Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-4/15 (I. O.)
Odluka donesena 22. 12. 2015.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjeni Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o izvršnom postupku
- Ispravka Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-4/15
Apelacija
Odluka o meritumu
22. 12. 2015.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4/15, rješavajući apelaciju Irfana Omanovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 22. decembra 2015. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Irfana Omanovića.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog toga što u razumnom roku nije okončan izvršni postupak koji se vodi pred Općinskim sudom u Cazinu u predmetu broj 020-0-I-07-00-1122 (novi broj 20 0 I 018787 11 I).
Nalaže se Općinskom sudu u Cazinu da, u skladu s članom 62.
stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku okonča izvršni postupak u predmetu broj 020-0-I-07-00- 1122 (novi broj 20 0 I 018787 11 I), u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona da, u skladu s članom
74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, apelantu Irfanu Omanoviću u roku od tri mjeseca od dana prijema ove odluke isplati iznos od 2.400,00 KM na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, uz obavezu da nakon isteka tog roka plati Irfanu Omanoviću zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Nalaže se Općinskom sudu u Cazinu i Vladi Unsko-sanskog kantona da, u skladu s članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Irfan Omanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Cazina, kojeg zastupa Jadranka Lojić, advokatica iz Cazina, podnio je 5. januara 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Cazinu (u daljnjem tekstu Općinski sud) u predmetu broj 020-0-I-07-00- 1122 (novi broj 20 0 I 018787 11 I).
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 3. jula i 23. oktobra 2015. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 23. septembra, 23. oktobra i 26. novembra 2015. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Presudom Općinskog suda broj Rs-96/04 od 20. juna 2007. godine obavezana je tužena DD „Tvornica žičanih proizvoda“ Cazin (u daljnjem tekstu: tužena) da apelantu isplati na ime neisplaćenih plaća za period od 1. jula 2001. godine do 1. maja 2004. godine iznos od 9.200,78 KM sa zakonskom zateznom kamatom, kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 622,78 KM.
6. Apelant je 21. augusta 2007. godine podnio Općinskom sudu prijedlog za izvršenje na osnovu pravosnažne presude Općinskog suda broj Rs-96/04 od 20. juna 2007. godine protiv tužene kao izvršenika (u daljnjem tekstu: izvršenik), predlažući izvršenje radi naplate potraživanja, i to popisom, procjenom i prodajom izvršenikovih pokretnih stvari.
7. Općinski sud je, postupajući povodom apelantovog prijedloga za izvršenje, donio Rješenje broj 020-0-1-07-00-1122 od 6. maja 2008. godine kojim je odredio predloženo izvršenje.
8. Iz stanja spisa proizlazi da je Općinski sud rješenjem od 16. septembra 2011. godine obustavio postupak, a to rješenje je u žalbenom postupku ukinuto Rješenjem Kantonalnog suda u Bihaću broj 01 0 I 006242 11 Gž od 17. novembra 2011. godine i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak.
9. Apelant je podneskom od 28. marta 2014. godine urgirao u Općinskom sudu tražeći da taj sud predmet uzme u rad.
10. Nakon toga, što proizlazi iz odgovora na apelaciju i informacija kojima Ustavni sud raspolaže, Općinski sud je donio Rješenje broj 20 0 I 018787 11 I od 16. jula 2015. godine kojim je obustavio izvršni postupak, pozivajući se na odredbe člana 16. Zakona o izvršnom postupku.
11. Konačno, Općinski sud je u odgovoru na apelaciju od 26. novembra 2015. godine obavijestio Ustavni sud da je rješenje o obustavi postupka od 16. jula 2015. godine stavljeno van snage i da je predmet u radu u fazi druge ponovne pljenidbe.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
12. Apelant smatra da su mu zbog neizvršavanja rješenja o izvršenju povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije i zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Osim toga, apelant smatra da su mu povrijeđena i prava iz čl. 1, 2, 6. i 7. Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima i člana 26. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima. Apelant je kao razlog podnošenja apelacije istakao nedopustivo dugo trajanje postupka neizvršavanja pravosnažne odluke Općinskog suda čime se dovodi u pitanje pozitivan ishod postupka u pogledu mogućnosti naknade potraživanja. Apelant je predložio da Ustavni sud usvoji apelaciju, utvrdi povredu navedenih prava, naloži Općinskom sudu da hitno provede izvršenje i donese odluku o provedenom postupku. Osim toga, apelant je predložio da Ustavni sud naloži Vladi Unsko-sanskog kantona da mu na ime naknade nematerijalne štete zbog neprovođenja izvršenja i nedonošenja odluke u razumnom roku isplati novčanu naknadu prema utvrđenom principu obračuna isplate novčanog iznosa.
b) Odgovor na apelaciju
13. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju od 23. septembra i 23. oktobra 2015. godine naveo da je u konkretnom predmetu doneseno rješenje o obustavi postupka. U prilogu odgovora na apelaciju dostavljeno je rješenje o obustavi postupka od 16. jula 2015. godine.
14. Nakon toga, Općinski sud je u odgovoru na apelaciju od 26. novembra 2015. godine naveo da je rješenje o obustavi postupka od 16. jula 2015. godine stavljeno van snage i da je predmet u radu u fazi druge ponovne pljenidbe.
V.Relevantni propisi
15. Zakon o izvršnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12) u relevantnom dijelu glasi:
Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči. Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
VI.Dopustivost
16. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
17. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
18. Prema članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Apelant se obratio Ustavnom sudu zbog činjenice da izvršni postupak povodom njegovog prijedloga za izvršenje pravosnažne presude, u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, traje nerazumno dugo.
19. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
20. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti. VII.Meritum
21. Apelant smatra da su mu zbog dužine trajanja izvršnog postupka povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije i zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, kao i prava iz čl. 1, 2, 6. i 7. Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima i člana 26. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima.
Pravo na pravično suđenje – razuman rok
22. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
23. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]
24. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
a)Period koji se uzima u obzir
25. Ustavni sud zapaža da je apelant 21. augusta 2007. godine pokrenuo izvršni postupak i da taj postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine postupka je period od preko osam godina.
b)Analiza razumnosti trajanja postupka
26. U konkretnom slučaju radi se o izvršnom postupku koji se, prema relevantnim zakonskim odredbama i praksi Evropskog suda, smatra hitnim i zahtijeva dodatnu ažurnost suda u odnosu na zakonsku obavezu suda da izvršni postupak provede bez nepotrebnih odugovlačenja i zastoja. U tom kontekstu, Ustavni sud prvenstveno smatra da se u konkretnom slučaju (naplata apelantovog potraživanja popisom, procjenom i prodajom izvršenikovih pokretnih stvari, velik broj tražilaca izvršenja) može govoriti o relativno složenom predmetu. Osim toga, s obzirom na činjenicu da je apelant pokrenuo izvršni postupak radi naplate novčanog potraživanja iz radnog odnosa, može se zaključiti da je postupak značajan za apelanta.
27. Razmatrajući apelantovo ponašanje, Ustavni sud konstatira da apelant ni na koji način nije doprinio dužini trajanja postupka. Štaviše, apelant je podneskom od 28. marta 2014. godine urgirao u Općinskom sudu tražeći da taj sud uzme predmet u rad. Dakle, apelant je preduzeo sve radnje koje su mu bile na raspolaganju kako bi ubrzao postupak izvršenja.
28. Što se tiče ponašanja Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da taj sud nije okončao postupak ni nakon osam godina. U vezi s tim, Ustavni sud ponavlja da se u izvršnom postupku, zbog same njegove prirode, treba postupati hitno (vidi Evropski sud, Comingersoll S.A. protiv Portugala, stav 23, 2000. godina), što je propisano i u relevantnim odredbama ZIP-a. Ustavni sud, na osnovu stanja u spisu, primjećuje da je Općinski sud tek nakon osam mjeseci od podnošenja prijedloga za izvršenje (21. augusta 2007. godine) odredio predloženo izvršenje 6. maja 2008. godine. Nakon toga, Općinski sud je nakon tri godine i četiri mjeseca (16. septembra 2011. godine) donio rješenje kojim je postupak obustavio zbog toga što sudski izvršilac kod izvršenika nije pronašao stvari koje bi mogle biti predmet izvršenja. Odlučujući o apelantovoj žalbi, Kantonalni sud je donio rješenje nakon dva mjeseca (17. novembra 2011. godine) kojim je ukinuo prvostepeno rješenje i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak. Općinski sud je u ponovljenom postupku, nakon tri godine i sedam mjeseci (16. jula 2015. godine), ponovo donio rješenje o obustavi postupka, a to rješenje je, prema informacijama iz odgovora na apelaciju od 26. novembra 2015. godine, stavljeno van snage, a predmet se u vrijeme donošenja ove odluke Ustavnog suda nalazio u fazi druge ponovne pljenidbe. Uzimajući u obzir navedeno, Ustavni sud posebno naglašava da je Općinski sud prilikom postupanja morao biti svjestan činjenice da je postupak pokrenut 2007. godine, te da se radi o hitnom postupku. Osim toga, Ustavni sud zapaža da se Općinski sud nije izjašnjavao na navode o dužini postupka, već je samo naveo da je u konkretnom predmetu doneseno rješenje o obustavi postupka od 16. jula 2015. godine, odnosno da je rješenje o obustavi postupka od 16. jula 2015. godine stavljeno van snage i da je predmet u radu u fazi druge ponovne pljenidbe. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud podsjeća na to da se, u skladu s članom 64. ZIP-a, izvršni postupak smatra dovršenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja. U konkretnom slučaju, imajući u vidu sve predočeno Ustavnom sudu, očigledno je da izvršni postupak nije okončan u smislu odredbe člana 64. ZIP-a. Uzimajući u obzir navedeno, Ustavni sud smatra da nije neophodno upuštati se u daljnju analizu razumnosti trajanja postupka, jer je očigledno da se period od oko osam godina u kojem nije okončan izvršni postupak na način kako je to propisano članom
64. ZIP-a ne može smatrati razumnim s aspekta standarda prava na pravično suđenje.
29. Stoga, imajući u vidu ukupno trajanje postupka, neaktivnost suda, a naročito činjenicu da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je hitne naravi, Ustavni sud zaključuje da je zbog dužine izvršnog postupka povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pitanje naknade nematerijalne štete
30. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
31. Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u sličnim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48˗51). Prema utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost.
32. S obzirom na to da izvršni postupak traje više od osam godina, Ustavni sud nalazi da apelantu treba na ime nematerijalne štete, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, isplatiti iznos od 2.400,00 KM. Navedeni iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Unsko-sanskog kantona, s obzirom na sjedište Općinskog suda, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
Ostali navodi
33. Ustavni sud neće razmatrati apelantove navode u odnosu na to da su mu u predmetnom izvršnom postupku povrijeđeni pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, te prava iz čl. 1, 2, 6. i 7. Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima i člana 26. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, s obzirom na to da su i ti navodi, u suštini, isti kao i navodi koji se odnose na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, što je Ustavni sud već razmotrio u ovoj odluci.
VIII.Zaključak
34. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada izvršni postupak povodom apelantovog prijedloga za izvršenje traje duže od osam godina i još uvijek nije okončan, iako se, i prema domaćem zakonu i prema Evropskoj konvenciji, izvršni postupak smatra postupkom hitne prirode, pri čemu se dužina postupka može u cijelosti staviti na teret Općinskom sudu.
35. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
36. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman