Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2037/15 (K. S.)

Odluka donesena 12. 01. 2016.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršni postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Izvršenje
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2037/15

Apelacija

Odluka o meritumu

12. 01. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2037/15, rješavajući apelaciju Kanite Slomić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav 2. tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 12. januara 2016. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Kanite Slomić podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci u predmetu broj 71 0 I 198890 14 I.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Kanita Slomić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Dervente podnijela je 22. aprila 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog toga što u razumnom roku nije okončan izvršni postupak koji se vodi pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) u predmetu broj 71 0 I 198890 14 I. Podneskom od 12. novembra 2015. godine apelantica je dopunila apelaciju.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 3. juna 2015. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Osnovni sud je 12. juna 2015. godine dostavio odgovor na apelaciju.

III. Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sažeti na sljedeći način:

5. Apelantica je 5. septembra 2014. godine Osnovnom sudu podnijela prijedlog za izvršenje protiv izvršenika Republike Srpske - Ministarstvo rada i boračko-invalidske zaštite RS, koju zastupa Pravobranilaštvo RS (u daljnjem tekstu: izvršenik), na temelju izvršne isprave Rješenja Ministarstva rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske, Komisije za implementaciju člana

152. Zakona o radu (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 05/05-11988/SS od 14. marta 2014. godine radi naplate otpremnine u visini tri prosječne plaće u Republici Srpskoj sa zakonskom zateznom kamatom. Apelantica je predložila da se izvršenje provede pljenidbom i prijenosom sredstava sa bankovnog računa izvršenika na apelanticin bankovni račun.

6. Rješenjem od 18. septembra 2014. godine Osnovni sud je odredio predloženo izvršenje, ali rješenje o izvršenju nije dostavio strankama u postupku, jer je utvrdio da izvršna isprava ne sadrži klauzulu pravomoćnosti, odnosno izvršnosti.

7. Zaključkom od 22. septembra 2014. godine, Osnovni sud je pozvao apelanticu da dostavi izvršnu ispravu u originalu ili ovjerenoj fotokopiji sa klauzulom pravomoćnosti i izvršnosti, u skladu sa članom 35. stav 1. Zakona o izvršnom postupku.

8. Apelantica je podneskom od 6. oktobra 2014. godine obavijestila Osnovni sud da se obratila Ministarstvu zahtjevom da joj izda traženo rješenje, ali da je obaviještena da po takvim zahtjevima ne postupaju.

9. Osnovni sud je dopisom od 28. oktobra 2014. godine od Ministarstva zatražio dostavljanje izvršne isprave sa klauzulom pravomoćnosti i izvršnosti.

10. Podneskom od 2. decembra 2014. godine Ministarstvo je obavijestilo Osnovni sud da je izvršna isprava postala pravosnažna 1. maja 2014. godine. Također, Ministarstvo je obavijestilo Osnovni sud da se isplata otpremnina vrši po redoslijedu donošenja rješenja, te da je apelantica došla na red za isplatu i uvrštena na popis za isplatu otpremnina za novembar 2014. godine pod rednim brojem 94.

11. Osnovni sud je 11. februara 2015. godine dopis Ministarstva dostavio apelantici radi davanja izjašnjenja.

12. Podneskom od 16. februara 2015. godine apelantica je obavijestila Osnovni sud da joj potraživanje nije isplaćeno, te je predložila da Osnovni sud usvoji prijedlog za izvršenje i postupak izvršenja provede prema donesenom rješenju o izvršenju.

13. Osnovni sud je 11. juna 2015. godine rješenje o izvršenju od 18. septembra 2014. godine dostavio strankama u postupku i Trezoru Republike Srpske radi evidencije.

14. Nezadovoljan navedenim rješenjem o izvršenju, izvršenik je 25. juna 2015. godine izjavio prigovor, a Osnovni sud je 16. jula 2015. godine apelantici dostavio prigovor radi davanja odgovora.

15. Rješenjem broj 71 0 I 198890 14 I od 9. oktobra 2015. godine Osnovni sud je djelomično uvažio prigovor izvršenika i rješenje o izvršenju stavio van snage u dijelu u kojem je određeno da se apelantici ima isplatiti zakonska zatezna kamata na glavni dug – otpremninu.

16. Prema stanju u spisu, predmetni izvršni postupak je u toku.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

17. Apelantica smatra da joj je u izvršnom postupku povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica je, između ostalog, istakla da je podnijela prijedlog za izvršenje ali da do trenutka podnošenja apelacije Osnovni sud nije dostavio rješenje o izvršenju, niti je izvršenik izvršio isplatu iako je isplata trebalo da bude izvršena u novembru 2014. godine. Imajući u vidu navedeno, apelantica je predložila da Ustavni sud usvoji njezinu apelaciju, utvrdi povredu prava na suđenje u razumnom roku, te naloži Osnovnom sud da hitno donese rješenje o izvršenju. Također, apelantica je predložila da joj Ustavni sud odredi naknadu nematerijalne štete u iznosu od 1.800,00 KM zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.

18. U dopuni apelacije apelantica je navela hronologiju postupanja u predmetu, te zatražila da Ustavni sud naloži izvršeniku da joj izmiri potraživanja.

b) Odgovor na apelaciju

19. U odgovoru na apelaciju Osnovni sud je detaljno izložio hronologiju postupka, kako je već navedeno u činjeničnom dijelu odluke, pri čemu je istakao da smatra da Osnovni sud nije povrijedio apelanticino pravo na pravično suđenje u razumnom roku, jer je radnje poduzimao ažurno, blagovremeno, poštujući načelo efikasnosti, kontradiktornosti i ravnopravnosti stranaka u postupku. Također, Osnovni sud je naveo da treba imati u vidu da se izvršenje novčanih potraživanja na teret budžetskih sredstava Republike Srpske vrši do visine iznosa na poziciji budžeta predviđenoj za te namjene, u skladu sa Zakonom o izvršenju budžeta Republike Srpske. S obzirom na navedeno, Osnovni sud je naveo kako ne može utjecati na nadležne organe u redoslijedu isplate novčanih sredstava iz budžeta Republike Srpske, a imajući u vidu da je predmetno potraživanje zavedeno u redoslijed za isplatu, Osnovni sud smatra da apelantici nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

V. Relevantni propisi

20. Zakon o izvršnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13 i 98/14) u relevantnom dijelu glasi:

Član 5.

Hitnost i redoslijed postupanja U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Član 15.

Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči. Član 64.

Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

VI. Dopustivost

21. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

22. U skladu sa članom 18. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

23. Prema članu 18. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

24. Apelantica se obratila Ustavnom sudu zbog činjenice da izvršni postupak povodom njezinog prijedloga za izvršenje od 5. septembra 2014. godine, u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, traje nerazumno dugo.

25. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18. stav 2. Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 18. st. 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

VII. Meritum

26. Apelantica smatra da joj je, zbog dužine trajanja izvršnog postupka, povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao element prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje – razuman rok

27. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

28. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

29. Ustavni sud prvenstveno smatra neophodnim podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 21. stav (6) Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi sa apelacijom koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje na to da apelantica nije obavijestila Ustavni sud da li je predmetni izvršni postupak okončan. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 31. Pravila Ustavnog suda, dužinu postupka ocijeniti isključivo prema apelanticinim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa.

Period koji se uzima u obzir

30. Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak apelantica pokrenula prijedlogom od 5. septembra 2014. godine i da taj postupak nije okončan. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine trajanja postupka jeste jedna godina i tri mjeseca. Analiza razumnosti trajanja postupka

31. Ustavni sud prvenstveno podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

32. Rukovodeći se navedenim kriterijima ustanovljenim praksom Evropskog suda, Ustavni sud, najprije u pogledu složenosti predmeta, primjećuje da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je apelantica pokrenula radi naplate otpremnine u visini tri prosječne plaće u Republici Srpskoj. S obzirom na vrstu i prirodu konkretne pravne stvari, te visinu potraživanja, Ustavni sud smatra da se ne radi o naročito složenom predmetu. Ustavni sud podsjeća da se radi o izvršnom postupku koji se po zakonu smatra hitnim.

33. U odnosu na ponašanje redovnog suda, Ustavni sud primjećuje da je Osnovni sud, odlučujući o apelanticinom prijedlogu za izvršenje od 5. septembra 2014. godine, u veoma kratkom roku, rješenjem od 18. septembra 2014. godine odredio predloženo izvršenje. Međutim, navedeno rješenje nije otpremio zbog toga što je utvrđeno da izvršna isprava na temelju koje je podnesen prijedlog za izvršenje ne sadrži klauzulu pravomoćnosti, zbog čega je apelantici 22. septembra 2014. godine, a potom i Ministarstvu 2. decembra 2014. godine naložio dostavljanje izvršne isprave sa klauzulom pravomoćnosti i izvršnosti. Zatim, iz stanja spisa proizlazi da je Osnovni sud zastao sa provođenjem izvršnog postupka zbog toga što je Ministarstvo obavijestilo Osnovni sud da je apelantica došla na red za isplatu i uvrštena u popis za isplatu otpremnina. Ustavni sud nalazi da su navedene objektivne okolnosti koje su utjecale na dužinu postupka. Dalje, iz stanja spisa proizlazi da je Osnovni sud, nakon što je apelantica obavijestila da joj potraživanje nije isplaćeno, nastavio sa provođenjem izvršnog postupka i 11. juna 2015. godine i rješenje o izvršenju dostavio strankama u postupku. Izvršenik je protiv navedenog rješenja izjavio prigovor o kojem je, nakon proteka četiri mjeseca, Osnovni sud odlučio rješenjem od 8. oktobra 2015. godine. Ustavni sud zaključuje da je Osnovni sud, kao nadležan organ, efikasno i zakonito obavio svoju funkciju, tj. da je na temelju pravomoćno utvrđenog apelanticinog potraživanja, u razumnim rokovima i u kontinuitetu poduzimao procesne radnje iz svoje nadležnosti i odgovarao na podneske stranaka u postupku, pri čemu nije došlo do nepotrebnih odlaganja postupka. Prema tome, Ustavni sud nalazi da su dužini trajanja izvršnog postupka od jedne godine i tri mjeseca doprinijele objektivne okolnosti, odnosno da se odgovornost za dužinu trajanja postupka ne može staviti na teret Osnovnog suda.

34. Stoga, Ustavni sud smatra da nije povrijeđeno apelanticino pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pitanje naknade nematerijalne štete

35. S obzirom na zaključak Ustavnog suda u vezi s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, nema osnova za razmatranje apelanticinog zahtjeva za naknadu štete zbog dužine trajanja izvršnog postupka.

VIII. Zaključak

36. Ustavni sud smatra da ne postoji povreda prava na suđenje u «razumnom» roku kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav

1. Evropske konvencije, zato što su dužini trajanja izvršnog postupka od jedne godine i tri mjeseca doprinijele objektivne okolnosti, odnosno zato što se odgovornost za dužinu trajanja postupka ne može staviti na teret Osnovnog suda.

37. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

38. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-2037/15 (K. S.) | Sudska praksa | Aktio