Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1096/15 (R. Ć. i drugi)

Odluka donesena 08. 12. 2015.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1096/15

Apelacija

Odluka o dopustivosti

08. 12. 2015.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 8. decembra 2015. godine, u predmetu broj AP 1096/15, rješavajući apelacije Rasim Ćirić i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h, člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli: Rasim Ćirić protiv rješenja Ministarstva unutrašnjih poslova Unsko-sanskog kantona Bihać, broj UP-2-05-04/01-3-04-4-27/14, od 2. februara 2015. godine i rješenja Prve policijske uprave Bihać, broj 05-

04/06/04-3-361/14, od 3. septembra 2014. godine;

Osman Mulahalilović, Ohro Musić, Senada Kusturica, Mirsad Islamović i Muhamed Lišić protiv rješenja Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, broj 97 0 U 001567 15 Ous, od 27. marta 2015. godine;

Krajina putevi d.d. Bihać apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću, broj 17 0 St 060042 15 Pž, od 17. marta 2015. godine;

Grad Banjaluka protiv rješenja Višeg privrednog suda u Banjaluci, broj 57 0 P 101475 15 Pž, od 16. marta 2015. godinezbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

AP 1096/15

1. Rasim Ćirić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bihaća podnio je 10. marta 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Ministarstva unutrašnjih poslova Unsko-sanskog kantona Bihać, broj UP-2-05-04/01-3-04-4-27/14, od 2. februara 2015. godine i rješenja Prve policijske uprave Bihać, broj 05-04/06/04-3-361/14, od 3. septembra 2014. godine. U konkretnom slučaju drugostepenim rješenjem žalba je odbijena i potvrđeno prvostepeno rješenje kojim je apelantov zahtjev za produženje važenja oružnog lista za vatreno oružje odbijen, jer nisu ispunjeni uslovi iz člana 15. stava 1. Zakona o oružju i municiji.

AP 2617/15

2. Osman Mulahalilović, Ohro Musić, Senada Kusturica, Mirsad Islamović, Muhamed Lišić, advokati iz Brčko Distrikta (u daljnjem tekstu: apelanti) podnijeli su 25. maja 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, broj 97 0 U 001567 15 Ous, od 27. marta 2015. godine. U konkretnom slučaju osporenim rješenjem odbačena je inicijativa apelanata za pokretanje postupka usklađenosti odredbe člana 2. stav 1. tačka h) i odredaba članova 30-37 Odluke o naknadi troškova krivičnog postupka prema Zakonu o krivičnom postupku Brčko Distrikta BiH, Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH br. 11/08, (u daljnjem tekstu: ZKP) sa odredbom člana 19. Statuta Brčko Distrikta, odredbom člana 14. Zakona o pravosudnoj komisiji Brčko Distrikta BiH, Službeni glasnik 19/07, 20/07 i 2/08, odredbom člana 192. ZKP (Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH broj 33/13), te sa odredbom člana II/3 tač. e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, odredbama članova 6 i 14 Evropske konvencije i odredbom člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju odbačena je kao nedopuštena zbog nenadležnosti suda.

AP 2631/15

3. Krajina putevi d.d. Bihać (u daljnjem tekstu: apelant) podnio je 26. maja 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću, broj 17 0 St 060042 15 Pž, od 17. marta 2015. godine. U konkretnom slučaju žalba je odbijena i potvrđeno rješenje Općinskog suda u Bihaću, broj 17 0 St 060042 14 St, od 12. februara 2015. godine kojim je žalba apelanta, stečajnog dužnika, protiv rješenja istog suda, broj 17 0 St 060042 14 St, od 2. decembra 2014. godine odbačena kao nedozvoljena, jer je žalbu podnio raniji direktor apelanta, a imenovani stečajni upravnik na poziv suda nije odobrio radnju koju je preduzeo raniji direktor. AP 2637/15

4. Grad Banjaluka (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa Pravobranilaštvo Republike Srpske, podnio je 26. maja 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Višeg privrednog suda u Banjaluci, broj 57 0 Ps 101475 15 Pž, od 16. marta 2015. godine. U konkretnom slučaju osporenim rješenjem žalba je odbijena i potvrđeno rješenje Okružnog privrednog suda u Banjaluci, broj 57 0 Ps 101475 12 Ps, od 10. novembra 2014. godine kojim je apelantov prijedlog za određivanje sudske mjere obezbjeđenja navedene u izreci rješenja odbijen je kao neosnovan, jer nisu ispunjeni zakonski uslovi iz člana 269. stav 1. Zakona o parničnom postupku Republike Srpske.

Spajanje predmeta

5. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP 1096/15. Apelacioni navodi

6. U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Osim toga, neki apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr., nediskriminacija, pravo na djelotvoran pravni lijek itd.), ali te navode nisu posebno obrazlagali niti argumentirali.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

8. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava na koja su se apelanti pozvali u pojedinačnim apelacijama odnose isključivo na odluke donesene u postupku u kojima se odlučivalo o procesnoj dopustivosti pravnih lijekova koje su apelanti upotrijebili u konkretnim slučajevima, odnosni ispunjenosti zakonskih uslova. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnim slučajevima, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnim postupcima odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanata.

9. U vezi s tim, Ustavni sud se poziva na praksu Evropskog suda za ljudska prava, prema kojoj je odgovor na pitanje, da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje: «da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza» (vidi odluke Evropskog suda za ljudska prava Tre Traktorer Aktiebolag od 17. jula 1989. godine stav 41; kao i H. protiv Francuske od 24. oktobra 1989. godine stav 47.).

10. Ustavni sud primjećuje da apelanti osporavaju odluke donesene u postupku u kojem su redovni sudovi odlučivali samo o porcesni pitanjima, odnosno utvrđivali samo procesnu dopustivost predmetnih pravnih lijekova. Dakle, iz navedenog proizilazi da se osporenim odlukama nije odlučivao o «građanskim pravima i obavezama» u smislu značenja prava na pravično suđenje, iz čega slijedi da su apelacije u odnosu na navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

11. Ustavni sud, dalje, konstatuje de se u predmetnim postupcima, a imajući u vidu da se u osporenim odlukama odlučivalo isključivo o procesnim pitanjima, nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelanata iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1096/15 (R. Ć. i drugi) | Sudska praksa | Aktio