Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3651/15 (H. S.)
Odluka donesena 22. 12. 2015.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjeni Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o izvršnom postupku
- Ispravka Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-3651/15
Apelacija
Odluka o meritumu
22. 12. 2015.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3651/15, rješavajući apelaciju Hate Sejfović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 22. decembra 2015. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Hate Sejfović.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u izvršnom postupku u kojem je doneseno Rješenje Općinskog suda u Cazinu broj 20 0 I 020568 12 I od 26. juna 2015. godine, a koji se nalazi se pred Kantonalnim sudom u Bihaću.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Bihaću da u skladu s članom 62.
stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine po hitnom postupku odluči o žalbi podnesenoj protiv Rješenja Općinskog suda u Cazinu broj 20 0 I 020568 12 I od 26. juna 2015. godine, u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1.
Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona da u skladu s članom
74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine apelantici Hati Sejfović u roku od tri mjeseca od dana prijema ove odluke isplati iznos od 900,00 KM na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati Hati Sejfović zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Bihaću i Vladi Unsko-sanskog kantona da u skladu s članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Hata Sejfović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Cazina, koju zastupa Jadranka Lojić, advokatica iz Cazina, podnijela je 16. jula 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Općinskim sudom u Cazinu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 20 0 I 020568 12 I. II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 28. septembra 2015. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Općinski sud je 16. novembra 2015. godine dostavio odgovor na apelaciju.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Presudom Općinskog suda broj 020-0-P-06-000312 od 17. augusta 2009. godine obavezan je tuženi DD „DUBRAVA“ Cazin (u daljnjem tekstu: tuženi) da apelantici isplati na ime neisplaćenih plaća za period od 1. januara 2005. godine do 1. aprila 2009. godine iznos od 21.892,69 KM, na ime neisplaćenih troškova prevoza na posao i s posla za period od 1. oktobra 2004. godine do 6. jula 2007. godine iznos od 2.744,80 KM, na ime neisplaćene naknade za korištenje godišnjeg odmora (regresa) za 2005. i 2006. godinu iznos od 803,00 KM i na ime neisplaćene otpremnine (radi odlaska u penziju) iznos od 2.370,63 KM, odnosno po svim osnovama ukupan iznos od 27.811,12 KM sa zakonskom zateznom kamatom, kao i da joj naknadi troškove parničnog postupka.
6. Apelantica je 6. juna 2012. godine Općinskom sudu podnijela prijedlog za izvršenje na osnovu pravomoćne Presude Općinskog suda broj 020-0-P-06-000312 od 17. augusta 2009. godine protiv tuženog kao izvršenika (u daljnjem tekstu: izvršenik).
7. Apelantica je podneskom od 1. oktobra 2012. godine urgirala kod Općinskog suda, tražeći da taj sud hitno odluči o njezinom prijedlogu.
8. Iz odgovora na apelaciju proizlazi da je Općinski sud 24. januara 2013. godine donio zaključak kojim je naložio uređenje prijedloga za izvršenje, a nakon što je apelantica postupila po nalogu suda, Općinski sud je donio Rješenje broj 20 0 I 020568 12 I od 6. marta 2013. godine kojim je odredio predloženo izvršenje.
9. Izvršenik je 20. marta 2013. godine izjavio prigovor protiv rješenja o izvršenju.
10. Apelantica je podnescima od 3. februara i 19. juna 2015. godine urgirala kod Općinskog suda, tražeći da taj sud predmet uzme u rad, odluči o prigovoru i pristupi naplati potraživanja.
11. Iz odgovora na apelaciju proizlazi da je Općinski sud 26. juna 2015. godine donio rješenje po prigovoru, protiv kojeg je izvršenik 7. jula 2015. godine izjavio žalbu, te je spis 19. augusta 2015. godine dostavljen Kantonalnom sudu u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) na nadležno postupanje.
12. Prema stanju spisa, predmetno rješenje o izvršenju nije provedeno.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
13. Apelantica smatra da joj je zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije i zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Osim toga, apelantica smatra da su joj povrijeđena i prava iz čl. 2, 6. i 7. Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima i člana 26. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima. Apelantica je opisala hronologiju predmetnog postupka, te istakla da se zbog sporosti suda, bez obzira na veliki broj urgencija, nalazi u sve težoj situaciji jer nepostupanjem suda po predmetnom spisu ne može da ostvari pravo na svoju imovinu, prikazanu u novčanim potraživanjima iz radnog odnosa po pravomoćnoj sudskoj odluci. Apelantica je predložila da Ustavni sud usvoji njezinu apelaciju, utvrdi povredu navedenih prava, naloži Općinskom sudu da hitno provede izvršenje i donese odluku o provedenom izvršnom postupku u predmetu broj 20 0 I 020568 12 I. Osim toga, apelantica je predložila da Ustavni sud naloži Vladi Unsko-sanskog kantona da joj na ime naknade nematerijalne štete zbog neprovođenja izvršenja i nedonošenja odluke u razumnom roku isplati novčanu naknadu prema utvrđenom načelu obračuna isplate novčanog iznosa.
b) Odgovor na apelaciju
14. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju ukratko opisao hronologiju predmetnog izvršnog postupka, kako je već navedeno u činjeničnom dijelu odluke, te istakao „da je izvršenik pravno lice protiv kojeg se vodi više desetina izvršnih postupaka usmjerenih na naplatu novčanih potraživanja na istom predmetu izvršenja – nekretninama izvršenika. Pored toga, sud je u odgovoru na apelaciju naveo da se pred Kantonalnim sudom u Bihaću nalazi više od deset predmeta u kojima je izvršenik isto lice i gdje je izvršenje usmjereno na isti predmet, a iz kojeg razloga [Općinski] sud čeka odluke u tim pravnim stvarima, a nakon čega će donijeti odluku i dalji postupak provesti što je efikasnije moguće“.
V.Relevantni propisi
15. Zakon o izvršnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12) u relevantnom dijelu glasi:
Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči. Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
VI.Dopustivost
16. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
17. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
18. U skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
19. Apelantica se obratila Ustavnom sudu zbog činjenice da izvršni postupak povodom njezinog prijedloga za izvršenje pravomoćne presude, u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, traje nerazumno dugo.
20. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
21. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
22. Apelantica smatra da joj je, zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije i zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, kao i prava iz čl. 2, 6. i 7. Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima i član 26. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima.
Pravo na pravično suđenje – „razuman rok“
23. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
24. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
25. Ustavni sud, prije svega, ističe da se prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda razumnost dužine trajanja postupka mora cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
a)Period koji se uzima u obzir
26. Ustavni sud zapaža da je apelantica 6. juna 2012. godine pokrenula izvršni postupak i da taj postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine postupka je period od oko tri i po godine.
b)Analiza dužine trajanja postupka
27. U konkretnom slučaju se radi o izvršnom postupku koji se, prema relevantnim zakonskim odredbama i praksi Evropskog suda, smatra hitnim i zahtijeva dodatnu ažurnost suda u odnosu na zakonsku obavezu suda da izvršni postupak provede bez nepotrebnih odugovlačenja i zastoja. U tom kontekstu Ustavni sud prvenstveno smatra da se u konkretnom slučaju (naplata apelanticinog potraživanja na nekretninama izvršenika, te veliki broj tražilaca izvršenja) može govoriti o relativno složenom predmetu. Osim toga, s obzirom na činjenicu da je apelantica pokrenula predmetni izvršni postupak radi naplate novčanog potraživanja iz radnog odnosa, može se izvesti zaključak da je postupak značajan za apelanticu.
28. Razmatrajući apelanticino ponašanje, Ustavni sud konstatira da apelantica ni na koji način nije doprinijela dužini trajanja postupka. Čak šta više, apelantica je podnescima od 1. oktobra 2012. godine, 3. februara i 19. juna 2015. godine urgirala kod Općinskog suda, tražeći da taj sud uzme predmet u rad. Dakle, apelantica je preduzela sve radnje koje su joj bile na raspolaganju kako bi ubrzala postupak izvršenja.
29. Što se tiče ponašanja Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da taj sud nije okončao predmetni postupak ni nakon više od tri i po godine. U vezi s tim, Ustavni sud ponavlja da se u izvršnom postupku, zbog same njegove prirode, treba postupati hitno (vidi Evropski sud, Comingersoll S. A. protiv Portugala, stav 23, 2000. godina), što je propisano i u relevantnim odredbama ZIP-a. Ustavni sud, na osnovu stanja u spisu, primjećuje da je apelantica 6. juna 2012. godine podnijela neuredan prijedlog za izvršenje, što je u izvjesnoj mjeri doprinijelo dužini postupka. Međutim, Općinski sud je tek nakon nešto više od sedam mjeseci (24. januara 2013. godine) donio zaključak kojim je apelantici naložio da uredi prijedlog za izvršenje. Nakon što je apelantica postupila po zaključku suda, Općinski sud je odredio predloženo izvršenje 6. marta 2013. godine. Nakon toga, Općinski sud je, odlučujući o prigovoru izvršenika od 20. marta 2013. godine, donio rješenje tek nakon dvije godine i tri mjeseca (26. juna 2015. godine), što je suprotno odredbama člana 5. ZIP-a, ali i člana 15. istog zakona koji određuje rok za odlučivanje o prigovoru od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči. Nakon toga, izvršenik je izjavio žalbu protiv rješenja Općinskog suda od 26. juna 2015. godine, pa je kompletan spis 19. augusta 2015. godine dostavljen Kantonalnom sudu na nadležno postupanje, koji, prema raspoloživim podacima, do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda nije odlučio o izvršenikovoj žalbi. Uzimajući u obzir navedeno, Ustavni sud posebno naglašava da je Općinski sud prilikom postupanja morao biti svjestan činjenice da se radi o hitnom postupku. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je, između ostalog, naveo „da je izvršenik pravno lice protiv kojeg se vodi više desetina izvršnih postupaka usmjerenih na naplatu novčanih potraživanja na istom predmetu izvršenja – nekretninama izvršenika“. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da se, u skladu s članom 64. ZIP-a, izvršni postupak smatra dovršenim pravomoćnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja. Ustavni sud na osnovu stanja u spisu nije mogao utvrditi da je izvršenje dovršeno provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava, niti da je Općinski sud obavijestio apelanticu da nije moguće provesti odobreno izvršenje, tj. da postoji bilo koji razlog za obustavu izvršenja. U konkretnom slučaju, a na osnovu svega predočenog Ustavnom sudu, očigledno je da odluka čijom bi se pravomoćnošću izvršni postupak smatrao dovršenim u smislu navedene zakonske odredbe nije donesena. Stoga, ocjenjujući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud smatra da se dužina izvršnog postupka, koji traje preko tri i po godine, može u cijelosti pripisati Općinskom sudu.
30. S obzirom na činjenicu da se u trenutku donošenja odluke Ustavnog suda predmet povodom podnesene žalbe izvršenika protiv rješenja Općinskog suda od 26. juna 2015. godine nalazi pred Kantonalnim sudom, a za donošenje konačne odluke u predmetnom postupku neophodno je da Kantonalni sud donese odluku o podnesenoj žalbi, tom sudu je naloženo da donese odluku bez daljnjeg odgađanja.
Pitanje naknade nematerijalne štete
31. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
32. Nadalje, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeno načelo određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom načelu, apelantici bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost.
33. S obzirom na to da izvršni postupak traje više od tri godine, Ustavni sud nalazi da apelantici na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku treba isplatiti iznos od 900,00 KM. Navedeni iznos apelantici je dužna isplatiti Vlada Unsko-sanskog kantona, s obzirom na sjedište Općinskog suda, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu. Ostali navodi
34. Ustavni sud neće razmatrati apelanticine navode u odnosu na to da joj je u predmetnom izvršnom postupku povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, te prava iz čl. 2, 6. i 7. Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima i člana 26. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, s obzirom na to da su i ti navodi, u suštini, isti kao i navodi koji se odnose na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, a što je Ustavni sud već razmotrio u ovoj odluci.
VIII.Zaključak
35. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada izvršni postupak povodom apelanticinog prijedloga za izvršenje traje duže od tri i po godine i još uvijek nije okončan, iako se i prema domaćem zakonu i prema Evropskoj konvenciji izvršni postupak smatra postupkom hitne prirode, pri čemu se dužina postupka može u cijelosti staviti na teret Općinskom sudu.
36. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
37. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman