Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1575/15 (F. M. i F. Z.)

Odluka donesena 20. 04. 2016.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Naknada štete
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1575/15

Apelacija

Odluka o meritumu

20. 04. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1575/15, rješavajući apelaciju Fikrete Muhić i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 20. aprila 2016. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Fikrete Muhić i Fate Zulčić.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se trenutno nalazi na rješavanju po žalbi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu u predmetu broj 65 0 P 231316 13 Gž.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Sarajevu da, u skladu sa članom 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku donese odluku o žalbi apelantica u predmetu broj 65 0 P 231316 13 Gž, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Sarajevu da, u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da, u skladu s članom 74.

Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Fikreti Muhić i Fati Zulčić u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 600,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku uz obavezu da, nakon isteka ovog roka, plati apelanticama zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Fikreta Muhić i Fata Zulčić (u daljnjem tekstu: apelantice), koje zastupa Senija Poropat, advokat iz Vogošće, podnijele su 6. aprila 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka koji se trenutno vodi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) u predmetu broj 65 0 P 231316 13 Gž.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda zatraženo je 27. jula 2015. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Kantonalni sud je odgovor na apelaciju dostavio 4. augusta 2015. godine.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelantica i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

5. Apelantice su 31. januara 2012. godine Općinskom sudu u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) podnijele tužbu protiv Republike Srpske - Vlade Republike Srpske radi naknade materijalne i nematerijalne štete zbog smrti bliskog srodnika.

6. Presudom Općinskog suda broj 65 0 P 231316 12 P od 24. aprila 2013. godine djelomično je usvojen tužbeni zahtjev apelantica u pogledu naknade nematerijalne štete, dok je dio tužbenog zahtjeva kojim su apelantice tražile naknadu nematerijalne štete preko dosuđenog iznosa odbijen, kao i dio tužbenog zahtjeva koji se odnosio na naknadu materijalne štete (rente), troškova parničnog postupka i isplatu zakonske zatezne kamate preko dosuđenog iznosa.

7. Apelantice su, nezadovoljne prvostepenom presudom, podnijele žalbu Kantonalnom sudu. Kantonalni sud je spis zaprimio 23. jula 2013. godine.

8. Prema stanju u spisu, postupak pred Kantonalnim sudom je još u toku.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

9. Apelantice smatraju da im je, zbog nepostupanja Općinskog i Kantonalnog suda, prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantice su navele da su Općinski i Kantonalni sud svojim nepostupanjem povrijedili njihovo pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku. Apelantice su ukratko opisale hronologiju postupka i posebno istaknule da su od podnošenja tužbe do podnošenja apelacije prošle tri godine, čime je povrijeđeno njihovo pravo na suđenje u razumnom roku, pa predlažu da Ustavni sud donese odluku o dopustivosti i meritumu kojom će usvojiti apelaciju i naložiti Kantonalnom sudu da po hitnom postupku odluči o žalbi u konkretnom predmetu, kao i da naknadi svakoj od apelantica nematerijalnu štetu u iznosu od po 2.100,00 KM.

b) Odgovor na apelaciju

10. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da smatra da navodi iz apelacije nisu osnovani s obzirom na to da se u postupku radi o naknadi štete iz ratnog perioda, kao i da je za takve predmete usvojena određena praksa, „pa zbog svega navedenog, posebno što nije prošao optimalno dugi rok za odlučivanje i nisu osnovani navodi da ima prednost u odnosu na druge predmete za odlučivanje“. Osim toga, Kantonalni sud je ukazao na opterećenost suda velikim brojem predmeta.

V.Relevantni propisi

11. U Zakonu o parničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 217.

(3) Drugostepeni sud održat će sjednicu vijeća, odnosno raspravu, u roku od 45 dana nakon što od prvostepenog suda primi spise po žalbi.

(4) Drugostepeni sud će donijeti odluku u roku od 30 dana od dana održavanja sjednice vijeća na kojoj je odlučeno o žalbi, odnosno, ako je održana rasprava, u roku od 30 dana od dana zaključenja rasprave.

VI.Dopustivost

12. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

13. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

14. U skladu s članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kad nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

15. U konkretnom slučaju, iako je apelacija podnesena prije nego što je postupak pravosnažno okončan, prema članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, konkretna apelacija je dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

16. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

17. Apelantice smatraju da je, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u žalbenom postupku koji se vodi pred Kantonalnim sudom, došlo do povrede njihovog prava na suđenje u «razumnom» roku kao jednom od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje – razuman rok

18. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sve osobe na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

19. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.

20. Ustavni sud prvenstveno smatra neophodnim podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 21. stav (6) Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi sa apelacijom koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje na to da apelantice nisu obavijestile Ustavni sud da li je predmetni parnični postupak okončan. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 31. Pravila Ustavnog suda, dužinu postupka ocijeniti isključivo prema navodima apelantica i raspoloživim dokazima iz spisa.

21. Prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora da se ocjenjuje u okviru okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

a) Period koji se uzima u obzir

22. Ustavni sud zapaža da su u konkretnom predmetu apelantice podnijele tužbu Općinskom sudu 31. januara 2012. godine, da je prvostepeni sud donio presudu 24. aprila 2013. godine, te da su protiv navedene presude apelantice podnijele žalbu Kantonalnom sudu, koji je spis zaprimio 23. jula 2013. godine i, prema stanju spisa, nije odlučio o podnesenoj žalbi. S obzirom na to da apelantice smatraju da je njihovo pravo na suđenje u razumnom roku povrijeđeno postupanjem Kantonalnog suda, kao relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti pri razmatranju dužine postupka je period u kojem se spis nalazi kod Kantonalnog suda, dakle, dvije godine i šest mjeseci.

b) Analiza dužine trajanja postupka

23. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da su apelantice pokrenule parnični postupak radi naknade štete zbog smrti bliskog srodnika, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, u konkretnom slučaju ne radi o složenom predmetu.

24. Ocjenjujući postupanje Kantonalnog suda, Ustavni sud iz odgovora koji mu je dostavio Kantonalni sud zapaža da je kao razlog zašto nije odlučeno o žalbi apelantica navedeno da je Kantonalni sud preopterećen velikim brojem predmeta, te da se ovaj predmet ne nalazi na listi prioriteta za rješavanje, imajući u vidu smjernice koje je VSTV uputilo sudovima, te da je sve navedeno razlog zašto Kantonalni sud do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda nije odlučio o toj žalbi. Ustavni sud, također, zapaža da se predmet više od dvije godine i šest mjeseci nalazi kod Kantonalnog suda, te da je neizvjesno kada će biti donesena odluka o žalbi apelantica. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi, Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, Serija A broj 194, stav 21, i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Pored toga, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, hronična opterećenost sudova ne opravdava, dok trenutni zastoj, koji za sistem predstavlja iznenađenje, uzrokovan, naprimjer, recesijom, može se opravdati efikasnim mjerama koje se preduzimaju za njegovo otklanjanje (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Buchholz protiv Njemačke, presuda od 6. maja 1981. godine). Naime, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, države ugovornice nisu odgovorne u slučaju privremenog zaostatka svojih sudova pod uvjetom da poduzmu odgovarajuće mjere da se takva vanredna situacija popravi (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Zimmermann i Steiner protiv Švajcarske, presuda od 13. jula 1983. godine, Serija A broj 66, st. 25-32). Međutim, imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, preopterećenost suda velikim brojem predmeta i nedostatak odgovarajućeg broja sudija ne može se smatrati vanrednom okolnošću, nego sistemskim problemom koji je doveo do hronične opterećenosti suda, pa i svaki novi predmet postaje stari dok dođe na red za rješavanje, što stvara pozitivnu obavezu javne vlasti da taj problem adekvatno riješi.

25. Dalje, Ustavni sud zapaža da apelantice svojim ponašanjem nisu pridonijele dužini trajanja postupka. Dakle, imajući u vidu sve navedeno, a posebno činjenicu da, prema stanju spisa, žalbeni postupak još nije okončan, Ustavni sud smatra da dužina tog postupka ne zadovoljava standarde iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

26. Na osnovu navedenog, Ustavni sud smatra da dužina postupka ne zadovoljava zahtjev "razumnog roka" iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, te da postoji kršenje prava apelantica na suđenje u "razumnom roku" kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.

c) Pitanje naknade nematerijalne štete

27. Apelantice su, zbog dužine trajanja predmetnog postupka, tražile naknadu nematerijalne štete u iznosu od po 2.100,00 KM. U skladu s članom 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

28. Prilikom odlučivanja o naknadi nematerijalne štete Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeno načelo određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom načelu, apelantu bi za svaku godinu nepostupanja suda u predmetu, odnosno nedonošenja odluke trebalo isplatiti iznos od 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost.

29. U konkretnom slučaju, s obzirom na to da se radi o predmetu koji ne zahtijeva posebnu hitnost, Ustavni sud smatra da bi se apelanticama za svaku godinu odlaganja donošenja odluke trebalo da isplati iznos od 150,00 KM. Dakle, s obzirom na to da su u postupku pred redovnim sudovima bile jedinstveni suparničari i da postupak traje nešto duže od četiri godine i još uvijek nije okončan, apelanticama treba isplatiti iznos od 600,00 KM, koji je dužna platiti Vlada Kantona Sarajevo u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.

30. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

VIII.Zaključak

31. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na suđenje u „razumnom roku“ kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada postupak nije okončan ni nakon više od četiri godine, prije svega zbog pasivnosti Kantonalnog suda, koji, i pored preduzetih mjera za otklanjanje zaostataka u radu, nije postigao očekivanu ažurnost, pa svaki novi predmet postaje stari dok dođe na red za rješavanje, pri čemu apelantice svojim ponašanjem nisu doprinijele dužini postupka.

32. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

33. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-1575/15 (F. M. i F. Z.) | Sudska praksa | Aktio