Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3775/15 (Đ. S.)
Odluka donesena 08. 12. 2015.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3775/15
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
08. 12. 2015.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman i potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 8. decembra 2015. godine, u predmetu broj AP 3775/15, rješavajući zahtjev Đevdane Slatina za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćen tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Đevdane Slatina za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Đevdana Slatina (u daljnjem tekstu: apelantica), podnijela je 28. jula 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 09 0 Dn 012325 11 Gž od 15. jula 2015. godine i Rješenja Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 065-0-DN II-01-
7474 od 4. aprila 2011. godine. Apelantica je 2. novembra 2015. godine podnijela zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi se zabranila prodaja njenog stana od strane Federalnog ministarstva finansija – Porezne uprave, Kantonalnog poreznog ureda Sarajevo (u daljnjem tekstu: Kantonalni porezni ured).
2. Općinski sud je donio Rješenje broj 065-0-DN II-01-7474 od 4. aprila 2011. godine, kojim je na osnovu Zahtjeva Kantonalnog poreznog ureda, broj 13-9-01-15-5-1317-2/10 TJ od 28. marta 2011. godine, u podulošku broj 4727, Općina Centar, u koloni Upisi „C“ lista, određena uknjižba založnog prava – zakonske hipoteke na nekretnina u „A“ listu i to dvoiposobnog stana u ulici Vrazova broj 12, ukupne površine 55 m2, apelanticino vlasništvo, sa 1/2 za osiguranje novčanog potraživanja, poreznih obaveza u iznosu od 815,20 KM u korist Porezne uprave – Kantonalnog poreznog ureda Sarajevo.
3. Rješenjem Kantonalnog suda broj 09 0 Dn 012325 11 Gž od 15. jula 2015. godine apelanticina žalba podnesena protiv Rješenja Općinskog suda broj 065-0-DN II-01-7474 od 4. aprila 2011. godine je odbijena kao neosnovana i prvostepeno rješenje je potvrđeno.
4. U obrazloženju rješenja je navedeno da iz stanja spisa proizilazi da je apelantica suvlasnik predmetne nkeretnin bliže opisane u izreci prvostepenog rješenja sa dijelom ½, da je u odnosu na suvlasnički dio apelantice Kantonalni porezni ured podnio zahtjev za registraciju zakonske hipoteke uz dostavu rješenja o postupku prinudne naplate iz kojeg proizlazi da je pokrenut postupak prinudne naplate protiv poreznog obveznika-apelantice vl. „advokat", s obzirom da nije u roku izmirila porezne obaveze.
5. Kantonalni sud je ocijenio neosnovanim apelanticine žalbene navode da je poreski obveznik „advokat", a da je predmetni stan na kome je na suvlasničkom dijelu apelantice zasnovana zakonska hipoteka, imovina građanina Đevdane Slatine (apelantice) i da predmetna imovina suvlasništvo fizičkog lica nije mogla biti predmet zakonske hipoteke.
6. Kantonalni sud je istakao da je poreski obveznik, shodno članu 3. Zakona o poreznoj upravi FBiH, svaka osoba koja shodno poreznim zakonima podliježe obavezi plaćanja bilo kojeg poreza, kazne ili kamate, a članom 14. istog zakona su propisane i poreske obaveze poreskih obveznika. U konkretnom slučaju, apelantica je poreski obveznik, fizička osoba-obrtnik koji obavlja advokatsku djelatnost koja je, shodno članu članu 3. Zakona o advokaturi FBiH, profesionalna djelatnost koju vrše advokati kao pojedinci iz čega proizilazi da je poreski obveznik fizičko lice koje obavlja advokatsku djelatnost. Poreski obveznik je kao fizičko lice koje se bavi advokatskom djelatnošću kao pojedinac registrovan u Poreznoj upravi, te je obavezan izmirivati obaveze sadržane u članu 14. Zakona o poreznoj upravi FBiH. Članom 50. Zakona o poreznoj upravi FBiH je propisano da ako porezni obveznik ne plati poreznu obavezu koju je razrezala porezna uprava u roku određenom u nalogu za plaćanje iznos porezne obveze postaje predmet zakonske hipoteke u korist Porezne uprave na svu imovinu i imovinska prava poreskog obveznika, osim imovine koja je izuzeta u članu 43. stav 5. ovog Zakona. Po ocjeni Kantonanog suda uknjižba hipoteke na nekretninama koje su u suvlasništvu apelantice izvršena je u skladu sa članom 50. Zakona o poreznoj upravi, a temeljem rješenja postupka prinudne naplate koja predstavlja pravni osnov za upis založnog prava na osnovu Zakona o poreznoj upravi FBiH.
7. Apelantica smatra da joj je osporenim rješenjima povrijeđeno pravo na zabranu mučenja iz člana II/3. b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju. Povredu navedenih prava apelantica vidi u pogrešnoj primjeni materijalnog prava, jer su, po njenom shvatanju, sudovi na zahtjev Kantonalnog poreznog ureda u postupku prinudne naplate poreskih obaveza koje se odnose na obavljanje profesionalne djelatnosti nezakonito dozvolili upis založnog prava-zakonske hipoteke na apelanticinom stanu koji predstavlja njem dom. Zahtjev za donošenje privremene mjere apelantica nije posebno obrazložila, već je ponovo ukazala na nezakonitost osporenih rješenja.
8. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
9. Ustavni sud, prije svega, napominje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Pri tome, Ustavni sud naglašava da navodi o kršenju ustavnih prava apelantice tokom postupka koji je rezultirao osporenim odlukama, bez obzira koliko eventualno ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere.
10. Nadalje, Ustavni sud ukazuje da zahtjev za donošenje privremene mjere mora imati jasne i argumentovane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se usvoji predložena privremena mjera. Također, Ustavni sud napominje da osnovanost apelacije ispituje odvojeno od osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Dakle, razlozi koje Ustavni sud uvažava pri usvajanju ili neusvajanju zahtjeva za donošenje privremene mjere su različiti od razloga koje Ustavni sud uvažava pri odlučivanju o apelaciji. Stoga, apelantica mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
11. Ispitujući apelanticin zahtjev za donošenje privremene mjere, Ustavni sud smatra da apelantica osim navoda koji se tiču merituma predmeta, nije ponudila razloge niti dokaze koji bi Ustavnom sudu bili dovoljni da bi donio privremenu mjeru kojom bi zabranio prodaju predmetnog stana na osnovu upisane hipoteke. Osim toga, Ustavni sud zapaža da iz stanja spisa ne proizlazi da je Kantonalni porezni ured na osnovu osporenih rješenja o upisu hipoteke na apelanticinoj nekretnini pokrenula postupak izvršenja, a to se ne može zaključiti ni iz apelanticinih navoda. Stoga, budući da apelantica nije ponudila Ustavnom sudu argumente i dokaze koji ukazuju da je donošenje privremene mjere u okolnostima konkretnog slučaja u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka, kako to zahtijeva član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud smatra da je zahtjev apelantice za donošenje privremene mjere neosnovan.
12. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
13. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mirsad Ćeman