Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3299/15 (R. Ć.)

Odluka donesena 22. 12. 2015.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršni postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Prava iz radnog odnosa
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3299/15

Apelacija

Odluka o meritumu

22. 12. 2015.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3299/15, rješavajući apelaciju R. Ć., na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b, članka 59. st. (1) i (2), članka 62. stavak (7) i članka 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, dopredsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudac Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 22. prosinca 2015. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija R. Ć.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda zbog toga što u razumnom roku nije okončan izvršni postupak koji se trenutno nalazi pred Općinskim sudom u Mostaru u predmetu broj 58 0 I 049229 08 I.

Nalaže se Općinskom sudu u Mostaru da, sukladno članku 62.

stavak (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po žurnom postupku okonča predmetni izvršni postupak sukladno članku II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članku 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Nalaže se Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona da, sukladno članku 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dostave ove odluke isplati R. Ć. iznos od 2.100,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku, uz obvezu da nakon isteka ovog roka plati R. Ć. zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Nalaže se Općinskom sudu u Mostaru da, sukladno članku 72.

stavak (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. R. Ć. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Nevesinja, koju zastupa Darislav Paponja, odvjetnik iz Mostara, podnijela je 1. srpnja 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog duljine trajanja izvršnog postupka koji se trenutno nalazi pred Općinskim sudom u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 58 0 I 049229 08 I. II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na temelju članka 23. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 11. kolovoza 2015. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Općinski sud je 25. kolovoza 2015. godine dostavio odgovor na apelaciju.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantičinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Apelantica je 1. veljače 2000. godine Ministarstvu unutarnjih poslova Hercegovačko-neretvanskog kantona (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), apelantičinom poslodavcu, podnijela zahtjev za uspostavu radno-pravnog statusa sukladno članku 143. Zakona o radu, a kako poslodavac nije postupio po njezinu zahtjevu, apelantica je 2. prosinca 2000. godine podnijela priziv Kantonalnom povjerenstvu za implementaciju članka 143. Zakona o radu, Ministarstva zdravstva, rada i socijalne skrbi-zaštite (u daljnjem tekstu: Kantonalno povjerenstvo), koje je svojim Rješenjem broj UP/I-06-34-4905/00 od 10. listopada 2008. godine apelantičin priziv usvojilo i naložilo Ministarstvu da apelantici u roku od 15 dana uspostavi radno-pravni status sukladno članku

143. Zakona o radu. Rješenje Kantonalnog povjerenstva je postalo pravomoćno i izvršno 29. listopada 2008. godine.

6. Kako Ministarstvo nije postupilo po rješenju Kantonalnog povjerenstva, apelantica je 17. prosinca 2008. godine podnijela prijedlog za izvršenje rješenja od 10. listopada 2008. godine.

7. Općinski sud je 6. lipnja 2009. godine donio predloženo rješenje o izvršenju.

8. Kako apelantica navodi u apelaciji, budući da izvršenik dugi niz godina nije postupio po rješenju o izvršenju, a imajući u vidu da je apelantica starije životne dobi, bila je prisiljena promijeniti sredstvo i predmet izvršenja, pa je Općinskom sudu 11. prosinca 2012. godine dostavila uređen prijedlog za izvršenje, kojim je tražila da sud dozvoli izvršenje na način da se apelantici isplati dug na ime neisplaćenih plaća, otpremnine i uplate Federalnom zavodu za mirovinsko i invalidsko osiguranje.

9. Općinski sud je 1. travnja 2014. godine donio rješenje o usvajanju uređenog prijedloga za izvršenje, protiv kojeg je Ministarstvo 11. travnja 2014. godine izjavilo prigovor, na koji je apelantica u zakonskom roku dala odgovor.

10. Apelantica je tijekom postupka veliki broj puta urgirala kod Općinskog suda da se njezin predmet okonča.

11. Prema stanju spisa, predmetni izvršni postupak se trenutno nalazi pred Općinskim sudom. IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

12. Apelantica smatra da je zbog duljine trajanja izvršnog postupka došlo do povrede njezina prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Apelantica ističe da se radi o žurnom postupku, te da se neopravdano dugo trajanje postupka može pripisati isključivo ponašanju redovitih sudova. Apelantica ističe da je zbog ovakvog postupanja Općinskog suda uskraćena za mogućnost ostvarivanja prava na mirovinu, kao i svih drugih prava iz radnog odnosa, a koja bi mogla ostvariti nakon donošenja rješenja o izvršenju.

b) Odgovor na apelaciju

13. Općinski sud je u svom odgovoru na apelaciju od 25. kolovoza 2015. godine naveo da je predmet redovito ažuriran, da se trenutno nalazi u fazi rješavanja po prigovoru. Općinski sud smatra da postupanjem tog suda nisu povrijeđena prava sudionika u izvršnom postupku.

V.Relevantni propisi

14. Zakon o izvršnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12) u relevantnom dijelu glasi:

Članak 5.

Žurnost i redoslijed postupanja (1) U postupku ovrhe sud je dužan postupati žurno.

(2) Sud je dužan predmete uzimati u rad redom kako ih je zaprimio, osim ako priroda tražbine ili posebne okolnosti zahtijevaju drugačije postupanje.

Članak 15.

Rokovi za postupanje Sud je u pravilu dužan o prijedlogu za ovrhu odlučiti u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta za odlučivanje o prigovoru.

Članak 64.

Dovršenje ovrhe Postupak ovrhe smatra se okončanim pravomoćnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju ovršnog prijedloga, sprovedbom ovršne radnje kojom se ovrha dovršava ili obustavom ovrhe.

VI.Dopustivost

15. Sukladno članku VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

16. Sukladno članku 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku koji je koristio.

17. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je duljina izvršnog postupka pred Općinskim sudom u predmetu broj 58 0 I 049229 08 I.

18. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu članka 18. stavak (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz članka 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neutemeljena, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

19. Na temelju odredbe članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete glede dopustivosti.

VII.Meritum

20. Apelantica smatra da joj je zbog duljine trajanja izvršnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

a)Pravo na pravično suđenje Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava vezana za krivične postupke.

Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

21. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud) i Ustavnog suda, razumnost duljine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Europskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Europski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. veljače 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stavak 38.).

a)Razdoblje koje se uzima u obzir

22. Ustavni sud zapaža da je apelantica 17. prosinca 2008. godine pokrenula izvršni postupak i da taj postupak, prema stanju spisa, još traje. Dakle, relevantno razdoblje koje Ustavni sud treba uzeti u obzir pri ocjeni duljine postupka jeste razdoblje od sedam godina.

b)Analiza razumnosti trajanja postupka

23. U konkretnom slučaju se radi o postupku pokrenutom radi ostvarivanja prava iz radnog odnosa. S obzirom na stanje spisa, te odgovor Općinskog suda, Ustavni sud konstatira da nema naznaka koje bi upućivale na to da je predmet složene prirode niti postoje evidentni elementi koji ga čine naročito zahtjevnim. S druge strane, budući da se radi o potraživanju iz radnog odnosa i da apelantica već dugi niz godina pokušava ostvariti svoje pravo, proizlazi da je postupak za apelanticu od posebnog značaja.

24. Promatrajući apelantičino ponašanje, Ustavni sud primjećuje da se apelantica obraćala Općinskom sudu velikim brojem urgencija, što nesumnjivo govori o interesu apelantice za što bržim rješavanjem njezina predmeta. Apelantica ni na koji način nije utjecala na duljinu trajanja postupka.

25. Promatrajući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud tek u lipnju 2009. godine donio predloženo rješenje, odnosno šest mjeseci nakon podnošenja prijedloga. U prosincu 2012. godine apelantica je Općinskom sudu dostavila uređen prijedlog za izvršenje, kojeg je Općinski sud tek u travnju 2014. godine usvojio, dakle nakon godinu i četiri mjeseca. Nakon usvajanja uređenog prijedloga, Ministarstvo, kao izvršenik, je protiv rješenja o izvršenju izjavilo prigovor, na koji je apelantica dala odgovor u zakonskom roku. Iako je od izjavljivanja prigovora proteklo gotovo dvije godine, Općinski sud još uvijek nije odlučio po istom. Navedena razdoblja neaktivnosti taj sud također ničim nije opravdao u svom odgovoru na apelaciju.

26. Uzevši u obzir sve činjenice u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da je Općinski sud svojim ponašanjem, odnosno odsustvom aktivnosti u dužem vremenskom razdoblju, značajno produljio trajanje izvršnog postupka koji je po svojoj prirodi žuran. Ustavni sud ovakvo ponašanje ne može ocijeniti opravdanim. Ustavni sud posebno naglašava da je Općinski sud prilikom postupanja morao biti svjestan činjenice da je izvršni postupak pokrenut 2008. godine i da se radi o žurnom postupku.

27. Imajući u vidu navedeno, a prije svega činjenicu da Općinski sud nije postupio sukladno odredbama članka 64. ZIP-a, te da u razdoblju od sedam godina nije poduzeo neophodne radnje kako bi okončao izvršni postupak, Ustavni sud zapaža da se cjelokupno razdoblje od 2008. godine do dana donošenja ove odluke ne može smatrati razumnim u pogledu članka 6. Europske konvencije.

28. Sve navedeno, a posebno činjenica da Općinski sud, prema raspoloživim podacima iz spisa, ni nakon sedam godina nije okončao predmetni izvršni postupak, za Ustavni sud je dovoljno da zaključi da duljina predmetnog izvršnog postupka ne zadovoljava standarde iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

29. Imajući u vidu navedeno i uzimajući u obzir sve navedene čimbenike, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju, zbog duljine trajanja predmetnog izvršnog postupka, povrijeđeno apelantičino pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

30. Apelantica je zatražila da joj se naknadi šteta zbog duljine trajanja izvršnog postupka. Prema članku 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može u odluci kojom usvaja apelaciju odrediti naknadu nematerijalne štete na temelju pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda.

31. Prilikom odlučivanja o zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeno načelo određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48.-51.). Prema utvrđenom načelu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti iznos od 150,00 KM, a ukoliko se radi o žurnom postupku iznos od 300,00 KM. Imajući u vidu odredbe ZIP-a kojima je regulirano da je u postupku izvršenja sud „dužan postupati žurno“, a s obzirom na to da je apelantica 17. prosinca 2008. godine pokrenula izvršni postupak i da on do dana donošenja ove odluke, dakle nakon sedam godina, nije okončan Ustavni sud smatra da ukupan iznos koji apelantici treba isplatiti na ime nematerijalne štete iznosi 2.100,00 KM. Ovaj iznos apelantici je dužna isplatiti Vlada Hercegovačko-neretvanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

VIII.Zaključak

32. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u razumnom roku iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije kada izvršni postupak traje sedam godina i još uvijek nije okončan, a Općinski sud nije ničim opravdao svoju neaktivnost u tako dugom razdoblju.

33. Na temelju članka 59. st. (1) i (2), članka 62. stavak (7) i članka 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

34. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-3299/15 (R. Ć.) | Sudska praksa | Aktio