Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-4720/14 (EOS MATRIX d.o.o. za poslovne usluge Sarajevo)
Odluka donesena 12. 01. 2016.
- Izvršni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
- Izvršenje
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o izvršnom postupku
- Zakon o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjeni Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o izmjeni Zakona o obligacionim odnosima
- Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Ispravka Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o izmjenama Zakona o obligacionim odnosima
- Zakon o obligacionim odnosima
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 62
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-4720/14
Apelacija
Odluka o meritumu
12. 01. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4720/14, rješavajući apelaciju EOS MATRIXA d.o.o. za poslovne usluge Sarajevo, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2) i članka 62. stavak (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, dopredsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudac Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 12. siječnja 2016. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija EOS MATRIXA d.o.o. za poslovne usluge Sarajevo.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi kod Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 I 093206 15 Mal.
Nalaže se Općinskom sudu u Tuzli da u skladu s člankom 62.
stavak (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine po žurnom postupku okonča postupak u predmetu broj 32 0 I 093206 15 Mal, u skladu s člankom II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 6.
stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Nalaže se Općinskom sudu u Tuzli da u skladu s člankom 72.
stavak (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine u roku od 90 dana od dana dostave ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. EOS MATRIX d.o.o. za poslovne usluge Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Petar Mrkonjić, apelantov uposlenik, podnio je 5. studenog 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog duljine trajanja ovršnog postupka koji se vodi kod Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 32 0 I 093206 15 Mal.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na temelju članka 23. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda u Tuzli je 25. rujna 2015. godine zatraženo da dostavi odgovori na apelaciju.
3. Općinski sud u Tuzli je odgovor na apelaciju dostavio 2. listopada 2015. godine. III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
5. Intesa Sanpaolo banka d.d. je u svojstvu tražitelja ovrhe kod Općinskog suda u Tuzli 24. listopada 2011. godine pokrenula postupak ovrhe protiv I. M. (u daljnjem tekstu: ovršenik) na temelju mjenice broj AF1332381 od 23. siječnja 2006. godine, koja je dospjela na plaćanje 24. listopada 2008. godine, s izdanim protestom Općinskog suda broj 382/10 od 23. rujna 2010. godine.
6. Apelant je 23. srpnja 2014. godine obavijestio Općinski sud da je na temelju ugovora o cesiji Intesa Sanpaolo banka d.d. prenijela potraživanje na apelanta.
7. Općinski sud je 23. siječnja 2015. godine donio Rješenje broj 32 0 I 093206 11 I kojim je dozvoljena predložena ovrha i rješenje je dostavio apelantu i ovršeniku.
8. Apelant je 5. veljače 2015. godine Općinskom sudu dostavio podnesak kojim je obavijestio sud da je po Ugovoru o cesiji OPU-IP:210/2013 od 3. travnja 2013. godine, zaključenim s Intesa Sanpaolo bankom d.d., postao vlasnikom potraživanja pa je predložio da sud donese rješenje o stupanju novog tražitelja ovrhe u postupak.
9. Ovršenik je 5. veljače 2015. godine podnio prigovor protiv rješenja o ovrsi od 23. siječnja 2015. godine u kojem je u cijelosti osporio kako visinu tako i osnovu potraživanja.
10. Općinski sud je 24. veljače 2015. godine donio zaključak kojim se prijedlog za ovrhu ima smatrati tužbom, taj je zaključak dostavio apelantu i ovršeniku, a predmet je proslijeđen parničnom sudu radi provođenja parničnog postupka.
11. Predmet je 8. svibnja 2015. godine dostavljen sa I referata na Mal referat, pa je rješenjem Općinskog suda broj 32 0 I 093206 15 Mal apelantu naloženo da uredi prijedlog za dozvolu ovrhe. Apelant je 1. lipnja 2015. godine dostavio Općinskom sudu uređenu tužbu. Tužba je 30. rujna 2015. godine proslijeđena ovršeniku-tuženom na odgovor.
12. Apelant je urgirao kod Općinskog suda tražeći da se postupak okonča.
13. Prema stanju u spisu, Ustavni sud zapaža da je postupak kod Općinskog suda još uvijek u tijeku.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
14. Apelant je naveo da apelaciju podnosi zbog kršenja prava na suđenje u razumnom roku kao dio prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Apelant je ukazao da zbog odugovlačenja ovršnog postupka, a samim tim i naplate potraživanja, apelant nije u mogućnosti dio ekonomske koristi investirati u razvoj, obrazovanje uposlenika ili prodaju svojih proizvoda, pa je jasno da se zbog kršenja prava na suđenje u razumnom roku ugrožava apelantova imovina i egzistencija uopće. Konačno, apelant je predložio da, radi otklanjanja povrede prava na suđenje u razumnom roku, Ustavni sud donese odluku u korist apelanta, naloži Općinskom sudu da okonča postupak, kao i da se odredi naknada za nematerijalnu štetu po 300 KM za svaku godinu nepostupanja suda.
b) Odgovor na apelaciju
15. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je opisao tijek postupka koji je u skladu s činjeničnim stanjem navedenim u ovoj odluci, te naveo da će poduzeti radnje u cilju okončanja postupka imajući u vidu žurnost ovršnog postupka.
V.Relevantni propisi
16. Zakon o ovršnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12) u relevantnom dijelu glasi:
Članak 5.
Žurnost i redoslijed postupanja (1) U postupku ovrhe sud je dužan postupati žurno.
(2) Sud je dužan predmete uzimati u rad redom kako ih je zaprimio, osim ako priroda tražbine ili posebne okolnosti zahtijevaju drugačije postupanje.
Članak 15.
Rokovi za postupanje Sud je u pravilu dužan o prijedlogu za ovrhu odlučiti u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta za odlučivanje o prigovoru.
17. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:
Članak 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zlouporabu prava koja strankama pripadaju u postupku.
18. U Zakonu o obligacijskim odnosima („Službeni list SFRJ“, br. 29/78, 39/85, 45/89, 57/89, „Službeni list RBiH“, br. 2/92, 13/93, 13/94 i „Službene novine FBiH“, br. 29/03 i 42/11) relevantne odredbe glase:
Član 436.
(1) Povjerilac može ugovorom zaključenim sa trećim prenijeti na ovoga svoje potraživanje, izuzev onog čiji je prenos zabranjen zakonom ili koje je vezano za ličnost povjerioca, ili koje se, po svojoj prirodi, protivi prenošenju na drugoga.
(2) Ugovor o ustupanju nema dejstva prema dužniku, ako su on i povjerilac ugovorili da ovaj neće moći prenijeti potraživanje na drugoga ili da ga neće moći prenijeti bez dužnikovog pristanka.
Član 437.
(1) Sa potraživanjem prelaze na prijemnika sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, zaloga, prava iz ugovora sa jemcem, prava na kamatu, ugovornu kaznu i sl.
(2) Ipak, ustupilac može predati založenu stvar prijemniku samo ako zalogodavac pristane na to, inače ona ostaje kod ustupioca da je čuva za račun prijemnika. (3) Pretpostavlja se da su dospjele, a neisplaćene kamate ustupljene sa glavnim potraživanjem.
Član 440.
(1) Prijemnik ima prema dužniku ista prava koja je ustupilac imao prema dužniku do ustupanja.
(2) Dužnik može istaći prijemniku pored prigovora koje ima prema njemu i one prigovore koje je mogao istaći ustupiocu do časa kad je saznao za ustupanje.
VI.Dopustivost
19. U skladu s člankom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
20. U skladu s člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku koji je koristio.
21. U skladu s člankom 18. stavak (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i temeljnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
22. Apelant se obratio Ustavnom sudu zbog toga što postupak povodom njegova prijedloga za dozvolu ovrhe, u smislu članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, traje nerazumno dugo.
23. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu članka 18. stavak (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer nije očigledno (prima facie) neutemeljena, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
24. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
25. Apelant smatra da mu je zbog duljine trajanja ovršnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak
1. Europske konvencije.
26. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava vezana za krivične postupke.
27. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obveza ili kaznene optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. […] a)Razdoblje koje se uzima u obzir
28. Ustavni sud zapaža da je prijedlog za dozvolu ovrhe podnesen 24. listopada 2011. godine i da postupak, prema stanju u spisu, još uvijek nije okončan.
b)Analiza razumnosti trajanja postupka
29. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud) i Ustavnog suda, razumnost duljine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Europskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Europski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. veljače 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stavak 38.).
30. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o ovršnom postupku koji se, prema relevantnim zakonskim odredbama i praksi Ustavnog suda i Europskog suda, smatra žurnim i zahtijeva dodatnu ažurnost suda u odnosu na zakonsku obvezu suda da ovršni postupak provede bez nepotrebnih odugovlačenja i zastoja. Osim toga, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju, s obzirom na vrstu i prirodu konkretne pravne stvari, ne radi o složenom postupku, te da apelant svojim ponašanjem nije utjecao na duljinu predmetnog postupka, već je, naprotiv podnošenjem urgencije sudu, iskazao zainteresiranost da se postupak bez odlaganja okonča. Ustavni sud podsjeća na odredbu članka 440. Zakona o obligacijskim odnosima iz koje proizlazi da cesionar stupa u onaj pravni položaj koji je imao cedent prije zaključenja ugovora o cesiji, kako materijalno-pravni, tako i procesno-pravni.
31. Ocjenjujući, u svezi s tim, ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da Općinski sud, nakon što je 24. listopada 2011. godine podnesen prijedlog za dozvolu ovrhe, nije poduzeo niti jednu radnju do 23. siječnja 2015. godine kada je doneseno rješenje o dozvoli ovrhe. O ovom razdoblju u kojem nije postupao, a trajalo je više od tri godine, Općinski sud u svom odgovoru nije dao nikakvo obrazloženje. Nakon što je doneseno rješenje o dozvoli ovrhe, postupak je nastavljen prema odredbama Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP). U postupku koji se vodi po odredbama ZPP-a Općinski sud je postupao ažurno i u relativno kratkim rokovima. Ustavni sud ponavlja da sud u ovršnom postupku, zbog same njegove prirode, mora postupati žurno (vidi, Europski sud, Comingersoll S.A. protiv Portugala, stavak 23., 2000. godina), što je i regulirano člankom 5. ZOP-a. Javna vlast je obvezna urediti pravosudni sustav tako da se povinuje standardima članka 6. Europske konvencije, što je u konkretnom slučaju nesporno izostalo. Stoga, ocjenjujući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud primjećuje napore Općinskog suda da se radnje u postupku koji se vodi po odredbama ZOP-a poduzimaju ažurno i u relativno kratkim rokovima, ali smatra da duljina ovršnog postupka koji traje četiri godine i koji još uvijek nije okončan nije u skladu s načelima „razumnog roka“.
32. Navedeno, a naročito činjenica da se radi o ovršnom postupku koji zahtijeva žurnost u postupanju i koji nakon vremenskog razdoblja od četiri godine nije okončan, za Ustavni sud je dovoljno da zaključi da je u konkretnom slučaju došlo do povrede članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije zbog nedonošenja odluke u razumnom roku. Pitanje naknade nematerijalne štete
33. U smislu članka 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud, iznimno, može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu nastalu povredom nekog ustavnog prava, na temelju pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovitim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja ljudskih prava i temeljnih sloboda.
34. U konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da je apelantu dovoljna satisfakcija to što je utvrđeno kršenje njegova prava na pravično suđenje i što je izdan nalog Općinskom sudu da bez daljnjeg odgađanja donese odluku u konkretnom predmetu u smislu relevantnih odredbi zakona. VIII.Zaključak
35. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda apelantovog prava na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije u situaciji kada ovršni postupak, koji je u nadležnosti Općinskog suda, u razdoblju od oko četiri godine nije okončan, iako se ovršni postupak prema izričitoj zakonskoj odredbi smatra žurnim, pri čemu apelant svojim ponašanjem nije utjecao na duljinu postupka, te kad se takvo neopravdano trajanje ovršnog postupka može pripisati isključivo ponašanju Općinskog suda.
36. Na temelju članka 59. st. (1) i (2) i članka 62. stavak (7) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
37. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman