. godine.

7. Okružni privredni sud je predmet zaveo kao parnični postupak pod brojem 57 0 Ps 099797 12 Ps, te je 20. maja 2013. godine donio rješenje kojim se navedeni predmet ustupa Vanparničnom odjeljenju tog suda na dalje postupanje, gdje je predmet zaveden pod brojem 57 0 Ip 099797 13 Ip.

8. Apelant je, radi okončanja predmetnog izvršnog postupka, 12. marta 2015. godine podnio urgenciju Okružnom privrednom sudu.

9. Iz stanja spisa proizilazi da predmetni izvršni postupak nije okončan.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

10. Apelant smatra da je, zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka, došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant, zbog povrede njegovog prava na «suđenje u razumnom roku», traži i naknadu nematerijalne štete u iznosu od 1.200,00 KM.

b) Odgovor na apelaciju

11. U odgovoru na apelaciju Osnovni sud je naveo da je predmet na dalje postupanje dostavio Okružnom privrednom sudu koji je predmet primio 21. septembra 2012. godine, ne navodeći razloge o dužini trajanja postupka pred tim sudom.

V. Relevantni propisi

12. Zakon o izvršnom postupku Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10 i 57/12) u relevantnom dijelu glasi: Član 5.

Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije. Član 15.

Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči. Član 64.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

VI. Dopustivost

13. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

14. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

15. U skladu s članom 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodna dokumenta koja se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

16. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da predmetni izvršni postupak i nakon četiri i po godine od podnošenja prijedloga za izvršenje, odnosno donošenja rješenja o izvršenju Osnovnog suda nije okončan u smislu relevantnih odredbi Zakona o izvršnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik RS“ br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10 i 57/12, u daljem tekstu: Zakon o izvršnom postupku), Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu člana 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

17. Na osnovu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

18. Apelant smatra da je, zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka, došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

a)Pravo na pravično suđenje

19. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2 ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

20. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […] Period koji se uzima u obzir

21. Ustavni sud podsjeća da, u skladu sa članom 31 Pravila Ustavnog suda, u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju apelant žalio na nerazumnu dužinu trajanja cjelokupnog postupka.

22. Ustavni sud zapaža da je apelant prijedlogom za izvršenje od 23. marta 2011. godine pokrenuo predmetni izvršni postupak i da taj postupak, prema stanju spisa, još uvijek traje. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine trajanja postupka jeste više od četiri i po godine.

Analiza razumnosti trajanja postupka

23. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

24. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji se vodi kod Okružnog privrednog suda, da se radi o postupku čija priroda zahtijeva određenu hitnost u postupanju, te da se ne radi o naročito složenom postupku. Posmatrajući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da apelant svojim ponašanjem nije doprinio dužini trajanja postupka, te da je iskazao zainteresovansot da se postupak bez odlaganja okonča podnošenjem urgencije nadležnom sudu.

25. Ocjenjujući ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud najprije zapaža da se ni Osnovni sud, ni Okružni privredni sud nisu izjasnili na navode apelacije u pogledu dužine trajanja predmetnog postupka i, s tim u vezi, nisu ponudili bilo kakvo opravdanje za ukupnu dužinu trajanja predmetnog postupka. Pored navedenog, Ustavni sud zapaža da su u postupanju redovnih sudova evidentni periodi neaktivnosti za koje nema opravdanja, da je apelant na osnovu izvršne isprave Osnovnom sudu 23. marta 2011. godine podnio prijedlog za izvršenje, koje je Osnovni sud dva mjeseca nakon podnošenja dozvolio rješenjem o izvršenju od 8. juna 2011. godine. Iz stanja spisa proizilazi da se Osnovni sud, nakon što je apelant uplatio sudsku taksu, izvršenik izjavio prigovor na rješenje o izvršenju koje je dostavljeno na odgovor apelantu, rješenjem od 22. novembra 2011. godine proglasio stvarno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari i odredio da će se po pravosnažnosti rješenja spis dostaviti Okružnom privrednom sudu kao stvarno i mjesno nadležnom na dalje postupanje. Predmet je Okružnom privrednom sudu dostavljen 21. septembra 2012. godine, odnosno nakon približno godinu dana od donošenja rješenja kojim se Osnovni sud proglasio stvarno nenadležnim.

26. Ustavni sud zapaža da je predmet pred Okružnim privrednim sudom prvobitno bio pogrešno zaveden kao privredni spor, te da je rješenjem od 20. maja 2013. godine, nakon osam mjeseci od dana dostavljanja, predmet ustupljen Vanparničnom odjeljenju tog suda u kom izvršnom predmetu, ni nakon dvije i po godine, nisu preduzete procesne radnje radi okončanja predmetnog izvršnog postupka i namirenja apelantovog postraživanja, a što je u suprotnosti sa odredbom člana 5 Zakona o izvršnom postupku.

27. Imajući u vidu činjenicu da je predmetni postupak po zakonu hitan, te da je u takvoj vrsti postupka, shodno praksi Evropskog suda koju Ustavni sud podržava, potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog postupka koji traje duže od četiri i po godine ne zadovoljava zahtjev «razumnosti». Naime, javna vlast je obavezna da pravosudni sistem uredi tako da se povinuje standardima člana 6 Evropske konvencije, što je u konkretnom slučaju nesporno izostalo. Ustavni sud ponavlja da u izvršnom postupku, zbog same njegove prirode, treba postupati hitno (vidi, Evropski sud, Comingersoll S.A. protiv Portugalije, stav 23, 2000. godina), što je i regulisano odredbom člana 5 Zakona o izvršnom postupku.

28. Stoga, ocjenjujući ponašanje redovnih sudova, te činjenicu da apelant svojim ponašanjem nije uticao na dužinu trajanja postupka, Ustavni sud smatra da se dužina izvršnog postupka, koji traje duže od četiri i po godine i koji još uvijek nije okončan, može u cjelini pripisati redovnim sudovima, koji nisu ponudili bilo kakvo opravdanje za dužinu trajanja predmetnog postupka.

29. S obzirom na navedeno, a naročito na činjenicu da predmetni izvršni postupak koji zahtijeva određenu hitnost u postupanju i nakon vremenskog perioda dužeg od četiri i po godine nije okončan na jedan od načina koje propisuje Zakon o izvršnom postupku, za Ustavni sud je dovoljno da zaključi da je u konkretnom slučaju došlo do povrede člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.

30. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog izvršnog postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnog roka» iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te da postoji povreda apelantovog prava na suđenje u «razumnom roku» kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

31. Apelant je, zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka, tražio naknadu nematerijalne štete u iznosu od 1.200,00 KM. U skladu s članom 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud, izuzetno, može odrediti naknadu za nematerijalnu štete. Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

32. Ustavni sud smatra da, zbog utvrđene povrede apelantovog prava na donošenje odluke u razumnom roku, apelantu pripada naknada nematerijalne štete koju je pretrpio zbog dužine trajanja izvršnog postupka.

33. Prilikom odlučivanja o apelantovom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeno načelo određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom načelu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost.

34. U konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da se radi o predmetu koji zahtijeva posebnu hitnost, te bi apelantu za svaku godinu odlaganja donošenja odluke trebalo da se isplati iznos od po približno 300,00 KM. Dakle, ukupan iznos koji apelantu treba da se isplati je 1.200,00 KM, a koji je apelantu dužna da uplati Vlada Republike Srpske, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.

35. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

VIII. Zaključak

36. Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju postoji povreda apelantovog prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije u odnosu na «suđenje u razumnom roku», jer predmetni izvršni postupak u vremenskom periodu dužem od četiri i po godine nije okončan na jedan od načina koje propisuje Zakon o izvršnom postupku, pri čemu Osnovni sud u odgovoru na apelaciju nije ponudio razloge za dužinu trajanja postupka pred tim sudom, a Okružni privredni sud nije dostavio odgovor na apelaciju kojim bi opravdao dužinu trajanja predmetnog postupka pred tim sudom, koja ne zadovoljava standarde prava na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku.

37. Na osnovu člana 59 st. (1) i (2), člana 62 stav (7) i člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

38. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-1606/15 („Metal flex“ d.o.o. za trgovinu i… | Sudska praksa | Aktio