Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-4994/15 (E. Z.)

Odluka donesena 08. 12. 2015.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4994/15

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

08. 12. 2015.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman i potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 8. decembra 2015. godine, u predmetu broj AP 4994/15, rješavajući zahtjev Ensara Zijadića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 94/14), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Ensara Zijadića za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Ensar Zijadić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Tarik Čingić, advokat iz Sarajeva, podnio je 12. novembra 2015. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 K 263163 15 Kž od 9. jula 2015. godine i rješenja Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 K 263163 15 Kv od 21. maja 2015. godine. Također, apelant je podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi se odložio početak izvršenja presude Općinskog suda broj 65 0 K 263163 15 K 2 od 15. decembra 2014. godine, odnosno rješenja Općinskog suda broj 65 0 K 263163 15 Kv od 21. maja 2015. godine do donošenja konačne odluke Ustavnog suda o apelaciji.

2. Rješenjem Općinskog suda broj 65 0 K 263163 15 Kv od 21. maja 2015. godine usvojen je zahtjev apelanta za zamjenu novčanom kaznom neizdržane kazne zatvora izrečene pravomoćnom presudom Općinskog suda broj 65 0 K 263163 13 K 2 od 15. decembra 2014. godine u trajanju od jedne godine, pa mu je kazna zatvora zamijenjena novčanom kaznom u iznosu od 36.500, 00 KM. Apelant je obavezan da novčanu kaznu uplati u jednokratnom iznosu u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti rješenja na račun javnih prihoda budžeta Federacije BiH kako je precizirano u rješenju.

3. Rješenjem Kantonalnog suda broj 65 0 K 263163 15 Kž od 9. jula 2015. godine odbijena je kao neosnovana žalba apelanta protiv navedenog rješenja Općinskog suda.

4. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da je apelant izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Dalje je navedeno da je žalbom ukazano da prvostepeni sud uopće nije riješio po zahtjevu apelanta, odnosno da je u svom rješenju postupio suprotno zahtjevu apelanta kada je odredio da se svaki dan izrečene kazne zatvora izjednačava sa iznosom od 100,00 KM. Kantonalni sud je naveo da je apelant u žalbi istakao da je zahtijevao da mu se svaki dan neizdržane kazne zatvora zamijeni dnevnim iznosom novčane kazne, te da je prvostepeni sud pogrešno tumačio odluku Vrhovnog suda F BiH, kao i Kantonalnog suda, a na koje se pozvao u svom rješenju. Dalje je navedeno da je apelant istakao da se prilikom zamjene kazne zatvora novčanom kaznom treba primijeniti model koji je povoljniji za osuđenog, a da se u slučaju da sud nađe da nema mjesta zahtjevu osuđenog, isti treba odbiti kao neosnovan. Shodno tome, apelant je predložio da Kantonalni sud ukine pobijano rješenje i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje ili da pobijano rješenje preinači tako da apelantu kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci zamijeni novčanom kaznom na način da mu se svaki dan neizdržane kazne zatvora zamijeni dnevnim iznosom novčane kazne, koji iznosi 1/60 posljednje zvanično objavljene prosječne mjesečne neto plate u Federaciji BiH.

5. Kantonalni sud je naveo da iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je prvostepeni sud, odlučujući o zahtjevu apelanta za zamjenu kazne zatvora novčanom kaznom, pošao od odredbe člana 43.a. Krivičnog zakona Federacije BiH (u daljnjem tekstu: KZ FBiH) i člana 1. Zakona o izmjeni Krivičnog zakona F BiH („Službene novine F BiH“ broj 59/14), kojom je propisano da će se izrečena kazna zatvora u trajanju do jedne godine na zahtjev osuđenog zamijeniti novčanom kaznom koja se plaća u jednokratnom iznosu u roku od 30 dana, pri čemu se svaki dan izrečene kazne zatvora izjednačava sa jednim dnevnim iznosom novčane kazne ili sa 100,00 KM ako se novčana kazna utvrđuje u određenom iznosu. Imajući u vidu navedenu zakonsku odredbu, Kantonalni sud je utvrdio da je neosnovano žalbom apelanta ukazano da je prvostepeni sud apelantu trebao izreći novčanu kaznu kojom će jedan dan zatvora biti izjednačen sa dnevnim iznosom novčane kazne. Naime, prilikom zamjene kazne zatvora novčanom kaznom utvrđenom u određenom iznosu, jedan dan zatvora se izjednačava sa 100,00 KM. Drugi način zamjene kazne zatvora novčanom kaznom, prema kojem se jedan dan izrečene kazne zatvora izjednačava sa jednim dnevnim iznosom novčane kazne, kako je smatrao Kantonalni sud, treba primijeniti samo u slučaju u kojem bi, shodno članu 47. stav 5. KZ FBiH, visina dnevnog iznosa novčane kazne prelazila iznos od 100,00 KM. Kantonalni sud je zaključio da najmanji iznos novčane kazne koji je sud u konkretnom slučaju mogao dosuditi je 100,00 KM za svaki dan neizdržane kazne zatvora, tako da se žalbeni prigovori apelanta u tom pravcu ukazuju neosnovanim.

6. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Istakao je da su redovni sudovi u konkretnom slučaju pogrešno primijenili materijalno pravo. Apelant smatra da je on imao pravo da izabere model zamjene neizdržanae kazne zatvora novčanom kaznom koji njemu najviše odgovara te da je shodno tome u njegovom slučaju trebalo primijeniti član 47. stav 7. KZ FBiH, kako je on i zatražio. Naveo je da redovni sudovi nemaju ujednačenu praksu, te se pozvao na odluku Ustavnog suda broj AP-2809/12 od 24. maja 2013. godine.

7. U pogledu zahtjeva za donošenje privremene mjere apelant je naveo da se predmetnom apelacijom pokreće pitanje kršenja njegovih temeljnih ustavnih prava te obzirom da nema na raspolaganju drugi djelotvorni pravni lijek kojim bi eventualno osporio zakonitost osporenih rješenja podnosi zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud odložio početak izvršenja presude Općinskog suda broj 65 0 K 263163 15 K 2 od 15. decembra 2014. godine, odnosno rješenja Općinskog suda broj 65 0 K 263163 15 Kv od 21. maja 2015. godine do donošenja konačne odluke Ustavnog suda o apelaciji.

8. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

9. Razlozi kojima se rukovodi Ustavni sud prilikom usvajanja ili neusvajanja zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava, ne mogu se analogno primijeniti prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, slijedi da apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

10. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da apelant predlaže izdavanje privremene mjere, kojom bi se odložilo izvršenje pravomoćne presude Općinskog suda od 15. decembra 2014. godine kojom je apelantu izrečena kazna zatvora u trajanju od jedne godine, odnosno izvršenje rješenja Općinskog suda broj 65 0 K 263163 15 Kv od 21. maja 2015. godine kojim je apelantu novčanom kaznom zamijenjena neizdržana kazna zatvora. Pri tome, Ustavni sud zapaža da apelant, osim navoda da apelacija pokreće pitanje kršenja njegovog prava na pravično suđenje, ne konkretizuje razloge zbog kojih predlaže donošenje privremene mjere, jer smatra da navodi o kršenju prava na koja je ukazao u apelaciji predstavljaju dovoljan osnov i razlog za donošenje privremene mjere. Međutim, Ustavni sud ukazuje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni druge razloge, a ne razloge koji se suštinski odnose na meritum apelacije, ne prejudicirajući pri tome ishod postupka o apelaciji. Stoga, imajući u vidu da apelant nije ponudio argumente i dokaze koji bi prima facie ukazali na neophodnost intervencije Ustavnog suda, Ustavni sud smatra da je apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan budući da u okolnostima konkretnog slučaja, ništa ne ukazuje da bi donošenje privremene mjere bilo u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka shodno odredbama člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

11. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

12. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Mirsad Ćeman