Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3366/15 (Ziraatbank BH d.d.)
Odluka donesena 03. 03. 2016.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjeni Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o izvršnom postupku
- Ispravka Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 62
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-3366/15
Apelacija
Odluka o meritumu
03. 03. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3366/15, rješavajući apelaciju Ziraatbank BH d.d., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 3. marta 2016. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Ziraatbank BH d.d.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog toga što u razumnom roku nije okončan izvršni postupak u predmetu broj 126 0 I 170166 14 I koji se trenutno nalazi pred Općinskim sudom u Lukavcu.
Nalaže se Općinskom sudu u Lukavcu da, u skladu s članom 62.
stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku okonča predmetni izvršni postupak, u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Općinskom sudu u Lukavcu da, u skladu s članom 72.
stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Ziraatbank BH d.d. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Doris Meris, zaposlenik kod apelanta, podnio je 7. jula 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka u predmetu broj 126 0 I 170166 14 I koji se trenutno nalazi pred Općinskim sudom u Lukavcu (u daljnjem tekstu: Općinski sud).
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 11. augusta 2015. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Općinski sud je 9. septembra 2015. godine dostavio odgovor na apelaciju.
III. Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
5. Apelant je 31. jula 2014. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje na osnovu vjerodostojne isprave – mjenice sa protestom protiv izvršenikâ M.K. i E.B., kojim je tražio da sud donese rješenje o izvršenju kojim će se, radi naplate potraživanja u iznosu od 2.161,74 KM sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima postupka, odrediti i dozvoliti izvršenje na novčanim primanjima M.K. i E.B.
6. Apelant je 7. januara 2015. godine Općinskom sudu uputio molbu za postupanje u njegovom predmetu.
7. Prema stanju spisa, predmetni izvršni postupak je u toku pred Općinskim sudom.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
8. Apelant smatra da je, zbog dužine trajanja izvršnog postupka, došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant smatra da je predmet jednostavnog činjeničnog i pravnog supstrata u kojem su sve činjenice poznate i u kojem ništa nije sporno, te da se nedonošenje rješenja o izvršenju može samo staviti na teret sudu. Apelant potražuje i naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja postupka u iznosu od 400,00 KM za svaku godinu trajanja postupka.
b) Odgovor na apelaciju
9. Općinski sud je u svom odgovoru na apelaciju naveo da je predmetni spis zaprimio 1. augusta 2014. godine, te da do danas predmet nije stavljen u rad. Razlog tome je činjenica da predmet nije obuhvaćen Planom rješavanja starih predmeta za 2015. godine (koja iznosi 70% norme), niti je po redoslijedu kako su predmeti zaprimani kod tog suda, odnosno po starosti inicijalnog akta, došao na red za postupanje, a sud je, kako dalje navodi, obavezan da, osim hitnog postupanja, predmete uzme u rad redom kako ih je i zaprimio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da postupi drugačije, što Općinski sud ne smatra da je slučaj.
V. Relevantni propisi
10. Zakon o izvršnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12) u relevantnom dijelu glasi:
Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči.
VI. Dopustivost
11. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
12. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
13. U kontekstu apelacione nadležnosti Ustavnog suda iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, izraz „presuda“ mora se široko tumačiti. Taj izraz ne treba samo uključivati sve vrste odluka i rješenja već i nedostatak donošenja odluke kada se za takav nedostatak utvrdi da je neustavan (vidi, Ustavni sud, Odluka broj U 23/00 od 2. februara 2001. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 10/01). Ustavni sud ističe da, u skladu sa članom II/1. Ustava Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina i oba entiteta treba da osiguraju najviši nivo građanskih prava i osnovnih sloboda i da se, u skladu sa članom II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, prava i slobode određene Evropskom konvencijom i njenim protokolima direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
14. Budući da navodi iz apelacije ukazuju na to da apelant pred Ustavnim sudom prvenstveno pokreće pitanje dužine trajanja izvršnog postupka, pokrenutog na osnovu vjerodostojne isprave – mjenice sa protestom, Ustavni sud apelaciju tumači tako da se apelant poziva na pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, čije se garancije u građanskopravnim stvarima protežu i na fazu izvršnog postupka.
15. Polazeći od prakse Evropskog suda za ljudska prava na području iscrpljivanja pravnih lijekova, Ustavni sud ističe da se prilikom primjene odredaba iz člana 18. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda to pravilo mora primjenjivati uz određen stepen fleksibilnosti, bez pretjeranog formalizma (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Cardot protiv Francuske, presuda od 19. marta 1991. godine, Serija A broj 200, stav 34). Ustavni sud naglašava da pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova koji su mogući prema zakonu nije apsolutno, niti se može primjenjivati automatski, te je prilikom ispitivanja da li je bilo poštivano bitno uzeti u obzir određene okolnosti svakog pojedinog predmeta (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Van Osterwijek protiv Belgije, presuda od 6. decembra 1980. godine, Serija A broj 40, stav 35). To, između ostalog, znači da se moraju realno uzeti u obzir ne samo postojanje formalnih pravnih sredstava u pravnom sistemu već i sveukupni pravni i politički kontekst, kao i apelantove lične prilike.
16. Imajući u vidu navedene okolnosti, Ustavni sud smatra da u Bosni i Hercegovini, u konkretnom slučaju u Federaciji Bosne i Hercegovine, ne postoji efektivno pravno sredstvo koje bi omogućilo apelantu da se žali zbog neizvršavanja rješenja o izvršenju donesenog u izvršnom postupku. Ustavni sud smatra da nedostaci u organizaciji pravosudnog sistema entiteta, odnosno države, ne smiju utjecati na poštivanje individualnih prava i sloboda utvrđenih Ustavom Bosne i Hercegovine, kao i zahtjeva i garancija iz člana 6. Evropske konvencije.
17. Ustavni sud ističe da se na pojedinca ne može staviti pretjeran teret u otkrivanju koji je najefikasniji put kojim bi se došlo do ostvarenja njegovih prava. Također, jedno od osnovnih načela Evropske konvencije jeste da pravna sredstva koja pojedincu stoje na raspolaganju treba da budu lako dostupna i razumljiva, te da se propust u organizaciji pravnog i sudskog sistema države, koji ugrožava zaštitu individualnih prava, ne može pripisati pojedincu. Osim toga, dužnost države je da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, Serija A broj 194, stav 21).
18. U konkretnom slučaju apelant se obratio Ustavnom sudu zbog činjenice da izvršni postupak povodom njegovog prijedloga za izvršenje od 31. jula 2014. godine nije okončan u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
19. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neutemeljena, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
VII. Meritum
20. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja izvršnog postupka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
21. U konkretnom slučaju apelant smatra da je do povrede njegovog prava na pravično suđenje došlo zbog neokončanja izvršnog postupka koji je u toku pred Općinskim sudom. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da se garancije prava na pravično suđenje sadržane u odredbama člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije protežu u građanskopravnim slučajevima i na fazu izvršnog postupka. Osnovno pravilo je u tom pogledu postavila presuda Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Hornsby protiv Grčke (predstavka broj 18357/91, presuda od 19. marta 1997. godine) u kojoj je Evropski sud izrekao da „izvršenje presude koju je izrekao bilo koji sud mora biti posmatrano kao sastavni dio postupka u smislu člana 6. Evropske konvencije“. Slijedeći svoju praksu iz predmeta Hornsby, koju Ustavni sud dosljedno podržava, Evropski sud je konstantno ukazivao da se izvršenje presude bilo kojeg nacionalnog suda treba promatrati kao integralni dio suđenja u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
22. Nadalje, Ustavni sud podjeća i na praksu Evropskog suda u predmetu Estima Jorge protiv Portugala u kojem je Sud je priznao da izvršenje ima nezavisnu vrijednost, bez obzira na prirodu naloga za izvršenje, pa čak bez obzira i na prethodno postojanje sudskog postupka. Predmet Estima Jorge odnosio se na izvršenje ugovora koji je sklopljen kao hipotekarni zalog i ovjeren kod javnog notara. Sud je ranije smatrao da „član 6. stav 1. Konvencije zahtijeva da sve faze pravnog postupka o 'odlučivanju o ... građanskim pravima i obavezama', ne isključujući faze koje slijede presudi o meritumu, budu riješene u razumnom roku“. Međutim, u predmetu Estima Jorge nije bilo ni spora, ni prethodnog sudskog postupka na kome bi se „odlučivalo o pravima“, budući da je jedini predmet postupka bilo vraćanje duga. Ipak, Sud je ustanovio da „usklađenost sa duhom Konvencije zahtijeva da riječ 'osporavanje' (spor) ne bude shvaćena u najužem tehničkom smislu“, odnosno da ona treba da dobije supstancijalno, a ne formalno značenje. Iz tih razloga, čak i uprkos tome što nije bilo prethodnog sudskog postupka, Sud je ustanovio da je došlo do povrede odredbe o razumnom roku shodno članu 6. stav 1. Konvencije (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Estima Jorge protiv Portugala, presuda od 21. aprila 1998. godine).
23. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26). a)Period koji se uzima u obzir
24. Ustavni sud zapaža da je apelant 31. jula 2014. godine pokrenuo izvršni postupak i da taj postupak, prema stanju spisa, još traje. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti u obzir pri ocjeni dužine postupka jeste oko godinu i po dana.
b)Analiza razumnosti trajanja postupka
25. U konkretnom slučaju se radi o postupku pokrenutom radi naplate duga u vrijednosti od 2.161,74 KM. S obzirom na stanje spisa, te odgovor Općinskog suda, Ustavni sud konstatira da nema naznaka koje bi upućivale na to da je predmet složene prirode, niti postoje evidentni elementi koji ga čine naročito zahtjevnim.
26. Posmatrajući apelantovo ponašanje, Ustavni sud ne nalazi ništa što bi ukazivalo da je on na bilo koji način utjecao na dužinu trajanja postupka. Naprotiv, apelant se početkom 2015. godine obratio Općinskom sudu molbom za postupanje u njegovom predmetu, što nesumnjivo govori o apelantovom interesu da se njegov predmet što brže riješi.
27. U vezi s predmetom postupka, Ustavni sud ističe da u izvršnom postupku, zbog same njegove prirode, treba postupati hitno (vidi, Evropski sud, Comingersoll S. A. protiv Portugala, stav 23, 2000. godina).
28. Iako je prijedlog za izvršenje podnesen u julu 2014. godine, Ustavni sud zapaža da Općinski sud do dana donošenja ove odluke nije postupio po prijedlogu. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da je članom 15. Zakona o izvršnom postupku propisan rok od osam dana za odlučivanje o prijedlogu za izvršenje, računajući od dana ispunjenja uvjeta za odlučivanje o njemu, a što je Općinski sud očigledno propustio da učini.
29. Očitujući se o dužini predmetnog izvršnog postupka, Općinski sud je u odgovoru na apelaciju kao opravdanje za svoju neaktivnost naveo Plan rješavanja starih predmeta, navodeći da se predmeti rješavaju prema starosti inicijalnog akta, te da priroda predmetnog slučaja, niti okolnosti ne zahtijevaju da se odstupi od navedenog plana.
30. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi, Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, Serija A broj 194, stav 21, i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Pored toga, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, „hronična opterećenost sudova ne opravdava, dok trenutni zastoj, koji za sistem predstavlja iznenađenje, uzrokovano, naprimjer, recesijom, može se opravdati efikasnim mjerama koje se preduzimaju za njegovo otklanjanje“ (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Buchholz protiv Njemačke, presuda od 6. maja 1981. godine). Naime, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, države ugovornice nisu odgovorne u slučaju privremenog zaostatka svojih sudova pod uvjetom da poduzmu odgovarajuće mjere da se takva vanredna situacija popravi (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Zimmermann i Steiner protiv Švajcarske, presuda od 13. jula 1983. godine, Serija A broj 66. st. 25-32). Međutim, imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, „preopterećenost suda velikim brojem predmeta i nedostatak odgovarajućeg broja sudija ne može se smatrati vanrednom okolnošću, nego sistemskim problemom koji je doveo do hronične opterećenosti suda, pa i svaki novi predmet postaje stari dok dođe na red za rješavanje, što stvara pozitivnu obavezu javne vlasti da taj problem adekvatno riješi“. Evidentno je da je Općinski sud poduzeo određene korake na organiziranju svog rada donošenjem Plana rješavanja starih predmeta. Međutim, postupanje po navedenom planu rezultiralo je nepostupanjem po apelantovom prijedlogu za izvršenje u periodu od više od godinu i po dana, iako je zakonski rok ostavljen za ovu radnju tek osam dana. Iako je Općinski sud naveo da se predmeti rješavaju hronološki, u okolnostima konkretnog slučaja Ustavni sud ne može prihvatiti ovakvo objašnjenje kao opravdanje za nepostupanje po apelantovom prijedlogu u periodu dužem od godinu i po dana, tim prije što opravdanje Općinskog suda leži u činjenici da apelantov predmet ne zahtijeva hitno postupanje, što je suprotno zakonskim odredbama i prirodi samog predmeta, a u odgovoru nije ponudio ni okvirni period u kojem će apelantov predmet biti uzet u rad.
31. Sve navedeno, a posebno činjenica da Općinski sud, prema raspoloživim podacima iz spisa, ni nakon više od godinu i po dana nije donio odluku po apelantovom prijedlogu za izvršenje za Ustavni sud je dovoljno da zaključi da dužina predmetnog izvršnog postupka ne zadovoljava standarde iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
32. Imajući u vidu navedeno a, prije svega, činjenicu da Općinski sud nije postupio u skladu s odredbama člana 15. ZIP-a, te da u periodu dužem od godinu i po dana nije donio odluku po apelantovom prijedlogu za izvršenje, Ustavni sud zapaža da se cjelokupni period od jula 2014. godine do dana donošenja ove odluke ne može smatrati razumnim u pogledu člana 6. Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
33. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud, iznimno, može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu na temelju pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i temeljnih sloboda.
34. U konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da je apelantu dovoljna satisfakcija to što je utvrđeno kršenje njegovog prava na pravično suđenje i što je izdat nalog Općinskom sudu da po hitnom postupku okonča predmetni izvršni postupak.
VIII. Zaključak
35. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada Općinski sud ni nakon više od godinu i po dana nakon podnošenja prijedloga za izvršenje o njemu nije odlučio, a u odgovoru na apelaciju ničim nije opravdao svoju neaktivnost u tako dugom periodu.
36. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
37. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman