Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2075/15 (MIX d.o.o. Orašje i drugi)
Odluka donesena 08. 12. 2015.
- Obaveze koje proizilaze iz javnog zakonodavstva
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2075/15
Apelacija
Odluka o dopustivosti
08. 12. 2015.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 8. decembra 2015. godine, u predmetu broj AP-2075/15, rješavajući apelacije MIX d.o.o. Orašje i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
– Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
MIX d.o.o. Orašje protiv presude Suda Bosne i Hercegovine, broj S1 3 U 012758 14 Uvp, od 11. februara 2015. godine;
Ilija Vranjković protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 11 0 U 008515 15 Už, od 23. februara 2015. godine;
KOMPA-TA d.o.o. Žepče zbog dužine trajanja postupka u predmetu zahtjev za povrat poreza na imovinu pred Kantonalnim sudom u Tuzli;
Zlatko Aganović protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu, broj 65 0 U 017759 13 U, od 22. jula 2015. godine;
Privredno društvo Del Rio d.o.o. Gornji Vakuf/Uskoplje protiv presude Kantonalnog suda u Novom Travniku, broj 06 0 U 007665 14 U, od 24. avgusta 2015. godine zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
AP 2075/15
1. MIX d.o.o. Orašje (u daljnjem tekstu: apelant) podnio je 27. aprila 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Suda Bosne i Hercegovine, broj S1 3 U 012758 14 Uvp, od 11. februara 2015. godine. Rješenjem Grupe za reviziju i kontrolu broj 04/5-3/II-17-UP-I-28-258-2/11, od 27. februara 2012. godine apelantu je utvrđen razrez indirektnih poreza za period kontrole od 1. januara 2008. godine do 31. avgusta 2011. godine u ukupnom iznosu od 242.368 KM i naložena uplata utvrđene obaveze.
AP 2264/15
2. Ilija Vranjković (u daljnjem tekstu: apelant) podnio je 6. maja 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 11 0 U 008515 15 Už, od 23. februara 2015. godine. U konkretnom slučaju osporenim rješenjem žalba je odbijena i potvrđeno rješenje Okružnog suda u Banjaluci, broj 11 0 U 008515 11 U, od 6. marta 2013. godine kojim je apelantov zahtjev za oslobađanje od plaćanja sudske takse u predmetu broj 11 0 U 008515 11 U odbijen kao neosnovan.
AP 2568/15
3. KOMPA-TA d.o.o. Žepče (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa Franjo Marjanović, advokat iz Žepča podnio je 20. maja 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka u predmetu zahtjeva za povrat poreza na imovinu pred Kantonalnim sudom u Tuzli. Rješenjem Poreske uprave FBiH Kantonalni poreski ured Tuzla Ispostava Banovići, broj 13-3/7-15-5-2619/13, od 29. septembra 2013. godine koje je potvrđeno rješenjem Federalnog ministarstva finansija broj 03-15-1523/13, od 4. juna 2014. godine u ponovnom postupku apelantov zahtjev za povrat poreza na imovinu odbijen je kao neosnovan. Apelant je 16. jula 2014. godine podnio tužbu Kantonalnom sudu Tuzli protiv drugostepenog rješenja i postupak je u toku.
AP 4396/15
4. Zlatko Aganović (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa Behija Ljubović Aganović, advokat iz Sarajeva podnio je 23. septembra 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu, broj 65 0 U 017759 13 U, od 22. jula 2015. godine. Rješenjem Kantonalnog poreskog ureda Sarajevo, Odjel za inspekcijski nadzor broj 13-9-02-15-1-1210- 1/2011, od 9. decembra 2011. godin, koje je potvrđeno rješenjem Federalnog ministarstva finansija Sarajevo, broj 03-15-91/12, od 11. marta 2013. godine apelantu je kao poreskom obvezniku naloženo da plati dodatne utvrđene poreske obaveze u iznosu od 5979,34 KM.
AP 4508/15
5. Privredno društvo Del Rio d.o.o. Gornji Vakuf/Uskoplje (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa ZAK Ramo Ajkić i Denis Ajkić, iz Zenice podnio je 3. oktobra 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda u Novom Travniku, broj 06 0 U 007665 14 U, od 24. avgusta 2015. godine. Prijavom koju je u ime apelanta podnijela Poreska uprava Kantonalni ured Novi Travnik Ispostava Gornji Vakuf/Uskoplje broj 13-6/4-15-26/13, od 14. marta 2013. godine utvrđena je apelantova na plaćanje poreza na imovinu-držanje automata za igre na sreću u iznosu od 40 000,00 KM za 2013 godinu.
Spajanje predmeta
6. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP 2075/15.
Apelacioni navodi
7. U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
9. Ustavni sud podsjeća, u skladu sa svojim ranijim stavovima, kao i ustaljenom praksom bivše Evropske komisije za ljudska prava i Evropskog suda za ljudska prava, da određene novčane obaveze prema državi spadaju isključivo u oblast javnog prava i stoga ne potpadaju pod pojam «građanska prava i obaveze» iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi, Ustavni sud, odluku broj AP-382/04 od 23. marta 2005. godine dostupna na www.ustavnisud.ba ; Evropska komisija za ljudska prava, X protiv Francuske, apelacija broj 9908/82 od 4. maja 1983. godine; i Evropski sud za ljudska prava, Schouten i Meldrum protiv Holandije, presuda od 9. decembra 1994. godine, Serija A broj 304). Ustavni sud zaključuje da u takve obaveze, nesumnjivo, spadaju i obaveze koje proizilaze iz poreskog i javnog zakonodavstva. Stoga, u skladu sa iznesenim stavovima, slijedi da da su navodi apelanata o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman