Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-4836/15 (M. B.)
Odluka donesena 08. 12. 2015.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4836/15
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
08. 12. 2015.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, i potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 8. decembra 2015. godine, u predmetu broj AP-4836/15, rješavajući zahtjev Milenka Berića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav 2. tačka e. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćen tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 94/14), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Milenka Berića za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Milenko Berić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prijedora, podnio je, 29. oktobra 2015. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presuda Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) br. 11 0 K 014497 15 Kvlz od 28. avgusta 2015. godine i 11 0 K 014497 15 Kž od 16. aprila 2015. godine i presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 11 0 K 014497 14 K od 8. decembra 2014. godine. Apelant je u apelaciji takođe zatražio od Ustavnog suda da izda privremenu mjeru „kojom će se utvrditi povreda prava apelanta na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. st. Evropske konvencije [...]. Ukinuti presuda Okružnog suda [...] broj 11 0 K 014497 14 K od 08.12.2014.g., presuda Vrhovnog suda [...] 11 0 K 014497 15 Kž od 16.04.2015. g. i presuda Vrhovnog suda [...] 11 0 K 014497 15 Kvlz od 28.08. 2015. g. Narediti Okružnom sudu [...] da odmah zakaže ponovno suđenje u ovom predmetu“.
2. Presudom Okružnog suda broj 11 0 K 014497 14 K od 8. decembra 2014. godine, potvrđenom presudom Vrhovnog suda broj 11 0 K 014497 15 Kž od 16. aprila 2015. godine, apelant i G.N. su oglašeni krivim što su u vrijeme, mjestu i na način pobliže opisan u izreci predmetne presude za vrijeme oružanog sukoba, kršeći pravila međunarodnog prava, zajedno lišili života dva civilna lica, čime su kao saizvršioci izvršili krivično djelo ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 142. stav 1. u vezi sa članom 22. Krivičnog zakona SFRJ, pa su uz primjenu iste zakonske odredbe osuđeni na kaznu zatvora u trajanju od po šest godina.
3. Protiv presude Vrhovnog suda, apelantov branilac je podnio zahtjev za zaštitu zakonitosti. Vrhovni sud je presudom broj 11 0 K 014497 15 Kvlz od 28. avgusta 2015. godine odbio zahtjev za zaštitu zakonitosti kao neosnovan.
4. Apelant navodi da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). U vezi sa tim, apelant tvrdi da mu je povrijeđeno pravo na odbranu i načelo jednakosti u postupanju, da su osporene odluke zasnovane na nezakonitim dokazima, te da su redovni sudovi proizvoljno ocijenili dokaze, pogrešno i nepotpuno utvrdili činjenično stanje, pogrešno primjenili materijalno pravo, povrijedili pravila postupka i načelo in dubio pro reo.
5. Vezano za zahtjev za donošenje privremene mjere apelant navodi da, s obzirom da je presuda kojom je oglašen krivim postala pravosnažna, uskoro očekuje uputni akt radi izdržavanja kazne zatvora, a takođe i odluku o prestanku radnog odnosa u „MUP-u RS“ gdje je i radio, te da on i njegova porodica ostaju bez prihoda i sredstava za život i prijeti mu nenadoknadiva šteta. Shodno navedenom, predlaže da se apelacija usvoji i da se donese tražena privremena mjera.
6. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
7. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
8. Član 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
9. Ustavni sud, prije svega, naglašava da donošenje privremene mjere ima smisla i opravdanje jedino u situaciji kada šteta, čiji je nastanak nedvosmisleno naznačen u apelaciji i priloženim dokazima, može biti spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera. Osim toga, Ustavni sud naglašava da navodi o kršenju apelantovih ustavnih prava tokom postupka, koji je rezultirao osporenim odlukama, bez obzira koliko eventualno ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
10. Ustavni sud zapaža da iz apelantovog zahtjeva za donošenje privremene mjere zapravo proizilazi da apelant traži od Ustavnog suda da meritorno riješi konkretnu apelaciju (i to na način da utvrdi povredu apelantovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. st. 1. Evropske konvencije, ukine osporene presude i predmet vrati Okružnom sudu na ponovno suđenje), što se nikako ne može tražiti u zahtjevu za donošenje privremene mjere jer bi to predstavljalo instruiranje Ustavnom sudu kakvu odluku da donese, a što je apsolutno nedopustivo. Pored toga, u vezi sa apelantovim navodima da uskoro očekuje uputni akt radi izdržavanja kazne zatvora, a takođe i odluku o prestanku radnog odnosa u „MUP-u RS“ gdje je i radio, te da on i njegova porodica ostaju bez prihoda i sredstava za život i prijeti mu nenadoknadiva šteta, Ustavni sud smatra da je potrebno ukazati da Zakon o izvršenju krivičnih sankcija u Republici Srpskoj („Službeni glasnik Republike Srpske br: 2/10, 117/11 i 98/13; u daljnjem tekstu: Zakon o izvršenju krivičnih sankcija) reguliše postupak odlaganja izdržavanja kazne zatvora (odredbe čl. od 69. do 71.), a da apelant ničim nije dokazao da je iscrpio mogućnosti koje je imao na raspolaganju prema navedenim odredbama Zakona o izvršenju krivičnih sankcija, odnosno da je prethodno, u skladu sa mogućnostima propisanim citiranim zakonom, tražio odlaganje izvršenja pravosnažne presude Okružnog suda, što se, u smislu člana 64. stav 5. Pravila Ustavnog suda, pojavljuje kao preduslov za odlučivanje o zahtjevu za donošenje odluke o privremenoj mjeri. Shodno svemu navedenom, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi iz člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda i da je apelantov zahtjev za donošenje odluke o privremenoj mjeri neosnovan.
11. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
12. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mirsad Ćeman