Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1592/15 (ZZ „Agroobjeda“ Vidovice)
Odluka donesena 22. 12. 2015.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
- Izvršenje
- Pokrenut istovjetan postupak pred Domom za ljudska prava za BiH
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o izvršavanju budžeta Federacije Bosne i Hercegovine za 2014. godinu
- Zakon o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izvršenju budžeta Federacije Bosne i Hercegovine za 2014. godinu
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o izvršavanju budžeta Federacije Bosne i Hercegovine za 2014. godinu
- Ukaz o proglašenju Zakona o izvršavanju budžeta Federacije Bosne i Hercegovine za 2014. godinu
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjeni Zakona o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izvršavanju budžeta Federacije Bosne i Hercegovine za 2013. godinu
- Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o izvršnom postupku
- Ispravka Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-1592/15
Apelacija
Odluka o meritumu
22. 12. 2015.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1592/15, rješavajući apelaciju ZZ „Agroobjeda“ Vidovice, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, dopredsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudac Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 22. prosinca 2015. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija ZZ „Agroobjeda“ Vidovice.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda zbog neprovođenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Sarajevu broj Ip-413/05 (novi broj 65 0 Ip 121129 05 Ip) od 18. travnja 2005. godine.
Ova odluka dostavlja se Vladi Federacije Bosne i Hercegovine kako bi, sukladno ranijem nalogu Ustavnog suda Bosne i Hercegovine iz odluka Ustavnog suda o istim činjeničnim i pravnim pitanjima, izvršila svoje ustavne obveze i osigurala poštivanje ljudskih prava tako što će poduzeti mjere s ciljem da povjeritelji koji posjeduju izvršne sudske odluke na teret proračunskih sredstava Federacije Bosne i Hercegovine naplate svoja potraživanja u razumnome roku.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. ZZ „Agroobjeda“ Vidovice (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Sanela Hidanović, odvjetnica iz Orašja, podnio je 2. travnja 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neprovođenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 Ip 121129 05 Ip (raniji broj Ip-413/05) od 18. travnja 2005. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 1. lipnja 2015. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Općinski sud je odgovor na apelaciju dostavio 10. lipnja 2015. godine.
4. Također, Ustavni sud je uzeo u obzir i odgovor na apelacije Vlade Federacije Bosne i Hercegovine i Općinskog suda u Sarajevu dobiven povodom gotovo istog činjeničnog i pravnog stanja u predmetu broj AP 2892/13 (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2892/13 od 17. ožujka 2015. godine, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sažeti na sljedeći način.
6. Apelant je zajedno s pravnim osobama „Posavina 1“ d.o.o. Orašje i „Dusine“ d.o.o. Orašje 11. travnja 2005. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje protiv izvršenika Federacija Bosne i Hercegovine – Federalno ministarstvo obrane (u daljnjem tekstu: izvršenik), radi izvršenja pravomoćne i izvršne presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj PS-176/02 od 4. studenog 2004. godine (u prijedlogu je navedeno da je tom presudom izvršenik obvezan na isplatu određenog iznosa na ime glavnog potraživanja sa zateznim kamatama i troškovima postupka). Tražitelji izvršenja su predložili da se izvršenje provede pljenidbom izvršenikovih novčanih sredstava koja se vode u UPI banci d.d. Sarajevo i prijenosom novčanih sredstava na račun apelantovog punomoćnika.
7. Rješenjem od 18. travnja 2005. godine Općinski sud je odredio predloženo izvršenje.
8. Podneskom od 4. rujna 2007. godine apelant je obavijestio Općinski sud da je 23. kolovoza 2007. godine izvršen prijenos novčanog iznosa od 657.526,34 KM na ime glavnice, kamata i troškova postupka u predmetnoj pravnoj stvari, ali da banka nije pravilno obračunala kamate. Predložio je da Općinski sud posebnim rješenjem naloži banci da apelantu i drugim tražiteljima izvršenja isplati iznos od 15.334,12 KM, uvećan za pripadajuće zakonske zatezne kamate od 23. kolovoza 2007. godine, te dodatne troškove izvršnog postupka u iznosu od 970,00 KM.
9. Općinski sud je dopisom od 31. listopada 2007. godine obavijestio apelanta da UPI banka d.d. Sarajevo nije obavijestila Općinski sud da je izvršenje provedeno u cijelosti, te je uputila izvršenika da, ukoliko smatra da banka nije pravilno obračunala zatezne kamate, to dokaže u drugom postupku.
10. Dopisom od 9. listopada 2014. godine Općinski sud je obavijestio apelanta da je rješenje o izvršenju dostavljeno Union banci d.d. Sarajevo radi provođenja izvršenja.
11. Dopisom od 27. studenog 2014. godine Union banka d.d. Sarajevo obavijestila je Općinski sud da postoje smetnje za realiziranje predmetnog rješenja zbog nedostatka sredstava na izvršenikovom računu. Prema stanju spisa, rješenje o izvršenju nije u cijelosti provedeno. IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
12. Apelant smatra da mu je zbog neprovođenja rješenja o izvršenju povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Apelant je u apelaciji naveo kronologiju postupka, pri čemu je, između ostaloga, istakao da provođenje izvršnog postupka traje više od 10 godina, te da nema saznanje kada i u kojem iznosu će izvršenikova banka isplatiti njegovo potraživanje koje je već djelomično namireno. Imajući u vidu navedeno, apelant je predložio da Ustavni sud usvoji apelaciju, utvrdi povredu navedenih prava, naloži Općinskom sudu da hitno okonča izvršni postupak, te da apelantu odredi naknadu nematerijalne štete u iznosu od 3.000,00 KM zbog duljine trajanja postupka.
b) Odgovori na apelaciju
13. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju ukratko izložio kronologiju postupka, te je naveo da u konkretnom slučaju problem predstavlja izmijenjena odredba članka 138. Zakona o izvršnom postupku. Naime, tim izmjenama i dopunama došlo je do neopravdanog ograničenja izvršenja na računima proračuna određenih razina vlasti, na štetu tražitelja izvršenja, što je ukazano u Odluci Ustavnog suda broj AP 5332/12 od 21. listopada 2014. godine.
14. Vlada Federacije Bosne i Hercegovine u svom odgovoru na apelaciju u predmetu broj AP 2892/13 navela je da je, postupajući prema nalozima Ustavnog suda iz ranijih odluka, na svojoj 103. sjednici održanoj 13. ožujka 2014. godine donijela zaključak kojim je zadužila Federalno ministarstvo financija da okonča obveze na uspostavi središnje evidencije izvršnih sudskih odluka s točno utvrđenim redoslijedom realizacije presuda, sukladno odlukama Ustavnog suda. S tim u svezi, Federalno ministarstvo financija je prethodno sačinilo evidenciju primljenih izvršnih sudskih odluka s kronološkim redoslijedom isplate povjeritelja, kojih, prema sačinjenoj evidenciji, ima 7.105. Također, izračunata su ukupna potraživanja povjeritelja, i to na ime glavnice u iznosu od 14.300.446,04 KM, a na ime troškova postupka iznos od 2.934.321,39 KM. Proračunom za 2014. godinu za izvršenje sudskih presuda i rješenja o izvršenju planirana su sredstva u iznosu od 17.000.000,00 KM, za zatezne kamate na sudska rješenja i troškove spora planirana su sredstva u iznosu od 8.000.000,00 KM, dok su na ime isplate glavnoga dijela duga u 2014. godini potrebna sredstva u iznosu od 12.000.000,00 KM, tako da je u okviru preostalog iznosa sredstava (5.000.000,00 KM), shodno kronološkom redoslijedu, moguće realizirati izvršna rješenja zaključno s rednim brojem 1.836. Vlada Federacije Bosne i Hercegovine istakla je da je u međuvremenu Federalno ministarstvo financija zbog objektivnih razloga zatvorilo račune u dotadašnjim bankama (Raiffeisen Bank d.d. BiH, Nova banka a.d., Intesa Sanpaolo banka BiH i Hypo Alpe Adria Bank d.d.) i otvorilo nove račune u Union banci d.d. Sarajevo, Sberbank BH d.d. Sarajevo, Bor banci d.d. Sarajevo i NLB banci d.d. Tuzla, te da su ranije poslovne banke vratile rješenja o izvršenju nadležnom sudu koji će ih nakon dopune rješenja o izvršenju (novi računi banaka) dostaviti izvršenikovim novim poslovnim bankama. S tim u svezi, Federalno ministarstvo financija sačinilo je novi kronološki redoslijed povjeritelja prema datumu dostavljanja izvršnog naslova bankama od nadležnog suda (od 16. travnja 2014. godine do 4. prosinca 2014. godine, zaključno s rednim brojem 2.320), koji se kontinuirano dopunjuje.
V.Relevantni propisi
15. Zakon o ovršnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09, 74/11 i 35/12) u relevantnom dijelu glasi :
Članak 6.
(1) Sredstva ovrhe su ovršne radnje ili sustav takovih radnji kojima se po zakonu tražbina prinudno ostvaruje.
(2) Predmetom ovrhe su stvari i prava nad kojima se po zakonu može provesti ovrha radi ostvarenja tražbine.
(3) Ovršne radnje mogu se neposredno sprovesti protiv ovršenika i drugih osoba, sukladno ovom zakonu.
Članak 7.
(1) Predmetom ovrhe ne mogu biti stvari izvan prometa, kao ni rudno blago i druga prirodna bogatstva.
(2) Predmetom ovrhe ne mogu biti objekti, naoružanje i oprema za potrebe oružanih snaga i policije, kao ni novčana sredstva osigurana za te namjene.
Članak 8.
1 Navedene relevantne odredbe kompilirane su sukladno svim relevantnim izmjenama i dopunama Zakona o ovršnom postupku. Odredbe su kompilirane isključivo za potrebe ove odluke.
(1) Sud rješenjem određuje ovrhu onim sredstvom i na onim predmetima koji su navedeni u ovršnom prijedlogu.
(2) Ako je predloženo više sredstava ili više predmeta ovrhe sud može ograničiti ovrhu samo na neke od tih sredstava ili predmeta, ako su dovoljni za ostvarenje tražbine. (3) Ako se ovršno rješenje o ovrsi na određenom predmetu ili sredstvu ne može provesti, tražitelj ovrhe može radi namirenja iste tražbine predložiti novo sredstvo ili predmet ovrhe, o čemu će sud odlučiti rješenjem.
Članak 65.
Ovrha radi ostvarenja novčanih tražbina određuje se i provodi u opsegu koji je potreban za namiru te tražbine.
Članak 66.
Više tražitelja ovrhe koji ostvaruju svoje tražbine prema istome ovršeniku na istom predmetu ovrhe, namiruju se onim slijedom kojim su stekli pravo da se iz toga predmeta namire, ako zakonom nije drugačije određeno.
Članak 79a.
(1) Ne može biti predmet ovrhe nekretnina Federacije, kantona, grada, općine i javnog fonda.
(2) Ne može biti predmet ovrhe nekretnina ustanove koja se financira u cijelosti ili djelomično iz proračuna, a koja je utemeljena za obnašanje djelatnosti od javnog interesa kojom se osigurava ostvarivanje prava na obrazovanje, zdravstvenu zaštitu, dječiju zaštitu, socijalnu skrb, znanost, kulturu i tjelesnu kulturu, ako nekretnina služi za obnašanje djelatnosti te ustanove i ako cilj obnašanja djelatnosti nije stjecanje dobiti. Članak 79b.
Mjerodavni sud u svakom konkretnom slučaju odlučuje o ispunjenju uvjeta za izuzimanje od ovrhe iz prethodnog članka.
Članak 138. st. 3, 5. i 6.
Ograničenje ovrhe (3) Ovrha na teret sredstava proračuna Federacije Bosne i Hercegovine i kantona provest će se u visini predviđenoj na određenoj poziciji proračuna i sukladno Zakonu o izvršavanju proračuna.
(5) Više povjeritelja koji ostvaruju svoja novčana potraživanja iz proračuna namiruju se onim redom kojim su stekli pravo da se namire iz proračuna, s tim da zastarijevanje ne teče do konačnog namirenja potraživanja iz sudske odluke.
(6) Sve razine vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine (Federacija, kanton, grad i općina) koji imaju ovršne sudske presude dužne su u svojim proračunima predvidjeti sredstva za isplatu sudskih ovršnih rješenja na teret tih proračuna u iznosu od najmanje 5% od ukupnog proračuna.
Članak 166. st. 1, 2, 4. i 5.
Prinudna ovrha (1) Ovrha radi ostvarenja novčane tražbine prema ovršeniku može se sprovesti nad svim sredstvima na njegovim računima u banci, osim ako zakonom nije drugačije određeno. (2) Rješenjem o ovrsi nad novčanim sredstvima koja se vode na transakcijskom računu ovršenika nalaže se banci da novčani iznos za koji je ovrha određena prenese s transakcijskog računa ovršenika na transakcijski račun tražitelja ovrhe, a za tražbine za koje nije propisana naplata preko žiro-računa u banci, isplati taj iznos tražitelju ovrhe u gotovu novcu.
(4) U rješenju o ovrsi iz st. 2. i 3. ovoga članka, odredit će se broj računa ovršenika s kojega treba obaviti isplatu i broj računa tražitelja ovrhe na koji isplatu treba obaviti ili drugi način obavljanja isplate.
(5) Sud će rješenjem o ovrsi obvezati banku da dostavi izvješće o svim promjenama na računu ovršenika, ako sredstava na računu nema ili su ona nedovoljna za namiru tražbine određene rješenjem o ovrsi. Izvješće obuhvaća promjene na računu za razdoblje od 30 dana do donošenja rješenja o ovrsi i mora sadržati svaku transakciju na računu, uključujući podizanje gotovine, uplate na račun i isplate s računa, unutarbankarske i međubankarske prijenose. [...] Članak 167.
(Redoslijed naplate) (1) Banka naplatu obavlja slijedom, prema vremenu dostave rješenja o ovrsi, ako zakonom nije drugačije određeno.
(2) Banka vodi posebnu evidenciju redoslijeda rješenja o ovrsi po danu i vremenu dostave i izdaje tražitelju ovrhe, na njegov zahtjev, potvrdu o mjestu njegove tražbine u tome redoslijedu.
(3) Banka ne može provesti nalog ovršenika prije isplate tražbine utvrđene rješenjem o ovrsi, ako posebnim zakonom nije drugačije određeno.
(4) S rješenjem o ovrsi izjednačena je isprava za koju je to predviđeno posebnim zakonom.
Članak 169.
Postupak u slučaju kad nema sredstava na računu (1) Ako na računu označenom u rješenju o ovrsi nema sredstava, banka će u korist toga računa obaviti prijenos ovršenikovih sredstava u odgovarajućem iznosu s drugih računa u toj banci, a prema redoslijedu koji označi tražitelj ovrhe.
(2) Ukoliko banka ne uspije u cijelosti naplatiti ovršnu tražbinu uslijed nedostatka sredstava na računu, držat će rješenje o ovrsi u posebnoj evidenciji i po njemu obaviti prijenos kada sredstva pristignu na račun, ukoliko rješenjem o ovrsi nije drugačije određeno.
(3) O tomu kako nema sredstava na računu, banka će obavijestiti sud bez odlaganja. Uz tu obavijest banka će dostaviti sudu i izvješće o promjenama na računu iz stavka 5. članka 166. ovoga zakona.
Članak 170. stavak 1.
Postupak u slučaju smetnji za provođenje ovrhe (1) Ako banka smatra kako postoje zakonske ili druge smetnje za ovrhu po odredbama poglavlja XII. ovoga zakona, zadržat će rješenje o ovrsi, provesti pljenidbu sredstava ovršenika i o smetnjama izvijestiti sud.
Članak 172.
Redoslijed namire s pojedinih računa pravnih osoba Ukoliko ovršenik ima novčana sredstva na više računa u jednoj ili više banaka, shodno se primjenjuju odredbe članka 171. ovoga zakona.
Članak 175.
Odgovornost banaka za štetu Banka koja ne postupi sukladno rješenju o ovrsi i drugim sudskim nalozima, odgovara za štetu uzročenu tražitelju ovrhe po općim pravilima o naknadi štete.
16. Proračun Federacije Bosne i Hercegovine za 2011. godinu („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ broj 14/11) u relevantnom dijelu glasi:
614800 Izvršenje sudskih presuda i rješenja o izvršenju 13.000.000 KM 614800 Sudske presude po osnovu neizmirenih plaća Vojsci FBiH 1.500.000 KM 614800 Sudske presude po osnovu dobavljača 1.500.000 KM 614800 Izvršenje odluka Ustavnog suda BiH/Europskog suda za ljudska prava 2.500.000 KM
17. Proračun Federacije Bosne i Hercegovine za 2012. godinu („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ broj 3/12) u relevantnom dijelu glasi:
614800 Izvršenje sudskih presuda i rješenja o izvršenju 11.000.000 KM 614800 Sudske presude po osnovu neizmirenih plaća Vojsci FBiH 500.000 KM 614800 Sudske presude po osnovu dobavljača 0 KM 614800Izvršenje odluka Ustavnog suda BiH/Europskog suda za ljudska prava 500.000 KM
18. Proračun Federacije Bosne i Hercegovine za 2013. godinu („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 106/12 i 99/13) u relevantnom dijelu glasi:
614800 Izvršenje sudskih presuda i rješenja o izvršenju 18.000.000 KM 614800 Sudske presude po osnovu neizmirenih plaća Vojsci FBiH 200.000 KM 614800 Sudske presude po osnovu dobavljača 150.000 KM 614800Izvršenje odluka Ustavnog suda BiH/Europskog suda za ljudska prava 100.000 KM
19. Proračun Federacije Bosne i Hercegovine za 2014. godinu („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 99/13, 45/14 i 66/14) u relevantnom dijelu glasi:
614800 Izvršenje sudskih presuda i rješenja o izvršenju 17.000.000 KM 614800 Sudske presude po osnovu neizmirenih plaća Vojsci FBiH 350.000 KM 614800 Sudske presude po osnovu dobavljača 100.000 KM 614800Izvršenje odluka Ustavnog suda BiH/Europskog suda za ljudska prava 100.000 KM
20. Proračun Federacije Bosne i Hercegovine za 2015. godinu („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ broj 25/15) u relevantnom dijelu glasi:
614800 Izvršenje sudskih presuda i rješenja o izvršenju 17.000.000 KM 614800 Sudske presude po osnovu neizmirenih plaća Vojsci FBiH 300.000 KM 614800 Sudske presude po osnovu dobavljača 100.000 KM 614800Izvršenje odluka Ustavnog suda BiH/Europskog suda za ljudska prava 100.000 KM VI.Dopustivost i meritum
21. Ustavni sud naglašava da je o gotovo identičnim pravnim pitanjima, neizvršenju rješenja o izvršenju na teret proračunskih sredstava Federacije Bosne i Hercegovine, razmatrao u Odluci broj AP 1544/08 (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1544/08 od 27. svibnja 2011. godine, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Razlozi navedeni u Odluci Ustavnog suda broj AP 1544/08 u pogledu dopustivosti apelacije u cijelosti se odnose i na ovu odluku, pa se Ustavni sud, umjesto posebnog obrazloženja o dopustivosti konkretne apelacije, u cijelosti poziva na razloge navedene u citiranoj odluci Ustavnog suda.
22. Također, u svezi s meritumom predmeta u odnosu na navode o povredi prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, Ustavni sud naglašava da se razlozi dani u Odluci broj AP 1544/08 u cijelosti odnose i na ovaj predmet. Ustavni sud je u navedenoj odluci istakao: „U konkretnom slučaju, suština problema je, po shvaćanju Ustavnog suda, u tome što Federacija nije napravila ukupan zbroj i listu svih potraživanja (glavnica i kamate) koja mora isplatiti iz svojih proračunskih sredstava na temelju izvršnih sudskih odluka, a koja su pravosnažnim sudskim odlukama dosuđena nakon 31. prosinca 2002. godine i koja se ne ograničavaju prema predmetu spora. Tako je nemoguće procijeniti, uzimajući u obzir prosječna izdvajanja proračunskih sredstava namijenjena za isplatu izvršnih sudskih odluka, kada će povjeritelji biti isplaćeni. Osim toga, problem je i što ne postoji središnja evidencija potraživanja svih povjeritelja sačinjena prema datumu njihovog izvršnog naslova sa evidentiranim isplatama (ukoliko ih je bilo), te s redoslijedom daljnje isplate, koja bi bila transparentna u odnosu na povjeritelje, kako bi se izbjegle sve sumnje da nekome može biti izvršena isplata prije nego što je njegov izvršni naslov došao na red da bude isplaćen. Ispunjavanjem navedenog i planiranjem adekvatnih novčanih iznosa u proračunu svake godine iz kojih bi se mogla izvršiti isplata svim povjeriteljima u razumnom roku Federacija bi ispunila svoju pozitivnu obvezu da osigura poštivanje ljudskih prava (konkretno prava na izvršenje pravomoćne sudske odluke iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije, uključujući i pravo na imovinu iz članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju) iz članka I/2. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Europske konvencije.“
23. Dalje, Ustavni sud zapaža da je iz odgovora Vlade Federacije Bosne i Hercegovine u predmetu broj AP 2892/13 (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2892/13 od 17. ožujka 2015. godine, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba), kao i iz ranije dostavljene informacije u pogledu izvršenja naloga iz Odluke broj AP 3765/13 od 25. lipnja 2014. godine vidljivo da su evidentni pokušaji Vlade Federacije Bosne i Hercegovine da prema raspoloživim mogućnostima osigura izvršenje pravomoćnih sudskih odluka, odnosno da osigura izvršenje rješenja o izvršenju na teret sredstava proračuna Federacije Bosne i Hercegovine. Naime, iz navedene informacije vidljivo je da je Vlada Federacije Bosne i Hercegovine postupila sukladno nalozima iz ranije donesenih odluka Ustavnog suda u kojima su razmatrana pravna pitanja kao u predmetnoj apelaciji (neizvršenje rješenja o izvršenju na teret proračunskih sredstava Federacije Bosne i Hercegovine). Ustavni sud primjećuje da je Vlada Federacije Bosne i Hercegovine poduzela niz radnji sukladno danim nalozima, tako što je na sjednici održanoj 13. ožujka 2014. godine donijela zaključak kojim je obvezala Federalno ministarstvo financija da okonča obveze na uspostavi središnje evidencije izvršnih sudskih odluka sa točno utvrđenim redoslijedom realizacije presuda. S tim u svezi, Ustavni sud zapaža da, prema prethodno sačinjenoj evidenciji, broj povjeritelja iznosi 7.105, njihova ukupna potraživanja na ime glavnice iznose 14.300.446,04 KM, a na ime troškova postupka 2.934.321,39 KM. Vlada Federacije Bosne i Hercegovine je u proračunu za 2014. godinu planirala sredstva u iznosu od 17.000.000,00 KM za izvršenje sudskih presuda i rješenja o izvršenju. Međutim, s obzirom na to da je na ime isplate glavnog dijela duga u 2014. godini potrebno 12.000.000,00 KM, to je u okviru preostalog iznosa sredstava (5.000.000,00 KM) bilo moguće realizirati izvršna rješenja zaključno s rednim brojem 1.836. Također, iz dostavljenog odgovora vidljivo je da je Federalno ministarstvo financija zatvorilo račune u dotadašnjim poslovnim bankama i otvorilo nove račune, te da je nakon toga sačinilo novi kronološki redoslijed isplate povjeritelja koji kontinuirano dopunjuje. Međutim, iako su evidentni napori Vlade Federacije Bosne i Hercegovine da poštuje svoje pozitivne obveze, očito je da, zbog ukupnih potraživanja povjeritelja od Federacije Bosne i Hercegovine, ona ne mogu biti isplaćivana bržom dinamikom od predviđene zbog ugrožavanja redovitog funkcioniranja entiteta, te da Vlada Federacije Bosne i Hercegovine nije u mogućnosti odmah u cijelosti postupiti po svim presudama sudova i odlukama Ustavnog suda, ali da kontinuirano stvara uvjete za njihovu postupnu realizaciju. Dakle, evidentno je da apelant, i pored svih poduzetih mjera, prema postojećoj dinamici isplate na temelju pravomoćnih sudskih odluka, neće moći naplatiti svoja potraživanja još niz godina.
24. Ustavni sud napominje da su, prema članku I/2. Ustava Bosne i Hercegovine, te prema članku 1. Europske konvencije, sve razine vlasti u Bosni i Hercegovini dužne osigurati poštivanje individualnih ljudskih prava u koja se ubraja i pravo na izvršenje pravomoćne sudske odluke prema članku 6. stavak 1. Europske konvencije, uključujući i pravo na imovinu iz članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, s obzirom na to da su pravomoćnom sudskom odlukom dosuđena novčana potraživanja. Takva obveza ne može se umanjiti činjenicom da u konkretnom slučaju izvršenje ide na teret proračunskih sredstava jednog entiteta, te da, uslijed velikog broja povjeritelja, nema raspoloživih sredstava na kojima bi se izvršenje moglo provesti. U svezi s navedenim, Ustavni sud podsjeća na stav Europskog suda za ljudska prava, usvojen u predmetu Jeličić protiv BiH (vidi presudu od 31. listopada 2006. godine, stavak 39), na koji se Europski sud za ljudska prava ponovno pozvao u drugom predmetu ove vrste protiv naše države (vidi Čolić i dr. protiv BiH, presuda od 10. studenog 2009. godine), prema kojem: „Sud i dalje ponavlja da ne prihvata da državne vlasti navode nedostatak sredstava kao ispriku za nepoštivanje obveza proisteklih iz presude. Doduše, odgoda u izvršenju presude može se opravdati posebnim okolnostima, ali odgoda ne može biti takva da naruši srž prava koje štiti članak 6 § 1 (vidi, Burdov v. Rusija, broj 59498/00, § 35, ECHR 2002-III, i Teteriny v. Rusija, broj 11931/03, § 41, od 30. lipnja 2005. godine).“
25. Također, Ustavni sud ukazuje i na presudu Europskog suda Đurić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, gdje je Europski sud razmatrao neizvršenje pravomoćnih i izvršnih presuda domaćih sudova kojima je aplikantima dosuđena ratna šteta. U navedenoj presudi, ispitujući adekvatnost mjera koje je poduzela Republika Srpska za izvršenje pravomoćnih domaćih presuda kojima je dosuđena ratna šteta, Europski sud se osvrnuo na Plan izmirenja (iz listopada 2012. godine) za isplatu ratne štete kojim je predviđeno izvršenje pravomoćnih presuda kojima se naređuje isplata ratne štete u gotovini, u roku od 13 godina, počevši od 2013. godine, koji je u srpnju 2013. godine produžen na razdoblje od 20 godina. Europski sud je, između ostaloga, ukazao na to da, iako izvršenje pravomoćnih presuda po vremenskim fazama može biti prihvatljivo u izuzetnim okolnostima (vidi Immobiliare Saffi protiv Italije [GC], broj 22774/93, točka 74, ESLJP 1999-V), predloženo razdoblje od 20 godina suviše je dugo imajući u vidu znatno kašnjenje do kojeg je već došlo. Također, Europski sud je i u toj odluci ponovio da državni organ ne može isticati nedostatak sredstava kao opravdanje za nenamirenje duga utvrđenog sudskom presudom (vidi Burdov protiv Rusije, broj 59498/00, točka 35, ESLJP 2002-III, Teteriny protiv Rusije, broj 11931/03, točka 41, 30. lipnja 2005. godine, i Jeličić protiv Bosne i Hercegovine, broj 41183/02, točke 39. i 42, ESLJP 2006-XII).
26. Ustavni sud, podržavajući navedeni stav Europskog suda da nedostatak sredstava ne može biti isprika za nepoštivanje obveza proisteklih iz presude, u konkretnom slučaju zapaža da je Vlada Federacije Bosne i Hercegovine poduzela nužne korake s ciljem izvršenja naloga iz ranije donesenih odluka Ustavnog suda. Međutim, imajući u vidu da je za izvršenje sudskih presuda i rješenja o izvršenju po pravomoćnim sudskim presudama u proračunu Federacije Bosne i Hercegovine za 2014. i 2015. godinu planirano po 17.000.000,00 KM, od kojih je u 2014. godini (preostalim iznosom od 5.000.000,00 KM) izvršena realizacija izvršnih rješenja zaključno s rednim brojem 1.863, proizlazi da je neizvjesno kada će apelant realizirati svoja potraživanja. S obzirom na navedeno, te imajući u vidu već usvojene stavove Europskog suda i Ustavnog suda u sličnim predmetima koji se, s obzirom na okolnosti konkretnih predmeta i pitanja koja pokreću, mogu primijeniti i na apelantov slučaj, Ustavni sud zaključuje da je u predmetnom slučaju zbog nemogućnosti da apelant u cijelosti realizira izvršenje pravomoćne sudske odluke donesene u njegovu korist povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
27. U svezi s pitanjem isplate naknade na ime nematerijalne štete, sukladno praksi Ustavnog suda, koju je apelant tražio zbog povrede svojih prava, Ustavni sud zapaža da, prema članku 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud, iznimno, može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu na temelju pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda. Međutim, kao što je navedeno, dodjeljivanje kompenzacije zbog utvrđene povrede određenih ustavnih prava predstavlja izuzetak, a ne pravilo, pa, s obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju izdavanje naloga Vladi Federacije Bosne i Hercegovine da izvrši svoje ustavne obveze i osigura poštivanje ljudskih prava tako što će poduzeti odgovarajuće zakonske mjere s ciljem da apelant i ostali povjeritelji koji posjeduju izvršne sudske odluke na teret proračunskih sredstava Federacije Bosne i Hercegovine naplate svoja potraživanja u što kraćem roku odgovarajuća satisfakcija za apelanta, pogotovo što je u apelantovom slučaju eventualno preostao manji iznos sredstava za isplatu.
VII.Zaključak
28. Ustavni sud zaključuje da je apelantu povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3. (e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, jer ne postoje garancije da će apelant kao imatelj izvršnog sudskog naslova moći u cijelosti naplatiti svoja potraživanja u razumnome roku.
29. Na temelju članka 59. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
30. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman