Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1949/15 (H.B. i drugi)
Odluka donesena 08. 12. 2015.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1949/15
Apelacija
Odluka o dopustivosti
08. 12. 2015.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 8. decembra 2015. godine, u predmetu broj AP 1949/15, rješavajući apelacije H.B. i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli: H.B. protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 13 0 U 002317 13 Uvp, od 12. februara 2015. godine;
Biznis BB DOO Banjaluka protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 13 0 U 002250 13 Uvp, od 20. marta 2015. godine i rješenja Okružnog suda u Doboju, broj 13 0 U 002250 12 U, od 28. januara 2013. godine;
Ljubinka Prodanović protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 92 0 Rs 038190 14 Rev, od 26. februara 2015. godine, rješenja Okružnog suda u Istočnom Sarajevu, broj 92 0 Rs 038190 13 Rsž, od 25. februara 2014. godine i rješenja Osnovnog suda u Vlasenici, broj 92 0 Rs 038190 13 Rs, od 8. novembra 2013. godine;zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
AP 1949/15
1. H.B. (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa Manda Mišanović, advokat iz Petrova podnio je 20. aprila 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 13 0 U 002317 13 Uvp, od 12. februara 2015. godine. U konkretnom slučaju u upravnom postupku radi utvrđivanja statusa mirnodopskog vojnog invalida rješenjem Odjeljenja za boračko invalidsku zaštitu, Opštine Doboj, broj 08-560-200/2011, od 28. novembra 2011. godine apelantov zahtjev za utvrđivanje statusa mirnodopskog vojnog invalida i utvrđivanja prava na ličnu invalidninu odbačen je kao neblagovremen.
2. Ustavni sud zapaža da apelant u skladu sa odredbama člana 114. stav 2. Zakonom o opštem upravnom postupku Republike Srpske (Službeni glasnik RS br. 13/02, 87/07 i 50/10) nije u propisanom roku podnio zahtjev za utvrđivanje statusa mirnodopskog vojnog invalida i utvrđivanje prava na ličnu invalidninu, kako je propisano odredma člana 19. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o pravima boraca, vojnih invalida i porodica poginulih boraca Odbrambeno-otadžbinskog rata RS(Službeni glasnik RS broj 59/08). AP 2218/15
3. Biznis BB DOO Banjaluka (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa Siniša Mikić, advokat iz Doboja podnio je 5. maja 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 13 0 U 002250 13 Uvp, od 20. marta 2015. godine i rješenja Okružnog suda u Doboju, broj 13 0 U 002250 12 U, od 28. januara 2013. godine. U konkretnom slučaju apelant je podnio tužbu protiv tužene Opštine Doboj radi poništenja odluke, broj 02-022-1-1879/2012, od 20. jula 2012. godine kojom je prihvaćena najpovoljnija ponuda za prodaju poslovnog prostora u ulici Sv. Save broj 6-B. Rješenjem, od 28. januara apelantova tužba je odbačena, jer apelant u zakonskom roku od 8 dana po nalogu suda nije uredio tužbu.
4. Ustavni sud zapaža da apelant u upravnom sporu nije u skladu sa odredbama člana 21. stav 2. i člana 22. stav 1. Zakona o upravnim sporovima (Službeni glasnik RS br. 109/05 i 63/10) u propisanom roku po nalogu suda uredio tužbu.
AP 2451/15
5. Ljubinka Prodanović (u daljnjem tekstu: apelantica) podnijela je 14. maja 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 92 0 Rs 038190 14 Rev, od 26. februara 2015. godine, rješenja Okružnog suda u Istočnom Sarajevu, broj 92 0 Rs 038190 13 Rsž, od 25. februara 2014. godine i rješenja Osnovnog suda u Vlasenici, broj 92 0 Rs 038190 13 Rs, od 8. novembra 2013. godine. U konkretnom slučaju osporenim rješenjem Osnovnog suda, od 8. novembra 2013. godine apelanticina tužba radi ostvarenja prava iz radnog odnosa odbačena je kao neblagovremena, jer se apelantica nije prvo pismeno obratila načelniku opštine u skladu sa odredbama člana 152. Zakona o lokalnoj samoupravi već je podnijela tužbu sudu.
6. Ustavni sud zapaža da se apelantica nije u skladu sa odredbama člana 152. Zakona o lokalnoj samoupravi Republike Srpske (Službeni glasnik br. 101/04 i 112/05) pismeno obratila načelniku opštine već je podnijela tužbu sudu.
Spajanje predmeta
7. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP 1949/15.
Apelacioni navodi
8. U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Osim toga, neki apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr., nediskriminacija, pravo na djelotvoran pravni lijek itd.), ali te navode nisu posebno obrazlagali niti argumentirali.
9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. (3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»
10. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
11. U konkretnom slučaju apelanti nisu iscrpili djelotvorne pravne lijekove moguće po zakonu. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
12. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3). tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mirsad Ćeman